Dostupni linkovi

logo-print

Rezultati nacionalističkih stranaka su katastrofalni


Predsjednik Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine (SDP BiH), zastupnik u državnom Parlamentu, redovni profesor Sarajevskog univerziteta, Zlatko Lagumdžija: Ukoliko građani BiH na svojevrsnom referendumu daju negativan glas aktuelnim vlastima kroz lokalne izbore, onda će to biti povod i međunarodnoj zajednici i Visokom predstavniku da vidi i shvati da je njegov projekat podrške njegovim licenciranim reformatorima propao.

RSE: Vi ste na čelu najrelevantnije opozicione partije u BiH, jeste li spremni za predstojeće lokalne izbore 2. oktobra, za koje je upravo označen početak službene predizborne kampanje?

LAGUMDŽIJA: Praktično skoro svaki deseti kandidat na ovim izborima je kandidat SDP-a. SDP ima na svojim listama preko 2600 kandidata, imamo kandidate za načelnike i u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) i u Republici Srpskoj (RS), kao i liste za opštinska vijeća, idemo na ove izbore u 117 opsttina i u FBiH i u RS-u i praktično se na taj način može možda i statistički vidjeti od prilike veličina partije koju predstavljam. S druge strane, mi smo već prije nekoliko mjeseci formirali odgovarajuće izborne štabove, ne samo centralni izborni štab, nego i regionalne i kantonalne i opštinske izborne stabove. Ljudi koji su inače prepoznatljivi kao SDP-ovi načelnici, koji su se u protekle četiri godine bavili lokalnom samoupravom, vodili su našu Grupu za izbornu strategiju i za izborni program. To su načelnik Tuzle Jasmin Imamović, koji se pokazao kao sigurno najbolji načelnik; to je pored toga sredina u kojoj je SDP pobijedio 1990. godine i do dan danas tamo imamo svog načelnika, nakon Selima Bešlagića, imamo Jasmina Imamovića koji je načelnik već četiri godine. Zatim, u toj grupi su načelnik opštine Centar Ljubiša Marković, opštine koja je dobila najveći broj međunarodnih priznanja za najbolje organizovanu i uređenu opštinu u BiH. Zatim Željko Komšić, koji je bio naš ambasador u Beogradu jedno vrijeme, a koji je prije toga bio načelnik opštine Novo Sarajevo. Damir Hadžić, najmlađi načelnik u BiH, mladić koji je imao 24 godine kada je prije četiri godine postao načelnik, tek nakon što je završio fakultet i pokazao se kao jedan od najuspješnijih načelnika opštine. On naime jeste najmlađi načelnik, ali je ta opština mlađa od njega; pri tom je jedna od najmnogoljudnijih opština u BiH, ali najmlađa u Sarajevu. Zatim se tu nalazi veliki broj ljudi koji su radili te poslove, ali bili su smijenjeni u zadnjih godinu dana, pod naletom Stranke demokratske akcije (SDA) i Stranke za BiH nakon posljednjih izbora, kao što je naš načelnik u Maglaju – Meša Bradarić, koji je od Maglaja napravio sredinu koja je prednjačila u povratničkim projektima, prednjačio je u oživljavanju te opštine, a smijenjen je zahvaljujući tome što se Stranka za BiH priključila SDA-u. I mnogi drugi.

RSE: Očekujete li korektnu kampanju vaših protivnika, s obzirom na dosadašnje insistiranje na nacionalnoj komponenti, ulogu medija i tako dalje?

