Dostupni linkovi

logo-print

Istina boli, ali je bolja od neizvjesnosti


Naselje Blječeva, općina Bratunac. Tim Povjerenstva za traženje nestalih Federacije BiH počeo je otkopavanje i ekshumaciju druge masovne grobnice. Govori član Povjerenstva, Murat Hurtić:

“Radi se o većoj sekundarnoj masovnoj grobnici, koja je nastala u periodu pred kraj 1995. i početkom 1996. godine. Po ovome što mi sad znamo, radi se o stradalim Srebreničanima koji su najvjerovatnije, po našim saznanjima, odnosno po mojim saznanjima, bili pokopani u primarnu masovnu grobnicu Glogova. Znači, pred kraj ’95., odnosno početkom ’96. godine srpske vlasti su neovlašteno izvršile prekopavanje i prenošenje posmrtnih ostataka ovdje.”

Izmještanje tijela iz primarnih masovnih grobnica u sekundarne, pri čemu su uništeni ionako oskudni elementi koji bi mogli pomoći pri otkrivanju identiteta žrtve, godinama je otežavalo proces identifikacije i potrage za više od 20 tisuća nestalih u BiH. Proces je tekao sporo jer se identitet utvrđivao na osnovu pronađenih dokumenata, odjeće, obuće, osobnih predmeta.

Otvaranjem laboratorija za DNK analizu krvi i koštane srži u Tuzli, odnosno “Podrinje identifikacijskog projekta”, stekli su se uvjeti za ubrzanje procesa.
Šef programa za identifikaciju projekta “Podrinje “, Edin Jašaragić, kaže da proces počinje tako što timovi na terenu širom bivše Jugoslavije prikupljaju uzorke krvi od članova obitelji nestalih:

“To su, znači, pored Tuzle, Sarajevo, Banja Luka - vezano za BiH; Beograd - koji pokriva područje Srbije i Crne Gore; Priština - koja pokriva područje Kosova, uz potrebu odlaska u Makedoniju. Svi ti centri, koje sam naveo, sadrže u svom sastavu i mobilne timove, čiji je osnovni zadatak da lociraju porodice koje imaju svoje nestale članove, te da od istih prikupe uzorke krvi, kao i osnovne podatke vezano za nestalu osobu. Do sada je ovaj centar prikupio preko 60.700 uzoraka krvi na području bivše Jugoslavije, što je vezano za preko 24.000 nestalih.”

U odjelu za, kako ga nazivaju, mečiranje vrši se poređenje svih DNK uzoraka iz kosti pronađene žrtve sa svim DNK uzorcima krvi prikupljene od živih srodnika, kaže voditeljica sektora, Pakiza Čolo:

“ Nakon što izvršimo to poređenje i dobijemo print verziju tog jednog DNK raporta, moramo provjeriti da li ti profili iz krvi, koji su se poklopili sa profilom iz kosti, zaista daju jedno poklapanje. Svi profili krvi su označeni sa BAR kodovima i preko BAR kodova mi, ustvari, dolazimo do podataka o donatoru i do podataka o nestaloj osobi. Na osnovu toga možemo da utvrdimo da li mi imamo tu poklapanje, da li možemo reći da se radi o nekom potencijalnom identitetu ili ne.”

Koji je to djelić osnovnog dijela ljudskog gena koji sadrži podatke koji su uporedivi sa podacima uzetih iz tijela najbližih članova obitelji, pojašnjava šef laboratorija Međunarodnog povjerenstva za traženje nestalih osoba u BiH, Jon Davoren:

“U ljudskom genu nalazi se preko tri milijarde znamenki. Jedna od svakih tisuću znamenki se razlikuje, tako da u prosjeku postoji tri milijarde različitih osobina u strukturi DNK kod dvije osobe. To nam omogućava analizu DNK osoba koje su u nekom srodstvu. Prilikom upoređivanja izvršene DNK analize, kod osoba koje su u srodstvu mora se podudarati minimalno jedan milijun znamenki. To znači da je metoda koju primjenjujemo vrlo precizna.”

Šef “Podrinje identifikacijskog projekta “ u Tuzli, Rifat Kešetović:

“Na samom početku koristili smo klasičnu metodu identifikacije. U takvom načinu identificiranja glavno je, zapravo, bilo prepoznavanje pronađene odjeće, ličnih predmeta, odnosno dokument koji je pronađen u džepu. Jedan od takvih naših projekata i pokušaja je i izdavanje dvije knjige fotografija, gdje smo objavili preko 840 slučajeva. Nažalost, rezultati su vrlo slabi. Uslijedilo je svega tri posto identifikacija. Za razliku od vremena kada smo počeli koristiti DNK metodu, gdje vidimo da 2002. godine zapravo ima deset puta više identifikovanih osoba nego u najboljoj ranijoj godini kada smo koristili klasični metod.”

Stručnjaci kažu da je moguće vršiti do 200 DNK analiza mjesečno. No, ono što je najvažnije, kaže Kešetović, jeste da tim stručnjaka “Podrinje identifikacionog projekata” nastoji da stvori potpunu sliku nestale osobe:

“A da porodici prezentiramo i najsitnije detalje, odnosno da, završavajući identifikaciju, najprije mi budemo sigurni u to da se svi podaci kojima raspolažemo potpuno slažu s nalazom koji imamo. I samo u takvim slučajevima pozitivno završavamo identifikaciju.”

Devet godina za svojim najbližim tragala je i Kada Hotić, članica udruge Žene Srebrenice. Uz pomoć DNK analize ona je stavila točku na agoniju i nemogućnost da sazna gde se nalazi dio njene obitelji:

“Devet godina tražim mog sina, mog muža, moju braću, mog djevera. I nasreću, našla sam dvojicu. Našla sam muža, našla sam djevera. Pokapani su, imaju svoj mezar. I iako je istina bolna, ona je bolja od neizvjesnosti.”

Međunarodno povjerenstvo za nestale osobe, projekat “Podrinje” formiralo je 1999. godine kako bi se pronašlo više od 20 tisuća ljudi nestalih u BiH. Ovo je, inače, prvi put da se DNK testovi koriste u post-konfliktnom periodu - i prvi put u ovoj mjeri.
XS
SM
MD
LG