RSE
Kako zvanično glasi vaša funkcija? Direktor državne televizije BiH?
TRIVIĆ
Evo ja imam ispred sebe logo našeg kanala, znači direktor BH TV 1.
RSE
Postoji li u BiH državna televizija?
TRIVIĆ
Mislim da zapravo ne postoji, ali da je u nastajanju nešto što se u svijetu zove javni servis. Dakle, televizija kao javni servis.
RSE
Da li je to paralelno proporcionalno – koliko ima države toliko ima i državne televizije?
TRIVIĆ
Ja čak mislim da ima više televizije nego države.
RSE
Kada ste vi, kojeg tačno datuma, sjeli na tu „vruću“ stolicu?
TRIVIĆ
Pamtiću taj dan cijeli život. Bio je 5. maj, dakle ne tako davno, i pamtiću način na koji sam tad ušao u ovu zgradu. Kada sam ulazio, jedan mlađi čovjek na recepciji me je pitao: „Kuda ste krenuli?“ Rekoh: „Idem kod Milana Trivića“. On kaže: „Molim vas obratite se ovdje na recepciju da dobijete propusnicu“. Rekoh: „Ja sam Milan Trivić“. Onda smo se nasmijali. Tako je započeo moj prvi radni dan, odnosno prvi ulazak u ovu zgradu.
RSE
Vjerovatno su prije ulaska u zgradu i prije „dobivanja propusnice“, prije sjedanja u tu stolicu bili neki pregovori. Otkud uopšte ideja da se vama obrate, ko je došao do vas, kako je to bilo?
TRIVIĆ
Nisu bili neki specijalni pregovori. Ja sam uvijek bio u kontaktu s televizijom, često sam se javljao iz Londona. Kolege sa Federalne televizije su se zezali kako su htjeli da objave kako je na funkciju direktora u BH TV 1 izabran dopisnik Federalne televizije i tako dalje. Moj prijatelj Haris Kulenović mi je jednostavno poslao oglas koji je bio objavljen u novinama, ja sam prikupio sve dokumente, poslao ih i tako se prijavio na konkurs.
RSE
Šta je bio vaš motiv da se prijavite?
TRIVIĆ
Ima sigurno više motiva. Ova moja generacija novinara često priča, sate i sate provodimo pričajući o televiziji, kako smo nezadovoljni televizijskim programom i moje je razmišljanje bilo od prilike – imam pedesetak godina i ako se sada ne prijavim na konkurs, ako nešto ne pokušam, vjerovatno više nikada neću. Jednostavno sam htio da prestanem samo da pričam, htio sam da ponudim ono što ja mogu da uradim, pa ako me prime, prime, ako me ne prime, bože moj, ima drugih poslova.
RSE
Evo skoro će dva mjeseca kako ste se prihvatili te funkcije i te dužnosti. Šta vas je dočekalo?
TRIVIĆ
Dočekalo me dosta problema. Kanal treba da krene tek 13. avgusta, na sam dan otvaranja Olimpijskih igara. To je jedan užasno složen i komplikovan posao. Dočekalo me to da nikada u životu nisam više radio nego sada. Dolazim u kancelariju u pola osam, odlazim oko osam-devet naveče. Ima dosta problema koji su ostali po inerciji od ranije, a istovremeno moram da radim i sve ove poslove oko uspostave kanala. Već ima tri godine kako se ovaj kanal pokušava uspostaviti, bilo je nekoliko pokušaja, mislim oko tri, i sada mi se čini da će definitivno, odnosno ne da mi se čini, nego ja ni ne računam s drugom mogućnošću, kanal krenuti 13. avgusta.
RSE
Treća sreća.
TRIVIĆ
Da, a biće i petak trinaesti.
RSE
Dobro, to ne mora ništa značiti. Astrolozi bi rekli da će se roditi u znaku lava, prema tome: moć, snaga, nepokolebljivost i tako dalje.
TRIVIĆ
Nisam o tome nikad vodio računa, ali ima nešto u tome.
RSE
Specifičnost tog kanala jeste u tome da on zapravo treba da objedini nešto što je već dvanaest godina potpuno pokidano. Osim svih problema s kojima se susreće svaka televizija, ovdje postoji jedan rascjep. Dakle, treba napraviti program, treba ustanoviti kanal koji će ponuditi gledaocima program, a da pri tom zadovolji i ono što se u BiH zove međunarodna zajednica.
TRIVIĆ
Kad sam ušao u kancelariju, onaj prvi dan koji sam vam već spominjao, na stolu me je dočekalo pismo Paddy Ashdowna u kome mi on piše: „Bilo mi je veoma drago kad sam pročitao u novinama da ste izabrani za direktora BH TV 1“. Ja sam se malo nasmijao i ostavio to pismo da ga kasnije cijelog pročitam. Međutim, kasnije sam shvatio da OHR zapravo ništa nije imao sa mojim izborom i izborom kolega koji su izabrani zajedno sa mnom, recimo Belmina Karamehmedovića u sportsku redakciju. Prvi put se desilo da je imenovanje ljudi na funkcije u Televiziji izvršeno bez onoga što se zove konsultacije sa OHR-om. Evo za ova dva mjeseca ja još ništa nisam imao sa OHR-om, radim svoj posao. Ono što imam sa OHR-om, to je da Informativni program Radija objavljuje vijesti koje se plasiraju među glavne događaje dana i to je to. Tako da nemamo nekih posebnih relacija s međunarodnom zajednicom. Mi jednostavno ovdje profesionalno radimo svoj posao.