LAGUMDŽIJA
Prvo, ja ne očekujem od današnjih vladajućih struktura ništa dobro u naredna dva mjeseca. Mislim da će to biti vrlo prljava kampanja s njihove strane, to se već može vidjeti. U nekima od njihovih medija su počeli na brutalan i primitivan način da idu na neke naše ljude koji su se sada već evidentno pojavili kao kandidati koji imaju najviše izgleda na uspjeh. Za tako nešto se na žalost moramo spremati. Ja sam u zadnje dvije godine i sam doživio najbrutalniju i najprljaviju kampanju koja je vođena protiv nekoga od rata do danas, pa sam to preživio, ali to se sada prenosi i na moje druge kolege. Dakle, nije problem u Zlatku Lagumdžiji, nego je problem u ljudima koji predstavljaju SDP i koji predstavljaju opasnost za vladajuće nacionalističke strukture. Evo recimo Jasmin Imamović, kojeg sam maloprije spomenuo, tek kada je ponovo istaknuta njegova kandidatura za načelnika ispred SDP, kada se profilirao kao šef Grupe za strategiju SDP-a za lokalne izbore i kada je sve više počeo nastupati kao SDP-ovac, počeli su brutalni napadi na njega, čak i od onih medija koji su ga prije godinu dana proglašavali uzorom uspješnosti i slično. Poznato je, recimo, da je prije godinu dana u Tuzli otvoreno slano jezero, jedino slano jezero na kontinentu, u Evropi, i to je bio zaista spektakl sam po sebi. Danas u tim istim medijima Jasmina Imamovića napadaju što to jezero nije dovoljno slano. Uzmite zatim, recimo, jednog Željka Komšića kojeg danas napadaju na najprimitivniji način samo zato što je odlučio da ipak bude kandidat SDP-a u jednoj od najvećih opština u BiH – u opštini Novo Sarajevo u Sarajevu, i evidentno je da će Željko Komšić biti čovjek koji će biti načelnik te opštine nakon novih izbora i to je razlog da se on na najprimitivniji način napadne, slobodno mogu reći, od strane kriminalnih krugova. Dakle, sve ovo govorim zbog toga što je evidentno da će nacionalisti probati da rade dvije stvari: da napadaju ljude brutalno i primitivno, a s druge strane, ono čega smo sada svjedoci, pokušavaju da homogeniziraju Bošnjake, Srbe i Hrvate oko nacionalističkih tema i pokušaće ponovo da stvore privid nacionalne ugroženosti ne bi li ljudi prestali misliti o neuspjehu sadašnjih vlasti.

RSE: S obzirom na aktuelnu predizbornu atmosferu u BiH, možete li objektivno procijeniti vaš domet na predstojećim izborima?

LAGUMDŽIJA: Ja zaista želim biti ozbiljan u mjeri da ljudi koji se nakon lokalnih izbora sjete ovoga što sam sada govorio, ipak prepoznaju notu ozbiljnost u ovome što sada govorim. Ja vam ne govorim šta bih ja volio, ja vam govorim šta mislim da je realno. Mislim da je realno da će sadašnje vladajuće nacionalističke stranke, prije svega HDZ (Hrvatska demokratska zajednica), SDA i SDS (Srpska demokratska stranka), s njihovim koalicionim partnerima, prije svega PDP-om (Partija demokratskog progresa) i na žalost Strankom za BiH, proći lošije nego prije dvije godine, prije svega zato što je u ove dvije godine rezultat njihovog vladanja najblaže rečeno