Dostupni linkovi

logo-print

Radićevo slabo pamćenje


Odbrana Envera Hadžihasanovića, bivšeg komandanta Armije Republike Bosne i Hercegovine, koji je zajedno sa Amirom Kuburom optužen za zločine stranih boraca, takozvanih mudžahedina, nad Hrvatima u centralnoj Bosni, nastavila je izvoditi svjedoke koji potvrđuju njenu tezu da zapovjednici Armije BiH nisu imali efektivnu kontrolu nad mudžahedinima. Remzija Šiljak, koji je svoje svjedočenje započeo prošle sedmice, kazao je da Armija BiH nije bila u stanju podčiniti mudžahedine svojoj komandi. U vrijeme kada su zločini počinjeni u Miletićima, Malinama i drugim selima – kazao je ovaj svjedok, inače tadašnji načelnik štaba 306. brigade – mudžahedini su bili “neformalna grupa”, koja se pojavljivala da “pokupi ratni plijen nakon što bi Armija BiH oslobodila neki teritorij”.

Hasim Ribo, komandant opštinskog štaba Teritorijalne odbrane Travnik, svjedočio je o teškoćama sa kojima se suočavao 3. Korspus Armije BiH. Imali smo izuzetno puno problema, ali smo ipak pokušavali uspostaviti red, kazao je ovaj svjedok.

Tokom unakrsnog ispitivanja, svjedok je jedno pitanje tužitelja Ekkeharda Withopfa izgleda namjerno “pogrešno razumio”:

WITHOPF: Da li vam je u periodu od juna do novembra 1992. godine, dok ste bili komandant Teritorijalne odbrane Travnik, poznato prisustvo stranih boraca u opštini Travnik?

RIBO: Da, poznato mi je.

WITHOPF:Kako ste saznali za te osobe?

RIBO: To je bila Hrvatska vojska. Prošla je sa dva tenka M-47 koji su prošli prema Jajcu. Eto to su bili strani borci, s jasno vidljivim oznakama Hrvatske vojske za sve ljude koji su ih pratili na relaciji od Gornjeg Vakufa do Jajca.

WITHOPF: Kasnije ću se pozabaviti Hrvatskom vojskom, a sada hoću da vas pitam o osobama iz Sjeverne Afrike, Bliskog Istoka i ostatka azijskog kontinenta. Da li ste znali da su neke osobe ovoga tipa bile prisutne?

RIBO: Meni nije poznato da je bilo takvih lica. Nije mi poznato da je bilo takvih pripadnika...

* * * * *

Tokom napada snaga Armije BiH na selo Kravicu 7. januara 1993. godine, počinjeni su zločini za koja se tereti komandant tih snaga Naser Orić. O razaranju sela i pljački imovine svjedočilo je više očevidaca, među njima i Slaviša Erić, medicinski tehničar iz Kravice. Tokom ovog napada, tvrdio je svjedok, vojnici pod Orićevom komandom su “spalili sve što se moglo spaliti” i “nisu pravili razliku između vojnih ciljeva i civilnih objekata”. Po njemu, zapravo, u selu nije ni bilo nikakvih vojnih ciljeva.

Orićeva braniteljica, Vasvija Vidović, predočila je svjedoku više dokumenata na osnovu kojih se može zaključiti da su borbe u Kravici bile sudar dvije oružane snage, ali je svjedok ostao pri svojoj tvrdnji da je napad na Kravicu bio napad protiv civila.

Orićeva braniteljica je tokom unakrsnog ispitivanja pokušala dovesti u pitanje i kredibilitet ovog svjedoka:

VIDOVIĆ: Gospodine Eriću, vi ste rekli da je vaš pokojni djed Golub Erić.

ERIĆ: Da.

VIDOVIĆ: Njegov brat je Njego Erić.

ERIĆ: Njegoslav zvani Njego, da.

VIDOVIĆ: Njegoslav Erić, zvani Njego. Je li to tačno?

ERIĆ: Jeste.

VIDOVIĆ: Je li tačno da su njih obojica poginuli u ovoj bici 7. januara.

ERIĆ: Ne, Golub je poginuo ranije…

VIDOVIĆ: A Njego je poginuo 7. januara.

ERIĆ: Jeste.