RSE
Čim konkretno raspolaže Bosanskohercegovačka televizija 1 kad je tehnika u pitanju?
TRIVIĆ
BH TV 1 trenutno radi na frekvenciji Federalne televizije i Televizije Republike Srpske. Imamo sad, recimo, ovo Fudbalsko prvenstvo u Portugalu, imamo sve ove međunarodne događaje koji idu pod našim logom. Međutim, 13. avgusta ćemo imati svoj poseban kanal. U ovoj zgradi, koja je poznata u Sarajevu kao „sivi dom“, smještena je i Federalna televizija i ovaj naš kanal. Medija centar je organizovan, dakle tehnika, studija i sve ostalo. Oni gospodare i upravljaju svom tom tehnikom i imovinom ovdje, a mi smo jednostavno korisnici koji po nekim internim cijenama to koriste i plaćaju za te usluge.
RSE
Zar to nije neka inverzija? To je sve nekada pripadalo Radio-televiziji Sarajevo koja je prešla u Radio-televiziju BiH.
TRIVIĆ
Pa to je sada neki novi način organizovanja. A ovaj kanal, BH TV 1 i BH Radio 1, zapravo je nasljednik onoga što se nekad zvalo Radio-televizija BiH, odnosno prije toga Radio-televizija Sarajevo. Ja bih radije rekao da mi svi koristimo ono što je naše.
RSE
Kako će se 13. avgusta oglasiti ili kojom slikom će se predstaviti BH TV 1?
TRIVIĆ
Počećemo svečanom ceremonijom otvaranja Olimpijskih igara u Atini. Odabrali smo trenutak koji će pomoći svim našim gledaocima da zapravo zapamte tu sekundu kada se u eteru pojavio signal ovog našeg novog bosanskohercegovačkog kanala. To će biti onaj trenutak kada se upali olimpijski plamen i tada će se na ekranu pojaviti naš logo i to će biti znak da je zvanično počeo da radi, prvi put nakon rata, televizijski kanal koji pokriva teritoriju cijele države. Dakle, imaćemo to veče otvaranje i onda ćemo pratiti Olimpijadu sljedećih četrnaest dana. Imaćemo uglavnom program vijesti i imaćemo sportski program. Tako da ćemo zbog kratkoće vremena i nemogućnosti da pripremimo program dati sebi još jedno dvije sedmice, da bismo u septembru počeli da emitujemo redovni program od 17:00 do 24:00 sata.
RSE
Jeste li se već odlučili za termin tih informativnih emisija koje ćete emitovati?
TRIVIĆ
Imaćemo dvije glavne informativne emisije. To će biti dnevnik u 19:00 i vijesti u 22:00 sata. Između toga će biti kraće vijesti.
RSE
Odlučili ste se za termin u 19:00, iako je poznato da na cijelom Balkanu, Srbija i Crna Gora, Hrvatska, BiH i tako dalje, svi imaju udarni termin u 19:30. Vi ste se zapravo povukli na termin u 19:00?
TRIVIĆ
Ne bih rekao da smo se povukli. Nemojte zaboraviti da smo mi u sistemu zajedno sa Televizijom RS-a i sa Federalnom televizijom i da oni već imaju vijesti u 19:30. Nismo htjeli da idemo na nešto što bi se eventualno moglo shvatiti kao sukob termina. A vodili smo računa i o interesu gledalaca, dakle da im damo mogućnost da prvo vide naše vijesti, a potom da vide vijesti iz entiteta. Mislim da je to korektno. Ja se slažem s vama da je termin u 19:30 tradicionalno najbolji termin za vijesti, ali mi smo učinili ovu žrtvu, jer smatramo da mi kao javni servis trebamo da razvijamo odnose saradnje sa entitetskim televizijama.
RSE
Pratite li programe drugih televizija na „razumljivim“ jezicima?
TRIVIĆ
Ja sam sada u jednoj specifičnoj situaciji. Vjerovatno će zvučati malo čudno, ali ja bukvalno nemam vremena ni da pratim program televizije u kojoj ja radim. Dakle, u ova dva mjeseca to ne uspijevam, ali ranije sam pratio televizijske programe, čak i kad sam bio u Londonu, pratio sam preko Interneta, u Neumu sam gledao Dnevnik Televizije Hrvatske i tako dalje i imam neki odnos prema tim emisijama. Mislim da kod nas još uvijek, u ovim zemljama bivše Jugoslavije, a mene najviše zanimaju informativne emisije, jer sam ja svoj život proveo radeći u informativnim emisijama, postoji koncept državnog dnevnika, a ne koncept ovog javnog servisa koji bih ja volio da ovdje zaživi i mislim da je to već krenulo.
RSE
Kako ste i koliko kadrovski opremljeni?