katastrofalan. Mislim da će građani imati priliku da na određen način kroz lokalne izbore daju ocjenu sadašnjoj vlasti, a mislim da ta ocjena nije prolazna. S druge strane, mislim da su SNSD (Stranka nezavisnih Socijaldemokrata) i SDP, kao dvije najveće opozicione partije, pa i NHI (Nova hrvatska inicijativa) i HSS (Hrvatska seljačka stranka), s kojima imamo dobru saradnju, danas mnogo jače nego što su to bile prije dvije godine. Sva relevantna istraživanja praktično pokazuju da je SDP prevazišao taj jedan, da tako kažem, neuspjeh koji je bio evidentan prije dvije godine, dakle tu jednu krizu u kojoj smo objektivno bili, iz razloga koji su javnosti manje-više poznati. Mislim da danas sve veći broj ljudi vidi rezultate one famozne Alijanse, u kojoj je SDP bio najprepoznatljiviji kao njen nosilac, drugim očima. Jer, koliko god su ljudi bili prije dvije godine nezadovoljni i s pravom nas kaznili jer su od nas očekivali više, danas oni, na žalost, žive u vremenu u kojem statistička istraživanja pokazuju da na pitanje: „Da li vam je danas bolje nego u oktobru 2002. godine?“, devet od deset ljudi odgovara da im je danas gore nego prije godinu i po dana. Dakle, danas se SDP vidi na jedan drugačiji način i ja vjerujem da će to biti razlog postizanja boljeg rezultata SDP-a nego prije dvije godine. I treći razlog je što mi u pojedinim sredinama, gdje imamo svoje načelnike, izlazimo sa izuzetno dobrim rezultatima. Prije svega mislim na Tuzlu i Sarajevo, zatim na Zenicu, zatim na neke sredine u Tuzlanskom i Sarajevskom kantonu, Srednjobosanskom kantonu. Također mislim da su naša tri načelnika u Jablanici, Kaknju i Maglaju smijenjeni brutalnom silom Stranke za BiH koja se priklonila SDA-u prije godinu dana. Mislim da je u tim sredinama danas lošije i da se naši načelnici sada vide u drugačijem svjetlu i oni su ponovo naši kandidati. I u nekim drugim sredinama imamo izuzetno dobre kandidate, mlade ljude, recimo u Bihaću, gdje imamo Hamdiju Lipovaču, mladića koji nema ni trideset godina, magistar je međunarodnog prava u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), naš poslanik u kantonalnoj skupštini i mladi naučni radnik na Univerzitetu, koji predstavlja jedno novo lice SDP-a. Zatim, evo da ne govorim samo o nekim većim sredinama, recimo u Rudom, u istočnom ili jugoistočnom dijelu RS-a, na mjestu gdje je formirana 1. proleterska brigada, na mjestu koje je na taj način poznato bar našim starijim slušaocima, imamo jednog izvanrednog mladog čovjeka – Bojana Bajića, koji je član Predsjedništva SDP-a, koji je kandidat za načelnika opštine Rudo, koji vodi jednu mrežu nevladinih organizacija, koja tamo pokušava, kroz taj nevladin sektor, da poveže ljude, pa čak i poljoprivredne proizvođače i neke ljude koji se bave preradom poljoprivrednih proizvoda. Dakle, mi na ove izbore idemo s jednom listom provjerenih ljudi, ali i s listom novih, mladih lica koja treba da vode, ne samo svoje sredine, nego sutra i SDP BiH i Bosnu i Hercegovinu kao jednu normalnu evropsku zemlju.

