New York, rano jutro, utorak. Uobičajena gužva. Žuri se na posao. Za to doba godine iznenađujuće toplo. Bilo je 8:46 po američkom vremenu.
Neobičan zvuk koji se dva puta tog jutra prolomio iznad Manhattana etablirao je u SAD strah, neizvjesnost, osjećaj da ni novi svijet nije siguran. Novinar Ivica Puljić se prisjeća 11. septembra 2001. godine i kaže kako će zauvijek pamtiti:
“Slike smrti i miris, dio Manhattana gdje se to sve dogodilo je bio potpuno prekriven debelim slojem pepela i gareži. Tako je bilo danima. Taj miris izgorjelih tijela ostaje u pamćenju za sva vremena. Vjerujem da je mnogim ljudima, koji su tih dana boravili u New York-u, ili u Washingtonu, ostala za uvijek jedna uspomena i opomena.”
Kako su tada izgledali Amerikanci?
“Uplašeno. Sreli su se s nečim što im je bilo potpuno nepoznato, s nečim što je strašno samo po sebi. To je bilo za Amerikance nešto s čime se oni nisu sretali. Bili su napadnuti na svom tlu. Ta neizvjesnost i ta vrsta straha je nešto s čime se oni po prvi put sreću.”
Tri godine je prošlo. SAD sa saveznicima, prije ostalih Velikom Britanijom, započele su rat protiv terorizma. Politika se promijenila, kaže Ivica Puljić, a i prostim okom su se mogle vidjeti neke promjene.
“U većim gradovima se vidi kako se grade sigurnosne barijere oko federalnih zgrada, vidljivo je da ima više policije na ulicama, ali to nije ništa tako drastično i svakodnevni život nije time poremećen. Kada doživite nešto tako i osjetite potrebu da trebati biti bolje zaštićeni nego ranije.”
A ljudi?
“Ljudi i dalje misle da je Amerika ranjiva, ali uvjeravaju sami sebe da će biti bolje, da je nemoguć jedan novi napad. Dovoljna je jedna samo mala sitnica, jedna opomena, ne samo Americi, nego i izvana, pa da se to uvjerenje poljulja.”
* * * * *
SAD-e na Balkanu su u posljednjoj deceniji doživljavane, ili kao prijatelj i saveznik, ili kao neprijatelj, ovisi od toga kakav su stav zauzimale prema tamošnjim politikama. Da li se nešto promijenilo u posljednje tri godine? U Hrvatskoj je, kaže vojnopolitički analitičar Fran Višnar, povećan strah od terorizma, a bezrezervna proamerička politika u Zagrebu se istopila.
“Proamerička vlada je na početku svoga mandata davala vrlo optimistične izjave kada je u pitanju neka bliža američko-hrvatska bilateralna suradnja. To se istopilo i zbog jednog pragmatičnog razloga. Zašto bi mi cijelo vrijeme davali nešto Amerikancima i slijedili politiku Bušove administracije ukoliko istodobno ta ista američka vlast ne pokazuje nimalo sluha za neke hrvatske vrlo osjetljive probleme.”
Drugi razlog topljenja proameričke politike Višnar vidi u stvarnoj bojazni “da bi u Hrvatskoj, u tranzitnoj zemlji i turističkoj, jedna ovakva akcija i manjih razmjera, kao i eksplozija ovih ili onih bombi, bila katastrofalna. Mi imamo sreće što smo na rubu interesa terorističkih organizacija, pod uvjetom da je mirna situacija u Bosni i Hercegovini, na Kosovu, u Albaniji, kao i u Makedoniji. Ako tamo dođe do kaosa, onda naša nacionalna sigurnost itekako mora voditi računa o tome. Hrvatska pozicija je prividni mir. Do kada će to trajati vrlo brzo će se pokazati.”
Hrvatski građani dijele mišljenje Frana Višnara da se u Hrvatskoj samoj nije puno toga promijenilo.
