Odgovaramo na vaša pitanja i to zahvaljujući spremnosti da na njih odgovore pripreme pravnici iz nevladine organizacije pod nazivom „Vaša prava – kancelarija u Sarajevu“. Na prva od tih pitanja, odgovoriće pravnica Belma Ramić:
Pitanje: Naša slušateljka Almedina Burić iz Sanskog Mosta je pitala: „Radila sam nekoliko godina u inostranstvu, a sada, po povratku, radim u mjestu predratnog stanovanja. Zanima me da li bi se već trebala angažovati da prikupim dokumentaciju za te godine rada, jer do penzije imam najmanje petnaest godina. Ko ustvari prikuplja te dokaze – da li ja ili Fond penzijsko-invalidskog osiguranja (PIO) – kad ostvarim uslove za penziju? Napominjem da imam radni staž u Njemačkoj i Češkoj Republici“.
Odgovor: Kad steknete uslove za penziju, neposredno pred odlazak u penziju, vi prikupljate dokumentaciju i dokaze o godinama rada. Što se tiče ostvarenog radnog staža u Njemačkoj i Češkoj Republici, zavisi da li ste radili na legalan način i da li je to evidentirano. Ako jeste, obzirom da nismo upoznati sa njihovom zakonima, raspitajte se koliki je minimalni osnov za ostvarivanje prava na penziju u državama u kojima ste radili na legalan način, a to možete učiniti u pravnom odjelu navedenih država u Bosni i Hercegovini.
Pitanje: Nas slušalac iz SR Njemačke, postavio je nekoliko pitanja koja se odnose na mogućnost daljnjeg uplaćivanja i proceduru kupovanja radnog staža u BiH, te primanje BiH penzije. Uz informaciju da ćemo odgovor na ovo pitanje potražiti i u narednim emisijama u Fondu penzijskog invalidskog osiguranja, mislim da nije naodmet da čujemo i vaše stručno mišljenje.
Pitanja koja ste postavili su uopćena pitanja koja se ne mogu svrstati u pravni domen. A na ista je nemoguće dati odgovor, jer ni sam zakonodavac ne može znati, prilikom donošenja zakona, kakav će biti efekat tog zakona u praksi.
Ukoliko želite konkretan odgovor, molim vas za činjenice o konkretnom problemu sa određenom dokumentacijom na koju se pozivate, pa se možete javiti na našu e-mail adresu: vp-sarajevo@smartnet.ba ili na telefon: 033/260-360 ili 033/260-370 ili pak, ako ste u mogućnosti, doći u kancelarije Udruženja „Vaša prava“, na adresi Dolina broj 9, 71000 Sarajevo, pri tom ponesite svu relevantnu dokumentaciju kako bismo vam, uvidom u istu, dali konkretan odgovor.
Pitanje: Naša slušateljka iz Hrvatske piše: „Posjedovali smo stan u Sarajevu, to je bio vojni stan i suprug je imao stanarsko pravo, te sklopljen kupoprodajni ugovor. Po izbijanu rata, otišli smo u Njemačku, u 6. mjesecu 1992. godine, gdje smo boravili punih pet godina, a onda smo došli u Hrvatsku. Zahtjev za povrat stana podnijeli smo na vrijeme i na nadležno mjesto. Godine 2000. smo dobili rješenje po kome se odbija naš zahtjev za povrat stana, pod izlikom da je suprug na dan 30. april 1991. godine još uvijek imao status aktivnog vojnog lica, te da je njegova služba u vojsci prestala 4. aprila 1994. godine, te konačno da smo stan napustili. Nisu bili uvaženi dokumenti koje smo podnijeli kao dokaz – datum napuštanja BiH, kada je istovremeno suprug napustio i službu u bivšoj Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA), zatim dokaze o izbjegličkom statusu u Njemačkoj. Žalili smo se na ovo rješenje i nikada nismo dobili odgovor.
Kada smo posjetili Kantonalno ministarstvo stambenih poslova , rečeno nam je kako je doneseno i drugostepeno rješenje, koje nam je upućeno poštom , a kojim se potvrđuje prva odluka da nemamo pravo na povrat stana. Međutim, mi to rješenje nismo nikada dobili, tako da nismo iskoristili pravo žalbe sljedećoj instanci. Šta da radimo?“
Odgovara Selma Hodžić, pravnik u organizaciji „Vaša prava“: Iz informacija koje ste dali u pismu, vidljivo je da je nadležni organ postupio nezakonito iz slijedećih razloga: nadležni organ je bitno povrijedio odredbe upravnog postupka, a koje se odnose na načelo saslušanja stranke, načelo materijalne istine, te odredbu Člana 75. Zakona o upravnom postupku – obavezno lično dostavljanje, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te povrijedio zakon. Obzirom da se prema informacijama iz pisma radi o dva suprotstavljena interesa, dakle s jedne strane nadležni organ tvrdi da je vaš suprug ostao u službi bivše JNA sve do 4. aprila 1994. godine, a s druge strane vaš suprug tvrdi da je faktički bio u Njemačkoj i imao status izbjeglice, nadležni organ je morao pozvati vašeg supruga na raspravu na kojoj bi se utvrdilo pravo činjenično stanje, te na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja donijeti odluku. Što se tiče informacije iz pisma da nadležni organ raspolaže sa povratnicom na kojoj stoji potpis vašeg supruga, vaš suprug kao zainteresirana strana u postupku, može tražiti od prvostepenog organa da mu na osnovu Zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH dostavi kopiju povratnice, ukoliko ista uopće postoji. Ako je povratnica potpisana od drugog lica, tada je prvostepeni organ povrijedio odredbu upravnog postupka, koja se odnosi na dostavljanje pismena, jer se protiv drugostepenog rješenja može pokrenuti upravni spor u određenom roku, koji se ne može produžavati. Vaša tvrdnja da je suprug bio u Njemačkoj i imao priznat status izbjeglice u toj zemlji, samim tim isključuje primjenu odredbe Člana 3a. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, sa ugrađenim izmjenama i dopunama proglašenim Odlukom Visokog predstavnika od 4. decembra 200. godine i objavljenim u „Službenim novinama Federacje BiH“ broj 56/01 od 21. decembar 2001.godine), a koju je nadležni organ očigledno primijenio. Dakle, to je odredba koja se odnosi na stanove koji su proglašeni napuštenim na teritoriji FBiH, a koji su na raspolaganju Federalnog ministarstva odrane. Na osnovu svega naprijed izloženog, vaš suprug može podnijeti vanredni pravni lijek, zahtjev za ponavljanje postupka na osnovu Člana 234 Zakona o upravnom postupku i tražiti od nadležnog organa da ga kao stranku u postupku pozove na raspravu na kojoj će iznijeti sve činjenice i dokaze relevantne za ovaj postupak. Za sve dodatne informacije možete se obratiti našem Udruženju na e-mail adresu adresu: vp-sarajevo@smartnet.ba ili na telefon: 033-260-360 ili 033-260-370, kako bi smo vam mogli pomoći pri rješavanju vašeg imovinsko-pravnog problema.
