Dostupni linkovi

logo-print

Čudo, ali ostvarivo


“Solana je bio u posjeti, vidio je sve koje je želio da vidi i na kraju je otkrio čarobnu formulu. Visoki predstavnik Evropske Unije kaže da je saradnja sa Hagom jedini imperativ, a sve drugo će biti kako se sami dogovore Beograd i Podgorica.

Prvi je reagovao, kako se i očekivalo, Svetozar Marović, inače sklon ispunjavanju svih evropskih zahtjeva. On je odmah zakazao susret na vrhu, i ako ne bude nekih nepredviđenih odgađanja, sjutra ili najkasnije do kraja sedmice, Đukanović i Vujanović, te Koštunica i Tadić okupiće se oko Marovićevog pregovaračkog stola u Beogradu. Biće to nešto kao ispunjenje posljednje volje Havijera Solane – “Sjedite i dogovorite se”. Samo, to je lakše reći, nego učinjeti. Jer, na kojem je pitanju uopšte moguć dogovor između srpsko-crnogorskih premijera i predsjednika?

Delegati iz Podgorice, formalno su opredjeljeni za nezavisnost. Na listi prioritera Đukanovića i Vujanovića svakako nije održanje zajednice. Oni su na uniju pristali tek nakon žestokih ucjena i za crnogorsku vlast sadašnja državna zajednica je kolateralna šteta na putu ka referendumu. Na drugoj strani, mnogo toga škripi u srpskoj delegaciji. Sve je više političkih tačaka koje dijele Koštunicu i Tadića. Ustvari, njih dvojica su saglasni jedino u želji da produže život srpsko-crnogorskoj državnoj zajednici. Ona je za vlast u Beogradu kolateralna korist, dok se ne pronađe kakvo-takvo riješenje za Kosovo.

I sada se sasvim prirodno problem uvećava. Jedina stvar koja drži na okupu srpsku delegaciju - ideja o opstanku državne zajednice - istovremeno je ona ključna, temeljna tačka koju zvanična Podgorica nikako ne želi i neće prihvatiti. Stoga je izvjesno: ove sedmice u Beogradu suštinskog dogovora o budućnosti države ne može biti, jer ne postoji tačka na kojoj se susrijeću politički programi. Zato će se sav razgovor svesti na jednu jedinu stvar: kako izvesti izbore, koji su predviđeni Ustavnom poveljom, a da svi budu zadovoljni. To otprilike znači da treba izvesti dobru predstavu i da publika mora biti zadovoljna, iako nema ni scenarija, niti se zna kakav je kraj komada.

Nije to lak zadatak. Crnogorska vlast neće prihvatiti neposredne izbore, iako su se sami Ustavnom poveljom na njih obavezali. Vrh DPS-a zna da suverenističko biračko tijelo njihove partije neće lako izaći na savezne izbore. Na drugoj strani, održavanje neposrednih izbora je posljednja šansa za posrnulu crnogorsku opoziciju. Da je na crnogorskoj strani pregovaračkog stola Predrag Bulatović, dogovor sa Beogradom oko izbora izgledao bi lak. Ali, Bulatović će ostati u Podgorici dok Đukanović bude vodio u Beogradu glavnu riječ.

I, pošto je svima jasno da nekog dogovora mora biti, onda je jedino riješenje da se neko prevede žedan preko vode. Tačnije, da se opet izigra Ustavna povelja. Recimo, da se crnogorska i srpska vlast dogovore o izborima, ali ne pravim, već posrednim, preko parlamenata. To rješenje može da odgovara i Koštunici. Bolje su mu dirigovane republičke delegacije, nego rizik još jednog izbornog neuspjeha. To rješenje bi svakako odgovaralo i Đukanoviću. Jedino bi crnogorska opozicija opet ostala praznih šaka. Najkomičnije je u čitavoj situaciji je što bi, u takvoj izvjedbi, posredni izbori za parlament zajednice poslužili Podgorici da zadrži šansu za nezavisnost, baš kao i Beogradu da zajednica opstane makar još jednu godinu.

Izgleda čudno, ali koliko je čudnih rješenja ovdje bilo, ovo zvuči sasvim ostvarljivo. Liči na kupovinu vremena političarima koji su sada na vlasti.
XS
SM
MD
LG