“U biti se nije ništa puno promijenilo, osim što smo dobili malo više straha i postali svjesni da ne možemo biti sami, da se moramo udružiti sa Evropom kako bi smo postali jači. A da li ćemo se moći boriti protiv sadašnjeg terorizma? Sumnjam.”
“Ionako smo premali da možemo nešto bitno napraviti.”
“S obzirom na našu politiku, mislim da je bolje da se ne miješamo u te stvari i da ostanemo po strani što se toga tiče.”
Hrvatska je javnost ipak jasno dala do znanja da se protivi uplitanju svojih vlasti u rat u Iraku.
“Mislim da je američka politika jako loša.”
“Svi znaju da su oni svjetski policajci. Oni odlučuju o životima malih.”
“Oni će braniti Kuvajt i sa njim su jako dobri. Tuku se protiv Arapa, a istovremeno s Arapima imaju dobar odnos zbog same koristi.”
“Amerika sa Bušom je na sebe navukla gnjev jer je jedan od glavnih uzročnika ovih nemira u svijetu.”
Da li su Amerikanci svjesni promjene odnosa ostatka svijeta prema njima? Ivica Puljić:
“Vrlo mali postotak onih koji možda prate vanjsku politiku, a to je malo više od desetak posto Amerikanaca. Istočna obala, Zapadna obala nešto zna o tome, sredina Amerike vrlo malo. Amerikanci više brinu o svojim domaćim temama nego o vanjskim.”
* * * * *
Zvanična Crna Gora i nakon 11. septembra ima podjednako dobar odnos prema SAD, čak se i stav prosrpskih partija, od potpuno neprijateljskog, promijenio ka nabolje. Nasuprot tome, termin terorizam drugačije se i ozbiljnije shvata nakon 11. septembra.
Tri godine nakon 11. septembra nameću se dva zaključka. Terorizam se, prema ocjeni savjetnika za bezbjednost predsjednika Skupštine, generala Blagoja Grahovca, pokazuje u daleko brutalnijem i snažnijem obliku nego što se to prije tri godine moglo i pretpostaviti. Međunarodna zajednica nije pronašla pravi odgovor za to globalno zlo u kome su najveće žrtve civili. Balkan bi, nada se Grahovac, iz ovoga trebao da izvuče nekoliko važnih poruka.
“Da bi se oslobodili straha i da bi mogli uspostaviti bolje međusobno povjerenje siguran sam da treba pristupiti redukciji vojnih efektiva oružanih sistema na Balkanu. Oružja ima i previše i nemam dilemu da sve to što danas imamo na Balkanu ne odgovara terorizmu kao globalnoj prijetnji. Drugo je smanjivati militantno stanje duha kod građana na Balkanu koje je tradicionalno. Meni se čini da nema bolje stvari nego ići ka mjeri profesionalizacije armija i vojski. Treću mjeru koju mislim da treba primijeniti na Balkanu, je izgraditi zajednički odbrambeno-bezbjednostni sistem.”
Zvanična crnogorska državna politika još od zaokreta vladajuće Demokratske partije socijalista, 1997. godine, nakon njenog definitivnog distanciranja i suprostavljanja politici Slobodana Miloševića, ima izuzetno dobre odnose sa SAD. Čak je za vrijeme Klintonove administracije Amerika bila gotovo glavni spoljno-politički oslonac Crne Gore. Pomoćnik ministra spoljnih polova državne zajednice, Željko Perović, koji je prije tri godine bio u Americi, u svojstvu šefa crnogorske misije u New York-u, kaže da su odnosi Crne Gore sa Amerikom nakon 11. septembra još bolji.
“Crna Gora, što pojedinačno, što kroz djelovanje preko državne zajednice Srbije i Crne Gore, daje puni doprinos. Srbija i Crna Gora su posebno više puta poslali znake da žele punu saradnju. Crna Gora je dva puta poslala i konkretna činjenja šta je uradila u svom doprinosu borbi protiv međunarodnog terorizma.”
