Dostupni linkovi

Naličje lažnog bogatstva


Tridesetogodišnji Mario završio je Pravo, supruga Mirna Ekonomiju. Zaustavili smo ih na izlasku iz trgovine s jednomjesečnim sinčićem.

''Oboje smo zaposleni ali su nam plaće ispod prosjeka. Nije nam lako. Podstanari smo a imamo malu bebu. Baš preživljavamo. Odričemo se svih gušteva i izlazaka u birceve. Ponekada sjedimo doma s prijateljima.''

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, Krešimir Sever, mjesecima već upozorava da dvoje zaposlenih s prosječnim hrvatskim plaćama u četvero-članoj obitelji mogu podmiriti tek 74 posto minimalnim životnih potreba. Već se i hrana uveliko kupuje na kredit:

''Ljudi kupuju hranu na čekove. – Špeceraj - kupuju na tri čeka, a sljedeći mjesec ga ponovo kupuju s tim da moraju otplatiti i dva preostala čeka.''

Tko onda u Hrvatskoj luksuzira?

''Sloj ljudi koji imaju, a njih je vrlo malo. Drugo je sve sirotinja. Svaki dan je sve teže.''

Unatoč siromaštvu Hrvati su samo u ovoj godini pokupovali oko 70 tisuća novih, često i luksuznih, automobila. Cigarete su ljetos poskupile 20 posto, ali njihova potrošnja nimalo nije opala. Prosječni pušač u Hrvatskoj potroši mjesečno 70 eura samo za cigarete. ''Ništa to nije neobično'', ističe doktorica sociologije Jasenka Kodrnja:

''Najviše se puši u duševnim bolnicama, oni svi od reda puše. Nezaposleni ljudi puše i kažu: Nećete mi valjda uzeti još i cigaretu. Cigareta je sve što mi je ostalo. Istraživanja su pokazala da je potrošnja cigareta u vezi sa standardom ljudi i da više puše siromašne osobe.''

''Pušim, pijem. Imam koliko imam. Šta ja mogu. To ti je tako.''

O siromaštvu, kaže doktorica Kodrnja, govori i svakodnevna slika sa zagrebačkih ulica:

''Ne možete proći Ilicom, od Jelačić placa do Frankopanske, da ne sretnete gomile prosjaka koji su najčešće žene i djeca ili strašno teški invalidi.''

Poznati pratioci siromaštva odavno su klađenje i igre na sreću. Prodavačica Hrvatske lutrije u novom zagrebačkom naselju Zapruđe:

''U igre na sreću uključuje se sve veći broj mladih, što je jako simptomatično.''

''Cijena stana je velika i mladi čovjek do njega može doći jedino pomoći lutrije. Nema druge šanse.''

Prema podacima turističkih agencija Hrvati su već pokupovali, ili rezervirali, mjesta u najluksuznijim inozemnim skijalištima za ovu sezonu. Sindikalni čelnik Mario Iveković ističe kako sve to pokazuje da je hrvatsko društvo šokantno raslojeno:

''Sigurno je da siromašan građanin ne kupuje luksuzan automobil.''

Naravno, kažu Zagrebčani, da ima i određenog snobizma:

''Netko nam nameće da je društveni standard da ideš na zimovanje, na ljetovanje, da moraš ići na premijeru, imati određenu marku cipela ili torbi bez obzira na tvoje novčane mogućnosti.''

Ni tome se ne treba isčuđavati, tvrdi sociologinja Jasenka Kodrnja, jer je u društvu nametnut novi sustav vrijednosti. Drugo je pitanje treba li ga zagovarati:

''Ako društvo vrednuje bogate, onda će se i ljudi željeti prezentirati bogatima. Ljudi će se sramiti pokazati siromašnima. Željeti će se pokazati imućnima, jer su sada takve vrijednosti.''

Sindikalist Krešimir Sever tvrdi da je u trošenju iznad mogućnosti, osim nasušne potrebe, riječ i o određenoj vrsti otpora nepravedno nametnutom siromaštvu:

''To je pitanje dostojanstva koje ljude još uvijek drži. To je njihov ponos i inat. Dobrom odjećom, ili bilo kakvom drugom vanjskom manifestacijom, oni pokazuju da im je bolje nego u stvarnosti, pa ih i to dijelom drži pri nekakvoj snazi, jer bi im inače krahirao duh.''
XS
SM
MD
LG