Dostupni linkovi

logo-print

Svi čvrsto drže pozicije


Kada su najavljivali „radikalnu reviziju“ uvjeta pod kojima se već dvije i po godine odvija suđenje Slobodanu Miloševiću, članovi Sudskog vijeća su izražavali zabrinutost zbog njegovog poremećenog zdravlja. Na osnovu tri ljekarske ekspertize, čiji su zaključci sasvim jasni – Milošević nije zdravstveno sposoban da i dalje sam vodi svoju odbranu – suci Robinson, Kwon i Bonomy naložili su da se optuženom, i mimo njegova protivljenja, nametne službeni branilac. Pravo optuženog da sam vodi svoju odbranu nije neograničeno, obrazložili su suci, podsjećajući da bi i u samoj Srbiji Miloševiću vrlo vjerovatno bio nametnut službeni branilac.

Britanski advokat Steven Kay, koji kao dojučerašnji „prijatelj suda“ - amicus curiae – vjerovatno ima jedan od najboljih uvida u sadržaj ovog predmeta, već prve sedmice u novoj ulozi suočio se sa velikim problemima. Svjedoci odbrane počeli su, naime, masovno otkazivati svoj dolazak u Haag, odbijajući da svjedoče u procesu u kojem ih neće ispitivati sam optuženi, kazao je Kay, navodeći nekoliko primjera:

„Radi se o bivšem ambasadoru, o čoveku koji je u ono vreme bio ambasador. Na spisku svedoka broj V je to broj 1009 koji je trebao da dođe da svedoči. Broj 670 je predsednik Vlade koji je trebao da bude četvrti svedok, naravno veoma važan svedok, sa kojim je gospodin Milošević lično kontaktirao. Stupili smo u kontakt sa dvadeset i tri svedoka. Dva od ta dvadeset i tri su spremna da svedoče, jedan je odgovorio, a dvadeset je odbilo.”

Listu od hiljadu i šesto potencijalnih svjedoka je, inače, napravio sam Milošević, koji sa svojim službenim braniocem odbija i da se susretne, a još manje da ga uputi u strategiju i taktiku svoje odbrane.

Šef tužilačkog tima Geoffrey Nice, koji je od samog početka i tražio da se Miloševiću nametne službeni branilac, u ponašanju optuženog u sudnici vidi pokušaj kočenja postupka pravde:

„Ovdje imamo jedan racionalan, razuman sud, koji je suočen sa jednim neracionalnim i nerazumnim optuženim. Budući da iracionalni i nerazumni optuženi ne želi popustiti, razumni i racionalni sud je onaj na kojemu je red da povuče neki potez. Stvarnost je sljedeća: ovaj optuženi prkosi ovom sudu i sada ohrabruje i svoje svjedoke da i oni prkose“

Sudac Bonomy: „Gospodine Nice, Ima li nekih dokaza o tome?“

„Ja sam upravo sada namjeravao okvalificirati tu izjavu. Da li on njih aktivno ohrabruje da prkose sudu, to uopće nije važno. Njegov stav prema ovome sudu sam po sebi njih ohrabruje na prkos. Drugim riječima, mi smo sada došli u situaciju u kojoj optuženi i njegovi svjedoci žele kontrolirati postupak pred ovim sudom.“

Nice je Miloševićevo ponašanje u ovome procesu poistovjetio sa mirovnom konferencijom u Haagu 1991. godine, kada je jedini on od svih prisutnih odbio predloženi mirovni plan za tadašnju Jugoslaviju. Zbog Miloševićeve prkosnosti tada u Haagu – kazao je Nice – odbačena je Carringtonova inicijativa za mirno rješenje krize:

„Sud ne može ići beskonačno u susret nekome tko je odlučan u tome da i dalje ide putem koji mu neće donijeti ništa dobro. I ja apeliram na sud da održi svoj dignitet pred ovim optuženim i ovim prkošenjem, jer samo na tako će se na ovaj ili onaj način doći do pravedne presude.“

Optuženi je odbacio tvrdnje tužbe da on traži od svjedoka da se ne pojave u Haagu:

„Želim da kažem da se ne može razgovarati ovako kako gospodin Nice nastupa – uvredljivo prema svedocima. To su ljudi koji imaju svoj integritet i to su upravo ljudi koji su videli šta se dogodilo. Gospodin Kay je pomenuo ambasadora (ne moram da citiram ime). U poruci koja nije upućena meni, nego upravo gospođi Higgins i gospodinu Kayu, ambasador, zapadni ambasador, kaže: ,Odlučio sam da se ne želim pojaviti. Od samog početka ne smatram ovaj sud u potpunosti legitimnim. Postupak pred ovim sudom je potvrdio moja strahovanja da se radi o političkom sudu, a ne o pravosudnom telu koje deluje u interesu istine i pravde. Poslednja odluka da se nametne dokaz gospodinu Miloševiću to samo dokazuje. Ne želim biti dio takvog zadovoljenja pravde.‘ „

„Gospodine Miloševiću, možete li nam dati ime te osobe?“

„Kako da ne. To je ambasador James Bissett.“

„Da li bi vi onda bili voljni da ih ohrabrite da dođu?“

„Oni su, gospodine Bonomy, razumni ljudi i ljudi od integriteta. To je stvar tih svedoka.“

Milošević je po ko zna koji put ovih dana ponovio da zahtijeva od sudaca da mu vrate njegovo „pravo da se brani sam“:

„Suštinsko je pitanje da ja vodim svoju odbranu. Gospodin Kay ništa ne zna o Jugoslaviji. I drugo, ta odluka, dozvolite mi da kažem svoje mišljenje, a to je uverenje mnogih ljudi, na kraju krajeva ako čitate zapadnu štampu, to ćete isto videti, nema nikakve veze sa mojim zdravljem. Jednostavno se išlo na to da se meni onemogući da govorim.“

Suci su na kraju odobrili mjesec dana pauze u postupku kako bi Kay pripremio svoju odbranu. Ovom odlukom, kojom je Milošević i dalje onemogućen da u sudnici drži političke govore, Sudsko vijeće istrajava na svojoj odluci o postavljanju službenog branioca. Mora se sačekati do 12. oktobra kako bi se vidjelo u kojem će pravcu i kojim tempom ovaj proces nastaviti.
XS
SM
MD
LG