U jednoj anketi, početkom ove godine, na pitanje – Ko bi trebao biti oslonac spoljnje politike - Crnogorci su prednost dali EU (40 posto). SAD-e su dobile svega 9,5 posto povjerenja.
Posebno zanimljiv podatak je da niko od pristalica prosrpskih partija u Crnoj Gori nije za blisku saradnju Crne Gore sa SAD. Predsjednik Izvršnog odbora najjače opozicione stranke, Socijalističke narodne partije, Dragiša Pešić, koji i ne spori da događaji nakon 11. septembra i politika SAD-a prema Iraku, mogu uticati na opredjeljivanje građana, na drugačiji način tumači rezultate ispitivanja javnog mjenja.
“Takav procent me ne iznenađuje, naprotiv. Potvrđuje ono što je stav naše partije, da Crna Gora, prije svega, treba da slijedi politiku Evropske unije i drugih zemalja Evrope. Naravno to ne isključuje dobre odnose, ekonomsku i političku saradnju sa Sjedinjenim Američkim Državama i Rusijom.”
Kada je o terorizmu na globalnom nivou riječ, Pešić primjećuje:
“Ono o čemu se nedovoljno vodi računa i što po meni proizvodi terorizam jeste i neravnomjerna i često nepravedna podjela ekonomskih resursa.”
* * * * *
Sve zemlje Balkana pristupile su transformaciji sigurnosnih sistema, što je direktna posljedica terorističkog napada na Svjetski trgovački centar. Državna zajednica Srbije i Crne Gore npr. svoju Strategiju odbrane zasniva na riječi terorizam, kaže Zoran Dragišić sa Fakulteta za civilnu odbranu. Beograd, dodaje on, pažljivo prati kretanja međunarodne politike nakon 11. septembra, jer se na teritoriji Kosova nalaze snage koje bi mogle postati zanimljive mete svjetske terorističke mreže.
“I taj dokument sadrži u sebi odrednicu o terorizmu kao o najvažnijoj bezbedonostnoj pretnji. U Srbiji i Crnoj Gori to će se svakako odraziti na vojnu doktrinu, gdje će specijalne jedinice za borbu protiv terorizma dobiti više na značaju. Naglašen je i značaj obaveštajno-bezbedonostnih službi koje imaju najveću ulogu u borbi protiv terorizma. To je ono što je po meni direktna posledica 11. septembra. Kada su Srbija i Crna Gora u pitanju, ne treba zaboraviti da smo se mi sa terorizmom suočavali mnogo pre 11. septembra, da su terorističke aktivnosti na našoj teritoriji, pre svega na Kosovu, počele da se intenziviraju 1997. godine. Tek je 11. septembar učinio da i mnoge male zemlje, kao što smo mi, punim glasom kažu da su se suočavale sa takvim aktivnostima. Mislim da je bilo neophodno da Amerika postane žrtva terorizma da bi to postao globalni problem.”
Nakon 11. septembra riječ terorizam počela se koristiti češće nego ikada ranije. Odnos prema tom pojmu radikalno je u Americi promijenjen nakon rušenja njujorških Blizanaca.
Ivica Puljić: “Kada se kaže terorizam, ovdje u Americi, se mislilo na neku vrstu domaćeg terorizma koji se javlja s vremena na vrijeme i koji bi se mogao povezati sa temom koja nema izravno veze sa politikom, ili s nekim ideologijama. Sada, kada znaju šta to znači, kada se dogodi neki teroristički napad, Amerikanci vrlo dobro znaju da se im to opet može dogoditi. To je ta razlika prije i sada.”
Saradnik Fakulteta za civilnu odbranu u Beogradu, Zoran Dragišić, naglašava da su globalni međunarodni odnosi, upravo zbog zajedničke terorističke prijetnje, relaksirani, ali da prava definicija riječi terorizam izostaje. Nju bi, prije svih ostalih, trebao definirati Savjet sigurnosti Ujedinjenih naroda.
