Dostupni linkovi

logo-print

Početak raspleta ili novi zaplet?


“Pred svoj novi dolazak u Podgoricu Havijer Solana nije želio da skriva karte. Nema referenduma prije 2006. godine, nema ni unije nezavisnih država, poručio je visoki predstavnik Evropske Unije.

Crnogorska vlast nije ćutala. Tokom kraće posjete Rusiji, premjer Đukanović je, u ime vladajuće koalicije, poručio da zvanična Podgorica neće ići na savezne izbore.

Oglasila se i crnogorska opozicija. Stranački prvaci, obično nesložni, ovog puta su zajednički obznanili da neće proći namjera vlasti da mijenja državno-pravni status Crne Gore.

I negdje tu između trostruke negacije, tog trostrukog “neću”, smještena je sumorna slika svakodnevice crnogorskog društva. Bez unutrašnjeg koncenzusa, bez naznake dogovora o razriješenju krize, Crna Gora godinama živi u stanju mirovanja. Nakon Beogradskog sporazuma taj status qwo je verifikovan. Većinska volja za nezavisnošću zakovana je u zajednici sa Srbijom. Što onda valja očekivati, nakon što gospodin Havijer Solana sjutra bude pohodio Podgoricu? Da li slijedi početak raspleta ili opet novi zaplet?

Čini se da je evropski posrednik već rekao svoje. On će se zalagati za opstanak unije. Državna zajednica očigledno škripi, malo institucija stvarno je zaživjelo i sve to liči na pokvarenu ploču koja emituje samo prve taktove pjesme koju ionako niko ne želi slušati. To Solana dobro zna i, ustvari, nema tu mnogo dosljednosti. U Briselu su svjesni da je eksperiment zvani zajednica Srbije i Crne Gore propao, ali oni nemaju bolje rješenje i do daljnjeg forsiraće opstanak zajednice po svaku cijenu. Naročito ako je ta cijena tamo neka mala i neznavena Crna Gora.

Nema mnogo dosljednosti ni kod crnogorske opozicije. Prije potpisivanja Beogradskog sporazuma Bulatović i njegove opozicione kolege zalagali su se za državni savez. Federacija je bila minimum ispod kojeg neće ići. Sada su lideri opozicije usvojili Ustavnu povelju kao sopstveno čedo. Nešto po principu “ono što nije dobro za državu, za nas je odlično”. Ali, ponašanje Solane, baš kao i stavovi crnogorske opozicije samo su odjek, odraz onoga što čini crnogorska vlast. Jer, kao i do sada, rezultat sjutrašnje Solanine posjete neće zavisiti ni od Solane, ni od crnogorske opozicije, već prvenstveno od onoga što će uraditi vrh Demokratske partije socijalista. Tačnije, ishod će zavisiti od toga koje će od svojih lica DPS pokazati. Da li ono robusno, suverenističko, koje sada prezentira Đukanović, ili ono drugo kompromisersko, koje je prigrlio Svetozar Marović.

Iako se govori da je u Mastrihtu začeta, ideja o dvostrukom kolosjeku je ustvari čisto crnogorski proizvod. Zar nije suverenistički DPS ujedno i tvorac zajedničke države? Zar nije DPS-ovac Marović omiljen u Evropskoj Uniji, a DPS-ovac Đukanović proglašen od istih Evropljana tvrdokornom osobom? Ta politička dvopolnost donosila je Demokratskoj partiji socijalista mnogo blagodeti za sada, ali upravo je zbog te politike država Crna Gora ostajala razapeta u raljama stranačkih nedosljednosti i političkih zapleta.

Budućnost Crne Gore u ovom času zavisi od sposobnosti vrha DPS-a da prestane sa ponavljanjem te vječne igre sjedenja na dvije stolice. Ukoliko se želi obnova državnosti, onda se i kalkulacije moraju svesti na razumnu mjeru. Ako je Đukanović zaista odlučio da ide u pravcu nezavisnosti, sjutrašnji susret sa Solanom biće jednostavna priča i svešće se samo na jedno – dogovor o referendumu. Uostalom, svi ostali dogovori već su ovdje viđeni i svi znamo kako su neslavno prošli. Referendum je jedini politički potez kojim će se stvari u Crnoj Gori i Srbiji konačno pokrenuti s mrtve tačke. U suprotnom, ovdje će sve ostati nalik crnoj tački koja usisava i enertiju i nadu i sadašnjost i budućnost”.
XS
SM
MD
LG