TRIVIĆ
Koje god mi pitanje postavite, na njega je teško odgovoriti. Mi nastojimo i naša je deviza da zaposlimo ovdje na našem kanalu zaista najbolje ljude koje trenutno možemo da nađemo u našoj državi. U tome je teško uspjeti, ali mislim da smo do sada na neki način već angažovali par ljudi. Jedan od njih je i Amir Zukić, vaš kolega, koji je radio na Slobodnoj Evropi, i moram tu da kažem da sam najiskrenije zahvalan Slobodnoj Evropi…
RSE
Što je izgradila takav kadar...
TRIVIĆ
Do sada su mediji bili podijeljeni po raznim osnovama, lokalnim, opštinskim, kantonalnim, entitetskim i tako dalje, mi smo sada televizija koja će emitovati program za cijelu teritoriju države i nemamo dovoljno novinara koji imaju profesionalni pristup kompletnoj teritoriji, odnosno cijelom informativnom prostoru BiH. Slobodna Evropa je jedan od rijetkih medija koji pokriva cijelu teritoriju BiH i ljudi iz Slobodne Evrope su upravo kadrovi koji nama najviše odgovaraju. Moram reći da bih volio da vidim još ljudi sa Slobodne Evrope kod nas, ali to ne bi bilo fer.
RSE
Upravo sam to htjela reći. Ovdje u našim lokalnim krugovima se govori – pa dobro što je Triva uzeo Amira, ali barem da se zaustavi na njemu.
TRIVIĆ
Mislim da su ljudi iz Slobodne Evrope sigurno najbolji ljudi za ovaj posao koji se trenutno mogu naći u državi. Hvala što smo dobili bar jednoga. Ali bićemo fer i korektni prema ovom vašem centru ovdje u Sarajevu, bar za izvjesno vrijeme.
RSE
Do sljedećeg prelaznog perioda.
TRIVIĆ
Treba nam ljudi i teško ih je naći, pogotovo za neke pozicije. Nama recimo treba šef programske šeme, onda šef za prezentaciju i promociju programa i tako dalje. Jednostavno takvih ljudi ovdje nema. A oni što se nude, moram reći, mada tu ima i nekih mojih kolega, doživljavaju televiziju kao prije jedne decenije.
RSE
Koliko ćete svojim novinarima, svojim urednicima „pružiti slobode“?
TRIVIĆ
Mislim da profesionalna sloboda neće biti dovedena u pitanje. Ja recimo Amiru Zukiću nikada neću reći – slušaj, Amire, trebali bi da objavite to i to. Sve je stvar profesionalnog izbora. Čak ne treba ni govoriti o nekoj slobodi. U emisije će ići ono što je događaj, što je najinteresantnije tog dana, što je po kriterijima interesantno za gledaoce i ne vidim nekog drugog razloga da primjenjujemo bilo koji drugi uzus.
RSE
Vratimo se jednu deceniju unazad. Kada je Milan Trivić otišao iz Sarajeva i gdje?
TRIVIĆ
Ja sam proveo rat u Sarajevu i negdje 1995. godine sam izašao i otišao u London. Ovo vrijeme, skoro deceniju, sam živio u Londonu i sada se vratio u Sarajevo.
RSE
Zašto ste uopšte otišli London?
TRIVIĆ
U to vrijeme sam radio na seriji „Smrt Jugoslavije“, oko šest mjeseci, i kad smo snimili te intervjue, radio sam na nekom prikupljanju arhive i tako dalje i onda sam otišao u London na postprodukciju. Radio sam u montaži jedno kratko vrijeme i kad je to bilo završeno, pošto mi je i porodica bila u Londonu, tamo sam i ostao.
RSE
Šta ste radili u Londonu tih nekih devet godina?
TRIVIĆ
Kad sam vidio svoje kolege koji su radili na toj produkciji, nešto mi se, iskreno rečeno, i nije svidio taj režim rada. Oni su radili od ujutro do naveče i cijeli život im se sveo na taj rad, pogotovo što je svako od njih još dugo putovao od kuće do posla i onda im nije ostajalo ništa slobodnog vremena. Pošto nisam znao ništa o Londonu, mislio sam da je najbolja varijanta da osnujem vlastitu produkciju. Onda sam nabavio neku opremu, kameru, montažu i počeo sam da radim. Tako sam zapravo pokrenuo jedan posao koji je bio poprilično neizvjestan. Međutim, na kraju je to ispalo veoma uspješno i ispostavilo se da je to bila mnogo bolja varijanta nego da sam dobio neki stalni posao. Radio sam cijelo vrijeme kao nezavisni producent, čak sam i za Slobodnu Evropu radio onu radio verziju „Smrti Jugoslavije“, radio sam dosta dokumentarnih filmova, možda je najveći uspjeh bio par filmova za Discovery. Bio sam u redovnom profesionalnom kontaktu sa televizijskim stanicama ovdje kod nas u BiH, slao sam neke priloge i priče i tako dalje.
RSE
Je li se od toga moglo normalno živjeti?
TRIVIĆ
Jeste. To je bilo vrijeme odlično za televizijsku produkciju. London je ogroman grad, pruža velike mogućnosti i tu su bile, u odnosu na naše cijene, veoma dobre cijene za televizijsku produkciju i ja sam, moram priznati, od toga odlično živio.
