Dostupni linkovi

Vlada koja ne poštuje zakone svoje zemlje u problemu je sa samom zemljom


Predsednik Srbije Boris Tadić, koji je danas bio gost naše rubrike Online, ekskluzivno za naš radio govori o Kosovu, Crnoj Gori, Hagu, o evropskim integracijama, pobedi Džordža Buša i značaju SAD na globalnom planu, o skladu prozapadnog i pravoslavnog dela identiteta.

Srđan KUSOVAC – Slobodan AREŽINA

RSE: Izjavili ste da političari koji o statusu Kosova identičnom onom koji je bio u vreme Slobodana Miloševića obmanjuju narod. Vi se, dakako, protivite nezavisnosti Kosova. Šta bi po Vama trebalo govoriti građanima Srbije kada je reč o Kosovu?

TADIĆ: Obmanjuju narod oni političari koji govore da će Kosovo biti u istom statusu u kojem je bilo u vreme Slobodana Miloševića ili u vreme nekadašnje Jugoslavije. To je, dakle, nemoguće i te činjenice moramo da budemo svesni, ali istovremeno moj je potpuno eksplicitan i kristalno jasan stav: Kosovo ne može da bude nezavisno. Ja tako nastupam i u našim medijima govoreći s našim ljudima i sa političarima iz inostranstva, i sada u Nemačkoj, pre toga u Sjedinjenim Drzavama, i u Rusiji, bilo gde, zato što rešenje za Kosovo i Metohiju mora da bude prihvatljivo za sve. Ukoliko nije, onda će jedan deo balkanskog regiona i Jugoistočne Evrope biti trajno destabilizovan. Ukoliko je jedan deo Jugoistočne Evrope trajno destabilizovan, tu mislim i na narode, tu mislim i na države, tu mislim i na sve političke forme, onda ćemo imati trajnu destabilizaciju regiona ili makar dugogodišnju destabilizaciju koja će ovaj deo Evrope koji ovako zaostaje u tehnološkom, političkom smislu, pa ako hoćete i civilizacijskom, biti na neki način dramatično odvojen od evropskih integracija, od procesa modernizacije. I zato je neprihvatljivo potpuno nezavisno Kosovo, zato se mora naći rešenje koje je prihvatljivo i za Srbe i za Albance.

Kad ovo kažem, to nije fraza. Naprosto rešenje mora da se ispuni sadržajem, mora da bude hrabro, mora da bude u političkom smislu kreativno, i mora da gleda prema budućnosti. Kada su Srbi u pitanju, kada je naš narod u pitanju, kada je Srbija u pitanju, ja to na ovakav način ilustrativno kažem: rešenje za Kosovo pre svega treba da uzme u obzir interes naše dece, a ne pre svega da se oslanja na ono što bi nam rekli naši preci. Ja sasvim drugačije od uobičajenog srpskog tumačenja Kosova i Metohije pristupam tom pitanju, pre svega prijateljski prema deci, a ne prijateljski prema našim precima.

RSE: Da li zamišljate i da li je moguća situacija da iduće godine, za kada se najavljuju pregovori o Kosovu, Srbija ima dva ili više različitih pristupa rešavanju tog problema?

TADIĆ: To je moguće, ali to bi trebalo izbeći na svaki način i zbog toga ja kao predsednik Srbije učiniću sve da ubedim svoje političke partnere u Srbiji i sve one koji legitimno zastupaju određene interese građana u Srbiji na osnovu rezultata izbora, u ispravnost vlastitih političkih vizija i načina na koji ovo pitanje treba da se rešava. Ono što ja imam potrebu da sada naglasim - jedno je rešenje finalnog statusa za Kosovo i Metohiju u pravnom i političkom smislu te reči, pa i u privrednom smislu te reči, koje nikako ne sme da se zaobiđe kada govorimo o konačnom statusu. A drugo je pitanje metodologije ili postupka kojima se dolazi do tog statusa. I jedno i drugo su suštinski važni. Vrlo često se zanemaruje u politici Srbije i danas, a i ranije, kojim putem se dolazi do cilja. Vrlo često se cilj izdiže na nivo želje, ali apsolutno nemamo realističan pristup ostvarenju tog cilja. Zato ja pokušavam i danas u vrlo otvorenoj političkoj diskusiji sa svojim političkim oponentima, mada ta diskusija nije pred očima javnosti, ali kad god imamo sastanke da ih ubedim da do cilja moramo da dođemo, ne samo da ga projektujemo.

