Dostupni linkovi

logo-print

Crnogorska politička alhemija


Da li olakom prodajom Kombinata aluminijuma u Podgorici, crnogorski državni vrh želi da prikrije veliku pljačku državne imovine? Teško pitanje Djukanovićevoj Demokratskoj partiji socijalista, već koalicioni partner Socijaldemokratska partija. Bivši čelnik te partije, sada clan Savjeta SDP-a, Žarko Rakčević tvrdi da će prodajom KAP-a, važan državni resurs, bez adekvatne nadoknade preći u ruke privatnika koji su i do sada čerupali kombinat. Radivoje Brajović, predsjednik Savjeta SDP-a zahtijeva da poslovodstvo KAP-a, ali i državni vrh odgovore: kako je ta velika firma pala u ropstvo čak 300 miliona eura duga.

Žarko Rakčević je bivši potpredsjednik crnogorske Vlade, a Radivoje Brajović, bivši crnogorski premijer. Obojica, dakle, nijesu laici: godinama su osmišljavali državnu ekonomiju. Sve to baca dodatni teret na vrh DPS-a i nameće dodatno pitanje: da li se to raspada brod vladajuće koalicije nakon što je prebrodio sve opozicione zamke i ultimatume medjunarodne zajednice?

Savez DPS-ovaca i Socijaldemokrata, sačinjen još davne '97. godine, kada je u vrijeme borbe protiv Miloševića premijer Djukanović grozničavo tražio saveznike. Uz prosrpske narodnjake, objedinio je procrngorske Socijaldemokrate. Ta trojna koalicija, obezbijedila je pobjedu na izborima '98. godine. Nakon odlaska narodnjaka i raspada trojnog saveza, tadašnji SDP dobija na značaju. Upravo zahvaljujući njima Djukanović je održao vlast i opet formirao Vladu. Odlazak Rakčevića i izbor Krivokapića za čelnog čovjeka socijaldemokrata samo je dodatno učvrstio partijski savez na vrhu. Čak i kada je potpisujući Beogradski sporazum, odgodio na tri godine rješavanje crnogorske suverenosti, Djukanović nije ostao bez podrške Krivokapićeve SDP.

Doduše, bilo je povremenih nesporazuma: sukob oko smjene ministra policije Jovićevića, razmirice oko državnog tužioca Medenice ili skorašnja igra gluvih telefona povodom usvajanja državnih simbola. Ali, sve su to bile bure u čaši vode. Najčešće bi socijaldemokrate nezadovoljno ćutale, primorane da, kao manja članica koalicije istrpe neobuzdanog i jačeg brata. Ali, priča o Kombinatu aluminijuma je nešto drugo od spora povodom izbora par državnih činovnika. Podgorički KAP je centar crnogorskog repro-lanca i prodajom fabrike aluminijuma, odredjuje se i budućnost crnogorske privrede: rudnika boksita, elektroprivrede i više desetina malih i srednjih preduzeća. Istovremeno, to je priča o modelu privatizacije. Ako je primjer KAP-a, primjer pljačkaške privatizacije, kako onda vjerovati da se zakon poštovao kod nekih drugih, sitnijih i ne toliko profitabilnih preduzeća. Pitanje KAP-a je dakle, ključno ekonomsko pitanje Crne Gore. Rješavanje dugova i privatizacije tog privrednog mastodonta, odlučiće i blisku budućnost crnogorske ekonomije.

I za manje važne probleme, potrebna je šira društvena saglasnost. Prodaja KAP-a podrazumijeva slogu, a ne svadju unutar vladajuće koalicije. Stoga je privatizacija KAP-a i političko pitanje. Pošto je očigledno da Djukanovićev DPS ne želi da mijenja Strategiju privatizacije KAP-a, onda će socijaldemokrate, koji su otvorili priču morati kao partija da se izjasne. Ako su u pravu Rakčević i Brajović kada govore o malverzacijama i zloupotrebama, onda prstom upiru baš u partnere iz DPS-a, ali i u vlastitu partiju. Jer, ako su u vrhu DPS-a smješteni oni koji manipulišu, koji omogućavaju kradju i arče državnu svojinu, onda vrh SDP-a ne može da saradjuje sa vrhom DPS-a – da zajednički vode Crnu Goru u bolji život i obećavaju referendum. Jednostavno, u tom slučaju, nešto se mora žrtvovati: ili koalicioni savez sa DPS-om, ili priča o crnogorskom referendumu. Sve drugo je politička alhemija koja neće dati rezultat.

Nemoguće je biti u koaliciji sa lopovskim partnerom, a biti pošteno opredjeljen za referendum.
XS
SM
MD
LG