RSE: Jedno od čestih pitanja u proteklih godinu-dvije dana bilo je o perspektivi socijaldemokratije u BiH. Tokom posljednjih izbora se moglo zaključiti da je protiv vas bila, čini mi se, i međunarodna zajednica. Koliko je socijaldemokratska politička opcija danas objektivno relevantna za budućnost BiH?

LAGUMDŽIJA: Potpuno se slažem s vama da smo mi predstavljali najvećeg protivnika trima nacionalističkim strankama. Pazite koliko je to neprirodno – SDS dobiva glasove Srba tako što ih plaši Bošnjacima i Hrvatima, odnosno SDA-om i HDZ-om, a onda idu zajedno u koaliciju. SDA s druge strane plaši Bošnjake SDS-om, pa i Srbima ili Hrvatima, a onda ide u koaliciju sa njihovim nacionalističkim strankama, protiv kojih oni, uslovno rečeno, prosto energiziraju vlastiti narod i vlastito biračko tijelo. Dakle, prvo svađaju ljude, da bi onda s onima zbog kojih ih svađaju sklopili savez. I onda u takvoj situaciji njihov najveći protivnik više nije ona druga nacionalistička stranka, nego im je najveći protivnik SDP, što je sasvim prirodno, jer im SDP predstavlja prirodnu protutežu. Naš koncept vladanja BiH, koji mi zagovaramo, potpuno je i dijametralno drugačiji od onoga koji zagovaraju oni, zato mi i jesmo njihov najveći protivnik. Zatim, u nekim međunarodnim krugovima ipak postoji veliki broj desničara koji smatraju da BiH treba urediti po principu nekih afričkih ili azijskih, bliskoistočnih, plemenskih podjela koje su oni istorijski pravili i da ovdje ustvari treba vladati po principu – zavadi pa vladaj, odnosno da treba vladati preko, kako oni kažu, pripitomljenih nacionalista, jer su im ovi malo divlji. Oni smatraju da smo mi svi zajedno inače malo divlji i da nas treba malo pripitomiti preko naših pitomih plemenskih nacionalnih poglavica. SDP se tome suprotstavlja i mi jesmo konstrukciona greška u takvim planovima. Upravo je to razlog zašto, na žalost, imamo tako puno protivnika. S druge strane, mi moramo posmatrati socijaldemokraciju u BiH u kontekstu regionalnih događanja. Pogledajte, u Hrvatskoj je na zadnjim izborima Račanov SDP imao od prilike onoliko glasova koliko danas imaju evo ove dvije socijaldemokratske partije u BiH – SNSD i SDP. Dakle, mi nismo procentualno lošije prošli od naših prijatelja u Hrvatskoj. S druge strane u Srbiji – da Crnu Goru ostavim za trenutak po strani, mada je tamo situacija slična – one političke partije koje se nazivaju socijaldemokratske, praktično su na jednocifrenom procentu glasova. Čak i ako Demokratsku stranku Borisa Tadića – koja je ušla u Socijalističku internacionalu na zadnjem kongresu u Sao Paolu, za šta smo i mi glasali, pošto smo punopravna članica Internacionale još od 1999. godine – smatramo socijaldemokratskom političkom opcijom, možete da vidite da je socijaldemokratija u Srbiji neuporedivo slabija nego u BiH. Pored toga u BiH je SDP-u mnogo teže s onim za šta se zalaže nego socijaldemokracijama u Srbiji i Hrvatskoj, gdje su one ipak u načelu jednonacionalne. U jednom podijeljenom, antagoniziranom, nacionalistički rasturenom društvu, SDP BiH pokušava da gradi socijaldemokraciju na način na koji je to za socijaldemokraciju prirodno, a to je da ona okuplja, a ne dijeli ljude. Drugim riječima, nama je mnogo teže biti socijaldemokratima, sa multietničke tačke gledišta, nego što je to našim drugovima, prijateljima u Srbiji i Hrvatskoj. Ja bih volio da smo mi mnogo jači kao socijaldemokrati, ali pošto se na Balkanu i u ovom našem najbližem okruženju, dakle u Srbiji i Hrvatskoj, kao i kod nas u BiH, puno toga dešava po principu spojenih posuda, mislim da je socijaldemokracija u BiH pred mnogo većim iskušenjima i izazovima. Ali ipak mislim da ćemo na ovim lokalnim izborima pokazati da je socijaldemokracija u BiH mnogo jača nego što je bila prije dvije godine i mislim da će nakon tih lokalnih izbora u oktobru zaista biti zrelo stanje za prijevremen izbore u BiH, koji bi se mogli desiti negdje početkom naredne godine. Jer, ukoliko građani BiH na svojevrsnom referendumu daju negativan glas aktuelnim vlastima kroz lokalne izbore, onda će to biti povod i međunarodnoj zajednici i Visokom predstavniku da vidi i shvati da je njegov projekat podrške njegovim licenciranim reformatorima, koji su nacionalisti, propao.

RSE: Može li doći do nekog ozbiljnijeg povezivanja opozicionih stranaka u oba bosanskohercegovačka entiteta, koje bi činile neki relevantan blok prema nacionalnim strankama?