Na naredna dva pitanja odgovara Emir Prcanović, također pravnik u Udruženju „Vaša prava“:
Naš slušalac piše: „1992. godine smo prodali našu porodičnu kuću u Bosanskom Novom, za pet hiljada konvertibilnih maraka (KM) i otišli. Nakon rata, moj otac je tražio povrat imovine. To pravo je ostvario odlukom Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (CRPC), međutim osoba koja se nalazi u našoj kući podnosi tužbu sudu, tražeći 20 hiljada KM i kamate od 1992. godine. Sud donosi odluku da se nama kuća mora vratiti, a mi kupcu novac koji nam je dao – pet hiljada konvertibilnih maraka. Kupac, međutim, i dalje traži kamate, ostaje u našoj kući, a do sada ništa nije riješeno. Molim vas, pomozite da se vratimo u svoju kuću.
Iz vašeg pisma može se zaključiti da ste se pozvali na prijetnju kao manu volje prilikom zaključenja spornog kupoprodajnog ugovora (kuća), pa ste na osnovu Člana 60. Zakona o obligacionim odnosima podnijeli tužbu za poništenje predmetnog ugovora. Prvostepeni sud je donio presudu u vašu korist, ali se vjerovatno tuženi (lice kome ste prodali vašu kuću) žalio. Predmet je po žalbi upućen nadležnom drugostepenom sudu (Okružni sud Banja Luka). Ovom prilikom ističem da je nezahvalno davati prognozu o tome kakva će biti odluka drugostepenog suda po žalbi. Ukoliko ona bude u vašu korist (potvrdi se prvostepena presuda), trebate podnijeti prijedlog za izvršenje presude i tražiti iseljenje iz kuće. Zahtjev tuženog da mu isplatite kamatu za novac koji je dao prilikom prodaje kuće je neosnovan i kamate se ne mogu tražiti po tom osnovu. Vi ste samim ispunjenjem činidbi ugovora izvršili vaše obaveze, odnosno primili novac a predali kuću u posjed. Dakle, ugovorne obaveze su izvršene. Da ste vi kojim slučajem primili novac od kupca, a niste predali kuću u posjed, tada bi kupac-tuženi imao osnova da traži povrat novca uz kamatu. Pošto je ugovor koji ste vi zaključili rušiv, kada se donese drugostepena odluka, vi trebate vratiti novac koji ste primili, a tražiti predaju kuće nazad u vaš posjed. Činjenica da sud do danas nije riješio po žalbi, može se pravdati velikim brojem zaprimljenih predmeta, kao i reformom sudova koja je bila u toku prošle godine. U svakom slučaju, ne biste trebali čekati još dugo na konačnu odluku suda, jer je predmet, kako ste naveli, u julu prošle godine prebačen nadležnom sudu na postupak.
Pitanje: I ponovo o jednom problemu o kojem smo više puta govorili u našim emisijama, a podstiče ga slušateljka koja je imala stanarsko pravo na stanu u Travniku, međutim, kako kaže, iz zdravstvenih razloga i neinformisanosti nije u predviđenom roku podnijela za povrat stana. Pita da li se sada može nešto učiniti?
