Dostupni linkovi

logo-print

Rat spomenika


Sanaderova vlada je pokazala veliku sposobnost da reagira pod pritiscima, pretežno inozemnim, smatra predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Žarko Puhovski.

''Ona je s jedne strane očitala veoma neugodnu lekciju, čak bih rekao, opalila šamar ranijoj vladi koja je sebe smatrala ljevičarskom a doživjela je da desničarska vlada čini ono što su ljevičari, na primjer kada je riječ o spomeniku Francetiću, godinama ranije trebala učiniti.''

Vlada je rušenjem spornih spomenika izdala jedan dio birača Hrvatske demokratske zajednice koji su krivo procijenili da je vrijeme za podizanje spomenika Mili Budaku, književniku koji je ostao od svog djela više upamćen po svom ministarskom potpisu pod rasne zakone i po genocidnim parolama, te vojskovođi i zapovjedniku Crne legije, Juri Francetiću, kojeg su zatukli goloruku seljaci. Tjeranje Budaka i Francetića sa hrvatskih ulica navelo je hrvatsku vladu da naloži Ministarstvu pravosuđa izraditi izmjene i dopune Kaznenog zakona o promicanju totalitarnih ideologija po kojem bi se sankcioniralo veličanje fašističke i boljševičke ideologije. To je krajnja desnica shvatila kao prigodu za konačno uklanjanje preostalih rijetkih partizana i Tita sa hrvatskih ulica. Predsjednik Hrvatske čiste stranke prava, Luka Podrug:

''Ja sam pravaš i suglasan sam s time da, ako se trebaju rušiti, neka se sruše sva obilježja preostala iz Drugog svjetskog rata koja su podignuta pripadnicima vojske Nezavisne države Hrvatske, ali da se onda, isto tako, skinu i sva partizanska obilježja.''

Predrag Podrug kaže da ironizira, jer da bi u slučaju brisanja povijesti, ulice obilježavali samo brojkama. On otkriva cilj, konačno završiti Drugi svjetski rat neriješenim rezultatom. Bio bi to falsifikat, jer kako spominje publicist Ante Jelaska, jedan od rijetkih antifašista na javnoj sceni, evo splitske statistike iz Drugog svjetskog rata:

''Od četrdesetak tisuća ondašnjih stanovnika Splita, 12,5 tisuća je kroz te godine okupacije nosilo pušku, borilo se s puškom u ruci. Oko 15 tisuća je prošlo kroz talijanske zatvore.''

Umjesto izjava učenih povjesničara zavirimo u svjedočenje starca Mehe Budnje iz Foče, nekadašnjega Francetićeva legionara, koji mi je prije deset godina pričao:

''Bio sam u Drugom svjetskom ratu vojnik, onaj najcrnji. Partizani su mi bili najbolji u borbi u Drugom svjetskom ratu. Nisu ubijali djecu ili žene. Oni su se samo borili. Oni su najpošteniji bili. Mi, pa eto...''

Naravno i Komunistički pokret je upadao u zamku bezobzirne osvete, poput Blajburga ili Golog otoka, o kojem mi je prije tri mjeseca svjedočio nedavno preminuli hrvatski književnik Ante Zemljar:

''Tukli su nas svim sredstvima. Na kraju stepenica, kojima sam se penjao iz utrobe broda, su me čekala dva u bijeloj košulji i jedan me je tukao gumom po glavi. Pitao sam ga zašto me tuče jer će me ubiti ako nastavi. On je rekao da i hoću da me ubije.''

Ni takvi zločini se ne mogu zanijekati, ali oni moraju biti smješteni u povijesni kontekst poslijeratne Evrope pune retorzije. To nikako ne može biti povod rehabilitacije fašizma i ustaštva. Ante Jelaska:

''Antifašistički pokret je na svojoj zastavi imao čovjeka, humanizam, ne mržnju nego razumijevanje među narodima, vjersku toleranciju, sve najšire gabarite je imao u svom programu, u svojim nastojanjima. Ni partizani nisu pali s neba kao anđeli, nego su to živi ljudi. Bilo je i tu devijacija i zločina.''

Mimo povijesnih i ideoloških rasprava i kvazi-rasprava teče život. Gradonačelnik Visa, Šime Zupčić:

''Gradsko vijeće grada Visa je predložilo da sve ove spomenike i sve ono što su neki ljudi u prošla vremena od 1992. godine pa do danas porušili i bacili izložimo u podnožju Titove špilje kao jedno spomen područje i na taj način prezentiramo našu povijest. To će da bude jedna turistička ponuda koju će grad i otok Vis ponuditi turistima.''
XS
SM
MD
LG