LAGUMDŽIJA: Mi smo već prije nekoliko mjeseci potpisali jednu zajedničku političku platformu. Potpisale su je moje kolege Milored Dodik i Krešimir Zubak ispred NHI-ja, koji opet ima potpisanu saradnju sa HSS-om Marka Tadića, i socijalisti Petra Đokića, koji su stranka te orijentacije u RS-u, i ja za SDP. Potpisali smo jednu zajedničku programsku platformu, za razliku od aktuelne vlasti koja nema nijedan potpisani dokument, nego imaju samo potpisan raspored fotelja. Usaglasili smo se taksativno, pobrojano telegrafski, koji su to naši programski ciljevi u domenu vladavine prava, ekonomskih reformi, borbe protiv kriminala, sigurnosnih reformi, evropskih integracija, Partnerstva za mir i svega onoga oko čega se današnje aktuelne vlasti međusobno svađaju, a jedino su se uspjeli dogovoriti oko raspodjele fotelja. Mi smo, dakle, uspjeli sa svoja četiri koaliciona partnera, koja su nam najbliža, da potpišemo jedan takav dokument, a da taj dokument nije prazno slovo na papiru pokazale su i pripreme za formiranje listi. Mi smo se usaglasili, tako da recimo SDP ima kandidate za načelnike u svim onim opštinama u kojima smatramo da smo od svih tih političkih stranaka najsnažniji. Drugim riječima, SDP recimo nema kandidata za načelnika Banjaluke, jer smo se dogovorili da za načelnika Banjaluke ima kandidata SNSD, a SDP-ovi birači će biti pozvani da podrže kandidate tih političkih stranaka za gradonačelnika, a da glasa za našu opštinsku listu i za naše vijećnike i da sutra naši vijećnici, zajedno sa vijećnicima ovih političkih stranaka s kojima smo bliski, sarađuju i podržavaju program koji će imati gradonačelnik koji dolazi iz redova te političke grupacije. S druge strane, recimo na Ilidži ili u opštini Centar, Novo Sarajevo ili u Tuzli, nijedna od tih stranaka nema svog kandidata za načelnika, jer je procjena da tu najjače kandidate ima SDP. Ali to ne znači da sutra vijećnici tih političkih stranaka neće zajedno sa našim vijećnicima davati punu podršku načelniku opštine ili gradonačelniku, koji će biti praktično gradonačelnik svih građana i prije svega odgovarati političkoj opciji SDP-a i nama bliskih političkih stranaka. Također u ovo vrijeme sarađujemo u pojedinim entitetskim Parlamentima i u državnom Parlamentu na zajedničkim projektima. Recimo SDP-ov Zakon o oduzimanju opljačkane imovine, koji je u parlamentarnoj proceduri privremeno zaustavljen od strane nacionalističkih vladajućih stranaka – istina, moram priznati korektnosti radi, da nam se Stranka za BiH tu pridružila na tom zakonu, ali PDP je sa svoja tri nacionalistička brata blokirao taj Zakon – ponovo dajemo u parlamentarnu proceduru, uz punu podršku SNSD-a, NHI-ja, Socijalista i kompletne opozicije. Dakle, mi smo već sada, za ove lokalne izbore, uspjeli da iskoordiniramo naše predizborne liste, naši skupovi će biti održavani u uzajamnoj koordinaciji i naši zajednički politički protivnici su danas vladajuće političke partije, a mi jedni druge podržavamo. Na određen način želimo da građanima i našim biračima damo do znanja da smo zreli ljudi, da smo u stanju da sarađujemo, ne samo kad nas vlast na to natjera, nego da smo u stanju da sarađujemo zato što imamo veći broj zajedničkih ciljeva nego tačaka koje nas razdvajaju.

RSE: Koliko je svim tim pozitivnim nastojanjima i procesima objektivno prepreka to što je većina stranaka u RS-u ipak okupljena oko nekog nacionalnog programa?

LAGUMDŽIJA: Kad bi SDP imao identična stanovišta sa SNSD-om, onda bi mi bili jedna politička partija. Međutim, mi u današnjoj situaciji želimo da pokušamo da se povežemo sa što je moguće nama bližim političkim snagama. Danas vrlo često dobivamo javne prigovore od SDA, u kojima govore da je Dodik veći nacionalista od SDS-a i slične gluposti. Ja zaista mislim da time SDA na određen način pravda svoju nečistu savjest zbog toga što sarađuje sa političkom strankom koja još uvijek nije uspjela da se riješi svog osnivača, koji je najtraženiji ratni zločinac trenutno na planeti i koji se krije negdje po bosanskim šumama. Dakle, ja zaista mislim da je ogromna razlika između političke opcije koju zagovara jedan Milorad Dodik ili Pero Đokić i one političke opcije koju zagovara SDS i njihova logistička i svaka druga podrška. S druge strane, prirodno, ljudi iz SDP-a, i Bošnjaci i Hrvati i Srbi iz SDP-a, imaju bitno različite stavove kada je u pitanju poigravanje sa nacionalizmom, s kojim se objektivno igraju neki od naših političkih partnera, ali smatram da je to neuporedivo drugačije od onoga što nam nudi SDS sa svojim koalicionim partnerima.

RSE: Kako tumačite najnoviji zahtjev Partije demokratskog progresa, odnosno njenog lidera Mladena Ivanića, za preispitivanje naziva „Bošnjak“ i korištenje imena „bosanski jezik“?

