Veliki broj nesprovedenih odredaba Ustavne povelje, probijanje rokova za donošenje ključnih akata, kojima bi se ušlo u proces implementacije Ustavne povelje, govori o tome da su mehanizmi za opstrukciju sprovođenja odredaba Beogradskog sporazuma i Ustavne povelje moćnija od mehanizama koji primoravaju države članice da sprovedu proces harmonizacije i izvrše obaveze upisane u Beogradskom sporazumu i Ustavnoj povelji. Zbog čega mehanizmi za implementaciju odredaba Ustavne povelje bivaju opstruirani, pitali smo člana Suda državne zajednice profesora Blagotu Mitrića, koji je na primjeru formiranja Suda državne zajednice ukazao na širok spektar mogućnosti da se opstruira donošenje najvažnijih akata predviđenih Ustavnom poveljom.
''Činjenica da je prilikom formiranja Suda Srbije i Crne Gore probijen rok iz Ustavne povelje za punih četrnaest mjeseci, a zatim da je od izbora sudija Suda Srbije i Crne Gore, 5. maja ove godine, nastala stravična i neobjašnjiva opstrukcija od strane Savjeta ministara, zato što još nije potvrdio sudski budžet koji je Sud donio prije dva mjeseca i tako onemogućio početak rada Suda, najbolje govori o tome da o svim probijenim rokovima iz Ustavne povelje nema ko da donese meritornu odluku, nego se političari prepucavaju o tome preko mile volje. Ta činjenica, takođe, govori da su šanse na normalno funkcionisanje ovakve državne zajednice svedene na minimu. Zašto? Zato što nema organa koji jedino može meritorno i validno da kaže, na primjer, da li je Savjet ministara formiran saglasno Ustavnoj povelji, koji je rok važeći za referendum, da li onaj iz Beogradskog sporazuma, odnosno kada teče, da li iz Beogradskog sporazuma ili iz Ustavne povelje, da li je Zakon o Sudu Srbije i Crne Gore saglasan Ustavnoj povelji ili nije''.
Ocjenjujući da li su mehanizmi za opstrukciju sprovođenja Ustavne povelje moćniji od mehanizama za sprovođenje odredbi, visoki funkcioner Demokratske partije socijalista Miodrag Vuković kaže da je sama Ustavna povelja dobar osnov za opstrukciju sprovođenja Povelje. Kao posebne razloge Vuković navodi i različite strateške interese država članica i okolnosti koje prate formiranje državne zajednice.
''Ne postoji politička volja u Crnoj Gori da se ostvari ono što nije dogovoreno, a postoji politička volja u Srbiji da se ostvari ono što nije dogovoreno. Crna Gora ne može pristati na jačanje državne zajednice, na stvaranje institucija koje ne poznaje ni Beogradski sporazum, ni Ustavna povelja, na jačanje nadležnosti tih institucija kao što je zadržavanje vojnog pravosuđa, a sva takva politička volja postoji u Srbiji. Ujednačavanje tržišta, podizanje carinskih stopa, slaganja crnogorske privrede, stvaranje jedne adrese''
Na drugoj strani potpredsjednik Socijalističke narodne partije Zoran Žižić smatra da činjenica da je crnogorska vlast nevoljno potpisala Beogradski sporazum govori o daljim potezima te vlasti u odnosu na državnu zajednicu.
''Od momenta potpisivanja Beogradskog sporazuma, pa do današnjeg dana, se provlači ta njihova namjera da opstruiraju Beogradski sporazum različitim mehanizmima. Jasno je da ova vlast, posebno u Crnoj Gori, nikad neće iskreno pristupiti ostvarenju Beogradskog sporazuma s jedne strane, a s druge strane nastojaće da na svaki način iritira Srbiju kako bi Srbija krenula ovim putem kojim oni idu.
''Činjenica da je prilikom formiranja Suda Srbije i Crne Gore probijen rok iz Ustavne povelje za punih četrnaest mjeseci, a zatim da je od izbora sudija Suda Srbije i Crne Gore, 5. maja ove godine, nastala stravična i neobjašnjiva opstrukcija od strane Savjeta ministara, zato što još nije potvrdio sudski budžet koji je Sud donio prije dva mjeseca i tako onemogućio početak rada Suda, najbolje govori o tome da o svim probijenim rokovima iz Ustavne povelje nema ko da donese meritornu odluku, nego se političari prepucavaju o tome preko mile volje. Ta činjenica, takođe, govori da su šanse na normalno funkcionisanje ovakve državne zajednice svedene na minimu. Zašto? Zato što nema organa koji jedino može meritorno i validno da kaže, na primjer, da li je Savjet ministara formiran saglasno Ustavnoj povelji, koji je rok važeći za referendum, da li onaj iz Beogradskog sporazuma, odnosno kada teče, da li iz Beogradskog sporazuma ili iz Ustavne povelje, da li je Zakon o Sudu Srbije i Crne Gore saglasan Ustavnoj povelji ili nije''.
Ocjenjujući da li su mehanizmi za opstrukciju sprovođenja Ustavne povelje moćniji od mehanizama za sprovođenje odredbi, visoki funkcioner Demokratske partije socijalista Miodrag Vuković kaže da je sama Ustavna povelja dobar osnov za opstrukciju sprovođenja Povelje. Kao posebne razloge Vuković navodi i različite strateške interese država članica i okolnosti koje prate formiranje državne zajednice.
''Ne postoji politička volja u Crnoj Gori da se ostvari ono što nije dogovoreno, a postoji politička volja u Srbiji da se ostvari ono što nije dogovoreno. Crna Gora ne može pristati na jačanje državne zajednice, na stvaranje institucija koje ne poznaje ni Beogradski sporazum, ni Ustavna povelja, na jačanje nadležnosti tih institucija kao što je zadržavanje vojnog pravosuđa, a sva takva politička volja postoji u Srbiji. Ujednačavanje tržišta, podizanje carinskih stopa, slaganja crnogorske privrede, stvaranje jedne adrese''
Na drugoj strani potpredsjednik Socijalističke narodne partije Zoran Žižić smatra da činjenica da je crnogorska vlast nevoljno potpisala Beogradski sporazum govori o daljim potezima te vlasti u odnosu na državnu zajednicu.
''Od momenta potpisivanja Beogradskog sporazuma, pa do današnjeg dana, se provlači ta njihova namjera da opstruiraju Beogradski sporazum različitim mehanizmima. Jasno je da ova vlast, posebno u Crnoj Gori, nikad neće iskreno pristupiti ostvarenju Beogradskog sporazuma s jedne strane, a s druge strane nastojaće da na svaki način iritira Srbiju kako bi Srbija krenula ovim putem kojim oni idu.