RSE
Vi ste u Londonu imali status izbjeglice ili niste prošli kroz taj dio bosanskohercegovačke golgote?
TRIVIĆ
Formalno da, ali ne bih mogao reći da je bila neka golgota, pošto sam ja odmah radio. Nisam prošao onaj klasični status izbjeglice u tom smislu da sam bio po nekim centrima ili da sam imao problema sa smještajem i svim ostalim. Od samog početka nisam imao tih osnovnih, elementarnih, egzistencijalnih problema, sve je dobro funkcionisalo. Ali formalno sam prošao kroz taj status izbjeglice. Jedan advokat mi je naime rekao da mi taj status obezbjeđuje mnogo bolju poziciju što se tiče svega, i uslova za rad i svega ostalog. Tako da sam ja to prihvatio i krenuo tim putem.
RSE
U Londonu ima dosta ljudi sa područja bivše Jugoslavije. Vjerovatno postoji ekipa s kojim ste se družili i s kojom ste bili u kontaktu. Šta su vam rekli kad ste objavili da se vraćate u Sarajevo?
TRIVIĆ
Kako ko. Bilo je dosta različitih reakcija. Neko je rekao da sam lud, a tako su mi govorili i za vrijeme rata kad sam izlazio, pa se vraćao nazad. Međutim, bilo je i nekih kolega koji su mi rekli – sve to nas jednom čeka. To mi je bila draga reakcija, jer ja sam vjerovatno među posljednjima otišao iz Sarajeva i došao u London, a možda sam se među prvima vratio ovdje. London je divan grad, pored Sarajeva taj grad najviše volim, ali ipak ne mogu da zamislim život negdje drugdje nego u svom gradu.
RSE
Pripadate generaciji koja je prosto povukla Sarajevo sa sobom u krivi i vraća se njemu, ali šta je sa mladima?
TRIVIĆ
Kod mladih je potpuno druga situacija. Recimo generacija mog sina koja je otišla sa nekih četrnaest-petnaest godina, dakle koja sad ima oko dvadeset i pet, oni još imaju doživljaj Bosne i imaju neki odnos prema Bosni, još ih vuče taj patriotizam. Ali kako idemo prema mlađima, toga je, čini mi se, sve manje i manje. Oni su se naučili na taj sistem, na taj život, nemaju prijatelje u BiH, nemaju dovoljno veza u domovini koje bih ih privlačile. Dođu na par dana, prošetaju gradom i ponovo se vraćaju. Mislim da oni ipak doživljavaju gradove u kojima žive, London ili neki drugi grad u inostranstvu, kao svoj grad. A ja sam uvijek doživljavao Sarajevo kao svoj grad.
RSE
Ima jedan statistički podatak koji je u posljednje vrijeme opet povećan: osamdeset posto mladih u BiH želi napustiti državu i otići negdje vani. Hoće li BH TV 1 raditi ikakvu seriju u saradnji s nekim, gdje bi pokušao dati mladim ljudima sliku i jednog i drugog, i toga šta je vani i onoga što bi se moglo popraviti u zemlji?
TRIVIĆ
To je katastrofalno da mladi, talentovani ljudi, koji imaju završene fakultete, govore strane jezike i tako dalje, ne mogu da nađu ovdje posao. Jednom sam putovao sa nekom djevojkom iz Beča koja mi je onako, gotovo kroz suze, rekla da se nikad neće vratiti u ovaj grad, jer je razočarana. Navodno je morala da plaća za neke ispite na fakultetu. Mladi su razočarani tim nepravdama i hoće da idu. Međutim, ja ipak imam utisak da ova zemlja ima perspektive, da ona mora otvoriti vrata mladima. A kada je riječ o tom programu, ja sam često razmišljao da i kroz program nešto učinimo, da pokrenemo tu nekakvu društvenu svijest i tu brigu o mladima. Mene čudi, recimo, da se ovdje u BiH nijedna politička stranka uopšte ne bavi problemom mladih. Kada bi sad neko napravio neki program zapošljavanja mladih, pokrenuo tu ogromnu energiju, možda bi mogao da popravi svoju poziciju u Parlamentu i da dobije glasove. Ali još nisam uspio da pronađem odgovor zbog čega je to tako.
RSE
Zvučite jako optimistično.
TRIVIĆ
Pa ja sam po prirodi uvijek bio optimista i da nisam optimista, vjerovatno se ne bih ni odlučio na ovaj korak da ponovo dođem u Sarajevo. Mislim da će BiH recimo za pet godina biti potpuno druga država. Jer, jednostavno, ovo je toliko loše da ne može biti gore, a mislim da mora krenuti dalje i da će Bosna i Hercegovina brzo postati Evropa.
RSE
Ja vam želim svako dobro. Prvo u izgradnji tog kanala. Ja ću ga zvati državnim kanalom, kanalom na nivou države. Mislim da će samim tim na neki način i država biti povučena naprijed. I naravno, želim vam da vam se ostvare ove želje, dakle da za pet godina BiH bude mnogo dalje od ovog mjesta gdje je trenutno.
TRIVIĆ
Hvala i vama na ovom razgovoru. Ja se nadam da će to tako biti. Opet kažem, ja sam optimista.
RSE
Utemeljeni.
TRIVIĆ
Da, nepopravljivi.
