Dostupni linkovi

Da li će preživeti zajednica Srbije i Crne Gore?


RSE: U Crnoj Gori ponovo je aktuelizovana priča o referendumu o nezavisnosti Crne Gore. Vaša partija, gospodine Vukoviću, zalaže se da se taj referendum održi iduće godine i to pre izbora za parlament državne zajednice. Mislite li da je to realno?

VUKOVIĆ: Mislim da je to realno i mislim da je to neophodno. Samo ću pokušati da vas ispravim. Pitanje referenduma nije ponovo aktuelizovano, jer ono nikada nije ni deaktuelizovano. Ono je aktuelno već godinama, posebno od trenutka kada je u Crnoj Gori sazrela i postala dominantna svijest da Crna Gora treba da se demokratski, dakle kroz demokratske procedure, potpuno - državno, nacionalno, gradjanski, razvojno i kako god hoćete - emancipuje, zaokruži i državno legitimiše. Crna Gora je prije 150 godina bila nezavisna država, stara je to država, to svi znaju, medjunarodno je priznata medju prvim državama na Balkanu, još na Berlinskom kongresu, nikada sebična, nikada nacionalno uskogrudna, bez nacionalizma koji je smetao drugima, bez velikodržavnih ambicija, jer je najmanja na ovim prostorima. Tražili smo da nas drugi uvažavaju, težili širim integracijama i stalno stradali. Ušli smo u prvu Jugoslaviju na prevaru, pa smo onda dobrovoljno pravili drugu Jugoslaviju, pa smo posljednji ostali da je branimo. Pa smo napravili treću Jugoslaviju u kojoj smo stradali ponajviše. Naša nesebičnost je bila čizmom zgažena od gospodina Miloševića, a onda je svijet napravio četvrtu Jugoslaviju gospodina Koštunice, pa evo i petu, iako nije Jugoslavija, već državna zajednica. Ništa od toga nije uspjelo, ništa od toga ne funkcioniše. Kako se bliži kraj tog projekta zvanog državna zajednica pojačava se priča o referendumu. Referenduma će biti, to je rekla i Srbija, to je rekla i Evropa, to je rekla i Crna Gora. Sporimo se pravno, pa i politički, da li se embargo na referendum skida u februaru 2005. ili 2006. godine, to će se riješiti i referndum će se održati. Zašto referendum prije neposrednih izbora? Zar bi bilo logično, pametno, efikasno, ekonomično, ići na izbore, pa odmah nakon mjesec-dva održati referendum koji će reći da nema više državne zajednice. Zar nije bolje prvo vidjeti da li je gradjanin Crne Gore, a ja bih volio i Srbije, za to da opstane državna zajednica. Ako nije, šta će nam izbori? Ako jeste, svi ćemo biti lojalni toj ideji, ići ćemo na izbore, državna zajednica će opstati, valjda ćemo je onda učiniti drugačijom, doradićemo je, dogradićemo je. Jer, ne treba velike mudrosti da bi se konstatovalo da se iz ovog provizorija zvanog državna zajednica koja ne postoji, niti je postojala, niti će postojati igdje na svijetu, ni u knjigama, ni u praksi, može ići samo u dva pravca - ili prema unitarnoj državi ili ka razdvajanju Srbije i Crne Gore i stvaranju nezavisnih država.

RSE: Gospodine Bakarec, predsednik vlade Srbije i predsednik vaše stranke, gospodin Vojislav Koštunica, smatra da se referendum ne može održati pre 2006. godine i da pre njega treba održati izbore za parlament državne zajednice. Zar ne bi bilo bolje da se taj referendum održi sto pre, pa da već jednom postane jasno da li je mogućan opstanak zajednice Srbije i Crne Gore?

