RSE
Obrazlažući motive za usvajanje zakona po kojem će vojno pravosuđe biti u nadležnosti pravosudnih organa Crne Gore, poslanik Socijaldemokratske partije Crne Gore Miodrag Iličković je naveo da je već godinu dana probijen rok za donošenje takvog zakona na nivou državne zajednice, da je procjena Crne Gore da je Savjet ministara izuzetno loše postupio donoseći odluku o zamrzavanju rada vojnog pravosuđa. Činjenica da Skupština državne zajednice nije donijela taj zakon od sada, a nije ni u proceduri, upućuje na zaključak da je to u nadležnosti države članice, što je dodatni razlog za donošenje ovog zakona, rekao je Iličković. Pored ovoga šef Poslaničkog kluba Demokratske partije socijalista Miodrag Vuković naveo je još nekoliko razloga među kojima su taj što Ustavna povelja ne poznaje institut vojnog pravosuđa i da državna zajednica nema izbornih nadležnosti, pa je time problem vojnog provosuđa u rukama organa država članica. Vuković je naveo i pravo države članice da sama donese potreban akt ukoliko ona trpi štetu zbog nedonošenja određenog akta u zajedničkim institucijama.
VUKOVIĆ
Kao što vidimo da je do provjere opstanka državne zajednice ostalo malo vremena, sve su prilike da će ona još relativno kratko trajati, mislim da Crna Gora, koristeći i ovo univerzalno pravo kada su pravni sistemi u pitanju, pored ostalih razloga koje sam naveo i o kojima je govorio gospodin Iličković, ima pun kapacitet da donese Zakon o prenosu nadležnosti vojnog pravosuđa na civilno pravosuđe.
RSE
Skupština Crne Gore usvojila je zakon kojim se amnestira više od tri hiljade osoba koje su se našle na udaru vojnih organa zbog neodazivanju vojnim pozivima Vlade SR Jugoslavije u vrijeme NATO intervencije i kosovskih dešavanja. Poslanik Miodrag Iličković.
ILIČKOVIĆ
U tim vremenima mnogi ljudi koji su se suprotstavili dešavanjima na Kosovu, etničkim čišćenjima, progonima i koji nijesu u skladu sa svojom saviješću htjeli uzeti pušku u ruke i učestvovati u nečemu što su smatrali da je protivno njihovoj savjesti, našli su se na udaru vojnih sudova, vojnih tužilaštava, progonu i praktično u nekoliko navrata bili izloženi raznim torturama i strahu. Državna politika Republike Crne Gore i njeni organi suprotstavljali su se toj politici koju su tadašnji organi SRJ sprovodili, a kojoj se sada jednim dijelom sudi u Hagu. Na žalost, mnogi protagonisti te politike danas slobodno šetaju, dok momci koji su se tada suprotstavili toj politici u Crnoj Gori se nalaze u evidencijama vojnih sudova, tužilaštava.
RSE
Poslanik Demokratskog saveza Albanaca Mehmed Bardhi, pozdravljajući Zakon o amnestiji, ukazao je da veliki broj građana smatra da ne treba ići u vojsku, posebno među albanskom populacijom.
BARDHI
Jer prvenstveno ta klima u toj vojsci još nije takva da u njoj Albanci mogu da budu bezbijedni. Ta klima koja je u toj vojsci ne može da garantuje sva ta prava koja pripadaju pripadnicima manjinskog naroda. Konkretno, ja imam dvije izjave od ljudi, od tih mladih ljudi koji su završili vojni rok prije dva mjeseca. I oni su doživjeli mnogo, mnogo provokacija.
