RSE
Ubistvo austrougarskog prestolonasljednika Franca Ferdinada u Sarajevu trebalo bi posmatrati kao historijsko a ne političko pitanje, smatra većina bh. istoričara. Događaji koji su uslijedili nakon Sarajevskog atentata, početak Prvog svjetskog rata, a potom i stvaranje jugoslovenske države, uticali su na različita viđenja ovog ubistva.
Direktor Instituta za istoriju, Husnija Kamberović, podsjeća kako i danas, 90 godina poslije, na ovaj istorijski događaj Srbi, Bošnjaci i Hrvati različito gledaju.
KAPETANOVIĆ
U vrijeme kada se navršava 90 godina od tog događaja, potrebno je ponovo mu se vratiti i iz današnje perspektive ga pokušati vrednovati. Dakako da su ocjene i precepcije veoma različite, ne samo da su različite u Bosni u odnosu na okruženje, recimo Srbiju i Hrvatsku, nego su različite ocjene veoma izražene i unutar same BiH i naših intelektualnih krugova. Dok jedni u tom činu vide herojsko djelo, što je otprilike viđenje koje je dugo vladalo u našoj sredini, ne ulazeći sada u objašnjenje kako je do toga došlo, drugi u tome vide klasični teroristički čin, čiji počinitelji zaslužuju svakovrsnu osudu, a sigurno ne zaslužuju da se po njima imenuju muzej i most gdje je to ubojstvo počinjeno. Čini se, međutim, da događaji iz Sarajeva 1914. izazivaju više kontraverzi i danas nego u vrijeme kad se to doista desilo, mada su glavne linije podjela u tim mišljenjima uglavnom ostale iste. Srbi su, recimo, u Austro - Ugarskoj monarhiji vidjeli svoga neprijatelja, kao okupacijsku silu. S druge strane, Hrvati i Bošnjaci su imali drukčiji pogled.
RSE
Aktuelizira se i pitanje da li su hici Gavrila Principa, koji su usmrtili autrijskog nadvojvodu Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, teroristički ili herojski čin. Građani Sarajeva na to gledaju ovako:
GRAĐANIN 1
Politika najčešće diktira odgovore na to pitanje. Ako bih sada razmišljao, u to vrijeme vjerovatno je bio heroj. U svakom slučaju u to vrijeme, ako se govori da je tad Bosna bila pod protektoratom, pod aneksijom Austro – Ugarske. Dakle, to je možda u to vrijeme takav čin bio. Sa današnjeg aspekta, s obzirom da i politika i sve se mijenja, imamo primjedbe u javnosti - najčešće ga smatraju teroristom.
GRAĐANIN 2
Bio je heroj za ono vrijeme. Heroj je bio. Da nije bio heroj ne bi išao. On je Bosnu branio. Ja tako shvatam.
GRAĐANIN 3
Za ono vrijeme je bio kao heroj. Za današnje - to se ne bi moglo kazati.
GRAĐANIN 4
Ako vi izvadite pištolj i ubijete nekoga na ulici, šta ste? Kriminalac. Trebate za to odgovarati. Treba li vas za to neko slaviti?
RSE
Ubistvo Franca Ferdinada u Sarajevu nije bilo samo objava rata Srbije Austro - Ugarskoj monarhiji, nego i BiH, mišljenja je profesor Mustafa Imamović.
IMAMOVIĆ
Ratni ciljevi Srbije 1914. i 1992. godine bili su isti - uništiti BiH kao državu i povijesnu cjelinu i anektirati njene teritorije. Tom cilju trebao je da posluži i masovni genocid nad muslimanima, čime je cijelom ratu data i određena vjerska dimenzija. Aneksionom krizom i balkanskim ratovima dolazi do radikalizacije srpskih nacionalističkih ciljeva u BiH. Izraz te radikalizacije je i pokret tzv. Mlade Bosne, koja u biti nije bila nikakva organizacija nego jedan tanak književno - amaterski krug mladih srpskih nacionalista.
RSE
Sarajevski atentat istoričari označavaju direktnim povodom za Prvi svjetski rat. Njemački istoričar Mark Stefan Peters ističe, međutim, kako bi do rata došlo i bez ubistava austrijskog nadvojvode.
PETERS
Apslutno je jasno da je napetost između velikih sila tad bila toliko velika da bi, malo ranije ili kasnije, vrlo sigurno došlo do izbijanja ovog rata. Npr., ukoliko bacimo pogled na događaje 1913. godine, uskoro bi bilo došlo do izbijanja tog rata. I da on nije bio, vjerovatno bi bilo malo kasnije.