Kako zvanično glasi vaša funkcija? Direktor državne televizije BiH?
TRIVIĆ
Evo ja imam ispred sebe logo našeg kanala, znači direktor BH TV 1.
RSE
Postoji li u BiH državna televizija?
TRIVIĆ
Mislim da zapravo ne postoji, ali da je u nastajanju nešto što se u svijetu zove javni servis. Dakle, televizija kao javni servis.
RSE
Da li je to paralelno proporcionalno – koliko ima države toliko ima i državne televizije?
TRIVIĆ
Ja čak mislim da ima više televizije nego države.
RSE
Kada ste vi, kojeg tačno datuma, sjeli na tu „vruću“ stolicu?
TRIVIĆ
Pamtiću taj dan cijeli život. Bio je 5. maj, dakle ne tako davno, i pamtiću način na koji sam tad ušao u ovu zgradu. Kada sam ulazio, jedan mlađi čovjek na recepciji me je pitao: „Kuda ste krenuli?“ Rekoh: „Idem kod Milana Trivića“. On kaže: „Molim vas obratite se ovdje na recepciju da dobijete propusnicu“. Rekoh: „Ja sam Milan Trivić“. Onda smo se nasmijali. Tako je započeo moj prvi radni dan, odnosno prvi ulazak u ovu zgradu.
RSE
Vjerovatno su prije ulaska u zgradu i prije „dobivanja propusnice“, prije sjedanja u tu stolicu bili neki pregovori. Otkud uopšte ideja da se vama obrate, ko je došao do vas, kako je to bilo?
TRIVIĆ
Nisu bili neki specijalni pregovori. Ja sam uvijek bio u kontaktu s televizijom, često sam se javljao iz Londona. Kolege sa Federalne televizije su se zezali kako su htjeli da objave kako je na funkciju direktora u BH TV 1 izabran dopisnik Federalne televizije i tako dalje. Moj prijatelj Haris Kulenović mi je jednostavno poslao oglas koji je bio objavljen u novinama, ja sam prikupio sve dokumente, poslao ih i tako se prijavio na konkurs.
RSE
Šta je bio vaš motiv da se prijavite?
TRIVIĆ
Ima sigurno više motiva. Ova moja generacija novinara često priča, sate i sate provodimo pričajući o televiziji, kako smo nezadovoljni televizijskim programom i moje je razmišljanje bilo od prilike – imam pedesetak godina i ako se sada ne prijavim na konkurs, ako nešto ne pokušam, vjerovatno više nikada neću. Jednostavno sam htio da prestanem samo da pričam, htio sam da ponudim ono što ja mogu da uradim, pa ako me prime, prime, ako me ne prime, bože moj, ima drugih poslova.
RSE
Evo skoro će dva mjeseca kako ste se prihvatili te funkcije i te dužnosti. Šta vas je dočekalo?
TRIVIĆ
Dočekalo me dosta problema. Kanal treba da krene tek 13. avgusta, na sam dan otvaranja Olimpijskih igara. To je jedan užasno složen i komplikovan posao. Dočekalo me to da nikada u životu nisam više radio nego sada. Dolazim u kancelariju u pola osam, odlazim oko osam-devet naveče. Ima dosta problema koji su ostali po inerciji od ranije, a istovremeno moram da radim i sve ove poslove oko uspostave kanala. Već ima tri godine kako se ovaj kanal pokušava uspostaviti, bilo je nekoliko pokušaja, mislim oko tri, i sada mi se čini da će definitivno, odnosno ne da mi se čini, nego ja ni ne računam s drugom mogućnošću, kanal krenuti 13. avgusta.
RSE
Treća sreća.
TRIVIĆ
Da, a biće i petak trinaesti.
RSE
Dobro, to ne mora ništa značiti. Astrolozi bi rekli da će se roditi u znaku lava, prema tome: moć, snaga, nepokolebljivost i tako dalje.
TRIVIĆ
Nisam o tome nikad vodio računa, ali ima nešto u tome.
RSE
Specifičnost tog kanala jeste u tome da on zapravo treba da objedini nešto što je već dvanaest godina potpuno pokidano. Osim svih problema s kojima se susreće svaka televizija, ovdje postoji jedan rascjep. Dakle, treba napraviti program, treba ustanoviti kanal koji će ponuditi gledaocima program, a da pri tom zadovolji i ono što se u BiH zove međunarodna zajednica.
TRIVIĆ
Kad sam ušao u kancelariju, onaj prvi dan koji sam vam već spominjao, na stolu me je dočekalo pismo Paddy Ashdowna u kome mi on piše: „Bilo mi je veoma drago kad sam pročitao u novinama da ste izabrani za direktora BH TV 1“. Ja sam se malo nasmijao i ostavio to pismo da ga kasnije cijelog pročitam. Međutim, kasnije sam shvatio da OHR zapravo ništa nije imao sa mojim izborom i izborom kolega koji su izabrani zajedno sa mnom, recimo Belmina Karamehmedovića u sportsku redakciju. Prvi put se desilo da je imenovanje ljudi na funkcije u Televiziji izvršeno bez onoga što se zove konsultacije sa OHR-om. Evo za ova dva mjeseca ja još ništa nisam imao sa OHR-om, radim svoj posao. Ono što imam sa OHR-om, to je da Informativni program Radija objavljuje vijesti koje se plasiraju među glavne događaje dana i to je to. Tako da nemamo nekih posebnih relacija s međunarodnom zajednicom. Mi jednostavno ovdje profesionalno radimo svoj posao.
