Dostupni linkovi

logo-print

Pobijediti kontrolisanu netrpeljivost


„Susjedstva na daljinu – nova približavanja“, moto je izložbe umjetnika iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore, te Hrvatske, koja će biti u ponedjeljak otvorena u Mostaru. Kako treba da izgledaju susjedski odnosi u zemljama regiona? Nansen centar se trudi da svojim aktivnostima izgradi kulturu dijaloga. Mirovna konferencija u Igalu biće održana u novembru. O zalaganju za civilne aktivnosti kada je vojska u pitanju i o ostalim projektima, govori naša gošća Svjetlana Racanović, direktorica Nansen dijalog centra iz Podgorice.

RSE: Mi smo vas našli u Mostaru. Vaš put tamo je vezan za zanimljivu regionalnu izložbu. Recite o čemu se radi.

RACANOVIĆ: U pitanju je projekat „Kretanje u trouglu“ koji pretpostavlja ustvari saradnju kulturnih aktivista u geografski delikatnom trouglu između Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore. Konkretno povod mog sadašnjeg dolaska u Mostar jeste izložba „Susjedstva na daljinu – nova približavanja“, zajednička izložba umjetnika iz ove tri sredine.

RSE: Ta regionalna saradnja je zapravo meni i najzanimljivija. „Međuetnički dijalog, dijalogom preko granica“, jedna je od tema vaših brojnih seminara koje održavate u Crnoj Gori. Odakle ta spona Podgorica-Mostar-Osijek?

RACANOVIĆ: To je ustvari vezano za prirodu i misiju „Nansen dijalog projekta“ ili „Balkan dijalog projekta“, koji donira norveško Ministarstvo inostranih poslova. Ustvari, na teritoriji bivše Jugoslavije postoji devet centara, koji su organizovani i konstituisani kao nekakvi centri za promovisanje, za afirmaciju i za implementaciju, znači za praktikovanje dijaloga kao nekog operativnog modela na kome treba da se baziraju odnosi, kako u privatnom životu, tako i na širem društvenom nivou, naročito u zoni nekadašnjih žestokih konflikata, gdje je ta dimenzija postojanja dijaloške kulture i dalje vrlo deficitarna.

RSE: Kako ta regionalna saradnja poslije svega ide, da li ste vi lično zadovoljni?

RACANOVIĆ: Možda je zgodno, uputno i vrlo ilustrativno odgovoriti na vaše pitanje upravo iz vizure ovog projekta, ove izložbe „Susjedstva na daljinu – nova približavanja“. Naime, pošli smo od premise, od fakta da susjedstvo, uopšte generalno gledano, pretpostavlja fizičku vezanost, blizinu, a samim tim i ono poželjno, znači saradnju, otvorenu komunikaciju, razmjenu, obostrano poštovanje. Međutim, upravo u ovoj zoni susjedstva između Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Hrvatske, zbog ratova devedesetih, ta susjedstva na granicama su jednostavno postala zone otvorenog i fatalnog sukoba, neki zadnji frontovi mržnje, zone gdje se to nasilje ustvari nagomilalo i prelilo preko svih granica i mjera. Mirom je potpisan i propisan nekakav mirni suživot, ali za koji bih prije rekla – kako sam i navela u generalnom konceptu, oko kojeg smo nekako zarotirali sve ove priče, umjetnike, putovanja – da je u pitanju kontolisana ili kultivisana netrpeljivost, zaziranje i nelagoda.

RSE: Prevazilaženje konflikata u komunikaciji, izgradnja mira, kulturni identitet, dijalog u odnosima između Crne Gore i Srbije, mediji, vojska… To su neke od brojnih tema skupova i seminara u organizaciji vašeg centra. Koja je vaša ciljna grupa i ko zapravo pohađa vaše seminare? Kome su upućene vaše poruke?

