Dostupni linkovi

Genocid – zločin koji je dobio ime


Drzavni sekretar Colin Powell, koji je svedocio pred Odborom Senata za medjunarodne odnose, rekao je da je na osnovu prikupljene dokumentacije, o kojoj je detaljno izvestavano sirom sveta, zakljucio da se u Darfuru dogodio i verovatno jos uvek dogadja genocid. Odgovornost ce, rekao je Powell, snositi vlada Sudana i arapska milicija.

Jos uvek se, medjutim, postavlja pitanje sta je genocid po uzusima medjunarodnog prava.

24. avgusta 1941. godine, dva meseca posle nemacke invazije Sovjetskog Saveza, britanski premijer Winston Churchil, opisujuci u radijskom programu varvarske akte nemackih SS trupa, rekao je da smo "svedoci zlocina koji nema imena".

Dve godine kasnije, Raphael Lemkin, poljski pravni ekspert u Sjedinjenim Drzavama, pronasao je ime za zlocin. Lemkin, Jevrejin koji je uspeo da pobegne pred nemackom okupacijom Poljske i koji je proucavao nemacku ratnu politiku i taktiku, cuo je Churchilov govor i u svojoj knjizi "Sile osovine u okupiranoj Evropi", izdatoj 1943. godine, prvi upotrebio rec "genocid", za zlocin ubijanja velike grupe ljudi.

1948. godine, novorodjena Generalna skupstina Ujedinjenih nacija usvojila je medjunarodnu konvenciju za prevenciju i kaznjavanje zlocina genocida, koja je stupila na snagu 1951. godine. Prema toj konvenciji, genocid predstavlja akt koji ima intenciju da unisti, u celini ili delimicno, nacionalnu, etnicku, rasnu ili religijsku grupu, ukljucujuci i proracunato stvaranje uslova koji vode ka unistenju grupe.

Nakon otkrivanja horora holokausta, mantra vremena postala je "nikad vise". Ali, tek cetiri decenije kasnije, stvaranjem Medjunarodnog tribunala za ratne zlocine u bivsoj Jugoslaviji, 1994. godine, medjunarodna zajednica pocinje ponovo da procesuira odgovorne za zlocin genocida.

Zasto joj je trebalo toliko vremena, uprkos zlocinima masovnih ubistava u Kambodzi, Istocnom Timoru i drugde?

Ben Kiernan, direktor Programa koji proucava kambodzanski genocid na Yale univerzitetu u Sjedinjenim Drzavama, kaze da je stvaranje Haskog tribunala za ratne zlocine u bivsoj Jugoslaviji bio dogadjaj koji je otvorio vrata formiranju drugih sudova za zlicine te vrste u drugim delovima sveta – kao sto je Tribunal za ratne zlocine u Ruandi, posle cega su ustanovljeni i specijalni tribunali, mesovitog - nacionalnog i medjunarodnog – sastava, u Sijera Leoneu, Kosovu i Istocnom Timoru.

Definicija genocida u konvenciji UN-a ukljucuje ubijanje pripadnika odredjene grupe ljudi; nanosenje ozbiljnih telesnih i mentalnih ozleda clanovima grupe; namerno stvaranje uslova sracunatih da dovedu do fizickog unistenja dela ili cele grupe; nametanje mera cija je intencija sprecavanje reprodukcije grupe; i nasilni transfer dece odredjene grupe drugoj grupi.

Kiernan kaze da je danas, kada je konvencija konacno pocela da se primenjuje, verovatnije nego ikada ranije da ce zlocini genocida biti procesuirani.

Ipak, s obzirom na to da je konvencija UN-a donesena pre vise od 50 godina, postavlja se pitanje da li je ona jos validna i dovoljno jaka da izdrzi test u sudnicama?

"Ne bih rekao da je vise nego jaka, ali bih svakako rekao da je dovoljno jaka. Sasvim je sigurno da mnogi pocinioci genocida mogu biti procesuirani prema definiciji genocida iz 1948. godine", kaze Kiernan, dodajuci da su skorasnji procesi zlocina u Jugoslaviji i Ruandi doveli do razvoja medjunarodnog prava.

"Rec je, na primer, o stavu tih medjunarodnih tribunala da silovanja u logorima i drugi zlocini nad zenama mogu biti smatrani formom genocida nad odredjenom grupom", zbog izdvajanja zena odredjene grupe u cilju persekucije te grupe", ocenjuje Kiernan.

Nekoliko bivsih politickih i vojnih lidera, medju kojima su i bivsi jugoslovenski predsednik Slobodan Milosevic, bivsa celnica bosanskih Srba Biljana Plavsic i ruandski pukovnik Theoneste Bagosora, optuzeni su za genocid. Plavsiceva je, priznajuci krivicu za druge zlocine, oslobodjena optuzbe za genocid, dok procesi Milosevicu i Bagosori jos traju.

Kiernan kaze da je sudjenje za genocid veoma tezak proces:

"Genocid je najgnusniji zlocin protiv covecnosti. Ali, dokazati ga znaci biti u stanju dokazati ne samo da su izvrseni zlocini, nego i da je postojala namera da se tim zlocinima unisti deo grupe ili grupa u celini. Dakle, veoma je tesko dokazati takvu nameru. Medjutim, vazna je i cinjenica da bi takvi akti bili zlocini protiv covecnosti cak i ukoliko genocidna intencija ne bi mogla biti dokazana", kaze za Radio Slobodna Evropa Ben Kiernan, analiticar Yale universiteta.
XS
SM
MD
LG