RSE
Čim konkretno raspolaže Bosanskohercegovačka televizija 1 kad je tehnika u pitanju?
TRIVIĆ
BH TV 1 trenutno radi na frekvenciji Federalne televizije i Televizije Republike Srpske. Imamo sad, recimo, ovo Fudbalsko prvenstvo u Portugalu, imamo sve ove međunarodne događaje koji idu pod našim logom. Međutim, 13. avgusta ćemo imati svoj poseban kanal. U ovoj zgradi, koja je poznata u Sarajevu kao „sivi dom“, smještena je i Federalna televizija i ovaj naš kanal. Medija centar je organizovan, dakle tehnika, studija i sve ostalo. Oni gospodare i upravljaju svom tom tehnikom i imovinom ovdje, a mi smo jednostavno korisnici koji po nekim internim cijenama to koriste i plaćaju za te usluge.
RSE
Zar to nije neka inverzija? To je sve nekada pripadalo Radio-televiziji Sarajevo koja je prešla u Radio-televiziju BiH.
TRIVIĆ
Pa to je sada neki novi način organizovanja. A ovaj kanal, BH TV 1 i BH Radio 1, zapravo je nasljednik onoga što se nekad zvalo Radio-televizija BiH, odnosno prije toga Radio-televizija Sarajevo. Ja bih radije rekao da mi svi koristimo ono što je naše.
RSE
Kako će se 13. avgusta oglasiti ili kojom slikom će se predstaviti BH TV 1?
TRIVIĆ
Počećemo svečanom ceremonijom otvaranja Olimpijskih igara u Atini. Odabrali smo trenutak koji će pomoći svim našim gledaocima da zapravo zapamte tu sekundu kada se u eteru pojavio signal ovog našeg novog bosanskohercegovačkog kanala. To će biti onaj trenutak kada se upali olimpijski plamen i tada će se na ekranu pojaviti naš logo i to će biti znak da je zvanično počeo da radi, prvi put nakon rata, televizijski kanal koji pokriva teritoriju cijele države. Dakle, imaćemo to veče otvaranje i onda ćemo pratiti Olimpijadu sljedećih četrnaest dana. Imaćemo uglavnom program vijesti i imaćemo sportski program. Tako da ćemo zbog kratkoće vremena i nemogućnosti da pripremimo program dati sebi još jedno dvije sedmice, da bismo u septembru počeli da emitujemo redovni program od 17:00 do 24:00 sata.
RSE
Jeste li se već odlučili za termin tih informativnih emisija koje ćete emitovati?
TRIVIĆ
Imaćemo dvije glavne informativne emisije. To će biti dnevnik u 19:00 i vijesti u 22:00 sata. Između toga će biti kraće vijesti.
RSE
Odlučili ste se za termin u 19:00, iako je poznato da na cijelom Balkanu, Srbija i Crna Gora, Hrvatska, BiH i tako dalje, svi imaju udarni termin u 19:30. Vi ste se zapravo povukli na termin u 19:00?
TRIVIĆ
Ne bih rekao da smo se povukli. Nemojte zaboraviti da smo mi u sistemu zajedno sa Televizijom RS-a i sa Federalnom televizijom i da oni već imaju vijesti u 19:30. Nismo htjeli da idemo na nešto što bi se eventualno moglo shvatiti kao sukob termina. A vodili smo računa i o interesu gledalaca, dakle da im damo mogućnost da prvo vide naše vijesti, a potom da vide vijesti iz entiteta. Mislim da je to korektno. Ja se slažem s vama da je termin u 19:30 tradicionalno najbolji termin za vijesti, ali mi smo učinili ovu žrtvu, jer smatramo da mi kao javni servis trebamo da razvijamo odnose saradnje sa entitetskim televizijama.
RSE
Pratite li programe drugih televizija na „razumljivim“ jezicima?
TRIVIĆ
Ja sam sada u jednoj specifičnoj situaciji. Vjerovatno će zvučati malo čudno, ali ja bukvalno nemam vremena ni da pratim program televizije u kojoj ja radim. Dakle, u ova dva mjeseca to ne uspijevam, ali ranije sam pratio televizijske programe, čak i kad sam bio u Londonu, pratio sam preko Interneta, u Neumu sam gledao Dnevnik Televizije Hrvatske i tako dalje i imam neki odnos prema tim emisijama. Mislim da kod nas još uvijek, u ovim zemljama bivše Jugoslavije, a mene najviše zanimaju informativne emisije, jer sam ja svoj život proveo radeći u informativnim emisijama, postoji koncept državnog dnevnika, a ne koncept ovog javnog servisa koji bih ja volio da ovdje zaživi i mislim da je to već krenulo.
RSE
Kako ste i koliko kadrovski opremljeni?