Iz Vašeg pisma jasno je da niste podnijeli zahtjev za povrat stana na kojem postoji stanarsko pravo, a u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. Nosioci stanarskog prava bili su dužni da u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima podnesu zahtjev za povrat stana nadležnom upravnom organu za stambena pitanja, nadležnom sudu ili Komisiji za imovinsko-pravne zahtjeve izbjeglica i raseljenih lica (CRPC). Gore pomenuti rok je izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima produžavan, pa je rok za podnošenje zahtjeva za povrat stanova koji su proglašeni napuštenim bio 4. jul 1999. godine, a za stanove koji nisu proglašeni napuštenim 4. oktobar 1999. godine. Izuzetno, rok za podnošenje zahtjeva za uništene ili devastirane stanove je bio od 1. januara 2002. godine do 30. juna 2002. godine. Pošto iz vašeg pisma prozilazi da takav zahtjev niste podnijeli u zakonskom roku, i da je članom 5. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima propisano da ukoliko nosilac stanarskog prava u gore navedenom roku ne podnese zahtjev za povrat stana, prestaje mu stanarsko pravo, i vama će u skladu sa navedenom odredbom prestati stanarsko pravo. Nadležni organ uprave ima pravo da raspolaže stanovima na koje nije podnesen zahtjev za povrat, dajući ih na privremeno korištenje u svrhu alternativnog smještaja. U svrhu primjene Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima vođena je dugogodišnja kampanja u medijima, kako u zemlji tako i u inostranstvu, pa je čudno da niste bili upoznati sa postupkom za povrat. Ukoliko ste bili spriječeni da sami, zbog bolesti, podnesete zahtjev za povrat stana u posjed, mogli ste dati nekome punomoć i ovlastiti to lice da u vaše ime pokrene postupak za povrat stana.
* * * * *
Izbjeglim i raseljenim licima koja žele da se vrate u Federaciju BiH, neophodna je pomoć resornog ministarstva RS-a, koje za tu namjenu nema dovoljno novčanih sredstava, konstatovano je na sastanku u Doboju kojem su prisustvovali predstavnici Udruženja izbjeglih i raseljenih Srba i Ministarstva za izbjegla i raseljena lica Vlade RS-a. Njihove stavove, odnosno ono što su tom prilikom kazali, zabilježio je naš saradnik Arnes Grbešić:
Oko 10 hiljada srpskih kuća je tokom i poslije rata porušeno na području Tuzlanskog kantona. Do sad je obnovljeno 10 posto uništenih kuća. Ovo je na sastanku sa zvaničnicima iz Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica RS-a u Doboju rekao predstavnik Udruženja za održivi povratak u Tuzlanski kanton Milojko Stanić:
“Po našoj procjeni, pri sadašnjem tempu obnove, za 25 godina se neće stići obnoviti, ne samo stambeni objekti, a da ne pričamo o gospodarskim.”
Prema podacima ovog Udruženja, u Tuzlanski kanton se vratilo manje od 10 hiljada izbjeglih i raseljenih Srba:
“Što se tiče održivog povratka, on je nepovoljan. Uglavnom su se vratili stari koji žive od penzije. Znači, mladi se rijetko odlučuju na povratak, zato što nemaju zagarantovanu egzistenciju. Zaposlenja nema, poznato je da nijedan povratnik Srbin nije zaposlen na području Tuzlanskog kantona. Oni koji se odluče za povratak, teško dobijaju i programe. Dalje, kod programa je problem što su ljudi naučili da rade u preduzećima, znači nisu naučili da se bave poljoprivredom, a jedini način da opstanu je bavljenje poljoprivredom.”
Zbog toga je, dodaje Milojko Stanić, u okviru Udruženja za održivi povratak u Tuzlanski kanton, formirana i zemljoradnička zadruga:
“Tom zadrugom želimo da pomognemo povratnicima da se uključe u nekakvu organizovanu proizvodnju, prvenstveno u domenu poljoprivrede, jer je ovo područje dobar osnov za bavljenje poljoprivredom. Tu su i industrijski kapaciteti, odnosno gradovi su blizu, tako da se može izvršiti plasman. Zadruga će pomoći oko organizovanja proizvodnje, znači stručnim savjetima, i oko plasmana. Zadruga je kandidovala i neke programe kod međunarodnih organizacija. Konkretno imamo program proizvodnje mlijeka u mjesnoj zajednici Sižje i Krtova. Još nismo dobili odgovor, ali očekujem da će se to pozitivno riješiti. Zadruga je organizovala i edukativna predavanja u toku zime u mjesnim zajednicama Panjik, Sižje i Požarnica. Također smo organizovali i otkup vinogradarskog puža u te tri mjesne zajednice. Otkupili smo preko šest tona, otkupna cijena je bila jedna marka po kilogramu. Mi trenutno imamo šest zadrugara, registrovani su po ovom novom zakonu, i imamo negdje oko pedesetak kooperanata. Kooperantski odnosi se sada uglavnom svode na otkup. Zatim, nama je cilj da nam se kroz stručnu pomoć vrate mladi ljudi i kadrovi.”
Na sastanku u Doboju učestvovali su i predstavici regionalnog Udruženja izbjeglih i raseljenih lica sa sjedištem u ovom gradu. Mitar Karać kaže da se za povratak na području opštine Zenica ovom Udruženju prijavilo 150 porodica:
“Pa prema svim podacima koje danas imamo, zainteresovanost je velika. Ne može niko reći da mi Srbi nećemo da se vraćamo i da mi nismo zainteresovani za svoju imovinu. Jesmo i zainterosovanost je velika. Ali, na žalost, u Zenici još nemamo nijednog primjera da je obnovljena ijedna kuća, da se ikome pomoglo s te strane. Nailazimo na razne administrativne barijere – potrebna je dokumentacija ovakva, onakva…”
Veliki broj srpskih kuća je potpuno uništen u okolini Zenice:
“Neka sela su totalno uništena. Znači, oko petnaest sela apsolutno više ne postoji, ni groblja, ni sela. Jedno naselje koje su naselili Bošnjaci i bili tu do prije nove godine, tu je uništeno 100-150 kuća.”