RSE
Od svega što podsjeća na Sarajevski atentat ostalo je malo, ili gotovo ništa za pokazati. Ulice koje su nosile ime Mlade Bosne i Gavrila Principa u glavnom gradu BiH, nakon posljednjeg rata, više se ne zovu tako. Uklonjene su i Principove stope s mjesta odakle je pucao, a i muzej koji je kazivao o ovom istorijskom događaju je zatvoren. S druge strane, javili su se zahtjevi da se vrati spomenik Francu Ferdinadu. Profesor sarajevskog univerziteta Šaćir Filandra:
FILANDRA
Sasvim je izvjesno da je naš odnos, odnos suvremenika ovog grada, prema tom događaju krajnje mizeran, krajnje neprimjeren, stoga što se radi o nečemu što je postalo predmet opskurnih dnevno - političkih nadmetanja i instrumentaliziranja. Taj događaj postao je stvar dnevne politike, različitih historijskih retuširanja i značenjskih pretumačenja. Njemu su, u principu, prilazi na krajnje neadekvatan i nacionalno instrumentaliziran način. Naći adekvatno rješenje toga problema ne bi bio problem kada bi se pitali kompetentni ljudi. Danas građani Sarajeva i ne znaju kako je izgledao, recimo, spomenik Francu Ferdinandu. Najadekvatnije bi bilo oba ta događaja, i Gavrila Principa s jedne strane i Franca Ferdinanada s druge strane, na ovom području u Bosni, kao u jednoj, uvjetno rečeno, neutralnoj zoni, staviti u istu značenjsku ravan i ostaviti i stope u ovom slučaju, ali vratiti i Ferdinandu spomenik.
RSE
Ugledani sarajevski arhitekta Boro Spasojević:
SPASOJEVIĆ
Ako me pitate da li to treba obilježiti, ja kao čovjek od kulture, uslovno rečeno, smatram - i kao rođeni Sarajlija - da to mjesto treba obilježiti na jedan prikladan način. Nema glorifikacije, nema ni satanizacije. Mislim da to treba samo jedan biljeg da bude koji bi se mogao bezazelno, da tako kažem, nazvati Muzej atentata.
RSE
U Institutu za istoriju u Sarajevu nagalašavaju da Sarajevski atentat
treba smjestiti u okvire istorijske nauke, bez namjere da se od ovog čina stravaraju političko upotrebljive poruke.
Ubistvo austrougarskog prestolonasljednika Franca Ferdinada u Sarajevu trebalo bi posmatrati kao historijsko a ne političko pitanje, smatra većina bh. istoričara. Događaji koji su uslijedili nakon Sarajevskog atentata, početak Prvog svjetskog rata, a potom i stvaranje jugoslovenske države, uticali su na različita viđenja ovog ubistva.
Direktor Instituta za istoriju, Husnija Kamberović, podsjeća kako i danas, 90 godina poslije, na ovaj istorijski događaj Srbi, Bošnjaci i Hrvati različito gledaju.
KAPETANOVIĆ
U vrijeme kada se navršava 90 godina od tog događaja, potrebno je ponovo mu se vratiti i iz današnje perspektive ga pokušati vrednovati. Dakako da su ocjene i precepcije veoma različite, ne samo da su različite u Bosni u odnosu na okruženje, recimo Srbiju i Hrvatsku, nego su različite ocjene veoma izražene i unutar same BiH i naših intelektualnih krugova. Dok jedni u tom činu vide herojsko djelo, što je otprilike viđenje koje je dugo vladalo u našoj sredini, ne ulazeći sada u objašnjenje kako je do toga došlo, drugi u tome vide klasični teroristički čin, čiji počinitelji zaslužuju svakovrsnu osudu, a sigurno ne zaslužuju da se po njima imenuju muzej i most gdje je to ubojstvo počinjeno. Čini se, međutim, da događaji iz Sarajeva 1914. izazivaju više kontraverzi i danas nego u vrijeme kad se to doista desilo, mada su glavne linije podjela u tim mišljenjima uglavnom ostale iste. Srbi su, recimo, u Austro - Ugarskoj monarhiji vidjeli svoga neprijatelja, kao okupacijsku silu. S druge strane, Hrvati i Bošnjaci su imali drukčiji pogled.
RSE
Aktuelizira se i pitanje da li su hici Gavrila Principa, koji su usmrtili autrijskog nadvojvodu Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, teroristički ili herojski čin. Građani Sarajeva na to gledaju ovako:
GRAĐANIN 1
Politika najčešće diktira odgovore na to pitanje. Ako bih sada razmišljao, u to vrijeme vjerovatno je bio heroj. U svakom slučaju u to vrijeme, ako se govori da je tad Bosna bila pod protektoratom, pod aneksijom Austro – Ugarske. Dakle, to je možda u to vrijeme takav čin bio. Sa današnjeg aspekta, s obzirom da i politika i sve se mijenja, imamo primjedbe u javnosti - najčešće ga smatraju teroristom.