RSE: Vlada Srbije je čvrsto na poziciji da ne izručuje nijednu osobu optuženu pred Haškim tribunalom. S druge strane, Vi ste u nekoliko navrata, barem u poslednje vreme, nastupali sa izjavama da svako mora snositi odgovornost ne samo kada je reč o zločinima počinjenim sa srpske strane nego uopšte. Gde je po Vama izlaz iz ove situacije u kojoj se Srbija trenutno nalazi gde su potpuno suprotne pozicije Vas i Vlade?

TADIĆ: Izlaz je u tome da Vlada poštuje zakone ove zemlje. A zakon ove zemlje kaže svi koji su optuženi pred Haškim tribunalom moraju da budu uhapšeni i izručeni Haškom tribunalu. Vlada koja ne poštuje zakone zemlje u problemu je sa samom tom zemljom. i tu nema apsolutno nikakve dileme. Nesaradnja sa Haškim tribunalom nas sprečava u procesima političkih i bezbednosnih integracija i sprečava nas u procesima ekonomskog razvoja društva. Bez ekonomskog razvoja društva i bez političkih i bezbednosnih integracija mi ne možemo da rešimo ni pitanje Kosova i Metohije, ni Srbije i Crne Gore, niti jedno vitalno pitanje ove zemlje. Nesaradnja s Haškim tribunalom sprečava razvoj ovog društva. Sa Haškim tribunalom se stoga mora sarađivati i tu je tačka.

RSE: Da li iza tog stava koji je prilično jasan može da se nasluti nešto što bi operativno značilo da ta saradnja može uskoro da počne?

TADIĆ: Operativna saradnja jeste u nadležnosti izvršne vlasti, to jest Vlade. Predsednik Srbije ne predstavlja takvu vrstu izvršne vlasti, iako jeste deo izvršne vlasti. Ja neprekidno razgovarajući sa Vladom insisistiram na tom pitanju, kada god imam priliku da razgovaram sa ljudima iz izvršne vlasti, ali izjave o tome da mi nećemo nikoga uhapsiti i izručiti Haškom tribunalu su štetne za ovo društvo i za svakog građanina koji živi ovde, ako baš hoćete i za naše nacionalne interese. Vrlo bi mi bilo teško da zamislim kakve bi bile posledice negativne ocene saradnje sa Haškim tribunalom pred Savetom bezbednosti koje će se desiti od strane Karle del Ponte i sudije Merona u novembru mesecu. Ne želim da zamislim posledice te vrste i zbog toga pozivam Vladu na apsolutnu odgovornost.

RSE: Sva istraživanja javnog mnjenja proteklih meseci u Srbiji govore da je ogroman broj ljudi zainteresovan za ulazak u Evropu i to su neki procenti do 85 odsto. Međutim, s druge strane, sve češće se čuju na toj političkoj sceni glasovi tipa: Nama baš i nije neophodno da idemo u Evropu, čak imamo i neke koristi zato što nismo u Evropi. Postoji li realna opasnost da se i u javnosti stvori utisak da Evropa nije baš neki cilj koji je neophodan Srbiji?

TADIĆ: Nije Evropa i članstvo u Evropskoj uniji cilj sam po sebi. Mi u Evropsku uniju želimo da odemo kao i svi drugi narodi iz vrlo konkretnih razloga, koristi koje treba da ostvarimo i za naše građane i za našu zemlju, bezbednosne koristi jer nam je sigurnije da budemo deo Evropske unije, bezbednije za naše građane i teže nas neko može bombardovati u budućnosti iz te pozicije, a pre svega iz ekonomske koristi. Podizanje životnog standarda stanovništva, podizanje naše ekonomije kojom se otvaraju nova radna mesta i život ljudi biva kud i kamo lakši, rasterećeniji, i potom sličniji životu ljudi u razvijenijim zemljama sveta, koji dobijaju velike blagodeti tehnološkog razvoja i visokog ekonomskog standarda. A ovo vreme dok nismo u Evropskoj uniji mi moramo da iskoristimo kao i svi drugi narodi i druge zemlje za pripremu za članstvo u Evropskoj uniji.

