Šef Misije UNHCR-a u BiH, Udo Janz, danas je objavio:
“Drago mi je što mogu objaviti da se do kraja jula ove godine milion bivših izbjeglica i raseljenih lica vratilo svojim domovima u BiH. Ovo predstavlja ključni momenat u dugom procesu obnove zemlje, pogođene ratom od 92. do 95. godine.”
Međutim, još isto toliko, odnosno milion građana BiH je izvan zemlje. Najmanje 200 000 osoba se nalazi na prostoru bivše Jugoslavije, zbog čega je neophodna saradnja među državama, a posebno između BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore, kaže Petar Lađević, Ministarstvo za ljudska prava zajednice Srbija i Crna Gora. On podsjeća da je za povratnike najbitniji princip dobrovoljnosti:
“Ako se taj princip dobrovoljnosti ispoštuje, naravno da se onda mora - u skladu, prije svega, s međunarodnim pravom, a mi ovdje, u ove tri države u skladu s Dejtonskim sporazumom - da ispoštuju ona pravila koja povratak omogućavaju. A da bi se to moglo ispoštovati, mora postojati trilateralni način donošenja elementarnih odluka. Nažalost, to do sada nije bilo moguće i mi to moramo priznati. BiH i Srbija i Crna Gora nisu imale nikakav problem u tome, ali Republika Hrvatska je svaki put kad je došlo do rasprave o trilateralnom načinu rješavanja izbjegličkog pitanja, izbjegla taj razgovor i rekla: Sve ćemo to raditi u bilateralnom. A šta to s onima kojima je povratak nerješiv bez sve tri zemlje, a jako dobro znamo, da sada ne prepričavam tu priču, da takovi ljudi postoje. Na koncu, to su Srbi iz Hrvatske koji su trenutno u RS-u.”
Predstavnici izbjegličkih udruženja nisu zadovoljni ni saradnjom među zemljama ni ostvarivanjem uslova za povratak. Uroš Makić, Regionalni savez izbjeglica Banja Luka:
“Ovdje se sad govori o implementaciji imovinskih zakona. Nemoguće je da Vlada RS-a izdvoji 10 miliona za ostanak, a za povratak ništa. Ne može se desiti da federalno ministarstvo izdvoji za 600 korisnika, da od toga 540 budu Bošnjaci, a samo 60 Srbi i Hrvati. Prema tome, suština je što država BiH funkcioniše kao država čuda, gdje tri nacionalne partije funkcionišu kao tri parazitske organizacije koje jedna drugu dopunjuju, a sve s ciljem da se zacementira etničko čišćenje.”
Jedan od svijetlih primjera je Brčko jer je, podsjeća Muhamed Mujkić, udruženje “Povratak”, u Arbitražnoj odluci za Brčko doslovce pisalo:
“Protjerivanje 20 hiljada Bošnjaka i Hrvata i doseljavanje 6 hiljada raseljenih Srba u Brčko da postane sto posto srpski grad. Danas, pet godina kasnije, Brčko je multietnička sredina u kojoj Bošnjaci i Hrvati čine 60 posto stanovništva grada, a 40 posto čine Srbi.”
Prema posljednjim podacima, za obnovu preostalog porušenog stambenog fonda u BiH potrebne su dvije i po milijarde konvertibilnih maraka. Najveće razočarenje predstavljaju domovi uništeni u miru, naglašava predsjednik državne komisije za izbjeglice, Ivica Marinović:
“Nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma došlo je do uništenja 15 000 stambenih jedinica. I Povjerenstvo je zaključilo i zatražilo otkrivanje počinitelja i njihovo kazneno gonjenje, kao i kazneno sankcioniranje onih koji su već procesuirani, znači dokazano počinitelji ovih nedjela.”
Međunarodna humanitarna pomoć je sve manja, a BiH je još uvijek daleko od zemlje održivog razvoja. Stoga, Udo Janz, UNHCR misija u BiH, kaže:
“Još uvijek postoji mnogo toga da se uradi. Predstojeći zadaci uključuju obnovu infrastrukture, stambenog fonda, otvaranje radnih mjesta i ulaganje u sektore zdravstvene zaštite i obrazovanja.”
Hiljade ljudi još uvijek željno čekaju na obnovu i povratak. Među njima i stanovnici Komarice u blizini Doboja. Njihov predstavnik Filip Ključević kaže:
“Naša udruga pokriva šest sela. U naših šest sela ima 693 kuće, 4 064 stanovnika. Od toga je se vratilo 25 obitelji u svih šest sela. Kome ste se god obratili, nigdje niko ništa da poduzme. Na granu, šljivu ne možemo se vratiti. Nemamo ništa, nit smo dobili, ni od materijala, ni od svega drugog - ni od infrastrukture ili bilo čega.”
Osam godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma vrijeme je koje je dodatno hiljade i hiljade građana BiH udaljilo od domovine. Stoga se pretpostavlja da je pola miliona osoba dobilo državljanstvo negdje u svijetu, ili na drugi način riješilo svoj ostanak. Za njih će BiH narednih godina biti samo destinacija za godišnji odmor. Za mnoge čak ni to.
