Dostupni linkovi

logo-print

Recept sa Tjentišta


Dom naroda Parlamenta Federacije BiH usvojio je zakon kojim je regulisano da hiljadu i petsto vojnih stanova u Federaciji BiH neće biti vraćeno bivšim oficirima Jugoslovenske narodne armije koji su napustili BiH, a ostali u vojnoj službi Srbije i Crne Gore. Riječ je o Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, čiji je predlagač Klub bošnjačkih delegata u ovom domu. Sadašnji korisnici tih stanova su pripadnici Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane, te boračke porodice, i oni će i dalje ostati u ovim stanovima. Za zakon je glasalo trideset delegata, tri su bila protiv, a dvanaest suzdržano. Ovaj zakon je prihvaćen početkom jula u Zastupničkom domu, a u Domu naroda obavljeno je samo glasanje, jer je vanredna sjednica ovog doma, održana u julu, prekinuta zbog nedostatka kvoruma. Umjesto prava na vraćanje stanova, oficiri bivše JNA, kako predviđa Zakon, dobiće naknadu po cijeni koju će tek utvrditi organi vlasti Federacije. Ovo pravo će, međutim, moći ostvariti samo osobe koje nisu stekle novo stanarsko pravo u susjednim državama.

Vlada Federacije BiH je razmatrala informaciju o toku pregovora između Bosne i Hercegovine i Slovenije u vezi sa zaključivanjem Sporazuma o socijalnom osiguranju, koji se vode od oktobra 2003. godine, saopšteno je nakon sjednice. U julu ove godine je zajednički razmatran nacrt ovog sporazuma, na koji je bosanskohercegovačka strana imala primjedbe. Kada se radi o načinu obračuna penzija, Bosna i Hercegovina se zalaže za princip kakav je već usvojen u potpisanim sporazumima sa drugim državama bivše Jugoslavije, prema kojem se ostvarene penzije u ovim državama preračunavaju i isplaćuju prema periodu osiguranja ostvarenog na njenoj teritoriji. Slovenija, međutim, nije za ponovno preračunavanje penzija, smatrajući to komplikovanom procedurom. S obzirom na to da veliki broj bosanskohercegovačkih građana ima staž osiguranja u Sloveniji i priznato im je pravo na penziju od 1. oktobra 2001. godine na teret Penzijskog i invalidskog osiguranja BiH, delegacija Bosne i Hercegovine u pregovorima nije mogla prihvatiti slovenački prijedlog. Nacrtom sporazuma je predviđeno da se period osiguranja sabire, dok su Slovenci za brisanje i ove odredbe. Oni su za brisanje i odredbi o pravima na dodatak na djecu i porodiljsko odsustvo koje, prema Nacrtu sporazuma, traje godinu dana. Interes Bosne i Hercegovine je da ovaj sporazum sa Slovenijom bude zaključen što prije zbog velikog broja bosanskohercegovačkih građana koji su radili ili još rade u ovoj državi. Stoga je Vlada Federacije BiH već u aprilu ove godine prema Vijeću ministara BiH uputila inicijativu za ubrzanje ovog postupka, što do sada nije učinjeno. Zbog toga je zaključeno da Vlada Federacije BiH uputi Vijeću ministara BiH ponovnu inicijativu radi ubrzanja zaključivanja ovog sporazuma sa Slovenijom, kaže se u saopštenju.

Odnos lokalnih vlasti prema povratnicima-Bošnjacima je takav da se stiče utisak da oni nisu dobrodošli u Bijeljinu, izjavio je Kristijan Švarc-Šilinig (Christian Schwartz-Schilling), međunarodni medijator za Federaciju BiH i Republiku Srpsku. Nakon razgovora sa opštinskim čelnicima, on je naglasio da se ukupno stanje ljudskih prava u ovoj opštini popravilo u odnosu na njegovu posjetu od prije tri godine, posebno kada su u pitanju vjerske slobode, ali da još treba mnogo učiniti na zapošljavanju povratnika u javnim ustanovama, preduzećima, a naročito u obrazovanju.