LAGUMDŽIJA: Moram priznati da je meni Mladena Ivanića žao. Mladen Ivanić se, kao i Stranka za BiH, prije godinu i po dana opredijelio da oživi koaliciju SDS, HDZ i SDA i da im omogući da formiraju Vijeće ministara na nivou BiH. Tada počinje sunovrat Mladena Ivanića, iz jednog jednostavnog razloga što se je na određen način Ivanić u toj koaliciji pojavio kao neka vrsta osigurača SDS-u. Onda je vrlo brzo postao mikrofon SDS-u. Međutim, bojim se da je u posljednje vrijeme odlučio da bude, ne više glasnogovornik, nego zagovornik SDS-ovih ideja, nečega što definitivno ispred sebe ima samo prošlost, i to ružnu vlastitu prošlost. Mislim da je Mladen Ivanić ušao, na jedan primitivno politikantski način, u osporavanje bosanskog jezika i uopšte osporavanje tih elementarnih, da tako kažem, kategorija u domenu ljudskih prava svakog pojedinca i svakog naroda. On to radi isključivo zato da bi se spasio od svog političkog sunovrata u koji je upao i upravo je to razlog zašto se sada pokušava predstaviti većim zaštitnikom srpstva od SDS-a, na jedan primitivan način, koji mu ne dolikuje kao univerzitetskom profesoru.

RSE: Vidite li izvijesnim izjašnjavanje svih građana BiH kao Bosanaca u nekom doglednom periodu?

LAGUMDŽIJA: Meni su još uvijek svježa iskustva sa Konvencije američkih demokrata u Bostonu, gdje sam bio prije nekoliko dana, na predsjedničkoj nominaciji Johna Kerryja, gdje se po ko zna koji put okupila demokratska Amerika, i crna i bijela, i anglosaksonska i latinoamerička, i kršćanska i muslimanska, i azijska i evropska po svojim korijenima, ali jedna demokratska Amerika i koja kao takva može biti samo snažnija nego Amerika koja je podijeljena. Ako se jedna takva zemlja, koja je jedina supersila na planeti, okuplja u svim svojim različitostima, ne bi li bila snažna i ne bi li izdržala izazove vremena koji su pred njima, a i pred nama kad su pred njima, onda možete misliti kako jedna grupa ljudi kojih ima oko četiri miliona, koji se zovu državljani BiH, koji dijele tri velike svjetske religije, koje pripadaju trima konstitutivnim i jednakopravnim narodima na čitavoj teritoriji te nesretne zemlje od 55 hiljada kvadratnih kilometara, ako nas četiri miliona nismo u stanju da budemo i Srbi i Hrvati i Bošnjaci i katolici i pravoslavci i jevreji i muslimani, ali da istovremeno imamo i svoj bosanskohercegovački identitet, dakle ako ne budemo u stanju da imamo svoj bosanskohercegovački identitet zajedno sa svim ovim našim identitetima, etničkim, nacionalnim i vjerskim, i da sve to čuvamo jedni drugima, u tom slučaju smo, svi mi zajedno, ljudi bez perspektive. Ali vjerujem da je ipak pred nama jedno vrijeme u kojem, nakon svih ovih ratova i podjela, ulazimo u period integracija sami između sebe, ne bi li se integrisali u šire evropske prostore i ostali svako od nas to što jesmo, ali istovremeno da budemo i Bosanci i Hercegovci u mjeri u kojoj smo Bošnjaci, Srbi i Hrvati, jer u protivnom nećemo biti ni ono što nam je sada draže.

RSE: Mislite li da Visoki predstavnik Paddy Ashdown djeluje efikasno u svim ovim problemima koji su trenutno u BiH?

