Dostupni linkovi

logo-print

Ruski vojnici u začaranom krugu “djedovščine”


“Djedovscina” je pojam poznat svakome ko je ikada sluzio u oruzanim snagama bivseg Sovjetskog Saveza i podrazumijeva da se regruti na svojim vojnickim pocecima ponizavju na razne nacine, ali da ih taj proces rijetko moze kostati zivota. U posljednjih desetak godina u ruskoj armiji i to se promijenilo nagore. Nedostatak sposobnih oficira, manjak sredstava i promijenjena socijalna struktura regruta doveli su do sunovrata discipline. Ponizavanje novajlija u uniformi postalo je sistematsko. Predstavnik Hjuman Rajts Voca u Moskvi Dedrik Loman ovako opisuje proces:

“Vojni obveznici sluze rok od dvije godine. Prve godine su zrtve zlostavljanja, a u drugoj godini oni su pocinioci takvih djela. Cini se da je zelja za osvetom pokretac ovog zacaranog kruga. Jedini nacin da vojnici izdrze patnje u prvih 12 mjeseci roka je spoznaja da ce u narednih godinu dana moci da zlostavljaju novu generaciju regruta.”

Svake godine ruska vojska pozove oko 800 hiljada obveznika. Oni su tokom prve godine u uniformi istinski robovi svojih drugova. Prisiljeni su da daju novac, hranu, licne predmete i danonocno izvrsavaju naredjenja “starih kuka.” Neposlusnost se kaznjava batinama i ponizavanjem. Siromastvo u ruskoj armiji, gdje nedostaju i hrana i oprema samo pogoduje ovam sistemu , navodi Hjuman Rajts Voc u svojoj analizi.

Porastu nasilja doprinijela je i negativna selekcija medju regrutima i starjesinama. Mladi Rusi iz malo imucnijih porodica, i sa iole solidnijim obrazovanjem preduzimaju sve korake sve da izbjegnu vojnu obavezu. Armija ostaje utociste siromaha i neobrazovanih. Mnogi regruti dolaze iz razorenih porodica, a neki vec imaju policijski dosije zbog sukoba sa zakonom. Vlasti priznaju da problem postoji navodeci da 40 posto lanjskih regruta nije imalo kud nego da obuce uniformu, posto su propali na prijemnim isipitima za fakultete. Polovina od prijavljenih za sluzenje roka imaju problema sa alkoholom. Ministar odbrane Srgej Ivanov nazvao je regrute jesenje klase 2002 godine zalosnom gomilom drogera , psihopata i neuhranjenih.

Tatjana Znackova angazovana je u Komitetu vojnickih majki. Ova organizacija osnovana je 1989. godine sa zadatkom da pomogne mladim ljudima koji suoceni sa nevoljama u armiji cesto izraz traze u dezerterstvu. Znackova nasem reporteru napominje da nerijetko srece oficire koji kazu da ne mogu vise izdrzati:

“Desi se da razgovarate sa oficirom na sluzbi u bazi u kojoj ima zlostavljanja zbog prisustva vojnika koje ne mozete kontrolisati. Ponekad vam je i zao tih oficira koji kazu: Nemam nacina da kontrolisem te vojnike. Treba ih staviti iza resetaka, a ne zvati da sluze u vojci. U osnovi oni su kriminalci.”

Prema podacima Komiteta vojnickih majki oko 4000 regruta svake godine umire zbog zlostavljanja. Ministarstvo odbrane osporava ovu statistiku navodeci da je ove godine zbog maltertiranja umrlo 25 vojnika, a da je 60 izvrsilo samoubistvo.

Koliko je zivot ruskog vojnika jeftin pokazuje primjer s pocetka godine kada se u januaru u bazi na dalekom istoku smrzlo 50 vojnika, dok je 60 primljeno u bolnice. Oficir koji im je komandovao naredio im je da bez odgovarajuce odjece provedu dan na artktickoj hladnoci. Dedrik Lohman primjecuje da se o mnogim slucajevima zlostavljanja nikada ne sazna i da vlasti nemaju strategiju da tu pojavu zaustave.

“Problem je da su sve mjere ruske vlade bile inicirane od slucaja do slucaja. Ono sto je nuzno je strukturni pristup i sistematski koraci da se problem iskorijeni. Ima mnogo primjera koji su slicni, mozda nisu toliko drasticni, kao sto je slucaj smrzavanja na delakom istoku Rusije,ali ti primjeri su jos uvijek prisutni. Ni predsjednik Putini niti iko drugi o njima ne govori.”

Aktivisti koji se bore za bolje uslove u ruskim oruzanim snagama upozoravaju da zemlja koja svoje vojnike tretira kao zatvorenike u logoru za prinudni rad, ne moze ocekivati da ima snaznu i sposobnu armiju.
XS
SM
MD
LG