Dostupni linkovi

logo-print

Sporna deponija na Turjaku


Sanitarna deponija za opštine Rožaje, Andrijevicu, Berane i Plav, koja traba da se gradi na Turjaku, planini između Berana i Rožaja, koja je ušla u projekat koji bi uskoro trebalo da usvoji crnogorka Vlada, ne smije biti realizovana, jer se tome protive svi mještani Gornjeg Bihora, poručeno je sa skupa na Turjaku, na koji se tim povodom okupilo nekoliko stotina građana.

''Umjesto realizacije obećane infrastrukture i formiranje Opštine Petnjica sada se narodu Gornjeg Bihoru nameće deponija koja bi potrovala vode, vazduh i tlo'', kazao je Samir Agović, jedan od inicijatora skupa koji je proglašen početkom kampanje za odbranu Turjaka:

''Mi sa ovog mjesta i jesmo osnivačka skupština koja će uputiti svim nadležnim institucijama u Republici i lokalnim upravama zahtjeve da mi želimo da sačuvamo planinu Turjak''.

Od četiri pozvana gradonačelnika, za potrebe čijih opština bi trebala biti izgrađena zajednička deponija, na skupu na Turjaku je prisustvovao samo rožajski predsjednik Nusret Kalač, koji je za naš radio rekao:

''Opština Rožaje će uradit najviše onoga što može da se to odradi da građani budu zadovoljni i da ne bude ovakvih skupova, ali moramo se dogovorit da nađemo neko mjesto gdje ćemo pravit deponiju''.

Iako konačnu riječ o gradnji deponije daje crnogorska Vlada, kao kuriozitet protestnog skupa na Turjaku, možemo zabilježiti i to da su na njemu govorili odbornici Demokratske partije socijalista iz Berana, opštine kojoj Turjak teritorijalno pripada. Jednog od njih, Aliju Adrovića, zamolili smo da komentariše taj paradoks:

''Ja vjerujem da Vlada neće prihvatit ovu ideju i odlučit da se tu locira deponija''.

RSE:Što ako prihvati?

ADROVIĆ: Ako prihvati mi ćemo opet se dogovarat. Vidjećemo što će konačno bit.

U svakom slučaju građani Gornjeg Bihora su minulih petnaestak godina, skoro stoprocentno, glasali da DPS, što bi se popularno kazalo ''Oni su za Mila''. Kako izaći iz tog začaranog kruga narod za Mila, Milo za deponiju, a deponija za narod, objašnjavaju Huso Hodžić i Mustafa Cikotić:

HODžIĆ: Bilo je za Mila. Glasali smo.

RSE: Je li Milo za deponiju?

HODžIĆ: Ako bude za deponiju, k'a što je, niko glasat za njega neće.

RSE: A, je l' deponija za narod?

HODžiĆ: Ne. Otrov. Ko je predložio deponiju, to je ekstremista.

CIKOTIĆ: To je Baćo tako. To je čista henga jedna. Hajmo po jednu.

RSE: Je li narod za Mila?

CIKOTIĆ: Narod jest za Mila.

RSE: Je l' Milo za deponiju?

CIKOTIĆ. Ne znam, pa ga smatramo ko jednijem demokratom čovjekom.

RSE: Je l' deponija za narod?

CIKOTIĆ: Jes' deponija za narod, ali ne ovakva kakva je predviđena ovdje.

''Upravo je nedavno crnogorska Vlada okončala projekat za vodovod za petnjički kraj, kome je izvorište na Turjaku'', kaže Arslan Skenderović:

''Pa bih baš želio da pitam ministra Simovića. On je tu pomoć dao i Vlada je dala, a sad mi dali pomoć, sad mi uzimaju ovo''.

Osim političke, ekonomske i ekološke dimenzije jedna od bitnijih karakteristika odluke da se na Turjaku gradi deponija jeste i njena nacionalna nota, smatraju Bihorci, koje velikom većinom čine bošnjaci muslimani, a koji u dosta žučnoj raspravi na Turjaku, po tom pitanju iznose tradicionalno osjetljivi i prilično oštar stav:

''Nacionalno je ovdje. Sigurno nacionalno. Gdje žive muslimani da se isele, tako treba reć. Ovi koji su ovo odredili možda su mislili u tom smjeru''.

''Baš zbog te nacionalnosti na ove terene je ta deponija''.

A uništenje ovoga ono ide praktično od 1912. iseljenje iz ovog područja. Predsjednik ekološkog društva ''Pop'' Haćim Duraković zaključuje:

''Ukidanjem opštine, skretanjem auto-puta, unišćenjem šuma, pri čemu je Turjak najviše stradao, navodi na zaključak da se učinjela nepravda ovom kraju. Trebalo je ovdje razviti mikrostrukturu, a ne da mu se deponija nudi''.
XS
SM
MD
LG