Komentarišući privatizacioni prosec u Crnoj Gori Ilija Vujošević, univerzitetski profesor i prvi predsjednik Socijaldemokratske partije, za naš program kaže da je na djelu rasprodaja nacionalnog bogatstva, koja prijeti da od Crne Gore načini praznu ljušturu i državu bez budućnosti.
“Ali ne slučajno. Sada su došli na red strateški kapaciteti kao što su: “Jugopetrol”, KAP, Elektroprivreda, gdje su temelji nacionalne infrastrukture stvarana decenijama. Tu su vodni resursi, rudna i druga bogatstva i mislim da se tu radi, kao i uvijek kod nas kako se to radi, u kampanjama koje poprimaju čak i obilježja na neki način ideološkog diktata. Prosto, kao kada smo iz onog rata pravili jedno zadrugarstvo, jednu industrijalizaciju, kao što smo pravili školske reforme. Ljudi se s pravom pitaju gdje će i kako će sjutra da žive, ako se sve rasproda, a dugovi koji su u međuvremenu stvoreni, bogatstvo koje je negdje inkopirano se prebaci poreskim obveznicima, budžetu, a da se pri tom negarantuje da će se održati neki minimum socijalne ekonomske snošljivosti. Bojimo se da će Crna Gora sjutra postati jedna prazna ljuštura u kojoj, suverena ona bila i ne bila, vladaće jedan sistem neutemeljenih nacionalnih i drugih interesa, velike pretjerane izloženosti međunarodnom surovom tržištu, konkurencije, kapitala gdje će biti žrtvovane mnoge nacionalne i kulturološke i druge vrijednosti”
Sumnjive privatizacione procedure, kaže Vujošević, jasno pokazuju nebrigu vlasti prema budućnosti Crne Gore i njenim prirodnim i društvenim resursima, a taj odnos, prema njegovim riječima, prepoznaju i obični građani i laici, kojima je prva asocijacija na privatizacioni proces: pljačka, kriminal i netransparentnost. Vujošević upozorava da ne treba isključiti mogućnost da je to jedan od glavnih razloga što u posljednje vrijeme pada podrška suverenističkoj politici.
“Nije li to razlog da je podrška suverenističkoj politici u zadnje vrijeme pala sa oko 55% na 40%? Da je vladajuća koalicija ta koja je ekspeditivna kod pitanja referenduma i riješavanja državnog pitanja davno bi Crna Gora izašla iz ove neodređenosti koja je neka vrsta biti il' ne biti. Znali bi da smo neka relevantna međunarodna ili neka druga adresa? Oko privatizacije sada znamo da imamo kada će biti koji tender, kada će biti zaključeni ugovori. Oko referenduma ne znamo ništa, ni da li će bit, a posebno ne znamo kada će bit. Samo oko toga su u opticaju kod čelnih ljudi neke četiri opcije. Jedino što vidim je da u vladajućoj koaliciiji ne postoji oko toga spremnost da državno-pravno pitanje izvede izvan tih partitokratsko-partijskih nagodbi, da ga otvori jednom širokom frontu institucija i civilnog sektora, pojedinaca od moralnog i drugog ugleda. Tako da sve dok je to tako biće ovakva privatizacija, uglavnom u krugovima vladajujće koalicije, a krucijalna pitanja, prije svega državno-pravno pitanje, pitanje zaštite kulturno-istorijske baštine i sva ona sljedeća pitanja će, kako sada stvari stoje, sačekati neka bolja vremena”.
Vujošević skreće pažnju da je u posljednje vrijeme zaoštrena retorika oko državnog statusa Crne Gore i, navodno, predstojećeg referenduma, ali podsjeća da je ta priča često služila kao maska za raznorazne sumnjive transakcije i mutne poslove ovdašnjih vlasti i lobija bliskog vladajućim strukturama.
“Ako se sjetimo i nekih ranijih situacija, upravo u predvorje tih priča su vučeni ovi pitezi vezani za razne privatizacione transakcije. Je li to samo taktičko pitanje? To samo logika, sada već uspostavljenih odnosa raznoraznih lobija koji su oko vlasti i unutar vlasti, ja teško mogu na to pitanje da odgovorim, jer sam na velikoj distanci. Ali kao običan građanin vidim raskorak između ova dva pitanja. Neke ozbiljne strategijski osmišljene kampanje da se ova dva pitanja uvežu, da se glavni resursi ili njihova privatizacija, odnosno njihovo kapitalizovanje, izlaganje međunarodnom ili domaćem tržištu da se zaustavi, dok ne vidimo gdje ćemo? Hoćemo li imati ili nećemo imati “svoju kuću”, “svoja vrata na toj kući” i šta ćemo da radimo? U svakom slučaju ja ne vidim oko toga da su stvari jasno razgraničene, da se u toj strategiji vidi šta može da bude stavljeno na tedner, a šta ne može? Ja sam u nekoj sarkastičnoj izjavi rekao da ja samo očekujem da se još cetinjski manastir Ostroški stavi na tender i da se Bilijarda pretvori u nekakav kazino”.
