Dostupni linkovi

logo-print

Slike bez granica


Vlasnik podgoričke galerije Halil Liljo Alivodić ispričao nam je kako je izgledala procedura dobijanja dozvole za iznošenje slike koju je stranac nedavno kupio u njegovoj galeriji:

“Slika nije bila vrijedna, niti od umjetnika koji je poznat, radi se o mladom umjetniku koji više i ne živi ovdje, nego je poša' "trbuhom za kruhom”. Ja sam se obratio Zavodu za zaštitu spomenika kulture na Cetinju. Podnio sam zahtjev, fotografiju te slike, sliku samu. U Zavodu su mi vrlo ljubazno dali saglasnost. Kada smo se obratili Ministarstvu tražili su da umjetnik... Da napravim digresiju, slika je kupljena, umjetnik je proda' i odreka' se od materijalne vrijednosti slike. Proda' je i dobio je novac i slika je bila u vlasništvu galerije. Međutim, u Ministarstvu kulture traže da pronađem umjetnika koji živi negdje u inostranstvu da se on pismeno odrekne te slike i da bi na osnovu toga oni mogli dati konačno riješenje. Umjetnik, u ovom konkretnom slučaju, nije bio dostupan, niti mu se znala adresa”.

Žale se i sami umjetnici. Neprijatno iskustvo sa novim propisima imao je i slikar Filip Janković:

“Kada sam pokušao da dobijem jednu dozvolu da se slika iznosi iz zemlje, morao sam da čekam dva - tri mjeseca da se to riješi. Tako da se sada pitam što bi bilo kada bi trebalo da iznesem šezdeset slika za neku izložbu u roku od pet - šest dana”.

Za organizovanje izložbi van ili dovođenje slikara u Crnu Goru, osim vremena, potrebno je i puno novca. Filip Janković:

“Kada bih imao iznožbu to bi bili veliki troškovi. Koliko bi koštao kamion do Cetinja? Kako bih ja to odnio, ili da zovem komisiju, da im plaćam put i dnevnice da oni dođu tu i stave pečate. U svakom slučaju takve su komplikacije da mi više ne pada na pamet da pokušam da iznesem slike iz zemlje. Naravno da se problemi udvostručuju ako treba da to prođe preko Srbije”.

Kupovina i prodaja slika regulisana je Zakonom o zaštiti autorskih prava i Zakonom o spoljnoj trgovini. U Ministarstvu kulture tvrde da su novim propisima bolje i više zaštićeni kako crnogorsko kulturno nasljeđe, tako i sami umjetnici. Sekretar Ministarstva Tomo Miljić:

“To možda njima u prvom momentu ne odgovara ili nije u njihovom interesu, ali o nekom širem interesu autori su itekako zainteresovani da se njihova djela štite. Da nije tako, onda ne bi kazali: “Štitite naša autorska prava”. A kako ih štitimo kroz ovaj postupak? U ovoj oblasti pravu vrijednosti ima samo originalno djelo. Vi znate da postoji veliki problem u svijetu i da postoji problem na našim prostorima da je veliki broj umjetničkih djela nestao i da i države i organizacije i autori i zastupnici autora tvrde i pretpostavljaju da se neka od tih djela nalaze i na našem prostoru. I jedna od mjera je upravo to da vidimo kada se nešto iznosi iz Crne Gore da li država omogućava nelegalno iznošenje nečega što je nelegalno ušlo, da li treba da spriječi i treba da to otkrije i treba po mogućnosti da vrati onome čije jeste”.

Vlasnik galerije “Al” Ljiljo Alivodić:

“Slike od vrijednosti za nasljeđe Crne Gore ionako izlaze. Jer ko god ima vrijednu sliku on ne traži saglasnost Ministarstva. Nije niko lud da traži ono što ne može dobiti. U ovom slučaju ne može dobiti takvo riješenje. Oni ništa ne štite, nego štete”.

Istini za volju, zakonska obaveza po kojoj je slikar ili galerista, da bi iznio sliku ili više njih iz Crne Gore, obavezan da posjeti dvije institucije na Cetinju i jednu u Podgorici, postoji još od ranije. Međutim, prema riječima Maje Ćetković, istoričara umjetnosti, koja u Zavodu za zaštitu spomenika kulture radi na izdavanju tih sertifikata, bila je znatno pojednostavljena:

“Nije to ništa novo, ali mišljenja sam isto tako da bi taj postupak trebalo pojednostaviti, s obzirom da republički Zavod daje mišljenje, ne vidim razlog zbog čega ne bi imalo ingerencije da da i dozvolu”.

Komplikovana procedura i uvećani troškovi demotivisaće kako galeriste tako i umjetnike da djela plasiraju van granica Crne Gore. Ljiljo Alivodić:

“Često sam priređiva' izložbe od vrlo velikog značaja poznatih umjetnika van Crne Gore i crnogorskih. Međutim, ja ubuduće sumnjam da ću prirediti ijednu izložbu od umjetnika koji ne živi na našem tlu ovđe. Taj zakon, ako ima namjeru da štiti i podstrekava umjetnost, on je negativan. Trebalo bi nešto mijenjat u tom zakonu, jer zakoni su napravljeni da se promijene, ako nijesu od koristi”.
XS
SM
MD
LG