VIDOVIĆ: Njego Erić je vaš stric, odnosno brat vašeg djeda.

ERIĆ: Da, Golub, Bogoljub je njegov brat.

VIDOVIĆ: Koliko je on bio star u vrijeme ovog napada?

ERIĆ: Rođen je 1911. godine, znači osamdeset i nešto.

VIDOVIĆ: Da li je tačno da je on umro pucajući na Muslimane (Bošnjake, op. pr.)?

ERIĆ: Da.

VIDOVIĆ: Da li je tačno da je on pri tom ubio svoju vlastitu suprugu Kristinu, pa onda sebe?

ERIĆ: To pretpostavljamo. Ne znam tačno. Jer, baba je izgorjela, a djed je imao jedan metak kroz usta. E sad, najvjerovatnije da je on ubio nju pa sebe. Ali je pucao na muslimanske vojnike.

VIDOVIĆ: Djed i njegov brat su nakon Drugog svjetskog rata osuđeni na dugotrajni zatvor zbog masakra nad osamdeset i šest Muslimana u selu Sopotnik. Zar ne?

ERIĆ: Osuđeni su na smrt strijeljanjem. Ali mi onda morate dopustiti da kažem još nešto. Moram pitati sudije da mi dozvole da još nešto kažem, ako može?

VIDOVIĆ: Ja vas pitam da odgovorite na moje pitanje da li je tačno da su osuđeni?

ERIĆ: Tačno je.

VIDOVIĆ: Hvala lijepa.

ERIĆ: Ali mogu li ja sad…

VIDOVIĆ: Hvala lijepa, ovo je dio odbrane i ja postavljam pitanja.

ERIĆ: Samo jedno…

SUDAC AGIUS: Gospodine Eriću, vi ste odgovorili na pitanje i to je to. Ne želimo čuti više o tim događajima.

* * * * *

Ratni gradonačelnik Banje Luke, Predrag Radić, tokom suđenja Radoslavu Brđaninu prošle godine je kao svjedok odbrane tvrdio da regionalni srpski krizni štabovi nisu mogli voditi samostalnu politiku, nego da su se morale slušati sve naredbe “koje su dolazile sa Pala”. Ovu je tezu prihvatio tužitelj u procesu Momčilu Krajišniku, pa je Radića pozvao da je argumentira, ali ovaj put kao svjedok tužbe. Radiću ova uloga nije, međutim, bila pretjerano draga, pa je tokom svjedočenja pokušavao relativizirati i ublažiti ono što je govorio ranije. Često se pozivajući na “slabo pamćenje”, on je pokušavao izbjeći direktne odgovore.

Nakon što ga je tužilac podsjetio kako je na suđenju Brđaninu tvrdio da su mu oni u najvišim vlastima (među kojima je spomenuo Karadžića i Krajišnika) zamjerali da svoju opštinu nije adekvatno (etnički) očistio, Radić je kazao da nije siguran da je spomenuo Karadžića i Krajišnika, ali je dodao da je valjda tako, kad tu piše.

U prilično neentuzijastično Radićevo svjedočenje više puta se umiješao i predsjedavajući sudac Alphonsus Orie, pa tako i u slučaju ovog sastanka sa Karadžićem i Krajišnikom:

RADIĆ: ... Nije bilo govora o etničkom čišćenju nego o tome koliko su zastupljeni Muslimani i Hrvati u vlasti.

ORIE: Da li je gospodin Karadžić u tom trenutku govorio o ovome što ste upravo spomenuli?

RADIĆ: Gospodine sudija, ja ne mogu reći da li je baš govorio on, ali znam sigurno da o etničkom čišćenju nije bilo govora. Bilo je govora o njihovom učešću u vlasti kada Srba u vlasti u Bosni i Hercegovini nije bilo.

Radić je dodao da, koliko ga danas pamćenje služi, ako je neko na tom sastanku i izrazio nezadovoljstvo zbog prisustva Hrvata i Bošnjaka u optinskoj vlasti, to je mogao biti Karadžić, a ne Krajišnik.

Ova Radićeva tvrdnja ostaje za budućnost, ako jednog dana bude u prilici svjedočiti na suđenju Radovanu Karadžiću.
XS
SM
MD
LG