RSE
Umirovljeni general Milan Miščević iz Zagreba smrtno je stradao nakon „Oluje“ od podmetnute bombe na pragu rodne kuće u Lici. Upravo ovih dana njegova je obitelj odlučila tužiti državu.
DRAGAN MIŠČEVIĆ
To se desilo u kući u Vrepcu kraj Gospića. To je bila njegova porodična kuća, jedna stara kuća. To je desilo u osmom mjesecu 1996. godine. Poslije „Oluje“ je otišao malo to vidjeti, obići par puta. Neko je „dobro pripremio teren“, postavio bombu…
RSE
Sin ubijenog generala Dragan Miščević podsjeća da mu je otac bio umirovljen još početkom osamdesetih, da je cijeli rat proveo u Zagrebu, gdje je i živio, da se nije bavio nikakvom politikom, da je bio lojalan hrvatskoj državi, a prije devedesetih, kao stari partizan, uživao ugled i kod Hrvata i kod Srba.
DRAGAN MIŠČEVIĆ
Njegova smrt je u to vrijeme bila signal Srbima – kad njega ubiše, što će onda tek nama raditi, ne vraćajmo se…
RSE
Miščevićeva supruga Marica kaže da su toliko bili očajni, te nisu ni pomišljali na tužbu:
MARICA MIŠČEVIĆ
Bilo mi je toliko teško da mi nije padalo na pamet da tražim neke novce, neku nadoknadu. Tako da nismo uopće podnijeli tužbu.
RSE
No, sin Dragan ističe da je ipak odlučio dati punomoć odvjetniku Anti Nobilu, jer je razočaran što država, unatoč tome što se, kaže, zna tko je podmetnuo eksplozivnu napravu pod vrata Miščevićeve kuće, nije kaznila navodnog počinitelja Ivicu Rožića:
DRAGAN MIŠČEVIĆ
On je oslobođen, “nema dokaza”… Sve je to sad palo u vodu.
RSE
Osim u ime obitelji Miščević, odvjetnik Anto Nobilo ističe kako će tužbe protiv hrvatske države podignuti i u ime brojnih stradalih obitelji u gospićkom slučaju:
NOBILO
Imam oko dvadeset obitelji, čiji su poginuli spomenuti u presudi u slučaju Norac i u ostalim slučajevima onih koji su proglašeni krivima i držim da je to pravno najčišća i najjednostavnija situacija. Dakle, imamo pravomoćnu presudu i ime žrtve je spomenuto. Pored toga imam još jedno desetak slučajeva koji nisu spomenuti u gospićkom predmetu, međutim postoje dokumenti koji se nisu mogli koristiti u kaznenom postupku, ali držim da parnički postupak to daleko šire tretira, i tim slučajevima ćemo pokušati dokazati odgovornost države za nasilnu smrt članova tih obitelji. Dakle, ako gledamo samo na one koji su ubijeni, ukupno imamo trideset obitelji, ali imamo i pedesetak slučajeva miniranja srpske imovine, od kojih se većina nalazi u Strasburu.
RSE
Supruga ubijenog Milana Miščevića, Marica Miščević, Hrvatica iz Ličkog Novog, dodaje kako im je zbog partizanske prošlosti još 1994. godine u njezinom rodnom selu minirana obiteljska kuća, iako je selo bilo izvan ratnih operacija. Tužili su državu, ali proces traje već deset godina.
MARICA MIŠČEVIĆ
Jedno pet kilometara od Gospića, gdje sam ja rođena, tamo smo gradili kuću i mislili tamo i živjeti, međutim minirali su je 1993. godine. Sud u Strasburu je priznao štetu i poslao presudu ovamo, međutim našem advokatu su ponudili odštetu u visino od šest hiljada eura, što je sramotan iznos za kuću koju smo gradili dvadeset godina.
RSE
Što se ubojstava tiče, hrvatska je država do sad pristala na dvije nagodbe. Djeci ubijenog Mihajla Zeca isplatila je nedavno 200 tisuća kuna, a supruzi i sinu Milana Levara 60 tisuća. U slučaju Srbina Nikole Košića iz Podravske Slatine, kojeg su hrvatski vojni policajci ubili 1992. godine i bacili u Dravu, država nije pristala na nagodbu, ali je prošli tjedan izgubila sudski spor, prvi zbog terorističkog čina, i morat će isplatiti naknadu od 95 tisuća eura. Odvjetnik Nobilo misli da bi Hrvatskoj bilo bolje da pristane na nagodbe, i to ne samo iz materijalnih razloga:
NOBILO
Ako su pripadnici policije ili vojske počinili određena kaznena djela, jedini način na koji država može preuzeti odgovornost je isplata štete. To je i jedan moralni čin i jedan pravni čin, jer se na taj način pokazuje kakav stav ova država zauzima prema zločinima koji su se desili u nedavnoj prošlosti.
RSE
U ovom trenutku čak 260 obitelji potražuje od hrvatske države naknadu štete za ubojstvo svojih najbližih.
NOBILO
Međutim, nakon što se završe slučajevi koji se vode u Haagu, dakle za „Blijesak“, „Oluju“, „Medački džep“, držim da će biti i daleko više takvih slučajeva.
DRAGAN MIŠČEVIĆ
Država će opet govoriti da nema novaca. Ja kažem – što ste onda ubijali? Trebali su spriječiti ubojstva i paljevine. Imaju novaca, milione dolara, da u Haagu plaćaju obranu onih, pa neka onda plate i nama.
