“Preimenovanje nastavnog predmeta “srpski jezik i književnost” u “maternji jezik” na protestu koji je tim povodom organizovalo Udruženje za zaštitu srpskog jezika i ćirilice, manifestovano je kao pokret za zaštitu srpske duhovnosti i srpske civilizacije”, kazao je jedan od učesnika protesta doktor Jovo Medojević:
“Danas se navršava četrdeset dana od kada je u škole poluzvanično sproveden maternji jezik. Tako maternji jezik postade maternji jezik. Ta štete koja se nanosi srpskom jeziku i srpskoj civilizaciji stvara nam bol koji svi osjećamo. Uz nas je i cijela punoća Srpske pravoslavne crkve, večeras prisutna u liku njegovog pravosveštenstva episkopa budimljansko-nikšićkog gospodina Joanikija i naših visokoprečasnih otaca. Crkva je naučena hiljadugodišnjim iskustvom da zna kada je vrijeme strpljivog ćutanja, a kada vrijeme govorenja”.
Vladika Joanikije objasnio je zašto ne neophodno da su u spor oko preimenovanja nastavnog predmeta uključi i crkva:
“A ima mnogo veze između vjere i jezika. Čak nije čudo što onaj ko promijeni vjeru ima i taj poriv i da promijeni i nacionalnost i, naravno, da promijeni i jezik. Da se ne dogodi nešto što sigurno neko želi. Da se ovaj narod, koji je jedan narod, pa izjašnjavali se kao Srbi ili kao Crnogorci, jedan narod. Mi smo braća, to je šaka naroda. To su jadi da se ovo malo ne podijeli. A neko sigurno hoće da taj sukob stekne i jednu vjersku podlogu da bi bio što žešći, jer poznato je u istoriji da su vjerski sukobi najstrašniji i najopasniji, pa da taj sukob stekne i kulturološku osnovu, onda je tu istrebljenje. Da li mi imamo nagon za samouništenje? Ako bismo gledali istoriju XX vijeka u Crnoj Gori, onda bi to neki ljekar mogao slobodno da konstatuje”.
A u rad skupa u Bijelom Polju uključio se i neuropsihijatar doktor Milija Pavićević, nazvavši ministra Backovića zločincem građanskog rata koji se odvija u Crnoj Gori:
“Obraćam se Milu Đukanoviću i naučno mu kažem da ga zagovornici ukidanja “srpskog jezika” blefiraju. Tražim da smjesta smijeni ministra Backovića koji je objavio i izazvao svojevrstan najdestruktivniji građanski rat u Crnoj Gori, rat većinskom narodu Crne Gore, rat koji se ne drži elementarnih, ljudskih, političkih, kulturnih zakonskih normi. Rat u kome on nesporno i masovno čini zločine svome narodu, mnogo krvavije i mnogo pogubnije nego što je to fizička likvidacije, psihička tortura. Zbog toga ćemu sud istorije, a sigurno i neki uskoro budući sud suditi kao najokorelijem ratnom zločincu”.
A uz podršku profesorima koji su ostali bez posla, koja je jedna od poruka skupa u Bijelom Polju, Aćim Višnjić je predložio i riješenje:
“Kako da im se suprotstavimo? Vrlo sigurno i oprobano riješenje i dajte da to učinimo zajednički. Da ne šaljemo svoju djecu u škole, da ih ne damo onim poltronima profesorima koji su došli kao kukavice da predaju jezik koji ne postoji. Dajte, zabranimo djeci da idu u škole. Moj sin neće da ide u školu. Napustio je. Kaže mi: “Tata, ili ću profesorici iščupati grkljan ili ću sačuvati svoj jezik”. Eto vam poruka. Hvala vam.”
“Danas se navršava četrdeset dana od kada je u škole poluzvanično sproveden maternji jezik. Tako maternji jezik postade maternji jezik. Ta štete koja se nanosi srpskom jeziku i srpskoj civilizaciji stvara nam bol koji svi osjećamo. Uz nas je i cijela punoća Srpske pravoslavne crkve, večeras prisutna u liku njegovog pravosveštenstva episkopa budimljansko-nikšićkog gospodina Joanikija i naših visokoprečasnih otaca. Crkva je naučena hiljadugodišnjim iskustvom da zna kada je vrijeme strpljivog ćutanja, a kada vrijeme govorenja”.
Vladika Joanikije objasnio je zašto ne neophodno da su u spor oko preimenovanja nastavnog predmeta uključi i crkva:
“A ima mnogo veze između vjere i jezika. Čak nije čudo što onaj ko promijeni vjeru ima i taj poriv i da promijeni i nacionalnost i, naravno, da promijeni i jezik. Da se ne dogodi nešto što sigurno neko želi. Da se ovaj narod, koji je jedan narod, pa izjašnjavali se kao Srbi ili kao Crnogorci, jedan narod. Mi smo braća, to je šaka naroda. To su jadi da se ovo malo ne podijeli. A neko sigurno hoće da taj sukob stekne i jednu vjersku podlogu da bi bio što žešći, jer poznato je u istoriji da su vjerski sukobi najstrašniji i najopasniji, pa da taj sukob stekne i kulturološku osnovu, onda je tu istrebljenje. Da li mi imamo nagon za samouništenje? Ako bismo gledali istoriju XX vijeka u Crnoj Gori, onda bi to neki ljekar mogao slobodno da konstatuje”.
A u rad skupa u Bijelom Polju uključio se i neuropsihijatar doktor Milija Pavićević, nazvavši ministra Backovića zločincem građanskog rata koji se odvija u Crnoj Gori:
“Obraćam se Milu Đukanoviću i naučno mu kažem da ga zagovornici ukidanja “srpskog jezika” blefiraju. Tražim da smjesta smijeni ministra Backovića koji je objavio i izazvao svojevrstan najdestruktivniji građanski rat u Crnoj Gori, rat većinskom narodu Crne Gore, rat koji se ne drži elementarnih, ljudskih, političkih, kulturnih zakonskih normi. Rat u kome on nesporno i masovno čini zločine svome narodu, mnogo krvavije i mnogo pogubnije nego što je to fizička likvidacije, psihička tortura. Zbog toga ćemu sud istorije, a sigurno i neki uskoro budući sud suditi kao najokorelijem ratnom zločincu”.
A uz podršku profesorima koji su ostali bez posla, koja je jedna od poruka skupa u Bijelom Polju, Aćim Višnjić je predložio i riješenje:
“Kako da im se suprotstavimo? Vrlo sigurno i oprobano riješenje i dajte da to učinimo zajednički. Da ne šaljemo svoju djecu u škole, da ih ne damo onim poltronima profesorima koji su došli kao kukavice da predaju jezik koji ne postoji. Dajte, zabranimo djeci da idu u škole. Moj sin neće da ide u školu. Napustio je. Kaže mi: “Tata, ili ću profesorici iščupati grkljan ili ću sačuvati svoj jezik”. Eto vam poruka. Hvala vam.”