BAKAREC: Simpatično je to s tim referendumom, samo se previdja jedna stvar - izbori su takodjer referendum. Prema tome, nema razloga da bilo ko bude "izborofobičan", da se plaši izbora, izbori su najbolji referendum. Ustavna povelja državne zajednice predvidja da izbori treba da se održe negde u martu 2005. godine i da najranije početkom 2006. godine svaka od država članica, ako to želi, može da raspiše referendum. Tamo se kaže može, dakle ne mora. To je normalan red poteza. Pošto gospoda iz Demokratske partije socijalista žele nekakav referendum, eto im izbora koji su najbolje sredstvo za proveru nečijeg političkog stava. Čini mi se da se u Crnoj Gori - to ne govorim na osnovu nekog svog utiska, nego na osnovu pokazatelja - lošije živi nego ranije i mislim da bi gradjanima trebalo dati priliku da se opredele na izborima. Neka to budu savezni izbori, pa će sve stranke tamo da odmere snage. Ne razumem zašto se beži od toga. Drugo, opstanak Srbije i Crne Gore je strateško pitanje. Mislim da je zajednički interes i Srbije i Crne Gore da zajednička država opstane. Pored toga, Evropa nas tako hoće i ona to stalno ponavlja. Zbog toga, treba zajednički raditi na toj državi. Crna Gora je pedeset posto zastupljena u najvišim organima državne zajednice, odluke u skupštini se donose uz njenu saglasnost. Ako jedna strana, koja čini polovinu, sve radi da državna zajednica ne funkcioniše, ona neće dobro funkcionisati. Ja sam siguran da srpska strana radi na tome da ta zajednica bude efikasna. Ako bi i druga strana na tome radila, onda ne bi bilo argumenta za njeno rasturanje. I zato hajde da zajedno radimo na jačanju zajednice i da se manemo nekih istorijskih priča o Jugoslavijama. To danas malo koga zanima. Teško se živi i u Srbiji i u Crnoj Gori i treba svi zajedno da učinimo sve da narod bolje živi. Ja mislim da u Srbiji postoji većinsko raspoloženje za zajednicu. To se potvrdilo i na parlamentarin izborima u decembru 2003. godine i nedavno na predsedničkim izborim, jer su one stranke koje su se zalagale za nezavisnost Srbije doživele težak poraz. Mislim da je tako i u Crnoj Gori, pa hajde da to proverimo 2005. godine na saveznim izborima.

RSE: Gospodine Vukoviću, gospodin Bakarec kaže da ima utisak da vlast u Crnoj Gori radi sve da zajednica ne opstane. Šta vi na to kažete?

VUKOVIĆ: Uz sve uvažavanje gospodina Bakareca, to su ispričane priče. Vezivati želju za nezavisnošću Crne Gore za Mila DJukanovića i "odnarodjeni" režim, to su guslarske pjesme srpskih nacionalista i crnogorskih srpskih patriota. Ovdje postoji sredjena i racionalna politička zajednica koja misli svojom glavom i ne treba joj nikakva pamet sa strane. A što se tiče toga ko radi protiv zajednice rekao bih ovo. Nije Crna Gora spriječavala da funkcionišu institucije državne zajednice nego Srbija, nije Crna Gora sporila saradnju sa Haškim tribunalom nego se Srbija „ćera“ sa tim tribunalom, pa ovih dana ne znamo gdje su četiri generala i gdje je onaj čovjek iz autonomne oblasti Srpska Krajina koji je pred očima i kamerama nestao. Pa se formira nekakav savjet za saradnju sa Haškim tribunalom koji se zove nacionalni, a ne znamo koje nacije. Nije Crna Gora izdržavana država, nego Srbija. Ne živi se, gospodine Bakarec, u Crnoj Gori ništa gore nego u Srbiji. Čitamo ovdje tekstove u vašim novinama koji hoće da nas ubijede da nijesmo svoji i da ne možemo biti na svome, da ne možemo živjeti od onoga što nam je bog dao, od ove ljepote, od ovog mora i od ovih planina. Čitali smo u beogradskoj štampi da su se usred sezone pojavile zmije u našem najjužnijem ljetovalištu da bi nam rastjerali turiste. Čitali smo da se pojavila sida kod krava da bi ljudi ovdje valjda prestali da udišu vazduh, a u Srbiji da kupuju crnogorske proizvode. Neće to pomoći. Poslije dvije godine katastrofalnog iskustva sa državnom zajednicom Crna Gora traži da što prije formiramo nove odnose. Predlažemo vam da budemo dvije nezavisne, medjunarodno priznate države. Nije prihvatljivo za Srbiju. Predlažemo vam savez medjunarodno priznatih država. Nećete ni to. Predlažemo vam da ostane državna zajednica, ali da političke i ekonomske sisteme usaglašavamo direktno sa Evropskom unijom, što piše u Ustavnoj povelji i Beogradskom sporazumu. Ni na to niste spremni. Kažete da su marginalne stranke u Srbiji koje su za nezavisnu Srbiju. Pa, prije dvanast godine bile su marginalne i stranke koje su se zalagale za nezavisnu Crnu Goru, a danas je preko šezdeset posto stanovnika za nezavisnost.

