Prema važećim hrvatskim zakonima, povrat stanarskog prava nije moguć, ali je Vlada još prošle godine odlučila stambeno zbrinuti nekadašnje nositelje stanarskog prava, koji su tijekom rata izbjegli iz područja izvan ratnih djelovanja, odnosno iz područja koja danas nisu pod posebnom državnom skrbi. Ministar mora, turizma, prometa i razvitka, Božidar Kalmeta:
„Postoji program Vlade, u suradnji sa međunarodnim institucijama, koji kaže da svi ti bivši nositelji stanarskog prava, pod uvjetima da nemaju nikakvu drugu nekretninu, mogu ostvariti stambeno zbrinjavanje, dakle ne stanarsko pravo, nego stambeno zbrinjavanje, na način – ili da kupe stanove po kriterijima poticajne stanogradnje, ili da dobiju stan u najam, bez prava vlasništva i bez prava prodaje, otuđenja ili bilo čega drugog.“
Oni koji su zainteresirani za alternativni smještaj ili kupnju stanova iz programa poticajne stanogradnje, mogu se u Hrvatskoj obratiti regionalnim uredima za prognanike, povratnike i izbjeglice ili Upravi za prognanike, izbjeglice i povratnike u Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka. U Bosni i Hercegovini i Srbiji i Crnoj Gori to do kraja ove godine mogu obaviti u UNHCR-ovim uredima ili u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Republike Hrvatske. Predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke, Vojislav Stanimirović, kaže da je u ostvarivanju tih prava jedan dio srpske zajednice imao velikih problema i da je i stoga njegova stranka potpisala sporazum sa Vladom:
„Neka rekapitulacija toga će se vidjeti na kraju godine, zapravo koji je to broj građana srpske nacionalnosti i drugih nacionalnosti koji su eventualno izgubili svoje stanarsko pravo. Mislim da će se sljedeće godine to početi rješavati, ne samo u ratom zahvaćenim područjima, nego i van toga, znači u gradskim, urbanim sredinama. Bivši nosioc stanarskog prava ili sadašnji najmoprimac ili najmodavac će se u konačnici na neki način terminološki izjednačiti i ti ljudi će ostvariti svoja prava. Ako su sada najmoprimci, ako znači prime alternativni smještaj kao stambeno zbrinjavanje, oni će kroz izvjestan period ostvariti pravo na otkup tih stanova ili tih kuća dodijeljenih kao smještaj. Tako da mi vjerujemo da će u narednom periodu taj problem Republika Hrvatska morati početi rješavati.“
Dubrovnik je jedan od gradova u kojem se očekuje povratak izbjeglih. Oni su do sada svoja potraživanja stanarskih prava mogli ostvariti sudskim putem. Odvjetnik Vlaho Mujo:
„Kroz dosadašnju praksu i odluke sudova u Hrvatskoj – a vidimo sad u zadnje vrijeme i inozemnih sudova, odnosno Evropskog suda – se pokazalo da sama činjenica da su se na ovom području odvijale ratne operacije i da su oni napustili svoje stanove za vrijeme rata, nije opravdan razlog zbog čega oni nisu kroz taj zakonom određeni period prebivali u svojim stanovima. Dakle, nama kao odvjetnicima, njihovim opunomoćenicima i pravnim savjetnicima na određen način, preostaje jedino provjeriti da li je u tom postupku učinjena neka povreda, koja bi onda za posljedicu imala nezakonitost same odluke o otkazu stanarskog prava.“
Srđ Jakšić, također dubrovački odvjetnik:
„Onaj ko je reagirao još za vrijeme postupka otkaza stanarskog prava tada angažirao advokata, sam došao i usprotivio se takvim otkazima, u mnogim slučajevima se uspjelo oboriti te otkaze i ostati u stanu. Problem je najveći sada kod ovih sadašnjih zahtjeva za povrat, uvjetno rečeno, što ljudi ništa nisu poduzeli otkad su iselili iz stana. Na primjer otišli su u rujnu 1991. godine iz stana i sad se sjetili da su imali stanarsko pravo u Hrvatskoj. Mislim da su tu svi rokovi prošli, vodio se ne vodio prethodno postupak za otkaz.“
Ljudi koji se žele vratiti, obraćaju se i udrugama za ljudska prava. O tome voditelj Suradnog centra Hrvatskog helsinškog odbora u Dubrovniku, Zdravko Bazdan:
„Ja sam čuo od trenutno Trebinjaca, zapravo ljudi koji su živjeli u Dubrovniku, da ima 1.150 ljudi koji bi se vratili u Dubrovnik. Prema tome, ja se veselim danu kada će to biti realizirano, samo ne znam da li je to u ovom trenutku moguće. Ne vidim mogućnost, ne vidim kapacitete koji su se izgradili da bi se oni mogli vratiti, ali svakako treba ustrajati na tome i svaki građanin Republike Hrvatske treba podržati odluku Vlade Republike Hrvatske u tom smislu.“
Prije nešto više od dvije godine dubrovačka gradonačelnica, Dubravka Šujica, izjavila je da je prerano da se u Dubrovnik vraćaju njegovi bivši građani srpske i crnogorske nacionalnosti. Danas njen zamjenik, dubrovački dogradonačelnik Antun Kisić kaže:
„Grad Dubrovnik će u cijelosti poštivati odluke Vlade Republike Hrvatske i sve što je dogovoreno na nivou programa i projekta Vlade oko povratka izbjeglica u Dubrovnik.“
„Postoji program Vlade, u suradnji sa međunarodnim institucijama, koji kaže da svi ti bivši nositelji stanarskog prava, pod uvjetima da nemaju nikakvu drugu nekretninu, mogu ostvariti stambeno zbrinjavanje, dakle ne stanarsko pravo, nego stambeno zbrinjavanje, na način – ili da kupe stanove po kriterijima poticajne stanogradnje, ili da dobiju stan u najam, bez prava vlasništva i bez prava prodaje, otuđenja ili bilo čega drugog.“
Oni koji su zainteresirani za alternativni smještaj ili kupnju stanova iz programa poticajne stanogradnje, mogu se u Hrvatskoj obratiti regionalnim uredima za prognanike, povratnike i izbjeglice ili Upravi za prognanike, izbjeglice i povratnike u Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka. U Bosni i Hercegovini i Srbiji i Crnoj Gori to do kraja ove godine mogu obaviti u UNHCR-ovim uredima ili u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Republike Hrvatske. Predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke, Vojislav Stanimirović, kaže da je u ostvarivanju tih prava jedan dio srpske zajednice imao velikih problema i da je i stoga njegova stranka potpisala sporazum sa Vladom:
„Neka rekapitulacija toga će se vidjeti na kraju godine, zapravo koji je to broj građana srpske nacionalnosti i drugih nacionalnosti koji su eventualno izgubili svoje stanarsko pravo. Mislim da će se sljedeće godine to početi rješavati, ne samo u ratom zahvaćenim područjima, nego i van toga, znači u gradskim, urbanim sredinama. Bivši nosioc stanarskog prava ili sadašnji najmoprimac ili najmodavac će se u konačnici na neki način terminološki izjednačiti i ti ljudi će ostvariti svoja prava. Ako su sada najmoprimci, ako znači prime alternativni smještaj kao stambeno zbrinjavanje, oni će kroz izvjestan period ostvariti pravo na otkup tih stanova ili tih kuća dodijeljenih kao smještaj. Tako da mi vjerujemo da će u narednom periodu taj problem Republika Hrvatska morati početi rješavati.“
Dubrovnik je jedan od gradova u kojem se očekuje povratak izbjeglih. Oni su do sada svoja potraživanja stanarskih prava mogli ostvariti sudskim putem. Odvjetnik Vlaho Mujo:
„Kroz dosadašnju praksu i odluke sudova u Hrvatskoj – a vidimo sad u zadnje vrijeme i inozemnih sudova, odnosno Evropskog suda – se pokazalo da sama činjenica da su se na ovom području odvijale ratne operacije i da su oni napustili svoje stanove za vrijeme rata, nije opravdan razlog zbog čega oni nisu kroz taj zakonom određeni period prebivali u svojim stanovima. Dakle, nama kao odvjetnicima, njihovim opunomoćenicima i pravnim savjetnicima na određen način, preostaje jedino provjeriti da li je u tom postupku učinjena neka povreda, koja bi onda za posljedicu imala nezakonitost same odluke o otkazu stanarskog prava.“
Srđ Jakšić, također dubrovački odvjetnik:
„Onaj ko je reagirao još za vrijeme postupka otkaza stanarskog prava tada angažirao advokata, sam došao i usprotivio se takvim otkazima, u mnogim slučajevima se uspjelo oboriti te otkaze i ostati u stanu. Problem je najveći sada kod ovih sadašnjih zahtjeva za povrat, uvjetno rečeno, što ljudi ništa nisu poduzeli otkad su iselili iz stana. Na primjer otišli su u rujnu 1991. godine iz stana i sad se sjetili da su imali stanarsko pravo u Hrvatskoj. Mislim da su tu svi rokovi prošli, vodio se ne vodio prethodno postupak za otkaz.“
Ljudi koji se žele vratiti, obraćaju se i udrugama za ljudska prava. O tome voditelj Suradnog centra Hrvatskog helsinškog odbora u Dubrovniku, Zdravko Bazdan:
„Ja sam čuo od trenutno Trebinjaca, zapravo ljudi koji su živjeli u Dubrovniku, da ima 1.150 ljudi koji bi se vratili u Dubrovnik. Prema tome, ja se veselim danu kada će to biti realizirano, samo ne znam da li je to u ovom trenutku moguće. Ne vidim mogućnost, ne vidim kapacitete koji su se izgradili da bi se oni mogli vratiti, ali svakako treba ustrajati na tome i svaki građanin Republike Hrvatske treba podržati odluku Vlade Republike Hrvatske u tom smislu.“
Prije nešto više od dvije godine dubrovačka gradonačelnica, Dubravka Šujica, izjavila je da je prerano da se u Dubrovnik vraćaju njegovi bivši građani srpske i crnogorske nacionalnosti. Danas njen zamjenik, dubrovački dogradonačelnik Antun Kisić kaže:
„Grad Dubrovnik će u cijelosti poštivati odluke Vlade Republike Hrvatske i sve što je dogovoreno na nivou programa i projekta Vlade oko povratka izbjeglica u Dubrovnik.“