TRIVIĆ
Koje god mi pitanje postavite, na njega je teško odgovoriti. Mi nastojimo i naša je deviza da zaposlimo ovdje na našem kanalu zaista najbolje ljude koje trenutno možemo da nađemo u našoj državi. U tome je teško uspjeti, ali mislim da smo do sada na neki način već angažovali par ljudi. Jedan od njih je i Amir Zukić, vaš kolega, koji je radio na Slobodnoj Evropi, i moram tu da kažem da sam najiskrenije zahvalan Slobodnoj Evropi…
RSE
Što je izgradila takav kadar...
TRIVIĆ
Do sada su mediji bili podijeljeni po raznim osnovama, lokalnim, opštinskim, kantonalnim, entitetskim i tako dalje, mi smo sada televizija koja će emitovati program za cijelu teritoriju države i nemamo dovoljno novinara koji imaju profesionalni pristup kompletnoj teritoriji, odnosno cijelom informativnom prostoru BiH. Slobodna Evropa je jedan od rijetkih medija koji pokriva cijelu teritoriju BiH i ljudi iz Slobodne Evrope su upravo kadrovi koji nama najviše odgovaraju. Moram reći da bih volio da vidim još ljudi sa Slobodne Evrope kod nas, ali to ne bi bilo fer.
RSE
Upravo sam to htjela reći. Ovdje u našim lokalnim krugovima se govori – pa dobro što je Triva uzeo Amira, ali barem da se zaustavi na njemu.
TRIVIĆ
Mislim da su ljudi iz Slobodne Evrope sigurno najbolji ljudi za ovaj posao koji se trenutno mogu naći u državi. Hvala što smo dobili bar jednoga. Ali bićemo fer i korektni prema ovom vašem centru ovdje u Sarajevu, bar za izvjesno vrijeme.
RSE
Do sljedećeg prelaznog perioda.
TRIVIĆ
Treba nam ljudi i teško ih je naći, pogotovo za neke pozicije. Nama recimo treba šef programske šeme, onda šef za prezentaciju i promociju programa i tako dalje. Jednostavno takvih ljudi ovdje nema. A oni što se nude, moram reći, mada tu ima i nekih mojih kolega, doživljavaju televiziju kao prije jedne decenije.
RSE
Koliko ćete svojim novinarima, svojim urednicima „pružiti slobode“?
TRIVIĆ
Mislim da profesionalna sloboda neće biti dovedena u pitanje. Ja recimo Amiru Zukiću nikada neću reći – slušaj, Amire, trebali bi da objavite to i to. Sve je stvar profesionalnog izbora. Čak ne treba ni govoriti o nekoj slobodi. U emisije će ići ono što je događaj, što je najinteresantnije tog dana, što je po kriterijima interesantno za gledaoce i ne vidim nekog drugog razloga da primjenjujemo bilo koji drugi uzus.
RSE
Vratimo se jednu deceniju unazad. Kada je Milan Trivić otišao iz Sarajeva i gdje?
TRIVIĆ
Ja sam proveo rat u Sarajevu i negdje 1995. godine sam izašao i otišao u London. Ovo vrijeme, skoro deceniju, sam živio u Londonu i sada se vratio u Sarajevo.
RSE
Zašto ste uopšte otišli London?
TRIVIĆ
U to vrijeme sam radio na seriji „Smrt Jugoslavije“, oko šest mjeseci, i kad smo snimili te intervjue, radio sam na nekom prikupljanju arhive i tako dalje i onda sam otišao u London na postprodukciju. Radio sam u montaži jedno kratko vrijeme i kad je to bilo završeno, pošto mi je i porodica bila u Londonu, tamo sam i ostao.
RSE
Šta ste radili u Londonu tih nekih devet godina?
TRIVIĆ
Kad sam vidio svoje kolege koji su radili na toj produkciji, nešto mi se, iskreno rečeno, i nije svidio taj režim rada. Oni su radili od ujutro do naveče i cijeli život im se sveo na taj rad, pogotovo što je svako od njih još dugo putovao od kuće do posla i onda im nije ostajalo ništa slobodnog vremena. Pošto nisam znao ništa o Londonu, mislio sam da je najbolja varijanta da osnujem vlastitu produkciju. Onda sam nabavio neku opremu, kameru, montažu i počeo sam da radim. Tako sam zapravo pokrenuo jedan posao koji je bio poprilično neizvjestan. Međutim, na kraju je to ispalo veoma uspješno i ispostavilo se da je to bila mnogo bolja varijanta nego da sam dobio neki stalni posao. Radio sam cijelo vrijeme kao nezavisni producent, čak sam i za Slobodnu Evropu radio onu radio verziju „Smrti Jugoslavije“, radio sam dosta dokumentarnih filmova, možda je najveći uspjeh bio par filmova za Discovery. Bio sam u redovnom profesionalnom kontaktu sa televizijskim stanicama ovdje kod nas u BiH, slao sam neke priloge i priče i tako dalje.
RSE
Je li se od toga moglo normalno živjeti?
TRIVIĆ
Jeste. To je bilo vrijeme odlično za televizijsku produkciju. London je ogroman grad, pruža velike mogućnosti i tu su bile, u odnosu na naše cijene, veoma dobre cijene za televizijsku produkciju i ja sam, moram priznati, od toga odlično živio.
RSE
Vi ste u Londonu imali status izbjeglice ili niste prošli kroz taj dio bosanskohercegovačke golgote?