Umirovljeni general Milan Miščević iz Zagreba smrtno je stradao nakon „Oluje“ od podmetnute bombe na pragu rodne kuće u Lici. Upravo ovih dana njegova je obitelj odlučila tužiti državu.
DRAGAN MIŠČEVIĆ
To se desilo u kući u Vrepcu kraj Gospića. To je bila njegova porodična kuća, jedna stara kuća. To je desilo u osmom mjesecu 1996. godine. Poslije „Oluje“ je otišao malo to vidjeti, obići par puta. Neko je „dobro pripremio teren“, postavio bombu…
RSE
Sin ubijenog generala Dragan Miščević podsjeća da mu je otac bio umirovljen još početkom osamdesetih, da je cijeli rat proveo u Zagrebu, gdje je i živio, da se nije bavio nikakvom politikom, da je bio lojalan hrvatskoj državi, a prije devedesetih, kao stari partizan, uživao ugled i kod Hrvata i kod Srba.
DRAGAN MIŠČEVIĆ
Njegova smrt je u to vrijeme bila signal Srbima – kad njega ubiše, što će onda tek nama raditi, ne vraćajmo se…
RSE
Miščevićeva supruga Marica kaže da su toliko bili očajni, te nisu ni pomišljali na tužbu:
MARICA MIŠČEVIĆ
Bilo mi je toliko teško da mi nije padalo na pamet da tražim neke novce, neku nadoknadu. Tako da nismo uopće podnijeli tužbu.
RSE
No, sin Dragan ističe da je ipak odlučio dati punomoć odvjetniku Anti Nobilu, jer je razočaran što država, unatoč tome što se, kaže, zna tko je podmetnuo eksplozivnu napravu pod vrata Miščevićeve kuće, nije kaznila navodnog počinitelja Ivicu Rožića:
DRAGAN MIŠČEVIĆ
On je oslobođen, “nema dokaza”… Sve je to sad palo u vodu.
RSE
Osim u ime obitelji Miščević, odvjetnik Anto Nobilo ističe kako će tužbe protiv hrvatske države podignuti i u ime brojnih stradalih obitelji u gospićkom slučaju:
NOBILO
Imam oko dvadeset obitelji, čiji su poginuli spomenuti u presudi u slučaju Norac i u ostalim slučajevima onih koji su proglašeni krivima i držim da je to pravno najčišća i najjednostavnija situacija. Dakle, imamo pravomoćnu presudu i ime žrtve je spomenuto. Pored toga imam još jedno desetak slučajeva koji nisu spomenuti u gospićkom predmetu, međutim postoje dokumenti koji se nisu mogli koristiti u kaznenom postupku, ali držim da parnički postupak to daleko šire tretira, i tim slučajevima ćemo pokušati dokazati odgovornost države za nasilnu smrt članova tih obitelji. Dakle, ako gledamo samo na one koji su ubijeni, ukupno imamo trideset obitelji, ali imamo i pedesetak slučajeva miniranja srpske imovine, od kojih se većina nalazi u Strasburu.
RSE
Supruga ubijenog Milana Miščevića, Marica Miščević, Hrvatica iz Ličkog Novog, dodaje kako im je zbog partizanske prošlosti još 1994. godine u njezinom rodnom selu minirana obiteljska kuća, iako je selo bilo izvan ratnih operacija. Tužili su državu, ali proces traje već deset godina.
MARICA MIŠČEVIĆ
Jedno pet kilometara od Gospića, gdje sam ja rođena, tamo smo gradili kuću i mislili tamo i živjeti, međutim minirali su je 1993. godine. Sud u Strasburu je priznao štetu i poslao presudu ovamo, međutim našem advokatu su ponudili odštetu u visino od šest hiljada eura, što je sramotan iznos za kuću koju smo gradili dvadeset godina.
RSE
Što se ubojstava tiče, hrvatska je država do sad pristala na dvije nagodbe. Djeci ubijenog Mihajla Zeca isplatila je nedavno 200 tisuća kuna, a supruzi i sinu Milana Levara 60 tisuća. U slučaju Srbina Nikole Košića iz Podravske Slatine, kojeg su hrvatski vojni policajci ubili 1992. godine i bacili u Dravu, država nije pristala na nagodbu, ali je prošli tjedan izgubila sudski spor, prvi zbog terorističkog čina, i morat će isplatiti naknadu od 95 tisuća eura. Odvjetnik Nobilo misli da bi Hrvatskoj bilo bolje da pristane na nagodbe, i to ne samo iz materijalnih razloga:
NOBILO
Ako su pripadnici policije ili vojske počinili određena kaznena djela, jedini način na koji država može preuzeti odgovornost je isplata štete. To je i jedan moralni čin i jedan pravni čin, jer se na taj način pokazuje kakav stav ova država zauzima prema zločinima koji su se desili u nedavnoj prošlosti.
RSE
U ovom trenutku čak 260 obitelji potražuje od hrvatske države naknadu štete za ubojstvo svojih najbližih.
NOBILO
Međutim, nakon što se završe slučajevi koji se vode u Haagu, dakle za „Blijesak“, „Oluju“, „Medački džep“, držim da će biti i daleko više takvih slučajeva.
DRAGAN MIŠČEVIĆ
Država će opet govoriti da nema novaca. Ja kažem – što ste onda ubijali? Trebali su spriječiti ubojstva i paljevine. Imaju novaca, milione dolara, da u Haagu plaćaju obranu onih, pa neka onda plate i nama.