LAGUMDŽIJA: Pa ja mislim da se on vrlo često bavi efemernim problemima, kao što je na primjer promocija bosanskohercegovačkog turizma, zajedno sa ministrom vanjskih poslova, njegovom zamjenicom i ko zna kim, u situaciji kada je to, najblaže rečeno, smiješno, dok se s druge strane nekim važnim stvarima bavi na jedan potpuno površan način. Tako je recimo prije nekoliko dana napao SDP zbog toga što smo mi blokirali Zakon o unutrašnjem dugu u FBiH. Čak nas je optužio da se trebamo toga sramiti, jer time štitimo mali broj bogatih Hrvata odnosno šačicu bogataša. To je samo pokazalo kako Visoki predstavnik, u jednom takvom ozbiljnom pitanju, ustvari pojma nema o čemu se radi ili ako ima pojma, onda je zaista, najblaže rečeno, nedopustivo, da ne upotrijebim neku grublju riječ, to kako se ponaša. Naime, mi smo, da podsjetim, u toku parlamentarne procedure ukazivali, na bazi ekspertnih analiza, da su ponuđena rješenja unutrašnjeg duga protivna interesima opljačkanih penzionera i radnika koji su sudjelovali u odbrani zemlje, pa i starih deviznih štediša koji su prije rata časno sticali svoju imovinu. I mi smo, radi zaštite interesa upravo tih građana i radi izgradnje jednog zdravog poslovnog ambijenta i povjerenja u državne institucije, u razgovorima sa predstavnicima međunarodne zajednice i Vlade, predlagali konkretna nova rješenja. Smatrali smo, recimo, da je sramotno da se penzionerima uskraćuju njihove dvije ranije redovne penzije i jedna invalidnina i da se predlaže da će im se to isplatiti tek za osam godina. A mi smo pokazali da smo u stanju da za godinu dana otplatimo te dvije stare penzije i jednu invalidninu. Također smo recimo smatrali da je, najblaže rečeno, neodgovorno što se devizne štediše – i one koje su branile zemlju – isplaćuju u obveznicama koje se naplaćuju za dvadeset do pedeset godina, a ne novcem i onda smo predložili konkretna rješenja, zbog kojih nas je Visoki predstavnik optužio da štitimo šačicu bogataša. Kako bi se on osjećao da Blairova Vlada njemu kao britanskom penzioneru uzme dvije časno zarađene penzije i da mu kaže da će ih dobiti za osam godina? Ili da mu se ušteđevina, koju je zaradio radeći ovdje po Bosni i gdje sve po svijetu, pretvori u obveznice koje će moći naplatiti za dvadeset godina? Dakle, u takvoj situaciji Visoki predstavnik, imajući duple aršine u svojoj zemlji u odnosu na nas, ovdje nama soli pamet i pretvara nas u nekoga ko mu izgleda djeluje malouman ukoliko će u sve to skupa da povjeruje. Ja zaista mislim da Visoki predstavnik mora konačno da objasni samom sebi i da samom sebi prizna da je napravio katastrofalnu grešku time što je nacionaliste prozvao reformatorima i dao im licencu da su reformatori. Jasno je kao dan da su nacionalizam i reforme nešto što se kod nas zove drveni šporet, dakle nikako ne može zajedno.

RSE: Kakva je perspektiva BiH, po vasem misljenju, s obzirom na to kako drzava funkcionise, odnos medjunarodne zajednice, mladi i dalje odlaze…?

LAGUMDŽIJA: Na određeni način sam optimista u mjeri u kojoj mislim da ova katastrofa, i ekonomska i socijalna, pa i društvena, u kojoj se nalazimo u najužem smislu te riječi, na neki način dolazi do svoje kulminacije i do neke vrste otrežnjenja i osvještavanja ljudi. Mislim da nam je sada mnogo teže prodati običnom čovjeku nacionalističke podvale, na način na koji to rade nacionalne stranke, i mislim da se danas ljudi sve više okreću pitanjima koja čine svakodnevni život, razgovorima o budućnosti, vlastitoj, svoje djece, da ljudi traže prije svega pravdu, obračun sa kriminalom i korupcijom, da ljudi traže više posla, kvalitetnijeg posla, a ne da neko štiti njihove nacionalne interese, jer su više oboljeli od zaštitnika nacionalnih interesa. I u tom smislu sam optimista, što mislim da pomalo svijest o tome probija u narodu, u najužem smislu te riječi. Ono zbog čega sam također optimista, to je da smo mi ipak prije dvije-tri godine uspjeli, ulaskom u Vijeće Evrope i otvaranjem procesa pregovora sa Evropskom unijom (EU) o stabilizaciji i pridruživanju, da ustrojimo kurs BiH kao jedne multietničke, evropske države, koja će završiti na tom kursu tako što će biti jedna država, koja će biti država članica EU i u kojoj će građani, i u RS-u i u FBiH i u bilo kom dijelu ove zemlje, imati glavni grad u Sarajevu, ali istovremeno i u Briselu, na način na koji to imaju Nijemci, Austrijanci, Francuzi i mnogi drugi danas u Evropi. Dakle, ja sam optimista, imajući u vidu da nam niko neće moći promijeniti taj kurs postajanja jedne evropske države. Ono zbog čega sam tužan, zbog čega sam žalostan i što moj pesimizam u nekim trenutcima čini izvjesnim, to je što mi na tom putu idemo nedopustivo sporo, a odgovornost za to snose ljudi koji vladaju ovom zemljom, a to su prije svega nacionalisti, uz pomoć svojih pokrovitelja iz međunarodne zajednice i Visokog predstavnika. Dakle, ima li ova zemlja budućnost? Ima, kad se riješimo nacionalizma kao vladajuće snage među nama i kad se riješimo Visokog predstavnika, ne samo ovog, nego bilo kojeg, kad budemo dovoljno zreli da preuzmemo vlastitu sudbinu u svoje ruke i da nam Visoki predstavnici ovdje dolaze u turizam, a ne da nam promoviraju naš turizam u situaciji kad nema pas za šta da nas ugrize.