U Sarajevu je predstavljen projekat „Pravda u upravi“, kojim će, primjenom upravnog prava, biti omogućeno bolje poštivanje pravde. Projekat finansira Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID), u iznosu od 208.000 konvertibilnih maraka, a realizovaće ga nevladina organizacija „Vaša prava“. Cilj projekta je da bude izmijenjeno institucionalno ponašanje vlasti, tako što će vlasti obavještavati građane o njihovim pravima i obezbjeđivati im pravnu pomoć potrebnu za zakonsku primjenu tih prava. U okviru ovog projekta, nevladina organizacija „Vaša prava“ će obezbjeđivati besplatne pravne savjete građanima kojima državne institucije nisu priznale prava, zahtijevati sankcije protiv javnih službenika zbog kršenja upravnih zakona ili procedura, dokumentovati probleme u provođenju upravnih prava i provoditi kampanju informiranja javnosti, kojom će građane upoznati sa njihovim upravnim pravima. Direktor Misije USAID-a Hauard Sumka (Howard Sumka):

„Građani mnogo zavise od javnih službenika kada traže osnovna dokumenta i usluge, potrebne za svakodnevni život, kao što je izdavanje vozačke dozvole i ostalih ličnih dokumenata, prijave za penziju, inspekcije preduzeća, biznisa i drugo. Ukoliko službenici koji vrše ove dužnosti, ne obezbijede usluge na pravedan način i blagovremeno, onda svakodnevni život običnog građanina postaje vrlo komplikovan i težak.

Sumka je dodao da USAID ovim projektom direktno pomaže građanima Bosne i Hercegovine u ostvarivanju njihovih prava:

„Vjerujemo da je nevladina organizacija ,Vaša prava‘ dobar primjer koji će pomoći da postignemo pravdu u svakodnevnom životu.“

Inače, nevladina organizacija „Vaša prava“ predstavlja jedan od najvažnijih izvora besplatne pravne pomoći u Bosni i Hercegovini i jednu od najvećih nevladinih organizacija u regiji, izjavio je pravni savjetnik u ovom udruženju Hamid Džandžanović:

„Osnovna koncepcija projekta je to da postoji nedostatak pristupa pravdi i to je ključni razlog zbog kojeg sistem uprave u Bosni i Hercegovini ne funkcioniše pravilno. Građani su slabo informisani o svojim pravima, sistem je suviše složen, službenici iz uprave često nisu spremni uzeti u obzir javni interes, a građanima je na raspolaganju malo mogućnosti da nešto učine.“

Amandmani o konstitutivnosti naroda u Bosni i Hercegovini se ne poštuju, ocijenili su učesnici okruglog stola „Državnost Bosne i Hercegovine u kontekstu provođenja amandmana u Federaciji BiH i Republici Srpskoj“, koji je održan u Sarajevu. Ovaj okrugli sto organizovali su Srpsko građansko vijeće – Pokret za ravnopravnost, Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca, Hrvatsko narodno vijeće i asocijacija nezavisnih intelektualaca „Krug 99“, uz podršku Parlamenta BiH. Predsjednik Srpskog građanskog vijeća, Mirko Pejanović:

„U najkraćem, primjeni principa o ustavnoj ravnopravnosti naroda u državnim institucijama, institucijama entiteta i nižim nivoima vlasti na prostoru Bosne i Hercegovine, pristupilo se parcijalno ili da kažemo suženo, tako da u stvarnosti, nakon dvije godine primjene ovih amandmana, imamo sljedeće. Vlade u oba entiteta su multietničke, prema amandmanima i prema popisu iz 1991. godine, zatim vrhovni i ustavni sudovi su također multietnički i po principu imaju ravnopravnu zastupljenost, vlade kantona i vlade entiteta su također multietničke, po popisu iz 1991. godine i po amandmanima. Što se tiče dalje sudstva, to provodi međunarodna zajednica i ono također postaje multietničko na svim nivoima organizacije. U Federaciji BiH nije popunjen Klub poslanika iz reda srpskog naroda u Domu naroda Federacije BiH. I što je veoma bitno, sve ostale državne strukture, a to znači sva ministarstva u Republici Srpskoj, uprave i direkcije, sva ministarstva u Federaciji BiH, sva ministarstva u kantonima, osim u onima koji su monoetnički, i sva uprava u opštinama je pretežno jednonacionalna. Tu su također javna preduzeća, javni fondovi, upravni odbori i tako dalje. To je ostalo izvan aktivnosti postojećih struktura vlasti da se primijene amandmani o ravnopravnosti naroda. Imate opština u koje su se vratile izbjeglice, vratilo se njih na hiljade, a nemate ni 0,1 posto njih u nijednoj instituciji javne vlasti, i to u oba entiteta, a hoćemo multietničko društvo, hoćemo reintegraciju, hoćemo evropske institucije, hoćemo jednaku zaštitu ljudskih prava, a na djelu je diskriminacija na etničkoj osnovi.“

Predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća, Luka Markešić, također je ocijenio da se konstitutivnost naroda u Bosni i Hercegovini još uvijek ne ostvaruje na odgovarajući način. Kao najveći problem u ovoj oblasti Markešić je identificirao povratak ljudi, odnosno njihov „nepovratak“ u mjesta prijeratnog življenja:

„Više od devedeset posto imovine u oba entiteta vraćeno je, ali što se tiče ljudi, nije ostvaren cilj koji je postavljen.“

Markešić je naveo neke od svakodnevnih razloga koji onemogućavaju povratak:

„Poseban problem prognanika je problem zaposlenja. Od početka do danas je to jedan od glavnih problema. Zatim pitanje zdravstva, pitanje mirovina i drugih svakodnevnih životnih problema, posebno na području općina, dakle na lokalnoj razini, gdje se zapravo život najviše i odvija. Što se tiče povratka imovine, to je mnogo bolje i tu možemo biti zadovoljni, ali ne i kada je riječ o povratku osoba. Zašto se nije provodio Aneks VII Dejtonskog sporazuma? Nositelj odgovornosti neprovođenja povratka je, po mom mišljenju, na prvom mjestu politička vlast; nije bilo političke volje koja bi provodila prognanika. Drugi nositelj dogovornosti je, što je malo iznenađujuće, narod. Obično se pozivamo na narod kao na nešto dobro, ali to je mit 19. stoljeća. Nije bilo narodne volje koja bi provodila povratak prognanika. Ta se volja uglavnom vezala za jednonacionalnu, a ne državnu politiku Bosne i Hercegovine. Država BiH se smatrala samo prolaznom i kratkotrajnom činjenicom ili privremenim zlom. Jedan čovjek iz naroda kaže ovako: ,Ne valja vlast, ali ne valja, brate, ni narod‘. To pokazuje i parola s jednog protesta koja kaže ovako: ,Tuđe hoće, svoje ne daju‘. Treći nositelj odgovornosti je međunarodna zajednica. Nije bilo ni međunarodne volje koja bi odlučno provodila povratak prognanika. Međunarodna zajednica je u svom djelovanju bila spora i neučinkovita, jer se vezala više za vlast koja je opstruirala povratak, nego za same prognanike i njihov interes za povratak. Ali tu ima znatnih razlika. Tak na primjer američki ambasador Tomas Miler (Thomas Miller), svima nama poznat po svojim riječima i djelima, stalno pomaže povratnicima i kritizira političare, pa kaže: ,Povratnicima pomoć, lokalnoj vlasti smjena‘.“

Profesor Vlatko Doleček, u ime „Kruga 99“, također je govorio o svakodnevnim problemima s kojim se suočavaju povratnici:

„Posljedice diskriminacije na nacionalnoj osnovi se najočitije vide na problemu zapošljavanja. Prema izvještaju Helsinškog komiteta BiH, u najvećem broju općina u Bosni i Hercegovini u administraciji je većinski narod zastupljen dvedeset i devet posto. Taj procent je najniži u Sarajevu, iako i tu iznosi oko devedeset i pet posto. Dakle, može se konstatovati da se veoma sporo provodi odluka Ustavnog suda BiH o zastupljenosti konstitutivnih naroda u administraciji. Tako su brojni organi uprave i službe uprave i dalje popunjeni pripadnicima jednog, većinskog naroda, a u takvim uslovima nema mogućnosti zapošljavanja pripadnika iz reda manjinskog naroda i nacionalnih manjina. U postupanju sa građanima, zaposleni u administraciji, uz male pozitivne izuzetke, ponašaju se bahato. Na pitanja građana ne daju pravovremene i potrebne informacije i ne pružaju im stručnu pomoć odnosno ne pomažu im u ostvarivanju njihovih osnovnih ljudskih prava, a što je njihova osnovna radna, a rekao bih i moralna obaveza. Prema kategorizaciji narušavanja prava građana, sadržanoj u izvještaju Ombudsmena za 2003. godinu, najčešća su narušavanja prava u domenu jednakosti pred zakonom. Sudski i pravni sistem Bosne i Hercegovine je u protekle dvije godine, to se mora reći, prošao kroz značajnu reformu, što se posebno ogleda kroz uspostavljanje Suda BiH i Državnog tužilaštva, te kroz uvođenje novih reformi zakonodavstva, donošenjem Krivičnog zakona i Zakona o krivičnom postupku, sve u cilju efikasnijeg postupka i zaštite građana, te sprječavanja odlaganja ročišta i odugovlačenja postupka. Prvi put su sudije i tužioci izabrani bez ograničenja mandata, što bi trebala da bude jedna od značajnih komponenti, potrebnih za nezavisnost sudija i tužioca od raznih pritisaka, posebno od onih zasnovanih na etičkoj osnovi, a kojih je u proteklom periodu bilo i posljedice kojih su bili neki, nikada nerazjašnjeni slučajevi. Jedan od najvećih problema s kojima se sudstvo suočava je izuzetno veliki broj zaostalih, neriješenih predmeta. Tako na primjer, ako građanin treba čekati šest i više godina da bi vrhovni sud odlučio o njegovoj tužbi, onda je očigledno da su povrijeđena njegova prava, koja su garantovana Evropskom konvencijom o zahtjevu građana pred sudom. „

