Dostupni linkovi

logo-print

Rijeka zelenog oka


Uz jutarnju kafu, listam današnju štampu, mada zbog posla koji radim, svi dnevni događaji su mi uglavnom poznati. Novine su i ovog jutra prepune crne hronike. Ničeg novog oko ubistva kolege Duška Jovanovića. Sve se novine pozivaju na svoje “tajne izvore iz MUP-a”, a policija javno ćuti. Osjećam da mnogo pričam. Uvaženi slušaoci Radija Slobodne Evrope oprostite mi, žurim ponovo na Bojanu.

Subota, 19. jun 2004. godine
Na Bojani sam. To je zelenooka rijeka koja, gazeći granicu između Crne Gore i Albanije, spaja Skadarsko jezero sa morem i koja je na svom ušću, kako kažu, oko davno potonule galije, napravila pjeskovito ostrvo. To je pravi raj za nudiste. Adu su najprije otkrili Njemci, a kako ih posljednjih godina nije bilo, postala je hit za novonastalu srpsko-crnogorsku elitu. Nenaviknuti na te slobode, domaći nudisti se lako prepoznaju, po sombreru i velikim tamnim naočarima. Glava je, dakle, zaštićena od znatiželjnih pogleda, a sve ostalo je izloženo - suncu.

Nedjelja, 20. jun, 2004. godine
I dalje sam na Bojani, ali ovoga puta preko puta Ade, u jednom predivnom restoranu na vodi. Pročitah u novinama kako je inspekcija ovdje uklonila preko hiljadu kvadrata raznih platformi za kolibe i vikendice, veliki broj šipova i drugog materijala. Međutim, ostala su netaknuta velelepna drvena zdanja sa apartmanima, privatnim plažama, kalimerama i vezovima.

Obale Bojane su odavno izgubile čar ribarskog sela. Ovdje pojedinci, ničije, odnosno državno zemljište, ako ga još ima, prodaju od pet do trideset hiljada eura. Najmanje je koliba ulcinjskih ribara.

Ponedjeljak, 21. jun 2004. godine
Mladost je danas preplavila Podgoricu. Počeo je upis brucoša. Armija mladih ljudi je zaposjela Univeritet. Ove godine za najbolje srednjoškolce nema prijemnog ispita. Reklo bi se pravedno, mada ima i onih koji misle i drugačije, iznoseći kao argument kriterije. Kažu da, zbog kvaliteta nastave i profesora, teže je dobiti dobre ocjene u nekoj podgoričkoj srednjoj školi nego u provinciji. Dakle, ni sve petice nijesu iste. Ko je u pravu pokazaće dalje školovanje.

Utorak, 22. juna, 2004. godine
Na sastanku sam UNEMA - Asocijacije nezavisnih elektronskih medija -, povodom prijetnji Agencije za radio-difuziju da će privatnicima oduzeti frekvencije ukoliko ne izmire dosadašnje finansijske obaveze. U Crnoj Gori ima preko 50 elektronskih medija i svi jedva preživljavaju. Komercijalni traže svoj dio kolača od RTV pretplate za prošlu i ovu godinu, odnosno od početka primjene novog zakona. U tom preganjanju, po svoj prilici, najbolje će proći mediji iz Srbije, koji će doći na ovo tržište, a domaći će, jednostavno, nestati. Samo da napomenem, Srbija ne da ni jednoj crnogorskoj televiziji svoj etar.

Srijeda, 23. juna 2004. godine
Mile Đukanović je na današnjem presu rekao kako je spreman da se lideru liberala Miodragu Živkoviću i “konziliju opozicije izloži u prirodnoj veličini kako bi ustanovili sve što ih zanima". Živković je, naime, na suđenju, koje u toku, zatražio od suda medicinsko vještačenje Đukanovićevog tijela, pozivajući se na detalje iz iskaza Moldavke S. Č. kojeg je ona navodno opisala kao nagog, uz karakterističan ožiljak na ramenu.
Ne bih dalje komentarisao ni jedan ni drugi postupak.

Četvrtak, 24. juna 2004. godine
Večeras u Budvi počinje Mediteranski muzički festival, a ljubitelji fudbala imaju poslastice u polufinalnim mečevina na Evropskom prvenstvu. Opozicija je i ovog četvrtka najavila šetnju po Podgorici. Do mora je sat ipo lagane vožnje, a terase i bašte skoro svih lokala nude živu muziku. Pa, neki izvoli ko šta voli. Ja se, ipak, opredjeljujem za nogomet.

Petak, 25. jun 2004. godine
Uz jutarnju kafu, listam današnju štampu, mada zbog posla koji radim, svi dnevni događaji su mi, uglavnom poznati. Novine su i ovog jutra prepune crne hronike. Ničeg novog oko ubistva kolege Duška Jovanovića. Sve se novine pozivaju na svoje “tajne izvore iz MUP-a”, a policija javno ćuti.

Osjećam da mnogo pričam. Uvaženi slušaoci Radija Slobodne Evrope oprostite mi, žurim, ponovo na Bojanu.
XS
SM
MD
LG