TRIVIĆ
Formalno da, ali ne bih mogao reći da je bila neka golgota, pošto sam ja odmah radio. Nisam prošao onaj klasični status izbjeglice u tom smislu da sam bio po nekim centrima ili da sam imao problema sa smještajem i svim ostalim. Od samog početka nisam imao tih osnovnih, elementarnih, egzistencijalnih problema, sve je dobro funkcionisalo. Ali formalno sam prošao kroz taj status izbjeglice. Jedan advokat mi je naime rekao da mi taj status obezbjeđuje mnogo bolju poziciju što se tiče svega, i uslova za rad i svega ostalog. Tako da sam ja to prihvatio i krenuo tim putem.
RSE
U Londonu ima dosta ljudi sa područja bivše Jugoslavije. Vjerovatno postoji ekipa s kojim ste se družili i s kojom ste bili u kontaktu. Šta su vam rekli kad ste objavili da se vraćate u Sarajevo?
TRIVIĆ
Kako ko. Bilo je dosta različitih reakcija. Neko je rekao da sam lud, a tako su mi govorili i za vrijeme rata kad sam izlazio, pa se vraćao nazad. Međutim, bilo je i nekih kolega koji su mi rekli – sve to nas jednom čeka. To mi je bila draga reakcija, jer ja sam vjerovatno među posljednjima otišao iz Sarajeva i došao u London, a možda sam se među prvima vratio ovdje. London je divan grad, pored Sarajeva taj grad najviše volim, ali ipak ne mogu da zamislim život negdje drugdje nego u svom gradu.
RSE
Pripadate generaciji koja je prosto povukla Sarajevo sa sobom u krivi i vraća se njemu, ali šta je sa mladima?
TRIVIĆ
Kod mladih je potpuno druga situacija. Recimo generacija mog sina koja je otišla sa nekih četrnaest-petnaest godina, dakle koja sad ima oko dvadeset i pet, oni još imaju doživljaj Bosne i imaju neki odnos prema Bosni, još ih vuče taj patriotizam. Ali kako idemo prema mlađima, toga je, čini mi se, sve manje i manje. Oni su se naučili na taj sistem, na taj život, nemaju prijatelje u BiH, nemaju dovoljno veza u domovini koje bih ih privlačile. Dođu na par dana, prošetaju gradom i ponovo se vraćaju. Mislim da oni ipak doživljavaju gradove u kojima žive, London ili neki drugi grad u inostranstvu, kao svoj grad. A ja sam uvijek doživljavao Sarajevo kao svoj grad.
RSE
Ima jedan statistički podatak koji je u posljednje vrijeme opet povećan: osamdeset posto mladih u BiH želi napustiti državu i otići negdje vani. Hoće li BH TV 1 raditi ikakvu seriju u saradnji s nekim, gdje bi pokušao dati mladim ljudima sliku i jednog i drugog, i toga šta je vani i onoga što bi se moglo popraviti u zemlji?
TRIVIĆ
To je katastrofalno da mladi, talentovani ljudi, koji imaju završene fakultete, govore strane jezike i tako dalje, ne mogu da nađu ovdje posao. Jednom sam putovao sa nekom djevojkom iz Beča koja mi je onako, gotovo kroz suze, rekla da se nikad neće vratiti u ovaj grad, jer je razočarana. Navodno je morala da plaća za neke ispite na fakultetu. Mladi su razočarani tim nepravdama i hoće da idu. Međutim, ja ipak imam utisak da ova zemlja ima perspektive, da ona mora otvoriti vrata mladima. A kada je riječ o tom programu, ja sam često razmišljao da i kroz program nešto učinimo, da pokrenemo tu nekakvu društvenu svijest i tu brigu o mladima. Mene čudi, recimo, da se ovdje u BiH nijedna politička stranka uopšte ne bavi problemom mladih. Kada bi sad neko napravio neki program zapošljavanja mladih, pokrenuo tu ogromnu energiju, možda bi mogao da popravi svoju poziciju u Parlamentu i da dobije glasove. Ali još nisam uspio da pronađem odgovor zbog čega je to tako.
RSE
Zvučite jako optimistično.
TRIVIĆ
Pa ja sam po prirodi uvijek bio optimista i da nisam optimista, vjerovatno se ne bih ni odlučio na ovaj korak da ponovo dođem u Sarajevo. Mislim da će BiH recimo za pet godina biti potpuno druga država. Jer, jednostavno, ovo je toliko loše da ne može biti gore, a mislim da mora krenuti dalje i da će Bosna i Hercegovina brzo postati Evropa.
RSE
Ja vam želim svako dobro. Prvo u izgradnji tog kanala. Ja ću ga zvati državnim kanalom, kanalom na nivou države. Mislim da će samim tim na neki način i država biti povučena naprijed. I naravno, želim vam da vam se ostvare ove želje, dakle da za pet godina BiH bude mnogo dalje od ovog mjesta gdje je trenutno.
TRIVIĆ
Hvala i vama na ovom razgovoru. Ja se nadam da će to tako biti. Opet kažem, ja sam optimista.
RSE
Utemeljeni.
TRIVIĆ
Da, nepopravljivi.