Rećiću vrlo praktične mogućnosti. Dakle, proizvodnja u našoj zemlji je danas jeftinija nego u zemljama Evropske unije makar u domenu opterećenja te proizvodnje. Ona nije jeftinija zbog mnogih troškova, zastarelih tehnologija, ali nam zato trebaju strane investicije koje bi podigle proizvodnju, otvorila nova radna mesta i u kojima bi neke zemlje Evropske unije imale prilike da investiraju u našu zemlju jer im je isplativije da te proizvode prodaju ili unutar Evropske unije ili na primer na ruskom tržištu i nekim drugim tržištima u Aziji. I mi to vreme moramo da iskoristimo da bismo sa zahuktalom ekonomijom mogli da uđemo u Evropsku uniju, a ne sa ekonomijom koja je krhka i koja ne može da rešava probleme zbog svojih strukturnih teškoća ili nedaća. Evo, to je moj stav. Ne verujem da ikakvih šansi imaju političari koji danas antipropagiraju članstvo u Evropskoj uniji. To su političari koji se nadaju zaostaloj Srbiji, to su političari koji jedino u takvim okolnostima mogu da manipulišu jednim delom našeg stanovništva koje nema dovoljno informacija o tome šta donosi članstvo u Evropskoj uniji, i to su političari koji su moji politički rivali. Ja sa njima vodim političku borbu i siguran sam da ću tu borbu kao i na prošlim parlamentarnim i na predsedničkim izborima dobijati i narednih godina. Užasno sam veliki optimista u tom smislu.

RSE: Iz Crne Gore u nekoliko navrata je, barem u proteklih petnaestak dana, došla inicijativa da se razgovara o odnosima unutar državne zajednice, o rekompoziciji zajednice ili čak o stvaranju saveza nezavisnih država. Zvaničnici Srbije, među kojima ste i Vi, izjavljuju da to nije tema za razgovore. Beže li zvaničnici Srbije od tih razgovora? Zbog čega je takva reakcija na predloge koji stižu iz Crne Gore?

TADIĆ: Potpuno je legitiman zahtev iz Crne Gore koji ide u pravcu redefinicije odnosa u državnoj zajednici SCG. Ne postoji nijedan takav zahtev koji nije legitiman. S druge strane, svaka republika-članica ima svoj politički interes. Interes Srbije jesu evropske integracije. Srbija ne treba ništa da učini što nas udaljava od evropskih integracija. To znači da smo mi obavezni da vidimo kakvo je viđenje Evrope kada je državna zajednica SCG u pitanju. Viđenje Evrope je da mi treba da uđemo u Evropsku uniju zajedno. Nisam jednom razgovarao sa evropskim predstavnicima. Mnogo puta sam to činio i evo ja ću i reći, Crna Gora ne može pre Srbije da postane članica Evropske unije to je stvar Evropske unije. A ako je tako onda je i za Crnu Goru bolje da postane članica Evropske unije zajedno sa Srbijom jer će to biti makar u isto vreme. Druga činjenica jeste lakše ćemo ući u Evropsku uniju ukoliko stvarno želimo da uđemo u EU i ukoliko državnu zajednicu razumemo kao sredstvo ulaska u Evropsku uniju.

Nije ni državna zajednica kao ni članstvo u Evropskoj uniji cilj sam po sebi. I stoga političari i u Srbiji i u Crnoj Gori često potpuno pogrešno razumeju to da smo mi situirani ili smešteni ili živimo u državnoj zajednici. Mi treba da razumemo svaku političku strukturu kao jedno vozilo, jedan instrument kojim ostvarujemo naše političke i ekonomske ciljeve. Tako ćemo iskoristiti drzavnu zajednicu i promovisati i Srbiju i Crnu Goru i njihovu samostalnost, i njihovu samobitnost, ne znam više koji bi termin upotrebio u tom smislu a zadovoljio posebne interese država članica, ali bismo ostvarili korist za građane Srbije i Crne Gore, pa ako hoćete i civilizacijski iskorak i jedne i druge države-clanice koje, baš, da budem iskren, potrebuju. Postavlja se kao imperativ pitanje njihovog ulaska u Evropsku uniju, i Srbije i Crne Gore. Mi moramo, da budem krajnje otvoren, da rešimo ne samo ekonomske, ne samo tehnološke, mi moramo da rešimo civilizacijske probleme u našim državama. To najlakše možemo da uradimo time što idemo prema Evropskoj uniji i što unutar Evropske unije te probleme rešavamo na način na koji su to uspele da reše visoko razvijene zemlje. I one imaju nacionalne probleme, i probleme manjina, i zašitite ljudskih prava, ali su te standarde podigli na najviši mogući nivo i svi ih ispunjavaju i zbog toga je bolje građanima koji žive u tim zemljama.