BAKAREC: Čini mi se da gospodin Vuković vidi neprijatelje tamo gdje ih nema - i u meni, i u Demokratskoj stranci Srbije, i u Srbiji. Ne razumem otkud tolika zagriženost, grozničavost, čak uspaljenost. Treba mirno da razgovaramo o svim spornim stvarima.
Što se tiče toga s kim se Srbija „ćera“, svi mi imamo problem sa Haškim tribunalom, i državna zajednica i obe njene jedinice.

VUKOVIĆ: Šta ima Crna Gora sa Hagom?

BAKAREC: A to ko se s kim „ćera“, pa vi znate, gospodine Vukoviću, da se Crna Gora „ćerala“ s Evropakom unijom oko nelegalne trgovine cigaretama i ženama. Znate koje su tužbe pokretane u Italiji, znate koji su sve emisari dolazili u Crnu Goru.

VUKOVIĆ: Kada ćete ispuniti haške obaveze da biste nam skinuli mač s vrata?

BAKAREC: Mi smo duboko svesni naših medjunarodnih obaveza, samo što se, naravno, mora voditi računa o zaštiti nacionalnog i državnog interesa. Hoću da vam kažem i ovo. Pored Belorusije Crna Gora je jedina država u Evropi u kojoj postoji kontinuitet vlasti već petnaest godina.

VUKOVIĆ: I u Srbiji, gospodine Bakarec.

BAKAREC: Demokratska partija socijalista je nastavljač Saveza komunista Crne Gore.

VUKOVIĆ: Stalno nešto spočitavate Crnoj Gori, te ovo, te ono. Po vama, Crna Gora treba da bude privjesak Srbiji.

BAKAREC: Ne spočitavam ništa, to je činjenica. Hoću samo da kažem da nije normalno da neko vlada petnaest godina.

VUKOVIĆ: Znači, gospodin Bakarec treba da nas demokratizuje, pošto smo mi Belorusija. Nije Crna Gora Belorusija, gospodine Bakarec.

BAKAREC: Molim vas, gde to u u Evropi, osim u Belorusij, postoji kontinuitet vlasti od petnaest godina.

VUKOVIĆ: A sta ćemo sa Milanom Kučanom? On je bio predsjednik Centralnog komiteta Saveza komunista Slovenije i posljednji predsjednik Slovenije uoči njenog ulasaka u Evropsku Uniju.

BAKAREC: Pustite vi Milana Kučana. U Srbiji se vlast smenjuje, a u Crnoj Gori toga nema.

VUKOVIĆ: Šta pričate? Koliko je Kol vladao u Njemačkoj? Šesnaest godina. Hoćete li ga optužiti kao Crnu Goru? Četrnaest izbora smo imali u Crnoj Gori i na svih tih četrnaest izbora pobjedjivala je jedna partija, u koaliciji ili samostalno. O čemu vi pričate?