* * * * *
''To što umjesto parlamenta državne zajednice zakone o preuzimanju nadležnosti vojnih sudova, kao i Zakon o amnestiji, usvaja crnogorska Skupština za vojsku je jednako obavezujuće'', rekao je za naš radio savjetnik predsjednika Skupštine Crne Gore za bezbijednost Blagoje Grahovac. Zamoljen da prokomentariše da li može biti otpora od strane vojnih organa, budući da je Crna Gora odlučila da donese ova dva zakona zato što je na nivou državne zajednice probijen rok za usvajanje još prošle godine. Grahovac podsjeća da Zakonom o sprovođenju Povelje nije izričito propisano da li Zakon o prenosu nadležnosti vojnih pravosudnih organa donosi Skupština zajednice ili parlamenti članica
GRAHOVAC
Uopšte nema uslova ni razloga da bi se vršila opstrukcija. To je potpuno jasna stvar i ja sam siguran da će i oni ići u susret ovom riješenju. Ne postoji nikakav ni formalno-pravni, ni suštinski razlog da vojska daje otpor tome. Da je to i bila nadležnost Skupštine unije ona nije izvršila tu obavezu koja je trebalo da se završi do 4.avgusta 2003.godine, prema tome, da je ona čak i imala tu nadležnost nije je izvršila, a tu država članica mora da sebe zaštiti i formalno-pravno. Nigdje u opisu nadležnosti Skupštine unije nema određen zadatak i nadležnost za donošenje zakona iz oblasti sudstva, pa je i to pokazatelj da je to nadležnost država članica koje imaju ingerencije za donošenje zakona iz oblasti sudstva. Sigurno je ovo jedan trenutak koji bi trebalo primijetiti zato što poslije 1918. godine prvi put Crna Gora ima potpuni suverenitet u sudskoj vlasti na svojoj teritoriji. Jer, do sada je uvijek imala neku sudsku vlast izvan svoje nadležnosti.
* * * * *
Predsjednik Crnogorskog helsinškog komiteta Slobodan Franović ocijenio je donošenje Zakona o preuzimanju nadležnosti vojnih sudova na civilne i Zakona o amnestiji kao korak ka stavljanju tačke na, kako je rekao, ilegalan rad vojnih sudova koji su prema Ustavnoj povelji morali prestati sa radom još avgusta prošle godine. Franović je nezadovoljan što zakonom nije obuhvaćeno i pitanje vojne dokumentacije koja se tiče ratnih zločina, te personalne odgovornosti onih koji su progonili crnogorske građane, kao i pitanje lustracije
FRANOVIĆ
Prije svega mislim na problem sa dokumentacijiu koja se odnosi na ratne zločine, a koja je možda u posjedu bivšeg vojnog pravosuđa uzetog u cjelini. Mi smo više puta javno pozivali vlast da se riješi pitanje sačuvanja te dokumentacije od uništenja, jer je u mnogim medijima objavljeno da se ta dokumentacija sistematski uništava, što je povezivano sa aktivnostima generala Ace Tomića. Na žalost, nije nam poznato da je nešto preduzeto, a to je izuzetno važno pitanje i za samu Crnu Goru, jer i u Crnoj Gori ostaju neka pitanja u vezi ratnih zločina koja se moraju rasvijetliti kao što je osnivanje i rad koncentracionog logora u Morinju, slučaj ''Kaluđerski Laz'' i tako dalje. Osim ovoga postavlja se i pitanje rehabilitacije žrtava sa pravom, kako neki kažu, politički motivisanog progona građana od strane bivšeg vojnog pravosuđa. Postoji razumna sumnja da su neki progoni bili ne samo politički nego i etnički motivisani, možda i vjerski i sljedeće važno pitanje jeste pitanje utvrđivanje odgovornosti lustracije za sve ono što je radilo bivše vojno pravosuđe, naročito u vrijeme na koje se odnosi i ovaj Zakon o amnestiji, a to je vrijeme rata na Kosovu i intervencije zamalja članica NATO pakta. Vlasti su obećavale da će se ispitati odgovornost svih za ova sistematska kršenja i ozbiljna kršenja ljudskih prava mnogih građana Crne Gore. To se nije dogodilo. To pitanje ostaje otvoreno i mora biti stavljeno na dnevni red. Znači, utvrđivanje svih mogućih vrsta odgovornosti. Naravno, sa jednim potpuno individualnim pristupom.