Srbi su zainteresovani i za povratak u selo Gostovići, gdje je porušueno blizu 600 kuća, kaže predsjednik Udruženja za povratak u taj dio opštine Zavidovići Stojan Ristić. Trenutno najveći dio prijeratnih stanovnika Gostića živi u Modriči:
“Mi imamo 596 porušenih kuća, što je 98-99 posto od ukupnog broja kuća. Sad momentalno nam je potrebno barem pedesetak kuća koje je neophodno popraviti da bi se ljudi mogli vratiti. Ima ljudi koji su, ne samo zainterosovani za povratak, već se moraju vratiti, jer u Modriči nemaju od čega da žive.”
Povratnici, te izbjegli i raseljeni Srbi očekuju i pomoć od Vlade Republike Srpske. Sa predstavnicima njihovih udruženja u Doboju je razgovarao predstavnik resornog ministra u entitetskoj Vladi Miladin Dragičević, koji je na čelu tog Ministarstva bio od 1998. do 2000. godine. On je rekao da Srbi dugo vremena poslije rata nisu bili zainteresovani za povratak u FBiH, što je pojasnio ovih primjerom:
“Ja sam imao odobrenje od predsednika Evropske komisije da odaberemo jednu srpsku sredinu i da popravimo kuće. Našao sam jedno područje blizu Tuzle, između Tuzle i Kalesije. To je bila „mala Kalifornija“, gdje je bilo preko 500 srpskih kuća, dolina Spreče, bogat narod, dobra zemlja. I kad smo organizovali sastanak da to izložimo, maltene su rekli – mi smo ušli u rat da ginemo, a sad ćemo da ubijamo ko misli našom glavom.”
Dragičević je dodao da Ministarstvo do kraja ove godine ne može učestvovati u rješavanju problema o kojima se govorilo u Doboju. Predstavnicima udruženja je sugerisao da svoje podatke ostave nadležnim organima RS-a, kako bi se dio sredstava osigurao u entitetskom budžetu za narednu godinu.
“Blizu je kraj poslovne godine. Mi sad već pravimo neke konture novog budžeta Ministarstva odnosno Vlade RS-a. Podatke koje ne budemo imali, vjerovatno nećemo moći unijeti u budžet. To je jedno. Drugo, pored kontakta s nama koji ćemo to stručno pripremiti, što vam praktično ne znači ništa, veoma je važno da vi imate kontakt sa poslanicima, jer vi znate da Skupština RS-a usvaja budžet. Sve što nije unešeno u budžet, možemo se sastajati hiljadu puta, ali od toga nema ništa. Možemo se ovako ispričati, izjadati jedni drugima, ali ništa od toga. Evo, vi ste rekli: „Šta možete u ovoj godini?“. Odgovor je jasan: „Ne možemo ništa, jer nije u planu“.
Ova najava s druge strane znači i ponovno prikupljanje papira, kaže Stojan Ristić:
“I neke cijene su se u papirologiji povećale. To sad kad iznesem svojim ljudima dole, ne znam kako ću ostat živ.”
* * * * *
Za neke izbjeglice problemi se ne završavaju i kada se ukaže prilika za povratak kući. Donacija u građevinskom materijalu najčešće nije kraj izbjegličkog „hoda po mukama“. To potvrđuju otac i kćerka – Ibrahim i Sabina Spahić, koji su se našli na spisku donacija u građevinskom materijalu u okviru projekta „Pražnjenje kolektivnih centara“.
Trebali bi se vratiti u selo Izbišno, Miljevina, opština Foča. Oni kažu:
“Tamo je samo ruševina, spaljeno, zaraslo... Radujem se, ali s obzirom kakvi su uslovi, i ne previše. Troje djece, a nikakvih uslova nema – ni ambulante, ni škole, ničega.”
“Ja sam student Fakulteta političkih nauka, imam mlađu sestru, četvrti razred i brata treći razred. Oni su odlični učenici. Tu uopšte nema nikakve škole. Najbliža škola je u Miljevini koja je 10 kilometara daleko, a nema ni prevoza, ni ništa. Tu nema djece bošnjačke nacionalnosti. Niko se nije vratio u to selo gdje se vraćamo mi. Treba mijenjati nešto iz temelja. Nije povratak samo izgraditi kuću. Evo u Sarajevu su stvoreni makar nekakvi uslovi, poštuju se ljudska prava i slobode, a opet je teško. A zamislite tamo. Znači, to nije samo pitanje toga izgraditi kuću, mnogo drugih stvari se treba promijeniti. To se trebaju zapitati svi, i ove naše vlasti i vlasti u RS-u. To nije samo pitanje slikanja pred kamerama i potpisivanja ugovora, da bi se na neki način iskupili, i naše vlasti i međunarodna zajednica, već treba mnogo štošta mijenjati. Pod broj jedan, radi se o diskriminaciji u obrazovanju. Ja neću dozvoliti da budem neobrazovana, ni ja, ni moja sestra, ni moj brat, ni bilo ko. Onda zdravstvo, otac je srčani bolesnik, majka isto tako. Ko će se o njima brinuti? Dalji komentar je suvišan. Ili ako hoće da se radi donacija, onda neka se radi masovni povratak, pojedinačno ne može. I vidjeli ste, uglavnom se daje donacija starijim ljudima. Bili smo u više kolektivnih centara. I ovdje smo u stanju socijalne potrebe, ali se ipak borimo, obrazujemo se, pokušavamo na neki način da nam krene bolje, ali mnoge stvari se moraju promijeniti da bi to bilo moguće. Treba na to gledati iz naše perspektive. Svi nosimo traume. Ovdje ispred Ministarstva je sve lijepo, treba otići na teren pa vidjeti.”
