Dostupni linkovi

logo-print

Svjedočenje o ahatovićkom masakru


Kosovski Albanac Bech Bechaj, osumnjičen da je vršio pritisak na svjedoke u procesu Limaj-Bala-Musliu, optužen je za nepoštovanje suda i u četvrtak prebačen u Haag. Njegovo prvo pojavljivanje u sudnici očekuje se sljedeće sedmice.

Predsjednik Alijanse za budućnost Kosova, Ramush Haradinaj, potvrdio je da Haaški tribunal protiv njega vodi istragu za ratne zločine počinjene 1998-1999. godine, kao i da će se svakom pozivu ovog suda odazvati.

Na osnovu novih dokaza, Tužilaštvo je zatražilo dozvolu da optužnicu protiv Vojislava Šešelja dopuni novim navodima za zločine „šešeljevaca“ u širem području Sarajeva, Bijeljini, Mostaru i Nevesinju.

Tužilaštvo je ove sedmice predložilo da se lokalnim pravosuđima u Bosni i Hercegovini i Srbiji i Crnoj Gori prepuste predmeti Rašević i Kovačević-Rambo. Trenutno pet predmeta čeka na odluku o ustupanju sudovima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji i Crnoj Gori.

Proces Milošević nastavlja se u utorak raspravom o zahtjevu službenog branioca Stevena Kaya da ga se oslobodi obaveza u ovome suđenju.

Predsednik Tribunala Theodor Meron odobrio je prijevremeno puštanje na slobodu Miroslava Tadića, jednog od petorice osuđenih za učešće u etničkom čišćenju Bosanskog Šamca.

* * * * *

Odbrana generala Armije Republike Bosne i Hercegovine, Envera Hadžihasanovića, nastavila je i ove sedmice sa izvođenjem svjedoka koji tvrde da optuženi nije krivično odgovoran za zločine koje su u njegovoj zoni odgovornosti 1993. godine počinili strani dobrovoljci-mudžahedini. Nakon bivšeg pripadnika 312. brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine Sulejmana Ribe, svjedočio je Sead Jusić, komandir policijske stanice u Mehurićima. Prema Jusićevom iskazu, Armija BiH nije zlostavljala hrvatske ratne zarobljenike, za šta Hadžihasanovića tereti optužba, nego ih je, zajedno sa policijom, pokušavala zaštititi.

* * * * *

Brađevinu i ostala srpska sela kraj Bratunca napali su „Naser Orić i njegova vojska“, rekao je Milenko Stevanović, svjedočeći na suđenju bivšem zapovjedniku Armije Republike Bosne i Hercegovine u Srebrenici. Ovaj svjedok je opisao kako su u napadu 27. juna 1992. godine Orićevi vojnici „palili, pljačkali i ubijali sve što im se našlo na putu“.

Orićeva braniteljica Vasvija Vidović završila je unakrsno ispitivanje ovog svjedoka najavom da će u kasnijoj fazi suđenja dovesti u pitanje njegov kredibilitet:

VIDOVIĆ: Gospodine Stevanoviću, vi ste 11. jula 1995. godine bili u Potočarima, gdje je izvršen najveći masakr srebreničke tragedije. Vi ste odvajali muškarce od njihovih porodica, zar ne?

STEVANOVIĆ: Ne.

VIDOVIĆ: Hoćete da kažete da niste bili tamo?

STEVANOVIĆ: Ne.

VIDOVIĆ: Uopšte niste bili tamo?

STEVANOVIĆ: Bio sam na Pribićevcu, ali nisam bio u Potočarima.

VIDOVIĆ: Znače li vam nešto porodice Huremović i Zenunović?“

STEVANOVIĆ: Kako da ne, Huremović. Porodicu Zenunović ne znam.

VIDOVIĆ: Hoćete da kažete da niste imali tog dana kontakta s tom porodicom?

STEVANOVIĆ: Nisam imao kontakta.

PREDSEDAVAJUĆI SUDIJA: Samo jedan trenutak, gospođo Vidović. Koja je relevantnost ovoga?

VIDOVIĆ: Časni sude, ovo je vrlo relevantno i odnosi se na kredibilitet ovog svjedoka. U toku postupka ćete vidjeti. Svjedok tvrdi da nije tamo bio, vidjet ćete zašto.“

* * * * *

Na suđenju Momčilu Krajišniku, optuženom za genocid i ratne zločine u Bosni i Hercegovini, ove su se sedmice izvodili detaljni dokazi o masakru četrdeset i šest zarobljenih Bošnjaka iz Ahatovića, sela u blizini Sarajeva, koji se desio 14. juna 1992. godine. Jedan od preživjelih stanovnika Ahatovića, Elvir Jahić, identificirao je žrtve ovog masakra. Drugi mještanin, Ramiz Mujkić, detaljno je svjedočio o napadu srpskih snaga na Ahatoviće krajem maja 1992. godine, u kojem je selo potpuno spaljeno, a dvadeset i dvije osobe ubijene. Jedna od osoba koja se i danas vodi pod „nestali“ je i svjedokov sin. Jahića ispituje tužilac Alan Tieger:

JAHIĆ: Moj sin se vodi kao nestao. Imamo šesnaest ljudi iz naselja Ahatovići za koje još ne znamo ni gdje su im kosti. Jedan od njih je i moj sin. Ne znam ništa o njegovoj sudbini, ne znam gdje su mu kosti.

TIEGER: Je li vam 1992. godine itko potvrdio, da li vam je itko rekao da li je živ ili mrtav?“

JAHIĆ: Ne, niti mi je ikakav dokument dat. On se i danas u evidenciji vodi kao nestao. A da bi se proglasio mrtvim treba imati papir, dokument, na osnovu čega će se proglasiti mrtvim.

TIEGER: Koliko na vas i kako na vas osobno djeluje ta činjenica da ne znate za sudbinu svojeg sina.“

JAHIĆ: To je vrlo teško pitanje, ali pokušat ću vam na to odgovoriti. U mojoj kući ne postoji radio, ne sluša se muzika, to je izbrisano. Svaki vjerski praznik kada se porodica okupi kod mene je dan plača, svaka svadba je dan plača. I ja i supruga smo sada kao dva panja. Trebao bih se igrati s unučićima u ovim mojim godinama... Takav mi je život.
XS
SM
MD
LG