“Poslije terorističkih napada na Rusiju koji su se dogodili nedavno, činilo se kao da je dolazilo do novog zahlađenja i ponovo se čuju neki disonantni tonovi na relaciji Amerika - Rusija povodom same ocene tih akata, ali i onoga što bi trebalo preduzimati da se sprečavaju teroristički akti, da borba svuda u svetu protiv terorizma bude jedinstvena i da svaka zemlja koja postane žrtva terorizma uživa nepodelenu podršku svih zemalja.”
Da li je nakon 11. septembra Amerika podlegla antiislamskoj histeriji?
Ivica Puljić: “Jeste i nije. Učinjeno je jako puno nakon 11. septembra da se zaštite muslimani koji žive ovdje, kojih je oko osam miliona. Čak je i predsjednik Buš išao u lokalnu džamiju u Washington-u. Čini se da se javlja ponovo nešto što se zove Huntington. Sve više je njegovih knjiga u američkim knjižarama. To je čovjek koji je govorio o sukobu civilizacija, o sukobu krišćanstva i islamskog svijeta. O tome se govori, ne toliko javno, ali to je prisutno. Pomalo prepoznajem i prve male znake nacionalizma ovdje u Americi, ne kod svih, samo kod nekih radikalnijih skupina.”
* * * * *
Malo je onih koji mogu negirati da su se stvari prema Bosni i Hercegovini promijenile nakon 11. septembra. Svi sagovornici u Sarajevu kažu kako se rušenje njujorških blizanaca itekako odrazilo na ovu zemlju, prije svega zbog toga što su teroristi bili islamisti, i što je u Bosni i Hercegovini većina stanovništva islamskog podrijetla. Sociolog Gavrilo Antonić, kaže kako je 11. septembar ustanovio jedan poseban oblik terorizma od kojeg se čovjek ne može ni sakriti.
“Mislim da su tu počele neke stvari malo drugačije da se posmatraju. Oni koji su uporno negirali bilo kakve veze terorizma s Bosnom i Hercegovinom i neki signali koji su govorili da postoje izvjesna uporišta u Bosni i Hercegovini ostaju sve više bez argumenata. Mislim da se cijela stvar počela shvatati na jedan prilično ozbiljniji način, ali, na žalost, još uvijek ne u dovoljnoj mjeri. Nije dobra slika koja se šalje svijetu o Bosni i Hercegovini. Te sumnje koje o njoj postoje kao o mogućem uporištu terorista, koče naše približavanje Evropi. To je jedna direktna posljedica koju Bosna i Hercegovina trpi.”
“U SAD je 11. septembar postao riječ.”
Razvoj događaja u Bosni i Hercegovini u bližoj budućnosti će zavisiti od statusnih pitanja Muslimana u Evropi, konkretnije od Francuske i dinamike prijema Turske u EU, tvrdi intelektualac Šaćir Filandra koji smatra da se 11. septembar negativno odrazio na percepciju Islama kako u svijetu, tako i u Bosni i Hercegovini.
“Položaj Bošnjaka u širim okvirima od 11. septembra je znatno pogoršan, da li oni tome davali povoda, ili ne, ali njihov položaj je u široj zajednici znatno pogoršan.”
Bosna i Hercegovina se od 11. septembra dovodi u kontekst s različitim terorističkim djelatnostima i akcijama, smatra Filandra i dodaje kako je to
“manje-više u osnovi neosnovano, ali se ona dovodi u kontekst. Tako je Bosna i Hercegovina u jednom negativnom ozračju.”
Šta o posljedicama nakon napada na New York i Washington kažu građani Sarajeva:
“Bosna je jedno vrijeme bila u žiži interesovanja s obzirom na masu žrtava.”