BAKAREC: Pričam vam o tome da bi naprosto za samu Demokratsku partiju socijalista bilo zdravije da posle petnaest godina malo zastane, odmori se i da čuje glas naroda u martu 2005. godine na saveznim izborima.

VUKOVIĆ: Vi biste voljeli da maknete ovu vlast i da dovedete svoje poslušnike. I do sada je Srbija novcem i vojskom pritiskala Crnu Goru pokušavajući da svoje poslušnike dovede na presto. Zar nije vas predsjednik Koštunica u martu prije dvije godine poslao podršku gubitnicima na izborima?

BAKAREC: Vi samo imate primedbe, želite da se razdružite, samo razlaz, razlaz i razlaz. Mi hoćemo da živimo zajedno, hoćemo da radimo zajedno, da zajedno udjemo u Evropu, jer nas tako Evropa hoće. Ja ne vidim šta bi tu moglo biti sporno.

VUKOVIĆ: Sporno je to što narod neće. Ne dozvoljavate nam da idemo na referendum, 65-75 posto gradjana Crne Gore hoće svoju državu.

BAKAREC: U Povelji se kaže da referendum ne može da bude pre 2006. godine. A referendum nije obaveza, referendum je samo mogućnost.

VUKOVIĆ: Nije tačno. Beogradskim sporazumom pravo na referendum je suspendovano na tri godine. Sporazum je potpisan 2002. godine, znači referendum se može održati 2005. godine. Osim toga, za referendum se ne utvrdjuje rok, referendum je trajno pravo, to bi trebalo da znate.
BAKAREC: Ja ne vidim šta Crna Gora dobija odvajanjem? Vi ste pominjali vaše planine, more, da li vi to hoćete da se od nečega zaštitite? Najezde Varvara sa severa? Vaš je ekonomski interes da vam turisti iz Srbije dolaze i na planine i na more.

VUKOVIĆ: Jesu li Bugarska, Egipat ili Turska u državnoj zajednici sa Srbijom, pa su srpski turisti preplavili i Bugarsku i Egipat i Tursku i Dominikansku Republiku?

BAKAREC: Crna Gora mora jako mnogo da poradi na razvoju turizma. Ne može samo da se sedi i da se čeka da padnu pare s neba.

VUKOVIĆ: Ma nemojte, molim vas, Srbija će nam razviti turizam? Nemojte o tome da Srbija izdržava Crnu Goru.

BAKAREC: Ne mi, nego državna zajednica će pomoći, ako zatreba.

VUKOVIĆ: Nemojte, to nije korektno prema Crnoj Gori, nije korektno prema Srbiji. Živite u zabludi, vi ste ostali u 19. vijeku.

BAKAREC: Pa ja mislim da je vaš govor iz 17. veka.

VUKOVIĆ: Vi i vaši partijski drugovi, gospodine Bakarec, nanosite uvredu Milu DJukanoviću i aktuelnoj vlasti govoreći o tome da je Crna Gora pod diktaturom da petnaest godina traje jedna te ista vlast. Kada biste je makli, Crna Gora bi srpski propjevala i tu bi tekli med i mlijeko.

BAKAREC: Ja to nisam rekao, ja samo hteo da kažem da nigde u svetu, ni u Evropi, ni u Americi, ni bilo gde nije dobro da bilo ko vlada petnaest godina. Samo se o tome radi. To naprosto nije zdravo ni za Demokratsku partiju socijalista, ni za Crnu Goru. A da li će Crnoj Gori biti bolje, to će pokazati neka buduća vlast, ali kad bude izbora, pa dajte da to vidimo prvo na saveznim izborima. Što se bojite izbora?