Obrazlažući motive za usvajanje zakona po kojem će vojno pravosuđe biti u nadležnosti pravosudnih organa Crne Gore, poslanik Socijaldemokratske partije Crne Gore Miodrag Iličković je naveo da je već godinu dana probijen rok za donošenje takvog zakona na nivou državne zajednice, da je procjena Crne Gore da je Savjet ministara izuzetno loše postupio donoseći odluku o zamrzavanju rada vojnog pravosuđa. Činjenica da Skupština državne zajednice nije donijela taj zakon od sada, a nije ni u proceduri, upućuje na zaključak da je to u nadležnosti države članice, što je dodatni razlog za donošenje ovog zakona, rekao je Iličković. Pored ovoga šef Poslaničkog kluba Demokratske partije socijalista Miodrag Vuković naveo je još nekoliko razloga među kojima su taj što Ustavna povelja ne poznaje institut vojnog pravosuđa i da državna zajednica nema izbornih nadležnosti, pa je time problem vojnog provosuđa u rukama organa država članica. Vuković je naveo i pravo države članice da sama donese potreban akt ukoliko ona trpi štetu zbog nedonošenja određenog akta u zajedničkim institucijama.
VUKOVIĆ
Kao što vidimo da je do provjere opstanka državne zajednice ostalo malo vremena, sve su prilike da će ona još relativno kratko trajati, mislim da Crna Gora, koristeći i ovo univerzalno pravo kada su pravni sistemi u pitanju, pored ostalih razloga koje sam naveo i o kojima je govorio gospodin Iličković, ima pun kapacitet da donese Zakon o prenosu nadležnosti vojnog pravosuđa na civilno pravosuđe.
RSE
Skupština Crne Gore usvojila je zakon kojim se amnestira više od tri hiljade osoba koje su se našle na udaru vojnih organa zbog neodazivanju vojnim pozivima Vlade SR Jugoslavije u vrijeme NATO intervencije i kosovskih dešavanja. Poslanik Miodrag Iličković.
ILIČKOVIĆ
U tim vremenima mnogi ljudi koji su se suprotstavili dešavanjima na Kosovu, etničkim čišćenjima, progonima i koji nijesu u skladu sa svojom saviješću htjeli uzeti pušku u ruke i učestvovati u nečemu što su smatrali da je protivno njihovoj savjesti, našli su se na udaru vojnih sudova, vojnih tužilaštava, progonu i praktično u nekoliko navrata bili izloženi raznim torturama i strahu. Državna politika Republike Crne Gore i njeni organi suprotstavljali su se toj politici koju su tadašnji organi SRJ sprovodili, a kojoj se sada jednim dijelom sudi u Hagu. Na žalost, mnogi protagonisti te politike danas slobodno šetaju, dok momci koji su se tada suprotstavili toj politici u Crnoj Gori se nalaze u evidencijama vojnih sudova, tužilaštava.
RSE
Poslanik Demokratskog saveza Albanaca Mehmed Bardhi, pozdravljajući Zakon o amnestiji, ukazao je da veliki broj građana smatra da ne treba ići u vojsku, posebno među albanskom populacijom.
BARDHI
Jer prvenstveno ta klima u toj vojsci još nije takva da u njoj Albanci mogu da budu bezbijedni. Ta klima koja je u toj vojsci ne može da garantuje sva ta prava koja pripadaju pripadnicima manjinskog naroda. Konkretno, ja imam dvije izjave od ljudi, od tih mladih ljudi koji su završili vojni rok prije dva mjeseca. I oni su doživjeli mnogo, mnogo provokacija.