“Mnoge stvari su se poslije 11. septembra promijenile u Americi, jer je postala opreznija.”
Neobičan zvuk koji se dva puta tog jutra prolomio iznad Manhattana etablirao je u SAD strah, neizvjesnost, osjećaj da ni novi svijet nije siguran. Novinar Ivica Puljić se prisjeća 11. septembra 2001. godine i kaže kako će zauvijek pamtiti:
“Slike smrti i miris, dio Manhattana gdje se to sve dogodilo je bio potpuno prekriven debelim slojem pepela i gareži. Tako je bilo danima. Taj miris izgorjelih tijela ostaje u pamćenju za sva vremena. Vjerujem da je mnogim ljudima, koji su tih dana boravili u New York-u, ili u Washingtonu, ostala za uvijek jedna uspomena i opomena.”
Kako su tada izgledali Amerikanci?
“Uplašeno. Sreli su se s nečim što im je bilo potpuno nepoznato, s nečim što je strašno samo po sebi. To je bilo za Amerikance nešto s čime se oni nisu sretali. Bili su napadnuti na svom tlu. Ta neizvjesnost i ta vrsta straha je nešto s čime se oni po prvi put sreću.”
Tri godine je prošlo. SAD sa saveznicima, prije ostalih Velikom Britanijom, započele su rat protiv terorizma. Politika se promijenila, kaže Ivica Puljić, a i prostim okom su se mogle vidjeti neke promjene.
“U većim gradovima se vidi kako se grade sigurnosne barijere oko federalnih zgrada, vidljivo je da ima više policije na ulicama, ali to nije ništa tako drastično i svakodnevni život nije time poremećen. Kada doživite nešto tako i osjetite potrebu da trebati biti bolje zaštićeni nego ranije.”
A ljudi?
“Ljudi i dalje misle da je Amerika ranjiva, ali uvjeravaju sami sebe da će biti bolje, da je nemoguć jedan novi napad. Dovoljna je jedna samo mala sitnica, jedna opomena, ne samo Americi, nego i izvana, pa da se to uvjerenje poljulja.”
* * * * *
SAD-e na Balkanu su u posljednjoj deceniji doživljavane, ili kao prijatelj i saveznik, ili kao neprijatelj, ovisi od toga kakav su stav zauzimale prema tamošnjim politikama. Da li se nešto promijenilo u posljednje tri godine? U Hrvatskoj je, kaže vojnopolitički analitičar Fran Višnar, povećan strah od terorizma, a bezrezervna proamerička politika u Zagrebu se istopila.
“Proamerička vlada je na početku svoga mandata davala vrlo optimistične izjave kada je u pitanju neka bliža američko-hrvatska bilateralna suradnja. To se istopilo i zbog jednog pragmatičnog razloga. Zašto bi mi cijelo vrijeme davali nešto Amerikancima i slijedili politiku Bušove administracije ukoliko istodobno ta ista američka vlast ne pokazuje nimalo sluha za neke hrvatske vrlo osjetljive probleme.”
Drugi razlog topljenja proameričke politike Višnar vidi u stvarnoj bojazni “da bi u Hrvatskoj, u tranzitnoj zemlji i turističkoj, jedna ovakva akcija i manjih razmjera, kao i eksplozija ovih ili onih bombi, bila katastrofalna. Mi imamo sreće što smo na rubu interesa terorističkih organizacija, pod uvjetom da je mirna situacija u Bosni i Hercegovini, na Kosovu, u Albaniji, kao i u Makedoniji. Ako tamo dođe do kaosa, onda naša nacionalna sigurnost itekako mora voditi računa o tome. Hrvatska pozicija je prividni mir. Do kada će to trajati vrlo brzo će se pokazati.”
Hrvatski građani dijele mišljenje Frana Višnara da se u Hrvatskoj samoj nije puno toga promijenilo.