RSE: Gospodine predsedniče, ovaj razgovor vodimo u sedmici kada su bili američki predsednički izbori. Kako Vi doživljavate i da li se mogu prihvatiti kao opravdani javno izneti stavovi ovde u medijima, a i neki političari govore, da posle pobede Džordža Buša pozicija Srbije u budućim pregovorima o Kosovu, pa čak i kada je reč o saradnji sa Hagom, je povoljnija?

TADIĆ: Ja bih voleo kada bih bio takav optimista kao mnogi koji tako tumače situaciju posle predsednčikih izbora u SAD. Pre svega, u našoj zemlji ne postoji dovoljno razumevanje Sjedinjenih Američkih Država kao ključne sile sveta. Niti političari, niti naši građani, pa bogami niti naši eksperti, ne poznaju američke političke institucije ni način na koji se u Americi donose odluke, i to je tragična činjenica. Jer sve zemlje, uključujući i Evropsku uniju, brižljivo prate šta se dešava u Americi zato što događaji u Americi temeljno određuju tok stvari u tim zemljama, pa i u samoj Evropskoj uniji. Ja znam kako izgleda američko političko društvo i znam u kojoj meri svaka promena u Americi jeste bitna za tok stvari u Srbiji, na Kosovu i Metohiji i regionu u kojem mi živimo. Stoga moram da kažem da pobeda Džordža Buša ne mora doneti nikakvu posebnu prednost za Srbiju danas, niti bi trebalo da nam u ovom trenutku pobuđuje neki dramatični optimizam. Zbog čega to kažem? Pa zato što Amerika neće odustati od svojih zahteva ili principa, a to su saradnja s Haškim tribunalom, ispunjavanje međunarodnih standarda koji su, uzgred budi rečeno, i evropski standardi, deo zapadne civilizacije u kojoj mi želimo da živimo, jer želimo da delimo ekonomsku bladoget života u takvoj civilizaciji, i mi ćemo kad-tad morati da ispunimo te standarde. Što ih ranije ispunimo to će biti bolje za nas. Što ih ispunjavamo kasnije, a tome nas uči istorija makar poslednjih 15 godina, to će cena biti veća, i mnogo bolnije će biti za nas. To je kao kada idete kod lekara ili kod zubara. Ako odete na vreme, neće vas boleti toliko popravka zuba, a ako odete prekasno biće prilično dramatično. Ili će se zub vaditi, ili će se vaditi delovi države. Žao mi je što moram da kažem, ali ovaj primer je baš takav. I ko ne nauči istorijske lekcije, tu mislim na narode, biva dramatično kažnjen. Ne kažnjava te narode koji ne nauče istorijske lekcije svet, te narode kažnjavaju sami ti narodi koji nisu naučili istorijske lekcije, to jest političari koji ne razumeju svet u kojem žive.

Mnogo je ljudi u Srbiji koji se bave politikom i koji promovišu određene političke ideje koji pokazuju svakoga dana da apsolutno ništa ne znaju o pravilima ponašanja u modernom svetu, ili namerno obmanjuju građane ove zemlje upravo zbog toga što žele da zadrže pozicije vlasti ili pozicije uticaja u društvu, ili neke privilegije. O tome možemo da govorimo možda jednom drugom prilikom, ali ova situacija mora da se razreši. Dakle, mi moramo da idemo u pravcu rešavanja naših problema, ko god da je na vlasti u Sjedinjenim Američkim Državama principe rešavanja tih problema će nam ispostaviti i to je naprosto tako.

