Dostupni linkovi

logo-print

Provjera brojnog stanja američkih somića


Subota, 18. septembar
Kanjon Tare utonuo je u jutarnju izmaglicu, koja se stapa sa dimom tek ugašene vatre, što nas je do kasnih poslijeponoćnih sati okupljala ispod savardaka. Kao i svaki put kad odlazim sa fascinantnog kampa Grab, prati me onaj osjećaj nedovršenog odmora i hronična nervoza zbog povratka u tzv. civilizaciju. Preglednost Brštanovičkog puta je nikakva, i tih osam kilometara vožnje do Šćepan Polja, prava su vječnost. Plužinska opština je revnosna u naplati takse za rafting Tarom, ali za krčenje svakojakog rastinja što sa obje strane puta zapriječava vidik, nije bila raspoložena ni ove ni prethodne godine. A nijesam čuo ni da se ma ko od njenih zvaničnika usprotivio planovima o potapanju te dragulj – rijeke. Ili možda misle da naplaćuju rafting budućim jezerom iznad nje? Premda i dalje mislim da je ta ideja djelo ljudi, koji imaju neobičan smisao za humor. Da ne kažem - crni.

Nedjelja, 19. septembar
Protekle večeri imao sam predosjećaj da će naredni dan ispoljiti suicidne namjere. Takve često znaju biti nikšićke nedjelje. Pokušao sam da mu dam šansu da časno i prirodno okonča. Stoga sam, uz duplu jutarnju, listajući štampu, premda sam bio medijski izopšten proteklih dana, samo pretrčao preko ničim izazvanih naslova. I, pravac - Slano jezero. Nijesam se baš proslavio ulovom kalifornijke, ali jesam kiseonika. Sve do predvečerja, koje je bilo ubjedljiva najava miholjskog ljeta.

Ponedjeljak, 20. septembar
Izluđeh od crnogorskih saobraćajnica. Od Nikšića do Danilovgrada - tih tridesetak kilometara - i nekako; od Danilovgrada do Podgorice-deset kilometara kraćim putem- nikad u dom, oću reći u Televiziju. Nevjerovatno! Šansa da ta dionica dobije makar treću traku bespovratno je uništena. Uz samu ivicu te, nazovi magistrale, nikli su preko noći hangari, benzinske pumpe, građevine čudnih stilova. . . Ipak, relaksira me pomisao da ne moram ulaziti u podgorički saobraćajni košmar. Ali, privredni i politički me ne može mimoići: Ko će i pod kojim uslovima kupiti Kombinat aluminijuma, hoće li biti novih lokalnih izbora zbog krize u Liberalnom Savezu, i kad je zadnji put Muaricio Masari gledao direktan prenos sjednice italijanskog parlamenta. A ja, osuđen na kaznu pravljenja «Kalendara» na neodređeno vrijeme, nekako se organizujem za montažu ta tri minuta dnevno. Usput čujem: nema plate, ali nam Crveni krst televizije sprema ekvivalent u brašnu, ulju i šećeru. Sve ekološki proizvodi u ekološkoj državi, made in Žabljak, nineteen, nineteen one, baš na današnji dan.

Utorak, 21. septembar
Proteklu noć sanjao sam svakojake snove titlovane na crnogorskom, bošnjačkom, hrvatskom, srpskom, sad se više i ne sjećam na kom sve jeziku. Probudio me je, iz devet zora, umilni zvuk savremenih mašina za primarnu obradu čvrste sirovine za loženje, koju na ovim prostorima Jugoistočne Evrope, nekad zvanim Balkan, obično nazivaju bukovinom i cerovinom. U Nikšiću, svečanosti šeganja traju gotovo cijele godine. A na samo par kilometara od centra grada, ogromna količina toplotne emergije iz još jednom privatizovane Željezare Nikšić, ili na par stotina metara udaljene Pivare, ide u nepovrat.

Srijeda, 22. septembar
Jesen, kažu astronomi, ove godine počinje danas, u 18 i 30. Ovdašnje, često sa zimom naprave dug tunel sivila. I kad bih morao da funkcionišem na solarnu energiju, u ovom gradu, bio bih van pogona bar pola godine. Ali, naučio sam da koristim i alternativne izvore. Ovamo inače, hronično fali energije. Električne, posebno. Njen najveći gutač, KAP, aktuelan je i danas u medijima zbog tendera za privatizaciju, omiljene mete napada crnogorske Grupe za promjene. I Telekom je od danas na meti, ali slovenačkih kupaca. Rekao bih, sa razlogom. Ako je nešto u Crnoj Gori zaista postiglo solidan nivo funkcionisanja uz stvaranje sigurnog profita, onda su to bez sumnje telekomunikacije. Sto godina tradicije u toj sferi očigledno nešto znače.

Četvrtak, 23. sept.
Neizvjesna budućnost Državne zajednice Srbija i Crna Gora, i ostavke članova iz Crne Gore u Savjetu Zajednice za odnose sa Haškim tribunalom dominantne su političke teme u ovdašnjim medijima. Na drugoj strani, u Srbiji, reklo bi se da nijesu mnogo zaokupljeni odnosima te članice prema problemima na nivou zajednice. Gledaju ljudi svoja posla. A meni čitav taj projekat liči na neku vrstu performansa domaćih i evropskih političara, koji slobode u političkoj ravni poistovjećuju sa umjetničkim. Za umjetničke, ( što su u sinoćnjoj emisiji na TVCG sjajnim promišljanjem potvrdili studenti sa likovne, muzičke i pozorišne akademije sa Cetinja), te granice ne postoje. Političke granice su, ipak, po meni, stvar morala. U tom svjetlu gledam i na bojkot nastave u nikšićkoj gimnaziji - od strane jednog broja profesora u znak solidarnosti sa njihovim kolegama koji su dobili otkaz zbog odbijanja da predaju predmet srpski jezik i književnost odnedavno preimenovan u maternji jezik.

Petak, 24. septembar
I ovog petka pozajmio sam glas redakciji za obradu francuskog programa. Moram priznati da sam sebi dosadim nakujući inače sjajne emisije, a bogami - što zbog buljenja u ekran računara, što od stalnog pročešljavanja raznoraznih tekstova - jedva mogu da uvučem bez naočara ribarski konac kroz ušice udice. Test slijedi i danas. Po povratku u Nikšić, jedan dobar sendvič, Q-pak nikšićkog od litra i provjera brojnog stanja američkih somića i klenova na mojoj omiljenoj destinaciji - Solt Lejku iliti Slanom, a možda i Krupcu.
XS
SM
MD
LG