Dostupni linkovi

logo-print

Da li su Srbi ugroženi u Crnoj Gori?


Želidrag Nikčević, funkcioner Srpske narodne stranke, kaže da je ta partija pokrenula pitanje ugroženosti prava Srba u Crnoj Gori, na ustavno-pravnoj i na ravni ljudskih prava, jer je, kako tvrdi, činjenica da su Srbi u Crnoj Gori diskriminisani.

''I po pitanju jezika i po pitanju crkve i po pitanju svoje istorije i po pitanju svoje nacionalne zastupljenosti u državnim organima uprave, lokalne samouprave, prosvjeti, policiji i ostalim sferama života crnogorski režim se ponaša kao da Srba nema. Nas potpuno stavlja van zakona. To je, po nama, evidentno''.

RSE: Ljudi koji Vašu inicijativu smatraju farsičnom i klasičnom zamjenom teza, kao argument navode da niko ne uskraćuje prava srpskom narodu u Crnoj Gori, već da građani koji se izjašnjavaju kao Srbi upravo skraćuju prava drugim narodima da svoj jezik zovu onako kako žele, da crkvu zovu onako kako žele. Kako to komentarišete?

NIKČEVIČ: Teško je to razumijeti kao pravo da svoju crkvu zovu onako kako žele. Postoji kanonski crkveni poredak priznat u čitavom praoslavlju i tu je Srpska pravoslavna crkva nesporna. Postoji ustavni poredak prema kome je srpski jezik u Crnoj Gori službeni jezik kao što i postoje podaci posljednjeg popisa prema kojem se više od 60% građana Crne Gore izjašnjava da govori srpskim jezikom. Ako vi to zanemarite i sada nekoliko dana pred početak nove školske godine uvodite maternji jezik za koji ne postoje ni diplome, to jest crnogorski ili dukljanski, kako će ga već zvati, ne postoje ni konkursi prema kojima će ti ljudi biti primljeni, ne postoje ni udžbenici za taj jezik. Ko je onda tu u pravu?

Inicijativa za zaštitu prava i sloboda Srba u Crnoj Gori je klasična zamjena teza, smatra crnogorski književnik i kolumnista Andrej Nikolaidis i dodaje da se velikosrpski nacionalizam, koji je u prethodnom periodu dominirao crnogorskim javnim životom sada ponovo pokušava legalizovati proevropskom retorikom.

''Sada kada on više nije dominantan u političkim strukturama, na mjestima gdje se donose odluke koje su nužne za njegovo sprovođenje, on pokušava izvesti neku vrstu getoizacije, želi se proglasiti ugroženim''.

To je već viđena priča koja je bila u ratove '90. u Bosni i Hrvatskoj i scenario koji je početkom prošle decenije ispisivala ista političko-ideološka skupina, kaže Nikolaidis.

''To je jedna dimenzija, a druga dimenzija je nesposobnos crnogorskog društva da to prepozna i da se sa tim pojavama obračuna. Kada vi nešto na vrijeme neraščistite, kada nekonstatujete da u Crnoj Gori fašizma itekako ima i da se sa njim, naravno, treba izboriti, vi dolazite u poziciju da sada imate više fašista koji su maskirani u najžešće borce za ljudska prava''.

Potpredsjednik Demokratske srpske stranke Ranko Kadić kaže da razne političke strukture u Crnoj Gori godinama zloupotrebljavaju nacionalni osjećaj građana i da su mnogi od sličnih manipulacija imali i materijalne i političke koristi. On tvrdi da je i Srpska narodna stranka pokrenula priču o ugroženosti prava Srba u Crnoj Gori isključivo radi sticanja jevtinih političkih poena i da ta priča u ovom momentu samo produbljuje podjela na kojima se održava crnogorska vlast.

''Milo Đukanović i ova njegova klika na vlasti živi i samo funkcioniše na osnovu podjela. Nekima to odgovara. To je pokrenula Srpska narodna stranka koja je to pokrenula iz čistih političkih interesa, jer je to jedna marginalna grupacija koja ne može ništa da uradi i onda pokreću tu priču da bi dizanjem nekih nacionalnih naboja pokušala da uzme nešto glasova''.

Andrej Nikolaidis kaže da manipulacija nacionalnim nabojem nije strana nijednoj od suprotstavljenih strana u Crnoj Gori. Crnogorski odgovor na velikosrpski nacionalizam je, vjeruje Nikolaidis, izuzetno trapav, kontraproduktivan i u jednoj dimenziji identičan ponašanju velikosrpske struje u Crnoj Gori. U takvoj atmosferi sloj interešdžija je naučio kako da se okoristi.

''Imate sada čitavu strukturu ljudi koji su najžešći Crnogorci, ma što to značilo, kod kojih je količina crnogorstva proporcionalna količini novca koji su nelegalno stekli. Što je više nelegalno stečenog novca to se više maše crnogorskim zastavama i glasnije se puštaju novoustanovljene himne. Takva vrsta nacionalne ikonografije je upravo ono što odgovara srpskoj nacionalnoj ikonografiji u Crnoj Gori. Jedna drugu nadopunjuju, jedna drugu snaže, jedna bez druge ne mogu. Problem nas ostalih je u tome što takve pojave ne mogu kohabitirati dugo i u jednom trenutku one se obračunavaju i što je još gore obračun nikad nije konačan, nego nastavlja da cilja i dalje. U takvim sukobima nema pobjednika. Strada čitavo društvo i ono zdravo tkivo. To je ono što je najstrašnije u čitavoj priči.
XS
SM
MD
LG