RSE: Vi ste pre deset dana, u prošli ponedeljak, sa predsednikom Mesićem bili u Cavtatu na konferenciji čiji je cilj, da tako kažem, bio ulivanje novca u regiju. Jeste li Vi lično zadovoljni odnosima ovih zemalja u regiji, mislim na zemlje bivše Jugoslavije, i šta vidite trenutno kao probleme? Jesu li to rane rata ili je to nešto drugo?

TADIĆ: Nisam toliko zadovoljan koliko je na primer Evropa zadovoljna načinom na koji se rešavaju ti problemi. Možda je to što ja nisam zadovoljan načinom na koji se rešavaju ti konkretni problemi ili ožiljci rata i odnos prema srpskoj dijaspori, koja je predmet mog interesovanja kao predsednika Srbije, je manje bitno, mnogo je bitnije za te zemlje kakve reakcije ima Evropska unija. Dakle radi se jednostavno o realnom analiziranju uticaja u međunarodnoj politici. Naš uticaj je jako mali, treba da bude mnogo veći. Dok ne bude veći, moramo da poštujemo principe Evrope u kojoj živimo i sveta u kojem živimo. Ali bio bi veliki doprinos regionalnom razvoju ukoliko bismo brzo rešavali te probleme. Međutim moram da kažem nešto na šta javnost možda ne obraća pažnju. Znate, Hrvatska je država srušila spomenik Mili Budaku, ustaškom piscu i ideologu. Ovih dana je srušena spomen-ploča Juri Francetiću, ustaškom krvniku i ubici koga su mnogi slavili kao velikog Hrvata u Hrvatskoj. I danas jedan deo hrvatskog stanovništva smatra da je on veliki Hrvat. Mi kao narod smatramo da se radi o velikom ratnom zločincu. Te činjenice moraju da se prime u Srbiji kao istina i pokazuju kako zvanična Hrvatska reaguje na tamne delove svoje istorije i koje su reakcije zvanične Hrvatske. Ja to veoma poštujem, i to kažem mom kolegi Stipi Mesiću, ali istovremeno i mi moramo da razumemo koja je naša uloga u procesu izlečenja ratnih rana. Svako ko je optužen za ratni zločin mora da odgovara pred sudom za ratne zločine koji je nadležan za njegovu odgovornost. Ja bih voleo da se ta suđenja održavaju u našoj zemlji, ali da bi se održavala u našoj zemlji naši sudovi moraju da podignu kredibilitet. Veoma mnogo u tom smislu jeste uradilo Tužilaštvo za ratne zločine u našoj zemlji koje je dobilo visoke međunarodne verifikacije, od kojih i treba da dobije verifikacije. Kada bi i sudovi dobili te verifikacije, to bi bio veoma važan doprinos naše zemlje opštem relaksiranju odnosa, umirivanju teških problema u čitavom regionu. Samo na taj način mi ćemo moći da dovedemo investicije u svaku pojedinačnu zemlju i region.

Ali, ja ovo pitanje nikako ne gledam kao pitanje vezano samo za jednu zemlju. Samo političari bez ikakve vizije vide prostor Jugoistočne Evrope kao prostor fragmentiranih ili iscepkanih država. Znači samo političari sa vizijom veoma dobro znaju da je suštinska pretpostavka razvoja svake pojedinačne države razvoj biznisa i privrede, razvoj tehnologija. A razvoj biznisa, privrede i tehnologija ne može biti u malim rascepkanim prostorima već mora biti zajednički interes. Zato je poruka Mesićeva i moja, hajde da pravimo zajedničke kompanije, hajdemo zajedno da idemo na nova tržišta, hajde da iskoristimo zajedničko isksutvo u proizvodnji, hajde da prevazilazimo probleme koje moderna društva uopšte nemaju, pokušavajući da pravimo zajedničke proizvode. Hajde da iskoristimo izvanredne mogućnosti koje imamo na tržištima nekadašnjeg trećeg sveta ili nesvrstanih zemalja. Hajde da vidimo šta smo ostvarili u poslednje vreme kao zoni vlastitog uticaja koje možemo da donesemo u taj zajednički interes. To ne važi samo za Hrvatsku, to važi i za Bosnu i Hercegovinu, a to važi i za neke slovenačke firme - Slovenija je u EU - koje imaju realan finansijski odnosno privredni interes u našoj zemlji. To važi za makedonske i sve ostale kompanije. Ja tako vidim stvari.