VUKOVIĆ: Ko se boji izbora? Prema posljednjem istraživanju Demokratska partija socijalista ima 28 odsto, a druga najjača stranka poslije nas i prva opoziciona stranka 10 odsto.
Šta ste se uhvatili izbora ko pijan plota. Žao mi je što moram da vas podsjećam na notorne stvari, ali ne možete na izbore zato što u Ustavnoj povelji zajednice piše da je izborno zakonodavstvo u nadležnosti republika i da na izborima učestvuju državljani. A i u Ustavu Srbije i u Ustavu Crne Gore piše da su Srbija i Crna Gora članice Savezne Republike Jugoslavije, ne državne zajednice Srbije i Crne Gore, znači mi nijesmo formalno u sastavu državne zajednice i to nikoga nije briga. Protiv usaglašavanja Ustava je crnogorska opozicija koja neće u parlament da promijenimo Ustav i da kažemo da je Crna Gora u sastavu državne zajednice, da napišemo da izborno pravo imaju državljani, kao što piše u Ustavnoj povelji zajednice. Tek onda možemo na izbore za tu vašu Saveznu skupštinu, a moju Skupštinu državne zajednice - jer, to nije Savezna skupština nego Skupština državne zajednice.

BAKAREC: Svi ti problemi koji se tiču izbora mogu da se otklone. Mi ćemo da promenimo naš Ustav.

VUKOVIĆ: Ne vjerujem. Držim vam palčeve, ali ne vjerujem.

BAKAREC: Izbori mogu da se održe, sve može da se usaglasi, samo kad postoji volja. Medjutim, ako neko želi da izadje iz zajednice, da se razdruži - koja je svrha da se ustavi usaglašvaju sa Poveljom. Vi sad pričate o tome da ste za promenu i vašeg i našeg ustava, a pre toga ste rekli da se zalažete da se razdružimo. To nema logike.

VUKOVIĆ: Mi pokušavamo, gospodine Bakarec, vjerujte mi na riječ, da radimo na Ustavu već godinu i po dana, ali ne možemo od srpskih stranaka u Crnoj Gori, od unionističkih stranaka koje hoće da očuvaju državnu zajednicu.

BAKAREC: Pustite vi to, sve su to gradjani Crne Gore, da li će se oni opredeliti ovako ili onako - to je njihovo neotudjivo pravo.

VUKOVIĆ: Ponoviću joj jednom, a vi nadjite nekoga da me demantuje, da Srbija i Crna Gora nijesu formalno članice državne zajednice koju su stvorile, jer imaju ustave koji su potpuno suprotni Ustavnoj povelji te zajednice. Po vašem ustavu predsjednik komanduje vojskom, u vašem ustavu piše da je Srbija država srpskog naroda i ostalih gradjana. To je notorna glupost, nemojte mi zamjeriti. Narod i gradjani nijesu jedno te isto. Vi hoćete da budete i nacionalna država i gradjanska država.

BAKAREC: Mi iz Dermokratske stranke Srbije se zalažemo za to da radimo više na onome što nas spaja, a ne na onome što nas razdvaja. Ja mislim da je to ozbiljniji i normalniji pristup. Treba da radimo na ubrzavanju procesa harmonizacije naših ekonomskih sistema.

VUKOVIĆ: Reciti mi ijednog čovjeka osim Džefrija Bareta, bivšeg sefa delegacije Evropske komisije u Srbiji i Crnoj Gori, koji je rekao da se može stvoriti jedinstveno tržište u Crnoj Gori i Srbiji? Da li je to rekao gospodin Labus? Da li je to rekao gospodin Dinkić? Da li je to rekao bilo koji od prvaka sa političke scene Srbije? Gospodin Koštunica to nikada nije rekao. To su rekli neki portparoli koji ponavljaju priče onog dijela briselske administracije koji možemo nazvati političkim tehnokratima. A oni koji rezonuju ekonomski, znaju da se dva toliko različita sistema ne mogu harmonizovati.

BAKAREC: Sistemi se menjaju kada odredjene političke stranke sidju s vlasti ili dodju na vlast. Kada jedna oligarhija sidje s vlasti, onda se menjaju stvari. Vi insistirate na tome da medju nama postoje nepremostive razlike. S tim se ne slažem.