“U biti se nije ništa puno promijenilo, osim što smo dobili malo više straha i postali svjesni da ne možemo biti sami, da se moramo udružiti sa Evropom kako bi smo postali jači. A da li ćemo se moći boriti protiv sadašnjeg terorizma? Sumnjam.”
“Ionako smo premali da možemo nešto bitno napraviti.”
“S obzirom na našu politiku, mislim da je bolje da se ne miješamo u te stvari i da ostanemo po strani što se toga tiče.”
Hrvatska je javnost ipak jasno dala do znanja da se protivi uplitanju svojih vlasti u rat u Iraku.
“Mislim da je američka politika jako loša.”
“Svi znaju da su oni svjetski policajci. Oni odlučuju o životima malih.”
“Oni će braniti Kuvajt i sa njim su jako dobri. Tuku se protiv Arapa, a istovremeno s Arapima imaju dobar odnos zbog same koristi.”
“Amerika sa Bušom je na sebe navukla gnjev jer je jedan od glavnih uzročnika ovih nemira u svijetu.”
Da li su Amerikanci svjesni promjene odnosa ostatka svijeta prema njima? Ivica Puljić:
“Vrlo mali postotak onih koji možda prate vanjsku politiku, a to je malo više od desetak posto Amerikanaca. Istočna obala, Zapadna obala nešto zna o tome, sredina Amerike vrlo malo. Amerikanci više brinu o svojim domaćim temama nego o vanjskim.”
* * * * *
Zvanična Crna Gora i nakon 11. septembra ima podjednako dobar odnos prema SAD, čak se i stav prosrpskih partija, od potpuno neprijateljskog, promijenio ka nabolje. Nasuprot tome, termin terorizam drugačije se i ozbiljnije shvata nakon 11. septembra.
Tri godine nakon 11. septembra nameću se dva zaključka. Terorizam se, prema ocjeni savjetnika za bezbjednost predsjednika Skupštine, generala Blagoja Grahovca, pokazuje u daleko brutalnijem i snažnijem obliku nego što se to prije tri godine moglo i pretpostaviti. Međunarodna zajednica nije pronašla pravi odgovor za to globalno zlo u kome su najveće žrtve civili. Balkan bi, nada se Grahovac, iz ovoga trebao da izvuče nekoliko važnih poruka.
“Da bi se oslobodili straha i da bi mogli uspostaviti bolje međusobno povjerenje siguran sam da treba pristupiti redukciji vojnih efektiva oružanih sistema na Balkanu. Oružja ima i previše i nemam dilemu da sve to što danas imamo na Balkanu ne odgovara terorizmu kao globalnoj prijetnji. Drugo je smanjivati militantno stanje duha kod građana na Balkanu koje je tradicionalno. Meni se čini da nema bolje stvari nego ići ka mjeri profesionalizacije armija i vojski. Treću mjeru koju mislim da treba primijeniti na Balkanu, je izgraditi zajednički odbrambeno-bezbjednostni sistem.”
Zvanična crnogorska državna politika još od zaokreta vladajuće Demokratske partije socijalista, 1997. godine, nakon njenog definitivnog distanciranja i suprostavljanja politici Slobodana Miloševića, ima izuzetno dobre odnose sa SAD. Čak je za vrijeme Klintonove administracije Amerika bila gotovo glavni spoljno-politički oslonac Crne Gore. Pomoćnik ministra spoljnih polova državne zajednice, Željko Perović, koji je prije tri godine bio u Americi, u svojstvu šefa crnogorske misije u New York-u, kaže da su odnosi Crne Gore sa Amerikom nakon 11. septembra još bolji.
“Crna Gora, što pojedinačno, što kroz djelovanje preko državne zajednice Srbije i Crne Gore, daje puni doprinos. Srbija i Crna Gora su posebno više puta poslali znake da žele punu saradnju. Crna Gora je dva puta poslala i konkretna činjenja šta je uradila u svom doprinosu borbi protiv međunarodnog terorizma.”