RSE: Vi ste sigurno jedan od onih bosanskohercegovačkih političara koji je najčešće i najsnažnije napadan. Možete li nam reći kolika je danas cijena bavljenja politikom u BiH?

LAGUMDŽIJA: Na žalost, cijena bavljenja politikom je u BiH jako visoka. Ja sigurno spadam u mnoge ljude koji se stalno iznova pitaju – što će mi sve ovo, jer ja sam čovjek koji od politike ne živi. Evo sad dok razgovaramo, nalazim se na svom radnom mjestu, ne u Parlamentu, jer tamo ne primam platu, ne ni u SDP-u, nego na fakultetu, gdje vodim Centar za menadžment i informacione tehnologije i gdje predajem duži niz godina, otkako sam se vratio iz Amerike. Dakle, ja ne živim od politike. Međutim, ono što me drži u svemu ovome, to je svijest o tome da ljudi, ukoliko se danas ne angažuju u politici, u ovako prljavom vremenu, u vremenu kada se prave institucije, u vremenu kada se praktično ustrojavaju elementarne državne strukture i odnosi među nama, ukoliko politiku prepustimo kao prljavi posao samo prljavim ljudima, onda, koliko god se čistim poslom bavite, nećete moći ostati čisti. Ja bih zaista volio da mogu više učiti djecu kompjuterima i strateškoj upotrebi informacionih tehnologija, ali na taj način ne mogu promijeniti stanje u ovoj zemlji i zato se i bavim politikom. Ja znam, na žalost, da međunarodna zajednica, da bi prikrila vlastiti neuspjeh, već duže vrijeme generiše jednu sliku o političarima kao nečasnim ljudima i na žalost nas je dovela do toga da zaista veliki broj ljudi u ovoj zemlji danas smatra da su političari najveći dobitnici u ovih deset godina, čak veći od ratnih profitera i od vođa organizovanog kriminala i mafije. Na žalost, mi smo došli u situaciju da obični ljudi skoro preziru političare, vjerovatno imaju puno razloga za tako nešto, međutim ukoliko se svi mi prestanemo baviti politikom, onda ćemo politiku ostaviti međunarodnoj zajednici, a mislim da su oni ti koji nas mogu odvesti u nestanak ili neku drugu vrstu propasti. Zamislite situaciju u kojoj jedan visoki dužnosnik međunarodne zajednice mjesečno košta više nego moj asistent za čitav svoj radni vijek od četrdeset godina dok ne ode u penziju. Naime, kad uzmete prosječni lični dohodak jednog asistenta i pomnožite ga sa dvanaest, pa sa četrdeset, vidjećete da je to iznos koji je manji nego koliko košta jedan visoki dužnosnik međunarodne zajednice u BiH za mjesec dana. Dakle, mi se moramo jednostavno baviti politikom, ne bi li se politika prestala baviti nama na jedan ovako okrutan način. I ja zato mogu samo ljude koji se ne bave politikom kao ja, pozvati da izađu da glasaju na ovim izborima i da se na taj način bave politikom, jer u protivnom ne izlaženje na izbore samo pušta drugima da rade sve ovo što nam se desilo.
XS
SM
MD
LG