Dostupni linkovi

Društvo, politika, sport


Navodeći da je u pismu koje je dostavljeno na adresu Olimpijskog komiteta SCG ovoj organizaciji ostavljen i rok od 30 dana da se pronađe kompromisno rešenje sa Crnogorskm olimpijskim komitetom i odnosi redefinišu, predsednik Crnogorskog olimpijskog komiteta Dušan Simonović u izjavi za naš program kaže da ova organizacija još uvek nije zvanično zatražila da samostalno bude primljena u Međunarodni olimpijski komitet, ali i podvlači da će do toga doći ukoliko ne bude dogovora. Objašnjavajući koje su konkretne primedbe predstavnika Crnogorskog olimpijskog komiteta Dušan Simonović ističe:

“Od pedeset i nešto, više i ne znam koliko delegata ima Skupština Olimpijskog komiteta Srbije i Crne Gore, Crna Gora ima četiri, a u Predsedništvu od petnaestak članova Crna Gora ima dva i bez ikakve mogućnosti da ospori bilo koju odluku koja se tiče bilo čega što je u nadležnosti Olimpijskog komiteta. Ne možemo pristati na tu poziciju. Ne mora to da bude isti broj delegata, recimo, ali bi moralo oko nekih ključnih stvari da se dogovorimo kao u Skupštini državne zajednice. Da oko nekih ključnih stvari imamo pravo veta da se to ne može dogoditi bez nekakve naše saglasnosti. Ne znači da mora stalno biti predsjednik i sekretar iz Srbije. To bi trebalo nešto promjeniti. Mislim da se možemo dogovoriti. Mislim da ne moramo to sjeći nožom.”

Simonović takođe razloge nezadovoljstva vidi i u raspodeli finansijskih sredstava.

“Dvije godine jedan jedini dinar ili euro nije uplaćen Crnogorskom olimpijskom komitetu a stalno kažu pa mi vas finansiramo. Pa čekajte, dajte vi nama da mi finansiramo ono što mislimo da je naša potreba. Ipak se dobijaju neka sredstva od MOK, mislim da nije u redu.”

S druge strane, generalni sekretar Olimpijskog komiteta SCG Predrag Manojlović kaže da činjenice koje navode u Crnogorskom olimpijskom komitetu jednostavno ne stoje, kao i da je Međunarodni olimpijski komitet organizovan tako da ga čine sportski savezi država međunarodno priznatih od Ujedinjenih nacija. On o zahtevima iz Crnogorskog olimpijskog komiteta istovremeno kaže:

“To proizilazi iz preslikavanja političke organizacije države, pa čak i više od toga, u Olimpijski komitet. Mi smo se dogovorili o osnovama zajedničkog rada i dogovaraćemo se i dalje. Znači interes sporta i olimpijskog pokreta jeste pravashodni. Sve drugo ne postoji. Ono u čemu se ne slažemo jeste politička organizacija države pretočena u sport. Ne, ne može.”

Šef misije na Olimpijskim igrama u Atini i član Predsedništva Olimpijskog komiteta SCG Đorđe Perišić naglašava da su nastojanja da Crnogorski olimpijski komitet krene sopstvenim putem prisutna, ali i podvlači:

“Ja potpuno shvatam ljude iz Crnogorskog olimpijskog komiteta da žele da srede odnose u skladu sa državnom poveljom. Međutim, ja ponovo njih upućujem na Povelju Međunarodnog olimpijskog komiteta. Onog trenutka kad Crna Gora bude međunarodno priznat subjekat, nema nikakvih problema da Crna Gora ne dobije i priznat nacionalni olimpijski komitet. Do god jedna od dve članice ili obe nisu međunarodno priznate, nema šansi da MOK odstupi od pravila koja su definisana poveljom.”

Nepobitna je međutim činjenica da su, recimo, stotnoteniski savezi i Srbije i Crne Gore primljeni samostalno u svetsku stonotenisku organizaciju. Upravo na ovaj podatak ukazuje član Predsedništva Crnogorskog olimpijskog komiteta i predsednik Šahovskog saveza SCG velemajstor Božidar Ivanović, navodeći da ni sam nije verovao da će se ovo dogoditi.

“To me demantovao slučaj sa Stonoteniski savezom koji je priznat i koji je sada, i srpski i Stonoteniski stonoteniski savez Crne Gore su priznati i pojedinačno primljeni u međunarodnu stonotenisku asocijaciju. Pa zato vjerujem da se može dogoditi isto to i sa Međunarodnim olimpijskim komitetom kao što je na primer sada i reprezentacija Kosova igrala na Olimpijadi u Španiji od zastavom međunarodne šahovske organizacije FIDE. Dakle moguće je tražiti učlanjenje i učešće na sportskim takmičenjima pod zastavom međunarodne sportske asocijacije.”

Ostaje međutim pitanje da li ova dešavanja najavljuju paranje državne zajednice i na sportskom polju. Dušan Simonović daje svoje viđenje ove hipoteze:

“Mi ne bismo sad u sportu da prednjačimo u nekim stvarima. Desiće se to što će se desiti i biće to što će biti. Da je to sad politička stvar mi bismo sačekali. Dakle i da ovo može da hoda, mi bismo sačekali definitivnu odluku o svemu tome. Ali ovo je zaista nešto što ne može da čeka i što već dosta dugo traje i već desetak godina se mi na ovaj način natežemo lijevo-desno. Nije to funkcionisalo ni prije kako treba, a sad pogotovo od redefinisanja ovih odnosa u državnoj zajednici. Po cijenu dakle da bude shvaćeno i tako, na taj način, mi smo jednostavno morali u to ući.”

Naposletku predsednik Udruženja olimpijaca i višestruki osvajač medalja na olimpijskim igrama Jasna Šekarić ističe da ipak u svemu nije teško prepoznati upliv politike.

“Sve to što se dešava u sportu veoma liči na politiku. To ja, posle ovoliko dugo godina bavljenja sportom i polakog uključivanja u različite stvari mogu da kažem. Tako da ono što se dešava u društvu, nažalost i u politici, se veoma slično dešava u sportu.”
XS
SM
MD
LG