U jednoj anketi, početkom ove godine, na pitanje – Ko bi trebao biti oslonac spoljnje politike - Crnogorci su prednost dali EU (40 posto). SAD-e su dobile svega 9,5 posto povjerenja.
Posebno zanimljiv podatak je da niko od pristalica prosrpskih partija u Crnoj Gori nije za blisku saradnju Crne Gore sa SAD. Predsjednik Izvršnog odbora najjače opozicione stranke, Socijalističke narodne partije, Dragiša Pešić, koji i ne spori da događaji nakon 11. septembra i politika SAD-a prema Iraku, mogu uticati na opredjeljivanje građana, na drugačiji način tumači rezultate ispitivanja javnog mjenja.
“Takav procent me ne iznenađuje, naprotiv. Potvrđuje ono što je stav naše partije, da Crna Gora, prije svega, treba da slijedi politiku Evropske unije i drugih zemalja Evrope. Naravno to ne isključuje dobre odnose, ekonomsku i političku saradnju sa Sjedinjenim Američkim Državama i Rusijom.”
Kada je o terorizmu na globalnom nivou riječ, Pešić primjećuje:
“Ono o čemu se nedovoljno vodi računa i što po meni proizvodi terorizam jeste i neravnomjerna i često nepravedna podjela ekonomskih resursa.”
* * * * *
Sve zemlje Balkana pristupile su transformaciji sigurnosnih sistema, što je direktna posljedica terorističkog napada na Svjetski trgovački centar. Državna zajednica Srbije i Crne Gore npr. svoju Strategiju odbrane zasniva na riječi terorizam, kaže Zoran Dragišić sa Fakulteta za civilnu odbranu. Beograd, dodaje on, pažljivo prati kretanja međunarodne politike nakon 11. septembra, jer se na teritoriji Kosova nalaze snage koje bi mogle postati zanimljive mete svjetske terorističke mreže.
“I taj dokument sadrži u sebi odrednicu o terorizmu kao o najvažnijoj bezbedonostnoj pretnji. U Srbiji i Crnoj Gori to će se svakako odraziti na vojnu doktrinu, gdje će specijalne jedinice za borbu protiv terorizma dobiti više na značaju. Naglašen je i značaj obaveštajno-bezbedonostnih službi koje imaju najveću ulogu u borbi protiv terorizma. To je ono što je po meni direktna posledica 11. septembra. Kada su Srbija i Crna Gora u pitanju, ne treba zaboraviti da smo se mi sa terorizmom suočavali mnogo pre 11. septembra, da su terorističke aktivnosti na našoj teritoriji, pre svega na Kosovu, počele da se intenziviraju 1997. godine. Tek je 11. septembar učinio da i mnoge male zemlje, kao što smo mi, punim glasom kažu da su se suočavale sa takvim aktivnostima. Mislim da je bilo neophodno da Amerika postane žrtva terorizma da bi to postao globalni problem.”
Nakon 11. septembra riječ terorizam počela se koristiti češće nego ikada ranije. Odnos prema tom pojmu radikalno je u Americi promijenjen nakon rušenja njujorških Blizanaca.
Ivica Puljić: “Kada se kaže terorizam, ovdje u Americi, se mislilo na neku vrstu domaćeg terorizma koji se javlja s vremena na vrijeme i koji bi se mogao povezati sa temom koja nema izravno veze sa politikom, ili s nekim ideologijama. Sada, kada znaju šta to znači, kada se dogodi neki teroristički napad, Amerikanci vrlo dobro znaju da se im to opet može dogoditi. To je ta razlika prije i sada.”
Saradnik Fakulteta za civilnu odbranu u Beogradu, Zoran Dragišić, naglašava da su globalni međunarodni odnosi, upravo zbog zajedničke terorističke prijetnje, relaksirani, ali da prava definicija riječi terorizam izostaje. Nju bi, prije svih ostalih, trebao definirati Savjet sigurnosti Ujedinjenih naroda.