Predsjednik Komisije za izbjeglice i raseljene osobe Bosne i Hercegovine, Ivica Marinović, koji je ujedno i zamjenik ministra za ljudska prava i izbjeglice, nakon sjednice Komisije je između ostalog izjavio kako je za obnovu stambenog fonda u Bosni i Hercegovini potrebno dvije i po milijarde konvertibilnih maraka, te da još uvijek ima 450 hiljada porušenih stanova. On je takođe podsjetio kako je u toku javni poziv izbjeglim i raseljenim osobama za registraciju potencijalnih korisnika pomoći. To je bio i jedan od najznačajnijih zadataka komisije između dva zasjedanja, rekao je Marinović:

„Moramo pripomenuti da je aktivnost još u tijeku i zaključili smo kako je nužan mnogo agresivniji medijski nastup, kako bi svi oni koji su u stanju potrebe imali mogućnost evidentirati se, jer taj javni poziv je otvoren. Interesantno je da je sa današnjim danom u naše Ministarstvo pristiglo 18 388 aplikacija i ako to pomnožimo sa 3,4 prosječna člana obitelji, vidjet ćemo da smo na ovaj način evidentirali približno 92 tisuće osoba u stanju potrebe za državnom intervencijom. Nadamo se da ćemo što prije doći do onog stvarnog broja ljudi u stanju potrebe.“

Centralna baza podataka će uticati na efikasniji rad, ocjenjuje Marinović:

„Došlo je do stanovitih odstupanja u podacima. Najvažniji podatak koji se može iščitati iz toga jeste da je za obnavljanje i rekonstrukciju porušenog stambenog fonda, prema tim pokazateljima koje imamo, potrebno osigurati 2,5 milijardi konvertibilnih maraka. Iz standarda koji se koristi u ovoj fazi, dakle za obnavljanje ovako porušenih stambenih jedinica, a to je devet tisuća eura, može se iščitati podatak da za rekonstrukciju i obnovu porušenog stambenog fonda imamo negdje oko 450 tisuća stambenih jedinica. To bi se dalje dalo razlagati sa prosječnom obitelji, pa bi dobili vrlo, vrlo korisne podatke.“

Baza podataka nudi kompletnu informaciju i o stambenom fondu koji je uništen nakon završetka rata:

„Nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma došlo je do uništenja 15 tisuća stambenih jedinica. Povjerenstvo je zaključilo i zatražilo otkrivanje počinitelja i njihovo kazneno gonjenje, kao i kazneno sankcioniranje onih kojima je dokazano da su počinitelji tih nedjela.“

Podaci o do sada obnovljenom stambenom fondu:

„Do sada je obnovljeno 165 tisuća stambenih jedinica, što čini 37 posto obnovljenog od ukupnog razrušenog stambenog fonda. Trenutno je u tijeku obnova četiri tisuće stambenih jedinica, s angažiranih 50 milijuna konvertibilnih maraka. Također smo apsolvirali problematiku rada Fonda za povratak. Znate da smo imenovali našeg ravnatelja, ali da bi Fond za povratak bio operativan, to jest u funkciji, bilo je potrebno da se donesu i pojedini podzakonski akti. Mi smo te podzakonske akte utvrdili i ostala je obveza ravnatelju Fonda da te akte proslijedi Vijeću ministara na potvrđivanje. Ti akti se tiču upravljanja sredstvima u Fondu i pravilnika o unutarnjoj organizaciji Fonda. Nadam se da ćemo u međuvremenu razriješiti i one druge probleme, a to su problemi financijske naravi.“

