Dostupni linkovi

logo-print

Odmor će biti kratak


Izgleda da Milo Đukanović može mirno da planira ljetnji odmor, pošto je protekle sedmice prebrinuo dvije političke brige. Jednu unutar zemlje, drugu iz inostranstva.

Crnogorskog premijera je obradovala vijest iz Napulja. Tamošnji sud je odbacio optužbe protiv Đukanovića, ocjenjujući da crnogorski premijer nije počinio krivično djelo, već je oporezivanjem cigareta u trenzitu, kako se navodi, štitio interese vlastite države. Odlukom suda u Napulju skinuta je, makar donekle i makar za izvjesno vrijeme, hipoteka sa Đukanovića, ali što je važnije i sa države Crne Gore. U ljetnjoj izmaglici ostala su da lebde neka pitanja bez odgovora. Je li sve od početka bila politička igra da bi se Đukanović natjerao da odustane od referenduma? Hoće li se nešto kasnije i na nekom drugom mjestu aktivirati evropska duvanska tužba baš u času kada crnogorsko državno pitanje opet bude dnevnom redu? Svejedno, nakon odluke suda u Napulju Đukanović je privremeno miran što se tiče spoljnjeg pritisk.

U međuvremenu, ovdje u zemlji, stvari se po njega dobro odvijaju, iako on sam i njegova partija ništa nijesu uradili da tako bude. Sva zasluga pripada njihovim protivnicima, crnogorskoj opoziciji. Nakon godine bojkota rada parlamenta, opozicioni lideri su uspjeli samo jedno - da sve oko sebe ubijede da su nesposobni da se udruže i da su tako razjedinjeni nemoćni da obore sadašnju vlast. Šta više, Đukanović bi morao da nađe način da opoziciju balzamuje da bi duže trajala. Samo sa ovakvim protivnicima on djeluje tako moćno.

Ali, nedostatak ozbiljnog protivnika može biti i najveća opasnost za Đukanovića i njegovu ekipu. Crnogorska vladajuća koalicija je funkcionisala kao jedan organizam samo kada je bila ugrožena. U želji za održavanjem vlasti peglane su međusobne razlike i ostavljena su po strani partijska razračunavanja. Ali, dovijeka se prljavština ne može stavljati pod tepih. Već krajem ove godine vlast mora pronaći ključ za otvaranje dva ključna problema - državnog statusa Crne Gore i materijalnog statusa većine građana. Za riješavanje tako krupnih, životnih pitanja potreban je društveni konsenzus. A kako sada stvari stoje, ni unutar DPS-a ne mogu da se saglase jesu li ili nijesu za referendum.

Dok visoki funkcioner DPS-a Miodrag Vuković tvrdi da nema potrebe za usvajanjem simbola srpsko-crnogorske državne zajednice, jer ta unija neće dugo trajati, potpredsjednik DPS-a Svetozar Marović iz Beograda poručuje da je neukusno govoriti o roku za referendum, kada Evropa želi da Srbija i Crna Gora budu zajedno. Sad valja raščlaniti, jesu li Vuković i Marović članovi iste stranke ili u okviru DPS-a legalno postoje dvije strategije?

Nije bolja stvar ni kada je u pitanju ekonomija, samo su tu suprotstavljeni koalicioni partneri. Dok se DPS iz petnih žila trudi da nađe strateške partnere za privatizaciju KAP-a i prodaju Telekoma, SDP tvrdi da će, ako se to desi, Crna Gora biti oštećena.

Da li, dakle, vladajuća koalicija postoji samo da bi dvije stranke grabile privilegije ili je koalicija napravljena da bi se riješilo makar jedno suštinsko državno pitanje? Jedno je sigurno. Kada crnogorska vlast ne može ostvariti konsenzus unutar sopstvene koalicije, nema šanse za pravljenje nekog šireg, opštedruštvenog dogovora. Zato će i Đukanovićev odmor biti kratak, bez obzira na to što mu od opozicije ne prijeti opasnost. Vlast koja unutar sebe ne može da smisli i jednu strategiju, biće najjača opozicija sama sebi i državi koju predstavlja.
XS
SM
MD
LG