VUKOVIĆ: Ne, ja se samo pozivam na mišljenje onih ekonomista koje cijenim, jer sam nisam ekonomista, a koji kažu da se sistemi Srbije i Crne Gore ne mogu harmonizovati.

BAKAREC: Kad se promeni vlast, sve se može promeniti. Kao u kaleidoskopu, malo ga mrdnete, ono se sve odmah promeni.

VUKOVIĆ: Pa što onda ovi naši i vaši ekonomisti ne usaglase 56 proizvoda?

BAKAREC: Rekao sam vam koji je, po meni, razlog. Po meni je glavni problem u Crnoj Gori.

VUKOVIĆ: A po meni u Srbiji. Šta ćemo sad?

BAKAREC: U Srbiji sada postoji konsenzus. Tokom 2002. godine nije postojao, jer je Demokratska stranka sedela na dve stolice, a sada više to ne radi. Što se tiče Demokratske stranke Srbije, mi smo oduvek bili za očuvanje državne zajednice i za čvršće veze.

VUKOVIĆ: Vi uopšte niste za očuvanje državne zajednice, vi ste za zajedničku državu. Gospodine Bakarec, državna zajednica može da funkcioniše samo tri godine, pa onda treba da provjerimo da li je to dobro rješenje. Svidjalo se nekome ili ne, to je jedino što smo dogovorili. Niko iz vladajuće strukture Crne Gore neće pozvati gospodina Bakarca da dodje u Podgoricu da se dogovorimo da jačamo državnu zajednicu, ni iz Socijaldemokratske partije, ni iz Demokratske partije socijalista, ni iz Gradjanske partije, ni iz albanskih nacionalnih partija, to su stranke koje čine parlamentarnu većinu. A ja ću vam reći da postoje najmanje dvojica-trojica vrlo relevantnih političara u Srbiji, neki su i iz vlasti, koji nas zovu da ponudimo rješenje koje će biti bolje od ovoga koje se zove državna zajednica. Jedan je gospodin Labus, prvi saradnik i prvi zamjenik vašeg predsjednika gospodina Koštunice. On je zvanično pozvao Crnu Goru da predloži rješenje koje će biti bolje od ovog koje se zove državna zajednica. Pa gdje je veće jedinstvo u vladajućoj strukturi, u Srbiji ili u Crnoj Gori?

BAKAREC: G-17 plus je itekako promenila svoj politički stav. Pre godinu i po-dve, oni su bili za razdvajanje Srbije i Crne Gore, a danas su drastično promenili taj stav. Uostalom, ako u bilo kojoj od jedinica postoje neke oligarhije koje žele da se razdružuju, to nije razlog da se ta država razdruži, to mora da bude volja naroda.

VUKOVIĆ: Pa, ja i insistiram na volji naroda.

BAKAREC: Što onda ne testirate tu volju na saveznim izborima?

VUKOVIĆ: Ostavite vi Crnu Goru. U Crnoj gori imate, na žalost ili na sreću, ja sad ne znam, nekome na žalost, nama na sreću, stabilnu političku situaciju.

BAKAREC: Kako može da bude stabilna, kad vas Evropska Unija malo-malo pa proziva?

VUKOVIĆ: U Crnoj Gori već dvije godine traje pokušaj destabilizovanja Crne Gore.

BAKAREC: Nije to destabilizacija, gospodine Vukoviću. Ne destabiliše vas Evropska Unija, ona vam ukazuje da Crna Gora ne može da živi od šverca.

VUKOVIĆ: Destabilizuje nas neko bliži od Evropske Unije, evo već dvanaest godina, pa ne uspijeva.

BAKAREC: Znate kako se i odakle punio budžet Crne Gore u proteklim godinama. Nije vam za to kriva Srbija.

VUKOVIĆ: Ne znam o čemu pričate. Je li vam krivo što je Crna Gora ostala na nogama?

