Dostupni linkovi

logo-print

Referendum – jedina tačka koja spaja DPS i SDP


Socijaldemokrate su prelomile. Predstavnici te partije demonstrativno će napustiti Savjet tenderske komisije i sva tijela za privatizaciju.

Motiv za tako radikalan politički potez bila je prošlonedjeljna odluka Đukanovićeve Vlade da prihvati strategiju privatizacije Telekoma, iako se tome otvoreno protivila Socijaldemokratska partija. Uprkos svemu socijaldemokrate će ostati u vlasti i nastaviti, kako kažu, da štite interese Crne Gore. SDP će postati neka vrsta opozicije vlasti unutar same vlasti.

Nema sumnje, vrlo čudan potez. Ako Đukanovićeva stranka zaista radi protiv države, zašto onda Krivokapićeva partija ostaje u savezu sa takvim političkim partnerom? Kakve to nevidljive niti vezuju socijaldemokrate i DPS-ovce?

Nije ovo prvi put da postoji raskorak između dvije partije. Vrh SDP-a se javno protivio politici DPS-a i kada je potpisivan Beogradski sporazum i kada je kasnije usvajana Ustavna povelja. SDP-ovci su od samog početka bili i protiv DPS-ovskog koncepta privatizacije velikih državnih firmi. Bunili su se tokom tendera za podgorički Kombinat aluminijuma, sada su vrlo jasno protiv prodaje Telekoma. Koalicionog nesaglasja bilo je i oko drugih strateških poteza. U SDP-u prijete da će glasati za Deklaraciju o zaštiti Tare, suprotno od njihovih kolega iz DPS-a. To više nijesu prednosti malih razlika, već breme sukoba koncepcija.

Kada se sve sabere ispada da je nada u referendum ostala jedina tačka koja spaja DPS i SDP. Koalicija te dvije stranke traje još 1997.godine, kada se Đukanović naprasno od Miloševićevog saputnika pretvorio u Miloševićevog protivnika. Tada je, upravo zbog saveza sa evropski orijentisanim socijaldemokratama, Đukanovićeva partija dobijala dodatne glasove suverenistički orijentisanog biračkog tijela. Nekako je bilo lakše glasati za DPS kada su antiratni i suverenistički SDP-ovci zajedno sa njima. Na drugoj strani, od samog početka socijaldemokrate su voljele tu poziciju “dobrih momaka”, koji se žrtvuju da bi se kontroverzni DPS preveo na crnogorsku stranu i da se crnogorski državni brod provede u luku suverenosti. Pri tom, kako je odmicalo vrijeme mnogi “dobri momci” iz SDP-a preuzeli su mnoge dobre funkcije u državi, sve pod izgovorom da žele biti korektiv vlasti DPS-a. Sada se s pravom postavlja pitanje.

Gdje je ta granica kada SDP zaista koriguje DPS, a kada socijaldemokrate počinju poput kameleona da preuzimaju isto DPS-ovsko lice koje tako često i javno kritikuju? Naime i nakon napuštanja privatizacionih komisija funkcioneri SDP-a zadržaće ključna mjesta u državnoj numenklaturi. Očito je da SDP ne želi odgovarati za loše poteze koalicionog partnera, ali je, takođe, očito da unutar SDP-a nema snage da se ucijeni DPS napuštanjem koalicije. I onda su neki u vrhu SDP-a smislili dobitnu kombinaciju. Da izlaskom iz privatizacionih komisija sebi namaknu alibi za buduće loše poteze vlasti, a da istovremeno ostanu na budžetu vlasti. Međutim, takvim potezima socijaldemokrate ne mogu sebe lišiti odgovornosti. Stvari su sasvim drugačije i sasvim jasne. Ako misle da je DPS duboko zabrazdio, ako smatraju da nema šanse da se spriječi krađa i uništavanje crnogorske državne imovine, onda imaju samo jedan potez na rapolaganju, da raspuste koaliciju. Opet, ako su neki političari iz vrha SDP-a napravili grešku samovoljnom najavom izlaska iz svih privatizacionih institucija, onda treba oni da plate ostavkama cijenu nakaradne populističke politike.

U suprotnom, ako se to ne razriješi, socijaldemokrate će bit krivlje nego ranije. Jer, odbijanjem da kontrolišu proces privatizacije, a opstankom u vlasti, svojim koalicionim partnerima iz DPS-a otvorili su vrata da rade kako hoće i što hoće. I samo ne treba potezati kao razlog opstanka koalicije budući referendum. Ovim putem se svakako ne stiže do referenduma, već se Crna Gora stvarno udaljava od njega.
XS
SM
MD
LG