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba
Pitanje: Naša slušateljka Almedina Burić iz Sanskog Mosta je pitala: „Radila sam nekoliko godina u inostranstvu, a sada, po povratku, radim u mjestu predratnog stanovanja. Zanima me da li bi se već trebala angažovati da prikupim dokumentaciju za te godine rada, jer do penzije imam najmanje petnaest godina. Ko ustvari prikuplja te dokaze – da li ja ili Fond penzijsko-invalidskog osiguranja (PIO) – kad ostvarim uslove za penziju? Napominjem da imam radni staž u Njemačkoj i Češkoj Republici“.
Odgovor: Kad steknete uslove za penziju, neposredno pred odlazak u penziju, vi prikupljate dokumentaciju i dokaze o godinama rada. Što se tiče ostvarenog radnog staža u Njemačkoj i Češkoj Republici, zavisi da li ste radili na legalan način i da li je to evidentirano. Ako jeste, obzirom da nismo upoznati sa njihovom zakonima, raspitajte se koliki je minimalni osnov za ostvarivanje prava na penziju u državama u kojima ste radili na legalan način, a to možete učiniti u pravnom odjelu navedenih država u Bosni i Hercegovini.
Pitanje: Nas slušalac iz SR Njemačke, postavio je nekoliko pitanja koja se odnose na mogućnost daljnjeg uplaćivanja i proceduru kupovanja radnog staža u BiH, te primanje BiH penzije. Uz informaciju da ćemo odgovor na ovo pitanje potražiti i u narednim emisijama u Fondu penzijskog invalidskog osiguranja, mislim da nije naodmet da čujemo i vaše stručno mišljenje.
Pitanja koja ste postavili su uopćena pitanja koja se ne mogu svrstati u pravni domen. A na ista je nemoguće dati odgovor, jer ni sam zakonodavac ne može znati, prilikom donošenja zakona, kakav će biti efekat tog zakona u praksi.
Ukoliko želite konkretan odgovor, molim vas za činjenice o konkretnom problemu sa određenom dokumentacijom na koju se pozivate, pa se možete javiti na našu e-mail adresu: vp-sarajevo@smartnet.ba ili na telefon: 033/260-360 ili 033/260-370 ili pak, ako ste u mogućnosti, doći u kancelarije Udruženja „Vaša prava“, na adresi Dolina broj 9, 71000 Sarajevo, pri tom ponesite svu relevantnu dokumentaciju kako bismo vam, uvidom u istu, dali konkretan odgovor.
Pitanje: Naša slušateljka iz Hrvatske piše: „Posjedovali smo stan u Sarajevu, to je bio vojni stan i suprug je imao stanarsko pravo, te sklopljen kupoprodajni ugovor. Po izbijanu rata, otišli smo u Njemačku, u 6. mjesecu 1992. godine, gdje smo boravili punih pet godina, a onda smo došli u Hrvatsku. Zahtjev za povrat stana podnijeli smo na vrijeme i na nadležno mjesto. Godine 2000. smo dobili rješenje po kome se odbija naš zahtjev za povrat stana, pod izlikom da je suprug na dan 30. april 1991. godine još uvijek imao status aktivnog vojnog lica, te da je njegova služba u vojsci prestala 4. aprila 1994. godine, te konačno da smo stan napustili. Nisu bili uvaženi dokumenti koje smo podnijeli kao dokaz – datum napuštanja BiH, kada je istovremeno suprug napustio i službu u bivšoj Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA), zatim dokaze o izbjegličkom statusu u Njemačkoj. Žalili smo se na ovo rješenje i nikada nismo dobili odgovor.
Kada smo posjetili Kantonalno ministarstvo stambenih poslova , rečeno nam je kako je doneseno i drugostepeno rješenje, koje nam je upućeno poštom , a kojim se potvrđuje prva odluka da nemamo pravo na povrat stana. Međutim, mi to rješenje nismo nikada dobili, tako da nismo iskoristili pravo žalbe sljedećoj instanci. Šta da radimo?“
Odgovara Selma Hodžić, pravnik u organizaciji „Vaša prava“: Iz informacija koje ste dali u pismu, vidljivo je da je nadležni organ postupio nezakonito iz slijedećih razloga: nadležni organ je bitno povrijedio odredbe upravnog postupka, a koje se odnose na načelo saslušanja stranke, načelo materijalne istine, te odredbu Člana 75. Zakona o upravnom postupku – obavezno lično dostavljanje, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te povrijedio zakon. Obzirom da se prema informacijama iz pisma radi o dva suprotstavljena interesa, dakle s jedne strane nadležni organ tvrdi da je vaš suprug ostao u službi bivše JNA sve do 4. aprila 1994. godine, a s druge strane vaš suprug tvrdi da je faktički bio u Njemačkoj i imao status izbjeglice, nadležni organ je morao pozvati vašeg supruga na raspravu na kojoj bi se utvrdilo pravo činjenično stanje, te na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja donijeti odluku. Što se tiče informacije iz pisma da nadležni organ raspolaže sa povratnicom na kojoj stoji potpis vašeg supruga, vaš suprug kao zainteresirana strana u postupku, može tražiti od prvostepenog organa da mu na osnovu Zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH dostavi kopiju povratnice, ukoliko ista uopće postoji. Ako je povratnica potpisana od drugog lica, tada je prvostepeni organ povrijedio odredbu upravnog postupka, koja se odnosi na dostavljanje pismena, jer se protiv drugostepenog rješenja može pokrenuti upravni spor u određenom roku, koji se ne može produžavati. Vaša tvrdnja da je suprug bio u Njemačkoj i imao priznat status izbjeglice u toj zemlji, samim tim isključuje primjenu odredbe Člana 3a. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, sa ugrađenim izmjenama i dopunama proglašenim Odlukom Visokog predstavnika od 4. decembra 200. godine i objavljenim u „Službenim novinama Federacje BiH“ broj 56/01 od 21. decembar 2001.godine), a koju je nadležni organ očigledno primijenio. Dakle, to je odredba koja se odnosi na stanove koji su proglašeni napuštenim na teritoriji FBiH, a koji su na raspolaganju Federalnog ministarstva odrane. Na osnovu svega naprijed izloženog, vaš suprug može podnijeti vanredni pravni lijek, zahtjev za ponavljanje postupka na osnovu Člana 234 Zakona o upravnom postupku i tražiti od nadležnog organa da ga kao stranku u postupku pozove na raspravu na kojoj će iznijeti sve činjenice i dokaze relevantne za ovaj postupak. Za sve dodatne informacije možete se obratiti našem Udruženju na e-mail adresu adresu: vp-sarajevo@smartnet.ba ili na telefon: 033-260-360 ili 033-260-370, kako bi smo vam mogli pomoći pri rješavanju vašeg imovinsko-pravnog problema.