* * * * *
''To što umjesto parlamenta državne zajednice zakone o preuzimanju nadležnosti vojnih sudova, kao i Zakon o amnestiji, usvaja crnogorska Skupština za vojsku je jednako obavezujuće'', rekao je za naš radio savjetnik predsjednika Skupštine Crne Gore za bezbijednost Blagoje Grahovac. Zamoljen da prokomentariše da li može biti otpora od strane vojnih organa, budući da je Crna Gora odlučila da donese ova dva zakona zato što je na nivou državne zajednice probijen rok za usvajanje još prošle godine. Grahovac podsjeća da Zakonom o sprovođenju Povelje nije izričito propisano da li Zakon o prenosu nadležnosti vojnih pravosudnih organa donosi Skupština zajednice ili parlamenti članica
GRAHOVAC
Uopšte nema uslova ni razloga da bi se vršila opstrukcija. To je potpuno jasna stvar i ja sam siguran da će i oni ići u susret ovom riješenju. Ne postoji nikakav ni formalno-pravni, ni suštinski razlog da vojska daje otpor tome. Da je to i bila nadležnost Skupštine unije ona nije izvršila tu obavezu koja je trebalo da se završi do 4.avgusta 2003.godine, prema tome, da je ona čak i imala tu nadležnost nije je izvršila, a tu država članica mora da sebe zaštiti i formalno-pravno. Nigdje u opisu nadležnosti Skupštine unije nema određen zadatak i nadležnost za donošenje zakona iz oblasti sudstva, pa je i to pokazatelj da je to nadležnost država članica koje imaju ingerencije za donošenje zakona iz oblasti sudstva. Sigurno je ovo jedan trenutak koji bi trebalo primijetiti zato što poslije 1918. godine prvi put Crna Gora ima potpuni suverenitet u sudskoj vlasti na svojoj teritoriji. Jer, do sada je uvijek imala neku sudsku vlast izvan svoje nadležnosti.
* * * * *
Predsjednik Crnogorskog helsinškog komiteta Slobodan Franović ocijenio je donošenje Zakona o preuzimanju nadležnosti vojnih sudova na civilne i Zakona o amnestiji kao korak ka stavljanju tačke na, kako je rekao, ilegalan rad vojnih sudova koji su prema Ustavnoj povelji morali prestati sa radom još avgusta prošle godine. Franović je nezadovoljan što zakonom nije obuhvaćeno i pitanje vojne dokumentacije koja se tiče ratnih zločina, te personalne odgovornosti onih koji su progonili crnogorske građane, kao i pitanje lustracije
FRANOVIĆ
Prije svega mislim na problem sa dokumentacijiu koja se odnosi na ratne zločine, a koja je možda u posjedu bivšeg vojnog pravosuđa uzetog u cjelini. Mi smo više puta javno pozivali vlast da se riješi pitanje sačuvanja te dokumentacije od uništenja, jer je u mnogim medijima objavljeno da se ta dokumentacija sistematski uništava, što je povezivano sa aktivnostima generala Ace Tomića. Na žalost, nije nam poznato da je nešto preduzeto, a to je izuzetno važno pitanje i za samu Crnu Goru, jer i u Crnoj Gori ostaju neka pitanja u vezi ratnih zločina koja se moraju rasvijetliti kao što je osnivanje i rad koncentracionog logora u Morinju, slučaj ''Kaluđerski Laz'' i tako dalje. Osim ovoga postavlja se i pitanje rehabilitacije žrtava sa pravom, kako neki kažu, politički motivisanog progona građana od strane bivšeg vojnog pravosuđa. Postoji razumna sumnja da su neki progoni bili ne samo politički nego i etnički motivisani, možda i vjerski i sljedeće važno pitanje jeste pitanje utvrđivanje odgovornosti lustracije za sve ono što je radilo bivše vojno pravosuđe, naročito u vrijeme na koje se odnosi i ovaj Zakon o amnestiji, a to je vrijeme rata na Kosovu i intervencije zamalja članica NATO pakta. Vlasti su obećavale da će se ispitati odgovornost svih za ova sistematska kršenja i ozbiljna kršenja ljudskih prava mnogih građana Crne Gore. To se nije dogodilo. To pitanje ostaje otvoreno i mora biti stavljeno na dnevni red. Znači, utvrđivanje svih mogućih vrsta odgovornosti. Naravno, sa jednim potpuno individualnim pristupom.