RSE: Vraćamo se na unutrašnju političku scenu. S jedne strane tvrdi se da ste Vi eksponent Zapada. Ima čak i onih koji tvrde da ste izdajnik nacionalnih interesa, a s druge strane vam zameraju da ste isuviše nacionalno obojeni, čak i konzervativni u nekom smislu. Molim da u svetlu tih najglasnijih kritika malo pojasnite Vaše političko usmerenje. Šta je to što politika koju Boris Tadić vodi jeste i šta će biti u budućnosti?

TADIĆ: Takva vrsta kritike kada se stavi na jedno mesto ili na sto je u stvari veliki kompliment za mene. I jedna i druga kritika, ali baš i jedna i druga, daju jednu celinu koja je više od pojedinačnih delova i koja znači u stvari kako ja vidim politiku i kako oblikujem vlastitu politiku filozofiju. Da, ja jesam zapadno orijentisan političar. Da, imam snažna nacionalna osećanja. Da, ne mislim da je to neka vrlina što imam snažna nacionalna osećanja, ali ih imam. Niti mislim da je to zastava koju treba da ističem u prvi plan. To onda jeste karikatura nacionalnih osećanja i zato me političari takozvane patriote onespokojavaju jer ruiniraju nacionalne vrednosti. Kad kažem imam nacionalna osećanja, razumem i uticaj Istoka u sebi. U filozofskom i političkom smislu kad kažem istoka, mislim na pravoslavlje koje je deo mog identiteta. Ali zapadna orijentacija je temeljna orijentacija našeg društva. Članstvo u Evropskoj uniji označava zapadnu orijentaciju našeg društva. To je taj glavni put koji mi moramo da držimo čvrsto, taj pravac moramo da držimo čvrsto, i samo na taj način mi rešavamo vitalne probleme našeg društva. To što ja imam nacionalna osećanja uopšte ne remeti moju zapadnu ili evropsku orijentaciju. A to što imam evropsku orijentaciju nimalo ne remeti moj lični identitet. Evo primera Grčke, jedne zemlje koja je članica Evropske unije, koja sjajno rešava svoje probleme i koja je imala preko sto milijardi evra bespovratne pomoći od Evropske unije u mnogim prethodnim godinama, i u kojoj ogromna većina političara, a praktično su mi svi ključni političari Grčke lični prijatelji, imaju i snažna nacionalna i religijska osećanja.

RSE: Na kraju jedno pitanje koje uslovno možemo nazvati i ličnim. Dugo ste u politici, ali otkako ste predsednik čini mi se tada ste ušli i u sve vrtloge i glibove politike. Bilo je tu za ovih nekoliko meseci svega i svačega, i onih udaraca koji bi, rečeno bokserskim rečnikom bili ispod pojasa. Da li Vam je nekad došlo da kažete sami sebi - šta mi je sve ovo trebalo?

TADIĆ: Da budem iskren, ja godinama postavljam sebi pitanje šta mi je sve ovo trebalo. A pošto godinama postavljam to pitanje, to znači da je moja odluka da budem u ovome prava, jer da sam prvi put na to pitanje rekao to mi ne treba, ja izlazim odavde, to znači da bi ta moja odluka bila prava. Pošto to nisam rekao prve godine i prvog trenutka, evo 24 godine ja se bavim politikom na ovaj ili onaj način. Nekada u opoziciji dubokoj, nekada u nekoj plitkoj, finoj, vidljivoj opoziciji, sada na vlasti. Svašta se dešavalo u mom političkom životu, mojoj građanskoj karijeri, ja sam i pobeđivao i gubio, i mislim da ovaj posao treba raditi kao i svaki drugi posao. On je zanat i ne žalim se zbog toga. Očekujem još mnogo udara, očekujem još mnogo, u civilizacijskom smislu, potpuno neshvatljivih napada koji će biti u narednom periodu, ali ja se veoma trudim da odgovaram drugačije.

I to mi, mislim, daje prilično snažnu poziciju.
XS
SM
MD
LG