Dostupni linkovi

logo-print

Presudna uloga lokalnih zajednica


RSE
Povratak i ostanak ljudi koji su napustili svoje domove prije svega zavisi od toga koliko ih dobrodošlim smatra lokalna vlast i da li zaista želi obnovu multietničke strukture u pojedinim mjestima na prostoru bivše Jugoslavije.
Kakva su iskustva u nekim od njih? Šta je mogla i šta je učinila gradska uprava u Osijeku, govori Tihomir Salajić.
SALAJIĆ
Nama jednostavno nije svejedno koji je sad postotak, u ovom slučaju naših sugrađana srpske nacionalnosti, a koji se kretao od 15 do 25. To je za mene bilo irelevantno dok nisam zamijetio neke pokušaje da se etnička slika Osijeka izmijeni. Nije mi svejedno što je danas taj postotak samo 5 posto. Mi smo pokušali da kroz stvaranje ambijenta ipak ostvarimo takve neke inicijative, koje će slati poruku da treba stvarati društvo bez kojeg se ne može govoriti o približavanju Evropi i nekim evropskim standardima.
RSE
Bugojno je jedan od najzanimljivijih bh. primjera, jer su ga tokom ratnih godina napustili u velikom broju Hrvati i Srbi. Zajedničkim radom vjerskih službenika, međunacionalno povjerenje je vraćeno, kaže fra Mirko Majdandžić.
MAJDANDŽIĆ
Kad sam ja 1997. došao u Bugojno, od prijeratnih oko 17 tisuća Hrvata bilo je tisuću i šesto. Od prijeratnih devet tisuća Srba bilo je oko šest ili sedam stotina. Kad sam ja došao u Bugojno onda sam otišao glavnom imamu. Rekao sam: ”Mislim da je zadatak sad nas dvojice u Bugojnu da probamo napraviti malo mostova među ljudima.” Sad trenutno u Bugojno, onih koji žive stalno, Hrvata ima negdje oko sedam tisuća, službeni su popisi blizu trinaest. Prvo što smo mi tamo probali, čini mi se i uspjeli donekle, jeste probati uspostavljati povjerenje koje je izgubljeno. Mislim da je se puno moglo više učiniti, i što se tiče lokalne vlasti i što se tiče međunarodne zajednice, da se izgubljeno povjerenje povrati. A u Bugojnu konkretno, mislim da je veliki problem još ljudi koji su nestali, a koji se još nisu pronašli, i s jedne i s druge strane.
RSE
Među najboljim primjerima međunarodne konferencije, našao se i primjer iz emisije Radija Slobodna Evropa “Neću tuđe hoću svoje”. To je selo Bukovačke Čivčije, u dobojskoj opštini, u koje su se vratili izbjegli Bošnjaci koji sa Srbima nastavljaju tamo gdje ih je rat omeo, kaže Šemsudin Ahmić.
AHMIĆ
U ovom selu žive i živjeli su i prije rata Bošnjaci i Srbi. Prije rata, što se tiče odrađivanja nekakvih akcija od opšte važnosti za selo, radilo se zajednički. Pa mi sad nastojimo da to nastavimo nakon rata. 2000. godine mještani Bošnjaci počeli su se vraćati u ovo mjesto bez ikakvih problema. Dakle, za ove četiri godine, da vam kažem, stvarno nije bilo ni najmanjeg incidenta. Imamo jako dobru saradnju s mještanima Srbima i s opštinom Doboj, a imamo i dosta dobru saradnju s Vladom RS-a. U ovo se mjesto za ove četiri godine vratilo oko 90 posto prijeratnih bošnjačkih stanovnika.
RSE
Tokom konferencije nisu zaobiđeni primjeri brige o ljudima koji su odlučili da ostanu u mjestima utočišta. Tako su vlasti vojvođanskog Bača pripremile nekoliko projekata, među kojima je posebno zanimljiv otkup napuštenih kuća. S jednom bankom dogovoren je kredit i novi stanovnici Bača su od starih vlasnika kupili 64 kuće.To je mnogim ugašenim domaćinstvima ponovo udahnulo život, kaže Tomislav Bogunović, predsjednik Skupštine opštine.
BOGUNOVIĆ
Siguran sam da je ovaj projekat najbolje rešnje za brzo rešavanje pitanja smeštaja, znači pitanje ljudi koji žele da ostanu. Zašto? Zato što smo za 30 dana rešili kompletnu administraciju, kompletan projekat. U projektu otkupa domaćinstava ljudi su ubačeni na razna mesta - prve komšije su im i Hrvati i Mađari i Slovaci i oni sad izuzetno dobro žive. Znači, ušli su u te ulice, ušli su naselja i zajedno žive, tako da nema one neke odvojenosti od domaćeg stanovništva.
RSE
Bez zajedničkog pristupa rješavanju zajedničkih problema nema rezultata, smatra Rajko Božić, Građanski pakt za stabilnost, uočavajući ponekad strah u vladama na svim nivoima od regionalnih inicijativa.
BOŽIĆ
Ja mislim da sa situacijom koju sada imamo, gde je, znači, Hrvatska od svih zemalja onoga što sada nazivamo jugoistočna Evropa najbliža Evropskoj uniji. Jasno da i taj neki poredak voza, koji je spominjao predsednik Mesić mislim, da je sasvim logičan i mislim da je jasno da neke stvari se razvijaju na svoj način, a opet ne možete ignorisati zajedničke probleme, bez obzira ko je gde stigao u evropskim integracijama. Dakle, postoji problem povratka koji jenjava i u Srbiji i u BiH i u Hrvatskoj. Bez obzira na neke druge stvari vi to ne možete da ignorišete, kao što ne možete da ignorišete da se radi o susednim zemljama. Besmisleno je zaobilaziti neke saradnje koje su neminovne.
RSE
Zajednički problem su, sasvim sigurno, izbjegla i raseljena lica na prostoru bivše Jugoslavije, uključujući i preko 100 000 građana iz BiH. Za regionalni pristup rješavanju problematike zalažu se vlade zemalja, ali ono što je do sada kvalitetno učinjeno plod je, prije svega, raznih inicijativa Pakta stabilnosti u jugoistočnoj Evropi. Zato se nastavak konferencije očekuje već za nekoliko mjeseci.
XS
SM
MD
LG