GRAĐANIN 2
Bio je heroj za ono vrijeme. Heroj je bio. Da nije bio heroj ne bi išao. On je Bosnu branio. Ja tako shvatam.
GRAĐANIN 3
Za ono vrijeme je bio kao heroj. Za današnje - to se ne bi moglo kazati.
GRAĐANIN 4
Ako vi izvadite pištolj i ubijete nekoga na ulici, šta ste? Kriminalac. Trebate za to odgovarati. Treba li vas za to neko slaviti?
RSE
Ubistvo Franca Ferdinada u Sarajevu nije bilo samo objava rata Srbije Austro - Ugarskoj monarhiji, nego i BiH, mišljenja je profesor Mustafa Imamović.
IMAMOVIĆ
Ratni ciljevi Srbije 1914. i 1992. godine bili su isti - uništiti BiH kao državu i povijesnu cjelinu i anektirati njene teritorije. Tom cilju trebao je da posluži i masovni genocid nad muslimanima, čime je cijelom ratu data i određena vjerska dimenzija. Aneksionom krizom i balkanskim ratovima dolazi do radikalizacije srpskih nacionalističkih ciljeva u BiH. Izraz te radikalizacije je i pokret tzv. Mlade Bosne, koja u biti nije bila nikakva organizacija nego jedan tanak književno - amaterski krug mladih srpskih nacionalista.
RSE
Sarajevski atentat istoričari označavaju direktnim povodom za Prvi svjetski rat. Njemački istoričar Mark Stefan Peters ističe, međutim, kako bi do rata došlo i bez ubistava austrijskog nadvojvode.
PETERS
Apslutno je jasno da je napetost između velikih sila tad bila toliko velika da bi, malo ranije ili kasnije, vrlo sigurno došlo do izbijanja ovog rata. Npr., ukoliko bacimo pogled na događaje 1913. godine, uskoro bi bilo došlo do izbijanja tog rata. I da on nije bio, vjerovatno bi bilo malo kasnije.
RSE
Od svega što podsjeća na Sarajevski atentat ostalo je malo, ili gotovo ništa za pokazati. Ulice koje su nosile ime Mlade Bosne i Gavrila Principa u glavnom gradu BiH, nakon posljednjeg rata, više se ne zovu tako. Uklonjene su i Principove stope s mjesta odakle je pucao, a i muzej koji je kazivao o ovom istorijskom događaju je zatvoren. S druge strane, javili su se zahtjevi da se vrati spomenik Francu Ferdinadu. Profesor sarajevskog univerziteta Šaćir Filandra:
FILANDRA
Sasvim je izvjesno da je naš odnos, odnos suvremenika ovog grada, prema tom događaju krajnje mizeran, krajnje neprimjeren, stoga što se radi o nečemu što je postalo predmet opskurnih dnevno - političkih nadmetanja i instrumentaliziranja. Taj događaj postao je stvar dnevne politike, različitih historijskih retuširanja i značenjskih pretumačenja. Njemu su, u principu, prilazi na krajnje neadekvatan i nacionalno instrumentaliziran način. Naći adekvatno rješenje toga problema ne bi bio problem kada bi se pitali kompetentni ljudi. Danas građani Sarajeva i ne znaju kako je izgledao, recimo, spomenik Francu Ferdinandu. Najadekvatnije bi bilo oba ta događaja, i Gavrila Principa s jedne strane i Franca Ferdinanada s druge strane, na ovom području u Bosni, kao u jednoj, uvjetno rečeno, neutralnoj zoni, staviti u istu značenjsku ravan i ostaviti i stope u ovom slučaju, ali vratiti i Ferdinandu spomenik.
RSE
Ugledani sarajevski arhitekta Boro Spasojević:
SPASOJEVIĆ
Ako me pitate da li to treba obilježiti, ja kao čovjek od kulture, uslovno rečeno, smatram - i kao rođeni Sarajlija - da to mjesto treba obilježiti na jedan prikladan način. Nema glorifikacije, nema ni satanizacije. Mislim da to treba samo jedan biljeg da bude koji bi se mogao bezazelno, da tako kažem, nazvati Muzej atentata.
RSE
U Institutu za istoriju u Sarajevu nagalašavaju da Sarajevski atentat
treba smjestiti u okvire istorijske nauke, bez namjere da se od ovog čina stravaraju političko upotrebljive poruke.