“Drago mi je što mogu objaviti da se do kraja jula ove godine milion bivših izbjeglica i raseljenih lica vratilo svojim domovima u BiH. Ovo predstavlja ključni momenat u dugom procesu obnove zemlje, pogođene ratom od 92. do 95. godine.”
Međutim, još isto toliko, odnosno milion građana BiH je izvan zemlje. Najmanje 200 000 osoba se nalazi na prostoru bivše Jugoslavije, zbog čega je neophodna saradnja među državama, a posebno između BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore, kaže Petar Lađević, Ministarstvo za ljudska prava zajednice Srbija i Crna Gora. On podsjeća da je za povratnike najbitniji princip dobrovoljnosti:
“Ako se taj princip dobrovoljnosti ispoštuje, naravno da se onda mora - u skladu, prije svega, s međunarodnim pravom, a mi ovdje, u ove tri države u skladu s Dejtonskim sporazumom - da ispoštuju ona pravila koja povratak omogućavaju. A da bi se to moglo ispoštovati, mora postojati trilateralni način donošenja elementarnih odluka. Nažalost, to do sada nije bilo moguće i mi to moramo priznati. BiH i Srbija i Crna Gora nisu imale nikakav problem u tome, ali Republika Hrvatska je svaki put kad je došlo do rasprave o trilateralnom načinu rješavanja izbjegličkog pitanja, izbjegla taj razgovor i rekla: Sve ćemo to raditi u bilateralnom. A šta to s onima kojima je povratak nerješiv bez sve tri zemlje, a jako dobro znamo, da sada ne prepričavam tu priču, da takovi ljudi postoje. Na koncu, to su Srbi iz Hrvatske koji su trenutno u RS-u.”
Predstavnici izbjegličkih udruženja nisu zadovoljni ni saradnjom među zemljama ni ostvarivanjem uslova za povratak. Uroš Makić, Regionalni savez izbjeglica Banja Luka:
“Ovdje se sad govori o implementaciji imovinskih zakona. Nemoguće je da Vlada RS-a izdvoji 10 miliona za ostanak, a za povratak ništa. Ne može se desiti da federalno ministarstvo izdvoji za 600 korisnika, da od toga 540 budu Bošnjaci, a samo 60 Srbi i Hrvati. Prema tome, suština je što država BiH funkcioniše kao država čuda, gdje tri nacionalne partije funkcionišu kao tri parazitske organizacije koje jedna drugu dopunjuju, a sve s ciljem da se zacementira etničko čišćenje.”
Jedan od svijetlih primjera je Brčko jer je, podsjeća Muhamed Mujkić, udruženje “Povratak”, u Arbitražnoj odluci za Brčko doslovce pisalo:
“Protjerivanje 20 hiljada Bošnjaka i Hrvata i doseljavanje 6 hiljada raseljenih Srba u Brčko da postane sto posto srpski grad. Danas, pet godina kasnije, Brčko je multietnička sredina u kojoj Bošnjaci i Hrvati čine 60 posto stanovništva grada, a 40 posto čine Srbi.”
Prema posljednjim podacima, za obnovu preostalog porušenog stambenog fonda u BiH potrebne su dvije i po milijarde konvertibilnih maraka. Najveće razočarenje predstavljaju domovi uništeni u miru, naglašava predsjednik državne komisije za izbjeglice, Ivica Marinović:
“Nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma došlo je do uništenja 15 000 stambenih jedinica. I Povjerenstvo je zaključilo i zatražilo otkrivanje počinitelja i njihovo kazneno gonjenje, kao i kazneno sankcioniranje onih koji su već procesuirani, znači dokazano počinitelji ovih nedjela.”
Međunarodna humanitarna pomoć je sve manja, a BiH je još uvijek daleko od zemlje održivog razvoja. Stoga, Udo Janz, UNHCR misija u BiH, kaže:
“Još uvijek postoji mnogo toga da se uradi. Predstojeći zadaci uključuju obnovu infrastrukture, stambenog fonda, otvaranje radnih mjesta i ulaganje u sektore zdravstvene zaštite i obrazovanja.”
Hiljade ljudi još uvijek željno čekaju na obnovu i povratak. Među njima i stanovnici Komarice u blizini Doboja. Njihov predstavnik Filip Ključević kaže:
“Naša udruga pokriva šest sela. U naših šest sela ima 693 kuće, 4 064 stanovnika. Od toga je se vratilo 25 obitelji u svih šest sela. Kome ste se god obratili, nigdje niko ništa da poduzme. Na granu, šljivu ne možemo se vratiti. Nemamo ništa, nit smo dobili, ni od materijala, ni od svega drugog - ni od infrastrukture ili bilo čega.”
Osam godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma vrijeme je koje je dodatno hiljade i hiljade građana BiH udaljilo od domovine. Stoga se pretpostavlja da je pola miliona osoba dobilo državljanstvo negdje u svijetu, ili na drugi način riješilo svoj ostanak. Za njih će BiH narednih godina biti samo destinacija za godišnji odmor. Za mnoge čak ni to.