“Poslije terorističkih napada na Rusiju koji su se dogodili nedavno, činilo se kao da je dolazilo do novog zahlađenja i ponovo se čuju neki disonantni tonovi na relaciji Amerika - Rusija povodom same ocene tih akata, ali i onoga što bi trebalo preduzimati da se sprečavaju teroristički akti, da borba svuda u svetu protiv terorizma bude jedinstvena i da svaka zemlja koja postane žrtva terorizma uživa nepodelenu podršku svih zemalja.”
Da li je nakon 11. septembra Amerika podlegla antiislamskoj histeriji?
Ivica Puljić: “Jeste i nije. Učinjeno je jako puno nakon 11. septembra da se zaštite muslimani koji žive ovdje, kojih je oko osam miliona. Čak je i predsjednik Buš išao u lokalnu džamiju u Washington-u. Čini se da se javlja ponovo nešto što se zove Huntington. Sve više je njegovih knjiga u američkim knjižarama. To je čovjek koji je govorio o sukobu civilizacija, o sukobu krišćanstva i islamskog svijeta. O tome se govori, ne toliko javno, ali to je prisutno. Pomalo prepoznajem i prve male znake nacionalizma ovdje u Americi, ne kod svih, samo kod nekih radikalnijih skupina.”
* * * * *
Malo je onih koji mogu negirati da su se stvari prema Bosni i Hercegovini promijenile nakon 11. septembra. Svi sagovornici u Sarajevu kažu kako se rušenje njujorških blizanaca itekako odrazilo na ovu zemlju, prije svega zbog toga što su teroristi bili islamisti, i što je u Bosni i Hercegovini većina stanovništva islamskog podrijetla. Sociolog Gavrilo Antonić, kaže kako je 11. septembar ustanovio jedan poseban oblik terorizma od kojeg se čovjek ne može ni sakriti.
“Mislim da su tu počele neke stvari malo drugačije da se posmatraju. Oni koji su uporno negirali bilo kakve veze terorizma s Bosnom i Hercegovinom i neki signali koji su govorili da postoje izvjesna uporišta u Bosni i Hercegovini ostaju sve više bez argumenata. Mislim da se cijela stvar počela shvatati na jedan prilično ozbiljniji način, ali, na žalost, još uvijek ne u dovoljnoj mjeri. Nije dobra slika koja se šalje svijetu o Bosni i Hercegovini. Te sumnje koje o njoj postoje kao o mogućem uporištu terorista, koče naše približavanje Evropi. To je jedna direktna posljedica koju Bosna i Hercegovina trpi.”
“U SAD je 11. septembar postao riječ.”
Razvoj događaja u Bosni i Hercegovini u bližoj budućnosti će zavisiti od statusnih pitanja Muslimana u Evropi, konkretnije od Francuske i dinamike prijema Turske u EU, tvrdi intelektualac Šaćir Filandra koji smatra da se 11. septembar negativno odrazio na percepciju Islama kako u svijetu, tako i u Bosni i Hercegovini.
“Položaj Bošnjaka u širim okvirima od 11. septembra je znatno pogoršan, da li oni tome davali povoda, ili ne, ali njihov položaj je u široj zajednici znatno pogoršan.”
Bosna i Hercegovina se od 11. septembra dovodi u kontekst s različitim terorističkim djelatnostima i akcijama, smatra Filandra i dodaje kako je to
“manje-više u osnovi neosnovano, ali se ona dovodi u kontekst. Tako je Bosna i Hercegovina u jednom negativnom ozračju.”
Šta o posljedicama nakon napada na New York i Washington kažu građani Sarajeva:
“Bosna je jedno vrijeme bila u žiži interesovanja s obzirom na masu žrtava.”
“Mnoge stvari su se poslije 11. septembra promijenile u Americi, jer je postala opreznija.”
