Dostupni linkovi

Tužilaštvo nema izbora, sve optužnice će biti podignute do kraja godine


RSE: Do maloprije ste, gospođo Hartmann, bili online. Sad smo, kako to radijski tehničari kažu, on-air. U kojoj od tih komunikacija se bolje osjećate?

HARTMANN: Zavisi. Biti online je bilo jako zanimljivo. Bitno je imati kontakt sa javnošću i na taj način. Kontakt s javnošću je nekad dosta prekratak i površinski, manifestuje se kao podrška ili kritika, ponekad čak i kao izraz mržnje, ali u svakom slučaju nemate dovoljno vremena reagovati. A ovo je bilo jako zanimljivo, tako da mi je drago da ste mi to omogućili.

RSE: Možemo li reći da ste na neki način uživali u tome, u tom neposrednom kontaktu?

HARTMANN: Da, ali je istovremeno bilo i strašno naporno.

RSE: Naporno i zanimljivo.

HARTMANN: Da, naporno i zanimljivo. Već četiri godine radim u Tužilaštvu Haškog tribunala, sto hiljada puta sam se trudila da odgovorim na mnogobrojna pitanja, ali mi to nije uvijek uspijevalo. Postavljaju se uvijek ista pitanja, ljudi osjećaju da nema dovoljno pravde, što je tačno, jer Haški tribunal je inicirao jedan proces, ali nikako da ga završi. Tako da taj proces mora da se nastavi, jer sve žrtve još nisu dobile pravdu. A druga strana, kritička, smatra da pravda ne bi trebala postojati. Znam da je način na koji ovo formulišem dosta oštar, ali to je jedini način na koji se može odgovoriti na pitanja kao što je: „Zašto nas ne pustite na miru, da se mi lijepo pomirimo bez vas?“ i tako dalje, što je emotivna formulacija, vezana za odbijanje odgovornosti i pravde.

RSE: U jednom odgovoru ste rekli – meni se svidjela ta formulacija – da Tribunal ne treba biti nešto što se voli ili ne voli, međutim on je na Balkanu izgleda upravo to. Zašto vas jedni vole, a drugi mrze?

HARTMANN: Zavisi od njihovog pristupa pravdi. Neki ljudi polaze od toga da je bilo ratova, zločina, krivi i tako dalje otkad postoji svijet i da to nije bilo kažnjavano, te zašto bi se sada to promijenilo. A neki drugi ljudi, koji opet misle na budućnost, budućnost svoje djece i budućnost djece svoje djece i tako dalje, misle da bi taj ciklus trebao da se završi. Ja sam, kao i pretpostavljam većina vaših slušalaca, rođena poslije Drugog svjetskog rata i vaspitana tako da sam mogla vjerovati da se tako nešto više ne može desiti. Ali evo, na žalost, u Evropi, na području bivše Jugoslavije, ipak se ponovo desilo. Međutim, sada postoje instrumenti da se to rješava na pravni način, da se taj ciklus ne bi nastavio. Jer, oni ljudi nad kojima je izvršen nekažnjeni zločin, ili nad njihovim bližnjima, imaju više razloga da se osvete nego ukoliko je zločin kažnjen odnosno ukoliko je pravda zadovoljena, to jest ukoliko su ljudi odgovorni za zločin platili za cijenu koju je odredila pravda, odnosno pravna država. Postoji lokalno i postoji univerzalno zadovoljenje pravde, s ciljem da se zaštiti ili građanin, na nivou države, ili čovjek i čovječnost, na univerzalnom nivou. Zavisi koji imate pristup prema tom pitanju.

RSE: Ta očigledna identifikacija vas u Tribunalu sa pojmom pravde, dovodi nas do jedne druge definicije. Svih ovih godina se govori o „pro“ i „anti“ haškim lobijima, grupacijama i tako dalje. Vi iz Tribunala najčešće govorite o onima koji vas napadaju. Međutim, čini mi se da prilično rijetko govorite o ljudima ili institucijama koje vas podržavaju.