Na naredna dva pitanja odgovara Emir Prcanović, također pravnik u Udruženju „Vaša prava“:
Naš slušalac piše: „1992. godine smo prodali našu porodičnu kuću u Bosanskom Novom, za pet hiljada konvertibilnih maraka (KM) i otišli. Nakon rata, moj otac je tražio povrat imovine. To pravo je ostvario odlukom Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (CRPC), međutim osoba koja se nalazi u našoj kući podnosi tužbu sudu, tražeći 20 hiljada KM i kamate od 1992. godine. Sud donosi odluku da se nama kuća mora vratiti, a mi kupcu novac koji nam je dao – pet hiljada konvertibilnih maraka. Kupac, međutim, i dalje traži kamate, ostaje u našoj kući, a do sada ništa nije riješeno. Molim vas, pomozite da se vratimo u svoju kuću.
Iz vašeg pisma može se zaključiti da ste se pozvali na prijetnju kao manu volje prilikom zaključenja spornog kupoprodajnog ugovora (kuća), pa ste na osnovu Člana 60. Zakona o obligacionim odnosima podnijeli tužbu za poništenje predmetnog ugovora. Prvostepeni sud je donio presudu u vašu korist, ali se vjerovatno tuženi (lice kome ste prodali vašu kuću) žalio. Predmet je po žalbi upućen nadležnom drugostepenom sudu (Okružni sud Banja Luka). Ovom prilikom ističem da je nezahvalno davati prognozu o tome kakva će biti odluka drugostepenog suda po žalbi. Ukoliko ona bude u vašu korist (potvrdi se prvostepena presuda), trebate podnijeti prijedlog za izvršenje presude i tražiti iseljenje iz kuće. Zahtjev tuženog da mu isplatite kamatu za novac koji je dao prilikom prodaje kuće je neosnovan i kamate se ne mogu tražiti po tom osnovu. Vi ste samim ispunjenjem činidbi ugovora izvršili vaše obaveze, odnosno primili novac a predali kuću u posjed. Dakle, ugovorne obaveze su izvršene. Da ste vi kojim slučajem primili novac od kupca, a niste predali kuću u posjed, tada bi kupac-tuženi imao osnova da traži povrat novca uz kamatu. Pošto je ugovor koji ste vi zaključili rušiv, kada se donese drugostepena odluka, vi trebate vratiti novac koji ste primili, a tražiti predaju kuće nazad u vaš posjed. Činjenica da sud do danas nije riješio po žalbi, može se pravdati velikim brojem zaprimljenih predmeta, kao i reformom sudova koja je bila u toku prošle godine. U svakom slučaju, ne biste trebali čekati još dugo na konačnu odluku suda, jer je predmet, kako ste naveli, u julu prošle godine prebačen nadležnom sudu na postupak.
Pitanje: I ponovo o jednom problemu o kojem smo više puta govorili u našim emisijama, a podstiče ga slušateljka koja je imala stanarsko pravo na stanu u Travniku, međutim, kako kaže, iz zdravstvenih razloga i neinformisanosti nije u predviđenom roku podnijela za povrat stana. Pita da li se sada može nešto učiniti?
Iz Vašeg pisma jasno je da niste podnijeli zahtjev za povrat stana na kojem postoji stanarsko pravo, a u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. Nosioci stanarskog prava bili su dužni da u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima podnesu zahtjev za povrat stana nadležnom upravnom organu za stambena pitanja, nadležnom sudu ili Komisiji za imovinsko-pravne zahtjeve izbjeglica i raseljenih lica (CRPC). Gore pomenuti rok je izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima produžavan, pa je rok za podnošenje zahtjeva za povrat stanova koji su proglašeni napuštenim bio 4. jul 1999. godine, a za stanove koji nisu proglašeni napuštenim 4. oktobar 1999. godine. Izuzetno, rok za podnošenje zahtjeva za uništene ili devastirane stanove je bio od 1. januara 2002. godine do 30. juna 2002. godine. Pošto iz vašeg pisma prozilazi da takav zahtjev niste podnijeli u zakonskom roku, i da je članom 5. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima propisano da ukoliko nosilac stanarskog prava u gore navedenom roku ne podnese zahtjev za povrat stana, prestaje mu stanarsko pravo, i vama će u skladu sa navedenom odredbom prestati stanarsko pravo. Nadležni organ uprave ima pravo da raspolaže stanovima na koje nije podnesen zahtjev za povrat, dajući ih na privremeno korištenje u svrhu alternativnog smještaja. U svrhu primjene Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima vođena je dugogodišnja kampanja u medijima, kako u zemlji tako i u inostranstvu, pa je čudno da niste bili upoznati sa postupkom za povrat. Ukoliko ste bili spriječeni da sami, zbog bolesti, podnesete zahtjev za povrat stana u posjed, mogli ste dati nekome punomoć i ovlastiti to lice da u vaše ime pokrene postupak za povrat stana.