RACANOVIĆ: Naš dijalog centar postoji u Crnoj Gori i prije svega je orijentisan na domaću publiku, da tako kažemo. Što se tiče ciljnih grupa, one su najšire. Naravno, to je definisano i profilom aktivnosti. Ukoliko je u pitanju škola za mlade političare, adresirana je ta ciljna grupa, znači taj pomladak političkih partija. Onda recimo imamo školu komunikacija, gdje je targetirana najšira ciljna grupa. Ali kažem, uvijek se nekako shodno misiji i ciljevima projekta određuju, definišu, adresiraju i, nadamo se, dosežu te naše ciljne grupe. Jako puno radimo i sa političarima, decision-makerima, ključnim ljudima, koji mogu da budu, nadamo se, te tačke pozitivnog preokreta ili makar polazne tačke za nešto što bi bilo zaista ulaženje u zonu kulture dijaloga. Samom činjenicom da smo dio mreže, imamo dosta regionalnih projekata i to jeste nekakav znak da Nansen dijalog projekat funkcioniše kao mreža. Ono što je kapitalni projekat našeg Nansen dijalog centra u Crnoj Gori, ali i Nansen dijalog mreže, to je velika regionalna mirovna konferencija, koja će se održati u novembru u Igalu, dakle Crna Gora je domaćin, odnosno naš centar je glavni domaćin, ali cijela Nansen mreža je zadužena za organizaciju, s obzirom da je ta regionalna konferencija koja targetira područje Zapadnog Balkana, ustvari jedna od petnaest konferencija sličnog tipa, koje rade na prevenciji oružanih konflikata i izgradnji mira (tako se konferencija i zove). Kažem, petnaest takvih konferencija će biti tokom ove godine održano u cijelom svijetu, koji je eto nekako izdijeljen na tih petnaest regiona, a cijela inicijativa je pokrenuta u Ujedinjenim nacijama i to konkretno i lično od strane gospodina Kofi Annana.

RSE: Vratimo se malo domaćim aktuelnostima. Jedna od vaših, u javnosti prepoznatljivih aktivnosti je i zalaganje za civilno služenje vojnog roka. Kakva je perspektiva i kako ta projekat zapravo ide, po vama?

RACANOVIĆ: Upravo sada je bila velika regionalna konferencija prigovarača savjesti u Sarajevu, gdje je bio i predstavnik našeg centra, a naš Nansen dijalog centar Crne Gore jeste koordinator cijelog posla za Crnu Goru. Mi imamo, naravno, ljude koji rade specijalno na tom projektu. Koliko sam ja upoznata, to ne ide lako, jer se u znatnoj mjeri reflektuje i nefunkcionalnost državne zajednice koja pogađa i legislativu u ovoj zoni, znači i u zoni rješavanja i zakonskog regulisanja civilnog služenja vojnog roka. Također, na nivou državne zajednice, a samim tim ni na nivou Crne Gore, nije ponuđen neki razuman spisak organizacija, institucija, nevladinih organizacija, koje bi mogle ugostiti i primiti prigovarače savjesti. Tako da dosta treba da se poradi na tome, što mi definitivno i radimo, ali smo dio neke šire priče i šireg konteksta koji će svakako odrediti i uspješnost našeg djelovanja.

RSE: Kakav je odnos vaše organizacije sa vlašću, kakve su reakcije vlasti na vaše projekte i ima li ih uopšte?

RACANOVIĆ: Opet ću odgovoriti iz vizure prakse, jer mi se to čini nekako najilustrativnijim načinom da govorim o organizaciji u kojoj sam angažovana. Dobro je poznata činjenica da crnogorski Parlament nije funkcionalan, jer više od godinu dana opozicione stranke bojkotuju rad Parlamenta. I mi smo negdje početkom godine, tačnije u februaru mjesecu, organizovali dva okrugla stola, koji su se bavili onim što se smatra gorućim problemima u Crnoj Gori, a to su pitanje ustavnih promjena i nacrt Zakona o zaštiti manjinskih prava. Kad su takve važne stvari u pitanju, mi uvijek upućujemo pozive na najviše adrese, značim onim subjektima koji se tim problemima profesionalno bave. Po toj logici smo, dakle, uputili poziv svim političkim partijama i jako smo bili zadovoljni, mogu čak reći i iznenađeni njihovim odazivom – odazvali su se predstavnici svih političkih stranaka, znajući da će biti svi na okupu. Tako su ta dva okrugla stola zapravo funkcionisala kao Parlament u malom. Bilo je tu naravno i varničenja, svako je nastupao sa pozicije svog političkog opredjeljenja, u Crnoj Gori vam je to onako egzistiranje na polovima, na ekstremima, ali je bitno da su oni sjeli za isti sto i da su se pozabavili nečim što su ključna pitanja i gorući problemi, koji itekako destruiraju Crnu Goru.
XS
SM
MD
LG