HARTMANN: Ljudi koji nas podržavaju vjerovatno nisu dovoljno interesantni za medije, a ljudi koji su protiv Haškog tribunala koriste medije za iznošenje svog stava, odnosno da bi ubedili javnost da ne trebaju prihvatiti naše argumente. Ljudi koji nas podržavaju su mnogo više vezani za žrtve, a na žalost, ni u bivšoj Jugoslaviji, ni na mnogim drugim mjestima, žrtve nemaju mnogo podrške, ni u društvu, ni u institucijama, pa ni u medijima. Tako da to zavisi. Više je podijeljeno u Bosni na primjer, što nije slučajno, jer je to mjesto gdje je počinjeno najviše zločina. Tako da tu imate i „za“ i „protiv“. Na drugim mjestima najglasniji su oni koji ne žele da Haški tribunal uradi svoj posao, odnosno potpuno invertiraju pojam žrtve i pokušavaju formirati mišljenje u javnosti da su žrtve oni koji su optuženi, a ne oni koji su ubijeni. To je potpuna zamjena teza. Pitanje pravde, a pravda je pravo svake individue, stvar je koja se ne treba politizirati. Nada svakog čovjeka je da ako neko griješi, da će za to jednog dana biti sankcionisan. Tako da je pravda potpuno demokratsko pravo koje bi trebalo biti dostupno svakome i politika ne treba u to da se miješa. Jedina dužnost politike je da osigura da sve institucije i društvo na svim nivoima poštuju zakon.

RSE: Bilo je mnogo pitanja koja očito ne spadaju pod vašu nadležnost, no ipak ste na mnoga od njih odgovorili. Jedno od njih je kako se hrane zatvorenici u Sheveninegenu. Da li vi ikad vi lično odete u pritvor Ujedinjenih nacija? Da li vam je to nepoznato ili znate nešto o tome?

HARTMANN: Tužilaštvo nema nikakve nadležnosti, osim ukoliko ne postoji neki specijalan zahtjev od strane odbrane ili optuženika, i nema pravo da uđe u pritvorsku jedinicu koja je pod nadležnošću Sekretarijata. Tako da ja uglavnom o tome ništa ne znam. Ono malo što znam, znam preko novinara.

RSE: Niste nikad bili u toj zgradi.

HARTMANN: Nisam.

RSE: To je jedna lijepa zgrada na obali mora...

HARTMANN: Da, ali je to ipak zatvor. Međutim, sigurno postoje mitovi oko toga, sigurno je tu mnogo bolje nego u zatvorima u Bosni ili u dosta drugih zemlja u regionu.

RSE: Ali zatvor je zatvor.

HARTMANN: Da, zatvor je zatvor.

RSE: Malo o lingvistici. Dobili ste i jedno pitanje potpisano sa „Vuk Karadžić“, kao i nekoliko pitanja i na engleskom. Koje još jezike govorite?

HARTMANN: Francuski, koji mi je materinji, malo italijanski, španski, ali niko me ne razumije, tako da mi to mnogo ne vrijedi.

RSE: Jedno aktuelno pitanje, ne znam da li ćete moći odgovoriti. Sinoć je Vlada Republike Srpske smijenila direktora Sekretarijata za odnose sa Haškim tribunalom. Imate li ikakva saznanja o toj smjeni? Možda se radi o nedavnoj isporuci ratne dokumentacije Tribunalu ili izvještaju o Srebrenici? Znate li išta o tome?

HARTMANN: Ne, zato što mi je vaš radio i vaš online interview uzeo cijelo prijepodne, tako da nisam mogla to provjeriti. Moraćete me kasnije pitati.

RSE: Još jedno pitanje za kraj: ostala su još samo dva mjeseca za podizanje preostalih optužnica. Da li će Tužilaštvo ispuniti ovaj rok?

HARTMANN: Svakako da će Tužilaštvo ispuniti ovaj rok, odnosno biće prezentirane sve optužnice do kraja godine. Moguće je da će onaj dio koji će biti prezentiran krajem decembra, biti potvrđen tek u januaru. Nakon kraja decembra Tužilaštvo više neće podnositi nikakve optužnice na potvrđivanje. Nemamo izbora, jer je trajanje mandata Tribunala određen Rezolucijom Savjeta bezbijednosti.
XS
SM
MD
LG