* * * * *
Izbjeglim i raseljenim licima koja žele da se vrate u Federaciju BiH, neophodna je pomoć resornog ministarstva RS-a, koje za tu namjenu nema dovoljno novčanih sredstava, konstatovano je na sastanku u Doboju kojem su prisustvovali predstavnici Udruženja izbjeglih i raseljenih Srba i Ministarstva za izbjegla i raseljena lica Vlade RS-a. Njihove stavove, odnosno ono što su tom prilikom kazali, zabilježio je naš saradnik Arnes Grbešić:
Oko 10 hiljada srpskih kuća je tokom i poslije rata porušeno na području Tuzlanskog kantona. Do sad je obnovljeno 10 posto uništenih kuća. Ovo je na sastanku sa zvaničnicima iz Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica RS-a u Doboju rekao predstavnik Udruženja za održivi povratak u Tuzlanski kanton Milojko Stanić:
“Po našoj procjeni, pri sadašnjem tempu obnove, za 25 godina se neće stići obnoviti, ne samo stambeni objekti, a da ne pričamo o gospodarskim.”
Prema podacima ovog Udruženja, u Tuzlanski kanton se vratilo manje od 10 hiljada izbjeglih i raseljenih Srba:
“Što se tiče održivog povratka, on je nepovoljan. Uglavnom su se vratili stari koji žive od penzije. Znači, mladi se rijetko odlučuju na povratak, zato što nemaju zagarantovanu egzistenciju. Zaposlenja nema, poznato je da nijedan povratnik Srbin nije zaposlen na području Tuzlanskog kantona. Oni koji se odluče za povratak, teško dobijaju i programe. Dalje, kod programa je problem što su ljudi naučili da rade u preduzećima, znači nisu naučili da se bave poljoprivredom, a jedini način da opstanu je bavljenje poljoprivredom.”
Zbog toga je, dodaje Milojko Stanić, u okviru Udruženja za održivi povratak u Tuzlanski kanton, formirana i zemljoradnička zadruga:
“Tom zadrugom želimo da pomognemo povratnicima da se uključe u nekakvu organizovanu proizvodnju, prvenstveno u domenu poljoprivrede, jer je ovo područje dobar osnov za bavljenje poljoprivredom. Tu su i industrijski kapaciteti, odnosno gradovi su blizu, tako da se može izvršiti plasman. Zadruga će pomoći oko organizovanja proizvodnje, znači stručnim savjetima, i oko plasmana. Zadruga je kandidovala i neke programe kod međunarodnih organizacija. Konkretno imamo program proizvodnje mlijeka u mjesnoj zajednici Sižje i Krtova. Još nismo dobili odgovor, ali očekujem da će se to pozitivno riješiti. Zadruga je organizovala i edukativna predavanja u toku zime u mjesnim zajednicama Panjik, Sižje i Požarnica. Također smo organizovali i otkup vinogradarskog puža u te tri mjesne zajednice. Otkupili smo preko šest tona, otkupna cijena je bila jedna marka po kilogramu. Mi trenutno imamo šest zadrugara, registrovani su po ovom novom zakonu, i imamo negdje oko pedesetak kooperanata. Kooperantski odnosi se sada uglavnom svode na otkup. Zatim, nama je cilj da nam se kroz stručnu pomoć vrate mladi ljudi i kadrovi.”
Na sastanku u Doboju učestvovali su i predstavici regionalnog Udruženja izbjeglih i raseljenih lica sa sjedištem u ovom gradu. Mitar Karać kaže da se za povratak na području opštine Zenica ovom Udruženju prijavilo 150 porodica:
“Pa prema svim podacima koje danas imamo, zainteresovanost je velika. Ne može niko reći da mi Srbi nećemo da se vraćamo i da mi nismo zainteresovani za svoju imovinu. Jesmo i zainterosovanost je velika. Ali, na žalost, u Zenici još nemamo nijednog primjera da je obnovljena ijedna kuća, da se ikome pomoglo s te strane. Nailazimo na razne administrativne barijere – potrebna je dokumentacija ovakva, onakva…”
Veliki broj srpskih kuća je potpuno uništen u okolini Zenice:
“Neka sela su totalno uništena. Znači, oko petnaest sela apsolutno više ne postoji, ni groblja, ni sela. Jedno naselje koje su naselili Bošnjaci i bili tu do prije nove godine, tu je uništeno 100-150 kuća.”