BAKAREC: Nikom nije ništa krivo, ali Evropska Unija ima primedbe na vaš ekonomski sistem, na način na koji se puni budžet.

VUKOVIĆ: A zar nije Evropska Unija rekla Srbiji, a i Crnoj Gori ni krivoj ni dužnoj, da ćemo dobiti sankcije, ako ne saradjujemo sa Hagom.

BAKAREC: Saradjivaćemo sa Hagom, mi smo svesni naših medjunarodnih obaveza.

VUKOVIĆ: Šta mi imamo sa četiri generala, sa gospodinom Hadžićem, sa Radovanom Karadžićem, sa Mladićem. A Savjet bezbijednosti kada o tome raspravlja ne stavlja tačku kada kaže Srbija, nego dodaje i Crna Gora, pa i Crna Crna rizikuju da budu medjunarodno prokazana i izolovana.

BAKAREC: Da, ali vi znate da su, po medjunarodnim faktorima, u svim onim dogadjajima, barem sa stanovišta onog ko je osnovao Haški tribunal, ravnopravno učestvovale i Srbija i Crna Gora.

VUKOVIĆ: Svačija je obaveza da završi svoj dio posla, a mi smo svoj dio završili.

RSE: Saglasnosti očigledno nema. Na kraju bih vas zamolio da odgovorite na pitanje da li će zajednica Srbije i Crne preživeti?

VUKOVIĆ: Neće, ova zajednica neće opstati, jer ima konstrukcione greške. Ovakve zajednice ne postoje nigde u svijetu. Ova državna zajednica može da ide samo u dva pravca - ili ka jačanju, a to znači stvaranju unitarne, svesrpske ili gradjanske države, sasvim svejedno, koja će se zvati Srbija ili ka stvaranju dvije nezavisne države. Pogledajte kako se sad skandira na utakmicama, ne može se skandirati "Srbija i Crna Gora", niti "Bosna i Hercegovina", nego "Srbija, Srbija“ i "Bosna, Bosna". Kad se skandira "Srbija, Srbija" dižu se tri prsta, to je znak jedne nacije, a Crna Gora je višenacionalna država. Ponavljam, ova zajednica neće opstati i mislim da bi bilo pametno da se prihvati ono što su naš predsjednik vlade i predsjednik države predložili - da sjednemo i porazgovaramo i da, možda i prije referenduma i prije izbora, konstatujemo da ovako dalje ne ide i da prihvatimo jedan od ona tri modela razdruživanja o kojima sam govorio. Ako se ne dogovorimo, onda iduće godine poslije februara mjeseca idemo na referendum. Vjerujem da će se na referendumu, i pored toga što gospodin Bakarac kaže da se ovdje teško živi, oko 60-70 odsto gradjana izjasniti za nezavisnu državu Crnu Goru.

BAKAREC: Mi ćemo uraditi sve da ta državna zajednica opstane, da bude funkcionalna, da bude jeftinija, da se razlike dogovorno smanje i da udjemo zajedno u Evropu. Mislim da je to naš strateški interes. Samo moram da primetim da ovaj isključivi stav gospodina Vukovića znači da Demokratska partija socijalista, kao vladajuća stranka u Crnoj Gori, ne želi da radi na jačanju ove državne zajednice.

VUKOVIĆ: Pa, u programu naše stranke piše da smo mi za nezavisnu Crnu Goru.

BAKAREC: Državna zajednica neće opstati ako vi budete radili na tome da ona ne opstane. Ja mislim da je državna zajednica veoma korisna i za Srbiju i Crnu Goru. Mi treba da otklonimo slabosti na koje na Evropa ukazuje, da radimo na Akcionom planu, da radimo na carinama, da radimo na zajedničkoj ekonomiji. Ne vidim šta dobijamo svim tim pričama o nezavisnim državama, o planinama i morima. Obe zemlje su lepe i treba da budu zajedno.
XS
SM
MD
LG