Dostupni linkovi

logo-print

Srbija u Dobrunu


“Jesen 1804. godine. S obronaka Zlatibora nepregledne kolone ustanika hrle prema Dobrunu, slivajući se, kao pritoke u ušće velike rijeke, u portu manastira Dobrun. Užurbani monasi, u ogromnim bakarnim kazanima, kuvaju čaj za ustanike. Karađorđe namrguđen, ogroman, prijeteći, jak, nepobjediv. Takav se učinio kaluđerima, mještanima. Sutradan je Karađorđe sa stijene iznad crkve dugo gledao prema Drini, koju je s ustanicima želio prijeći, uputiti se prema Sarajevu. U namjeri ga je spriječila svađa srpskih velikaša u Srbiji i on se vratio da ih miri riječima i kuburom.”

Ovaj zapis iz manastira Dobrun kod Višegrada, po riječima organizatora, bio je povod da se 200 godina kasnije, kod manastirskog kompleksa, obilježi godišnjica Prvog srpskog ustanka. Centralna svečanost obilježavanja 200. godišnjice Prvog srpskog ustanka, začetog u Topoli, u Srbiji, desila se u BiH, otvrajući dilemu zašto je baš Dobrun izabran za proslavu i da li je to velikosrpska provokacija kojim se negira legitimitet BiH. Istoričar Zdravko Antonić:

“Prvi srpski ustanak se razlio ili se raširio na sve one prostore gdje su bili slični socijalni problemi i gdje su narodi živjeli pod takvim. Uskoro će doći do ustanka, recimo, u Grčkoj i Rumuniji. Prema tome, to govori da nije to samo problem srpskog naroda, nego to je problem potlačnog naroda koji je bio u okviru jedne carevine.”

Potpredsjednik RS-a, Adil Osmanović, nije želio, iako je pozvan, da prisustvuje, kako kaže, falsifikovanju istorije:

“ Smatram da ovaj ustanak koji je izbio 1804. godine na području uže Srbije nema ama baš nikakve veze s BiH i stoga ja nisam želio da prisustvujem toj, rekao bih, mitologizaciji historije, odnosno politiziranju i falsificiranju historijskih činjenica.”

Predsjednik Organizacionog odbora proslave, Dragan Čavić:

“Obilježavali smo zbog toga što je to veliki istorijski događaj, značajan za Srbe - ma gdje oni bili. Mi nismo uopšte negirali državni legitimitet i suverenitet BiH činjenicom da smo obilježili 200 godina Prvog srpskog ustanka. Na samom tom skupu, dakle, poruke su bile potpuno jasne. Nimalo nisu vrijeđale suverenitet i dignitet ove zemlje. Ali ne zaboravimo - u Prvom srpskom ustanku su učestvovali i brojni ljudi iz BiH.”

Profesor Filozofskog fakulteta u Banjoj Luci, Miodrag Živanović, protivi se politizaciji bilo kog događaja koji je pristekao iz dugogodišnjeg zajedničkog življenja naroda na ovim prostorima. Za njega, proslava Prvog srpskog ustanka u Dobrunu nije, kako je okvalifikovano, velikosrpska provokacija, ali je isto tako proslava mogla biti obilježena i na drugom mjestu:

“Ja ne vjerujem da je tu riječ o provokaciji, ali mi se čini da su i jedna i druga teza, bilo ova koju je iznio gospodin Čavić, bilo ova koju je iznio gospodin Tihić, jednostavno nešto što pripada politizaciji cijeloga događaja. Naravno da su naši kulturni, duhovni identiteti isprepleteni i ne treba se, po mom sudu, niti pozivati na trenutne ovakve ili onakve granice ovdašnjih država. Desetljećima ili stoljećima su ovi narodi živjeli zajedno, nekada u konfliktima, nekada bez konfilkata i zato se ne treba pozivati na ono što se naziva čvrsta državna granica. Trebalo bi, jednostavno, ostaviti onima koji to obilježavaju na volju, bez uplitanja politike i političara.”

Na skupu u Dobrunu okupili su se, pored entitetskog rukovodstva, i najviši politički i crkveni zvaničnici iz Srbije. Međutim, obilježavanje ustanka u avgustu, u vrijeme kada se on nije desio, zloupotreba je istorije u predizbornu korist SDS-a, jer su viđeni i smijenjeni političari te stranke, tvrdi predsjednik Predsjedništva Stranke za BiH, Safet Halilović:

“Ustanak se uopće nije desio u BiH, nego se desio u Šumadiji, Orašac. Dalje, ustanak se desio u februaru, martu, a u avgustu se proslava šalje. Slavi se događaj iz druge države. Ne vodi se računa o tronacionalnom sastavu BiH, ne vodi se računa da proslava nekog događaja jednog naroda mora da uzme u obzir interese i druga dva naroda u BiH.”

“Slavili smo zato što ne prihvatamo teoriju majorizacije da smo bosanski Srbi ili Bosanci pravoslavne vjeroispovijesti, po kojoj se moramo prikloniti svemu što nosi naziv bosanski ili bošnjački”, kaže predsjednik SDS-a, Dragan Čavić:

“A nama u RS-u, evo meni, uopšte nije smetalo što je gospodin Tihić skoro otvorio džamiju s imenom turskog osvajača i što su slavili tursku okupaciju dijelova BiH, što je jedan nevjerovatan apsurd - da predsjedavajući predsjedništva jedne zemlje slavi okupatorsko vrijeme druge zemlje. Drugo je koliko je još uvijek uvriježeno mišljenje da je BiH zemlja Bosanaca, u kojoj treba da postoji majorizacija i da se Bošnjaci, odnosno Bosanci identifikuju sa državom, a Srbi i Hrvati nemaju pravo na svoj identitet, nego treba da se, po kalajevskom receptu, u nekom novom vremenu, sadašnjem vremenu ponovo priklone ideji Bosne i Bosanaca.”

Za profesora Miodraga Živanovića, zatvaranjem u nacionalne torove prestaju da se respektuju univerzalne vrijednosti naroda koji žive na ovom prostoru:

“Respektujem tradiciju, i to poštovanje tradicije, zapravo, pripada mentalitetu ovdašanjih naroda. I kada obilježavamo nešto ili neki događaj koji ima svoj istorijski značaj, onda bismo trebali u prvi plan stavljati, prije svega, one univerzalne vrijednosti. Recimo, mi smo prestali obilježavati dan pobjede nad fašizmom, prestali smo stavljati u prvi plan te univerzalne vrijednosti. I, po meni, je zapravo to problem, generalno.”

“Za narode u BiH, koji imaju isprepletene kulturne i duhovne vrijednosti, značajnije je, uvažavajući istorijske činjenice, da se dogovore o obilježavanju jedinstvenih praznika, koji neće vrijeđati nikoga”, kaže Živanović.
XS
SM
MD
LG