“Ali ne slučajno. Sada su došli na red strateški kapaciteti kao što su: “Jugopetrol”, KAP, Elektroprivreda, gdje su temelji nacionalne infrastrukture stvarana decenijama. Tu su vodni resursi, rudna i druga bogatstva i mislim da se tu radi, kao i uvijek kod nas kako se to radi, u kampanjama koje poprimaju čak i obilježja na neki način ideološkog diktata. Prosto, kao kada smo iz onog rata pravili jedno zadrugarstvo, jednu industrijalizaciju, kao što smo pravili školske reforme. Ljudi se s pravom pitaju gdje će i kako će sjutra da žive, ako se sve rasproda, a dugovi koji su u međuvremenu stvoreni, bogatstvo koje je negdje inkopirano se prebaci poreskim obveznicima, budžetu, a da se pri tom negarantuje da će se održati neki minimum socijalne ekonomske snošljivosti. Bojimo se da će Crna Gora sjutra postati jedna prazna ljuštura u kojoj, suverena ona bila i ne bila, vladaće jedan sistem neutemeljenih nacionalnih i drugih interesa, velike pretjerane izloženosti međunarodnom surovom tržištu, konkurencije, kapitala gdje će biti žrtvovane mnoge nacionalne i kulturološke i druge vrijednosti”
Sumnjive privatizacione procedure, kaže Vujošević, jasno pokazuju nebrigu vlasti prema budućnosti Crne Gore i njenim prirodnim i društvenim resursima, a taj odnos, prema njegovim riječima, prepoznaju i obični građani i laici, kojima je prva asocijacija na privatizacioni proces: pljačka, kriminal i netransparentnost. Vujošević upozorava da ne treba isključiti mogućnost da je to jedan od glavnih razloga što u posljednje vrijeme pada podrška suverenističkoj politici.
“Nije li to razlog da je podrška suverenističkoj politici u zadnje vrijeme pala sa oko 55% na 40%? Da je vladajuća koalicija ta koja je ekspeditivna kod pitanja referenduma i riješavanja državnog pitanja davno bi Crna Gora izašla iz ove neodređenosti koja je neka vrsta biti il' ne biti. Znali bi da smo neka relevantna međunarodna ili neka druga adresa? Oko privatizacije sada znamo da imamo kada će biti koji tender, kada će biti zaključeni ugovori. Oko referenduma ne znamo ništa, ni da li će bit, a posebno ne znamo kada će bit. Samo oko toga su u opticaju kod čelnih ljudi neke četiri opcije. Jedino što vidim je da u vladajućoj koaliciiji ne postoji oko toga spremnost da državno-pravno pitanje izvede izvan tih partitokratsko-partijskih nagodbi, da ga otvori jednom širokom frontu institucija i civilnog sektora, pojedinaca od moralnog i drugog ugleda. Tako da sve dok je to tako biće ovakva privatizacija, uglavnom u krugovima vladajujće koalicije, a krucijalna pitanja, prije svega državno-pravno pitanje, pitanje zaštite kulturno-istorijske baštine i sva ona sljedeća pitanja će, kako sada stvari stoje, sačekati neka bolja vremena”.
Vujošević skreće pažnju da je u posljednje vrijeme zaoštrena retorika oko državnog statusa Crne Gore i, navodno, predstojećeg referenduma, ali podsjeća da je ta priča često služila kao maska za raznorazne sumnjive transakcije i mutne poslove ovdašnjih vlasti i lobija bliskog vladajućim strukturama.
“Ako se sjetimo i nekih ranijih situacija, upravo u predvorje tih priča su vučeni ovi pitezi vezani za razne privatizacione transakcije. Je li to samo taktičko pitanje? To samo logika, sada već uspostavljenih odnosa raznoraznih lobija koji su oko vlasti i unutar vlasti, ja teško mogu na to pitanje da odgovorim, jer sam na velikoj distanci. Ali kao običan građanin vidim raskorak između ova dva pitanja. Neke ozbiljne strategijski osmišljene kampanje da se ova dva pitanja uvežu, da se glavni resursi ili njihova privatizacija, odnosno njihovo kapitalizovanje, izlaganje međunarodnom ili domaćem tržištu da se zaustavi, dok ne vidimo gdje ćemo? Hoćemo li imati ili nećemo imati “svoju kuću”, “svoja vrata na toj kući” i šta ćemo da radimo? U svakom slučaju ja ne vidim oko toga da su stvari jasno razgraničene, da se u toj strategiji vidi šta može da bude stavljeno na tedner, a šta ne može? Ja sam u nekoj sarkastičnoj izjavi rekao da ja samo očekujem da se još cetinjski manastir Ostroški stavi na tender i da se Bilijarda pretvori u nekakav kazino”.