Najavljeni su i novi projekti:

„Ono što je možda trenutno najvažnije, to je da smo došli, uz pomoć naše metodologije i uz pomoć ovih podataka koje smo prikupljali ovih mjeseci, do liste općina u kojima će se implementirati zajednički projekti u 2004. godini. Znači kroz projekt ,Sutra‘ i putem zajedničkih projekata na temelju Sporazuma o udruživanju sredstava, određeno je dvadeset i šest područja, s četrdeset općina i distriktom Brčko. Projekt ,Sutra‘ provodi Europsko povjerenstvo, uz sudjelovanje državnog povjerenstva, a iznosi osam milijuna eura. Znači, četiri milijuna eura od strane Europskog povjerenstva i četiri milijuna od strane nas kao države. Zajednički projekti ukupno iznose 18,25 konvertibilnih maraka. Područja se trebaju panirati sa od prilike nekih 600-650 tisuća konvertibilnih maraka. Radi se o dvadeset i šest područja, na jedanaest područja će se intervenirati kroz projekt ,Sutra‘, a na preostalih petnaest će se intervenirati kroz zajedničke projekte. Pa kada to sve ukalkulirate, dolazite do ovih 680 tisuća konvertibilnih maraka koji će biti implementirani na pojedinim područjima.“

Komisija je razmatrala Studiju izvodljivosti Razvojne banke Vijeća Evrope i ona je prihvaćena:

„Uz obavezu da se izbor korisnika temelji na posebno ažuriranim bazama podataka UNHCR-a iz devetnaest kolektivnih centara. Republika Srpska je također kandidirala lokacije za saniranje svojih kolektivnih centara u općinama Srebrenica, Prijedor, Bratunac, Doboj i Srpsko Sarajevo. Također je rečeno da ćemo skrbiti osobe u alternativnim smještajima u Jajcu i Brčko Distriktu.“

* * * * *

Mersija Ožegović, prije dvije godine vratila se u obnovljenu kuću u Tjentištu. Živi sama. Djeca je tek povremeno posjete, tako da jedan dan u životu ove starice izgleda ovako:

„Ujutro popijemo kafu i onda se razilazimo, svako ide svojim poslom. Imamo malo bašte, nečim se zanimamo. Sadimo krompir, grah, svega pomalo posadimo.“

Mersijina najčešća gošća je Zora Dragičević, koja čeka na obnovu kuće u goraždanskom selu Nekopi:

„Posjećujemo se, pijemo kafu, pričamo, pomažemo si.“

Kod povratnika zatičemo i Milenka Matovića. Posebno starijim nanama-povratnicama Milenko donese namirnice iz prodavnice, nacijepa drva ili pomogne u poljoprivrednim radovima:

„Od ovih nena svaka zna da Mišo nije nigdje učestvovao, zato Mišu svi i vole. Mišo zna da ništa nije pogriješio, zato Mišo i ide da im pomogne. Onaj koji je okaljao ruke neće ni ući u neninu kuću.“

Većina ovih ljudi živi od poljoprivrede. U potrazi za poslom mladi odlaze ili ostaju u gradovima, a stariji pokušavaju preživjeti, pomažući jedni drugima. Zora Dragičević:

„Ni kod naše kuće nam nije bilo ovako dobro. Dobro nam je i fino. Ja sam zadovoljna. Kad sutra napravim kuću, ako je napravim kroz godinu dvije i odselim odavde, biće mi žao komšiluk ostaviti.“

Recept za pomirenje, kažu stanovnici Tjentišta, tako je jednostavan:

„Ovaj je rat svakog ugrozio, sinko. Ne samo mene, ovog ili onog. Neko je izgubio brata, neko sina…“

„Ako Srbin, Hrvat i Musliman (Bošnjak, op. pr.) opet ne budu zajedno, ovdje nema sreće. Čitav život smo živjeli zajedno.“

Za razliku od bosanskohercegovačkih političara, Zora i Mersija slažu se u jednom:

„Mi ne možemo živjeti jedni bez drugih. Ko to naređuje, ja ne znam.“

„Ne možemo. Ako se budemo tako kačili, to ne valja ni pet para.“

* * * * *

Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba
XS
SM
MD
LG