Srbi su zainteresovani i za povratak u selo Gostovići, gdje je porušueno blizu 600 kuća, kaže predsjednik Udruženja za povratak u taj dio opštine Zavidovići Stojan Ristić. Trenutno najveći dio prijeratnih stanovnika Gostića živi u Modriči:
“Mi imamo 596 porušenih kuća, što je 98-99 posto od ukupnog broja kuća. Sad momentalno nam je potrebno barem pedesetak kuća koje je neophodno popraviti da bi se ljudi mogli vratiti. Ima ljudi koji su, ne samo zainterosovani za povratak, već se moraju vratiti, jer u Modriči nemaju od čega da žive.”
Povratnici, te izbjegli i raseljeni Srbi očekuju i pomoć od Vlade Republike Srpske. Sa predstavnicima njihovih udruženja u Doboju je razgovarao predstavnik resornog ministra u entitetskoj Vladi Miladin Dragičević, koji je na čelu tog Ministarstva bio od 1998. do 2000. godine. On je rekao da Srbi dugo vremena poslije rata nisu bili zainteresovani za povratak u FBiH, što je pojasnio ovih primjerom:
“Ja sam imao odobrenje od predsednika Evropske komisije da odaberemo jednu srpsku sredinu i da popravimo kuće. Našao sam jedno područje blizu Tuzle, između Tuzle i Kalesije. To je bila „mala Kalifornija“, gdje je bilo preko 500 srpskih kuća, dolina Spreče, bogat narod, dobra zemlja. I kad smo organizovali sastanak da to izložimo, maltene su rekli – mi smo ušli u rat da ginemo, a sad ćemo da ubijamo ko misli našom glavom.”
Dragičević je dodao da Ministarstvo do kraja ove godine ne može učestvovati u rješavanju problema o kojima se govorilo u Doboju. Predstavnicima udruženja je sugerisao da svoje podatke ostave nadležnim organima RS-a, kako bi se dio sredstava osigurao u entitetskom budžetu za narednu godinu.
“Blizu je kraj poslovne godine. Mi sad već pravimo neke konture novog budžeta Ministarstva odnosno Vlade RS-a. Podatke koje ne budemo imali, vjerovatno nećemo moći unijeti u budžet. To je jedno. Drugo, pored kontakta s nama koji ćemo to stručno pripremiti, što vam praktično ne znači ništa, veoma je važno da vi imate kontakt sa poslanicima, jer vi znate da Skupština RS-a usvaja budžet. Sve što nije unešeno u budžet, možemo se sastajati hiljadu puta, ali od toga nema ništa. Možemo se ovako ispričati, izjadati jedni drugima, ali ništa od toga. Evo, vi ste rekli: „Šta možete u ovoj godini?“. Odgovor je jasan: „Ne možemo ništa, jer nije u planu“.
Ova najava s druge strane znači i ponovno prikupljanje papira, kaže Stojan Ristić:
“I neke cijene su se u papirologiji povećale. To sad kad iznesem svojim ljudima dole, ne znam kako ću ostat živ.”
* * * * *
Za neke izbjeglice problemi se ne završavaju i kada se ukaže prilika za povratak kući. Donacija u građevinskom materijalu najčešće nije kraj izbjegličkog „hoda po mukama“. To potvrđuju otac i kćerka – Ibrahim i Sabina Spahić, koji su se našli na spisku donacija u građevinskom materijalu u okviru projekta „Pražnjenje kolektivnih centara“.
Trebali bi se vratiti u selo Izbišno, Miljevina, opština Foča. Oni kažu:
“Tamo je samo ruševina, spaljeno, zaraslo... Radujem se, ali s obzirom kakvi su uslovi, i ne previše. Troje djece, a nikakvih uslova nema – ni ambulante, ni škole, ničega.”
“Ja sam student Fakulteta političkih nauka, imam mlađu sestru, četvrti razred i brata treći razred. Oni su odlični učenici. Tu uopšte nema nikakve škole. Najbliža škola je u Miljevini koja je 10 kilometara daleko, a nema ni prevoza, ni ništa. Tu nema djece bošnjačke nacionalnosti. Niko se nije vratio u to selo gdje se vraćamo mi. Treba mijenjati nešto iz temelja. Nije povratak samo izgraditi kuću. Evo u Sarajevu su stvoreni makar nekakvi uslovi, poštuju se ljudska prava i slobode, a opet je teško. A zamislite tamo. Znači, to nije samo pitanje toga izgraditi kuću, mnogo drugih stvari se treba promijeniti. To se trebaju zapitati svi, i ove naše vlasti i vlasti u RS-u. To nije samo pitanje slikanja pred kamerama i potpisivanja ugovora, da bi se na neki način iskupili, i naše vlasti i međunarodna zajednica, već treba mnogo štošta mijenjati. Pod broj jedan, radi se o diskriminaciji u obrazovanju. Ja neću dozvoliti da budem neobrazovana, ni ja, ni moja sestra, ni moj brat, ni bilo ko. Onda zdravstvo, otac je srčani bolesnik, majka isto tako. Ko će se o njima brinuti? Dalji komentar je suvišan. Ili ako hoće da se radi donacija, onda neka se radi masovni povratak, pojedinačno ne može. I vidjeli ste, uglavnom se daje donacija starijim ljudima. Bili smo u više kolektivnih centara. I ovdje smo u stanju socijalne potrebe, ali se ipak borimo, obrazujemo se, pokušavamo na neki način da nam krene bolje, ali mnoge stvari se moraju promijeniti da bi to bilo moguće. Treba na to gledati iz naše perspektive. Svi nosimo traume. Ovdje ispred Ministarstva je sve lijepo, treba otići na teren pa vidjeti.”
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba