Dostupni linkovi

logo-print

Izbjeglice u svom gradu


RSE
U organizaciji UNHCR-ove Misije u BiH, u Skupštini je predstavljen „Priručnik za parlamentarce: vodič kroz međunarodno izbjegličko pravo“. Tom prilikom, predstavnik UNHCR-a, Udo Janz, istakao je da je „Priručnik“ priznanje važne uloge koju poslanici u parlamentu imaju svuda u svijetu u osiguravanju međunarodnih standarda u zaštiti izbjeglica i raseljenih.

Vijeće ministara BiH usvojilo je Program javnih investicija do 2006. godine koji sadrži pedeset i pet projekata. Za obnovu stambenog fonda predviđeno je izdvajanje oko 24 miliona KM.

Helsinški odbor za ljudska prava Republike Srpske objavio je prije dva dana kako je upućen poziv institucijama u BiH, te Uredu Visokog predstavnika (OHR), da preispitaju propise i omoguće nove rokove za podnošenje zahtjeva za povrat stanova u Federaciji BiH. Prema procjeni ovog Odbora, 17 hiljada ljudi nije uspjelo podnijeti zahtjev za povrat, a ovom Odboru se obratilo nekoliko stotina građana koji smatraju da im je uskraćeno osnovno ljudsko pravo. Predsjednik Helsinškog odbora Branko Todorović:
TODOROVIĆ
U velikom broju tih obraćanja građani su nam ukazivali na nešto što možemo shvatiti kao potpuno razumljive i opravdane razloge zbog kojih oni nisu mogli pravovremeno podnijeti zahtjeve, dakle do isteka određenih rokova koje je propisao OHR. Treba doduše pomenuti da je OHR te rokove u nekoliko navrata pomijerao i da je veliki broj građana to naravno i iskoristio. Ali na žalost veliki broj građana, zbog odsustva iz BiH, zbog bolesti, zbog nedostatka informacija ili iz nekih drugih razloga, do danas nisu podnijeli zahtjeve za povrat stanova odnosno stanarskog prava, ili su ih podnijeli sa zakašnjenjem. Ukoliko govorimo o međunarodnim standardima ljudskih prava, zaista je potrebno da se otvori pitanje mogućnosti davanja još jednog roka za podnošenje zahtjeva za povrat stanova koji bi trajao eventualno nekoliko mjeseci, ili da se nađe neko drugo rješenje u skladu sa međunarodnim pravnim standardima koje bi to pitanje regulisalo, kako bi se dala šansa velikom broju građana BiH da podnesu zahtjeve za povrat svojih stanova i da na taj način ostvare svoja osnovna ljudska i građanska prava.
* * * * *
RSE
Danas je međunarodni dan izbjeglica. Čak i oni koji su pozvani da o njima brinu ili konkretnije o ostvarivanju njihovih osnovnih prava, neće naći za shodno da progovore barem koju prigodnu riječ. Dakle niti jednom u godini. Drugi će pak „prosipati fraze“ i zaklanjati se iza statistike koja, poznato je, ne pokazuje pravu sliku života. Pri tom će koristiti podatke koji im dobro dođu – na primjer o gotovo stopostotnom rješavanju zahtjeva za povrat stanova. Ko u njiima danas živi? E, to je već briga za nekog drugog. „Nije u našem mandatu“, kažu. U čijem su mandatu ljudi koji su i danas, gotovo devet godina nakon završetka rata, raseljeni ili izbjeglice u vlastitom gradu, Banjaluci, Sarajevu, Mostaru...?

Takvi su i stanari nebodera u sarajevskom naselju Grbavica, u opštini Novo Sarajevo. Oni ipak ne gube nadu i svakodnevno obilaze izgorene nebodere uz Miljacku. A ona je simbol života. Jusuf Hajdarević je jedan od stanara nebodera u današnjoj Ulici Kemala Kapetanovića:
HAJDAREVIĆ
Ja se zovem Jusuf Hajdarević, stanar sam stana u Ulici Kemala Kapetanovića, broj 30. Početkom rata sam morao otići sa Grbavice i još uvijek sam raseljeno lice u gradu Sarajevu, gdje plaćam kriju 300 KM svaki mjesec. Svaki dan, igrom slučaja, na putu na posao, prolazim pored svog nebodera. Najčešće, pogotovo kad je lijepo vrijeme, stanem i razmišljam da li ću se ikada vratiti. Godine prolaze, starost dolazi, mi još uvijek ne vidimo ništa. Ne možemo doći ni do kredita koje smo do sad mogli iskoristiti za sanaciju svojih stanova. Svjesni smo da ćemo sami morati sanirati svoje stanove. Kada bi se ostvarili osnovni uslovi, kada bi se uradila statika, projektna dokumentacija, uvela struja, grijanje i voda, onda bi mi vjerovatno morali sami sanirati ostalo, što nam je prioritet. Međutim, ne možemo ni do kredita doći. Nude nam hipoteku, ali mi nemamo ništa što bismo mogli staviti pod hipoteku, jer faktički ne posjedujemo ništa. Imamo nešto, a nemamo ništa. Čim je bila integracija, 19. marta, odmah smo došli, iz čiste radoznalosti, da vidimo šta je ostalo, pokupili smo stvari koje smo našli u onom smeću. Neboderi su, istina, prije tri godine bili kompletno očišćeni, međutim sada su faktički još više uništeni nego prije. Zub vremena čini svoje, neboderi kisnu. Ako bi se danas uradila statika, ako bi se uradila krovna konstrukcija na neboderima, već iduće godine bi se ponovo morala raditi statika, jer su zaista jako puno oštećeni i devastirani. Ja se nadam da ćemo se jednog dana vratiti u svoje stanove. Da se ne nadam ne bih ni dolazio ovdje. Ne bismo se svaki dan ovdje vrtili i tražili da se nešto pokrene. Ne mogu optužiti cijelu opštinu, ali postoje određene strukture u opštini Novo Sarajevo kojima nije stalo da se ti objekti rade. Oni znaju razlog tome, odnosno koji su im planovi i ciljevi. Sada je u neboderima drukčija struktura stanovništva nego prije rata. Mi nismo birali komšije, stanovi su svima nama dodijeljeni prije rata, ali bismo najviše voljeli da se vrate naše stare komšije, da opet budemo jedna cjelina. Nikada nismo imali problema i ne bismo imali ni sada, samo da nam hoće to sanirati pa da počnemo da živimo kao normalni ljudi. Mi smo danas, ne na nuli, nego ispod nule. Dvanaest godina poslije rata smo izbjeglice u vlastitom gradu i nikom ništa.
RSE
Stanari grbavičkih nebodera su se okupili u Udruženje kako bi tražili i pronašli one koji bi htjeli obnoviti njihove domove. Predsjednik Udruženja Sead Arnautalić:
ARNAUTALIĆ
Naše Udruženje okuplja stanare nebodera u Ulici Kemala Kapetanovića, brojevi 30, 32 i 34. U ova tri nebodera imamo 156 stambenih jedinica. Od toga su 134 vraćene nosiocima stanarskih prava, od kojih su se 102 prijavila za dobrovoljni povratak. Što znači da smo ispunili kvotu za sanaciju tih nebodera. Sve tri zgrade su potpuno devastirane, kompletna struktura, liftovi, stambene jedinice, fasada, krovovi i tako dalje. Mi smo osnovali Udruženje 18. septembra prošle godine, broji, kao što sam rekao, 134 člana. Glavni nam je cilj da iznađemo mogućnost kako da saniramo nebodere da bi se ljudi mogli vratiti u svoje stambene jedinice. Obraćali smo se svim relevantnim strukturama, počev od opštine, zatim kantona, Federalnog ministarstva za raseljena lica i izbjeglice i Državne Komisije za raseljena lica i izbjeglice. Uputili smo konkretne zahtjeve i vezano za te zahtjeve smo dobili odgovor, uglavnom od opština, da nema novaca za sanaciju tih nebodera. Drugo, kanton nam je rekao da nismo ove godine prioritet, zato što su već otpočeli određeni poslovi vezani za sanaciju stambenog fonda na čitavom području Kantona Sarajevo. Federalno ministarstvo za raseljena lica i izbjeglice i Državna komisija su stvorili fond od, prema našim pokazateljima, negdje oko 50 miliona KM i mi računamo da ćemo i mi tu biti uvršeni. Mogu reći da smo dobili 50 posto sredstva od kantona za ispitivanje statike i za izradu sanacionog elaborata nosive konstrukcije zgrada. Dobili smo i obećanje da opština Novo Sarajevo neće imati nekih velikih sanacionih programa u 2004. i 2005. godini i da ćemo mi vjerovatno ući kao prioritet za sanaciju naših zgrada.
RSE
I gdje sada žive bivši stanari iz nebodera u sadašnjoj Ulici Kemala Kapetanovića 30, 32 i 34?
ARNAUTALIĆ
Većina stanara su raseljena lica i izbjeglice. Mnogi stanuju kao interno raseljena lica na području Sarajeva. Neki su i podstanari koji izdvajaju zaista znatna sredstva za kiriju. Neki stanuju u oskudnim stanovima. Neki se nalaze u Hrvatskoj, neki u Srbiji, neki u drugom entitetu, u Zvorniku, Vlasenici, Banjaluci i tako dalje. Dvadeset i dva stana su viška, što znači da bi kanton te stanove mogao da dodijeli recimo boračkoj populaciji ili mladim bračnim parovima ili kako se već kanton odluči. Ali dvadeset i dva stana su u startu viška i kada bi se ta dvadeset i dva stana prodala, automatski bi bilo novca za sanaciju zgrada. A ovi stanovi će sigurno biti viška, jer imamo podatke da neki bivši stanari na osnovu zakona nisu ostvarili pravo na povrat.
RSE
Kakav je vaš stav, šta mislite zbog čega niko neće da obnavlja ove nebodere?
ARNAUTALIĆ
Imamo podatak da je jedna holandska humanitarna organizacija izdvojila prvu ratu sredstava za sanaciju ovih nebodera. Međutim, taj novac je bestraga nestao. Holanđani, kad su vidjeli da se ne ulaže u sanaciju tih zgrada, jednostavnu su odustali od pomoći. Mi mislimo da smo taoci politike. Poznato je da su na vlasti tri nacionalne stranke, a ovdje u ovim zgradama ima pedeset posto Srba povratnika. Tako da smo mi zapravo taoci te politike. Mislim da sam dovoljno rekao i da će ljudi shvatiti šta sam htio da kažem. Imamo i boračku populaciju, negdje oko dvadeset i sedam boraca. Imamo i šehidskih porodica, imamo i logoraša, imamo i porodice civilnih žrtava rata i tako dalje. Tako da smo zaista zapostavljeni i smatram da je već odavno trebalo započeti sanaciju.
RSE
Jedan od razloga za neobnavljanje nebodera, kako tvrde članovi vašeg Udruženja u istupima u javnosti, mogao bi biti taj što se smatra da su tu uglavnom živjeli pripadnici bivše Jugoslovenske narodne armije (JNA). Vi međutim tvrdite da oni čine najviše petnaest posto od ukupnog broja stanara i podsjećate kako su tu živjeli, naravno, i drugi stanari.
ARNAUTALIĆ
Tu su živjeli građani, penzionisana lica bivše JNA, koji su u većini slučajeva kupili stanove.
RSE
I čemu se nadate?
ARNAUTALIĆ
Ipak sam optimista i vjerujem da će ove relevantnije strukture vlasti imati sluha i u 2005. godini zaista naći razumijevanja za nas i pomoći nam, odnosno pristupiti sanaciji ovih zgrada.
RSE
Sekretar Udruženja, Vedran Grabar:
GRABAR
Udruženje se trenutno nalazi u prostorijama Mjesne zajednice Grbavica II, na adresi Hamdije Ćemerlića, broj 2. To je odmah preko puta zgrade US AID-a. Radno vrijeme Udruženja je svakim radnim danom od 9:00 do 13:00 časova. Broj telefona: 649 481.
RSE
Kakvo je interesovanje ovih bivših stanara?
GRABAR
Ştanari dolaze faktički svaki dan. Ako ne dođu, jave se telefonom. Najveći broj njih su penzioneri, koji imaju i zdravstvenih problema. Oni su ustvari ti koji se najviše interesuju za povratak, jer žive u nekim ili iznajmljenim stanovima ili u zajednici s nekim i svi jedva čekaju da se vrate u svoje stanove. Evo upravo smo dobili poziv iz Kragujevca, ljudi se javljaju. Nedavno smo pokrenuli jednu akciju da se ljudi prijave za dobrovoljni povratak. Jer, recimo nismo znali za podatak da se za dobrovoljni povratak treba obavezno prijaviti. Ljudi su uglavnom mislili da je dovoljno to što su se prijavili za povrat stana, da su se na taj način automatski prijavili i za dobrovoljni povratak. Međutim, tom Sarajevskom deklaracijom je propisano da šezdeset i jedan posto bivših nosilaca stanarskog prava mora da se prijavi za povratak i da je to uslov za sanaciju zgrada. Tako da smo poveli jednu širu akciju da obavijestimo svo naše članstvo da se prijave za taj dobrovoljni povratak i u toj akciji smo i uspjeli. Čak ni ljudi koji cijelo vrijeme žive u Sarajevu za to nisu znali. Za tu Sarajevsku deklaraciju ljudi jednostavno nisu čuli. Nismo čuli ni mi, dok nismo za to saznali tokom sastanaka s tim nekim rukovodećim strukturama koje su odgovorne za sanaciju ovih naših objekata. Oni su nam to non-stop nabijalni na nos, navodili su taj podatak da nas nema dovoljno prijavljenih za dobrovoljni povratak, dakle tih šezdeset i jedan posto. I taj smo im argument sada konačno izbili iz ruku, tako da se nadamo da će konačno nešto početi da rade u vezi ovog našeg problema.
RSE
Šta je ipak, po vašem mišljenju, najveći problem?
GRABAR
Pod broj jedan velika devastiranost objekata. Zgrade samo što se ne sruše i potrebna su velika ulaganja. Druga stvar, mislim da je tu najveći problem ta neka politika koju vode te vladajuće stranke. Izgleda da oni ustvari uopšte nisu zainteresovani za povratak ljudi na svoje. Nakon rata je postignuta neka nacionalna struktura i ovdje u Federaciji BiH i u Republici Srpskoj i mislim da su više zainteresovani za to da se održi status quo, jer tako imaju birače na okupu, a u suprotnom bi im birači bili razbacani na sve strane i vjerovatno ne bi mogli imati ovoliku vlast kao što imaju sada. Tako da smo mi u tim nekim našim svakodnevnim razgovorima došli do zaključka da je nacionalna struktura ustvari jedna od najvećih prepreka za sanaciju tih nebodera.
* * * * *
RSE
Proteklog vikenda u Sarajevu je održan Drugi kongres Svjetskog saveza dijaspore. Dvodnevni uspješan rad gotovo da je zasjenila svađa oko broja članova Glavnog odbora iz pojedinih zemalja. Bilo je tu i drugih nekorektnih istupa, ali ipak je od toga mnogo značajnije ono o čemu su se delegati Kongresa dogovorili. Namik Alimajstorović, ponovo izabrani predsjednik Svjetskog saveza:
ALIMAJSTOROVIĆ
Meni je zaista izuzetno drago što je danas pobijedila bosanskohercegovačka opcija. Jer, ko je danas prisustvovao ovom sastanku, mogao je vidjeti neke tenzije oko toga da to bude bošnjačka opcija i tako dalje. Drago mi je što je pobijedio onaj princip koji mi zagovaramo od početka, na kojem radimo već punih pet godina i tim više sam i uzbuđen i sretan što je ipak ta bosanskohercegovačka opcija dobila svoj puni legitimitet. Ovo su jednostavno neki prelomni trenutci za bosanskohercegovačku dijasporu i ova situacija se vjerovatno neće ponoviti do sljedećeg kongresa. Jer, u principu, ove neke ideje iskrsnu u turnusima, ponavljaju se i tako dalje. Moram reći da je naša dijaspora ipak više jedinstvena nego što se danas mogao steći utisak. Mi na tom pitanju nemamo previše toga da uradimo. Možda nam je obaveza da više toga uradimo po pitanju aktivnosti u našim članicama i organizacijama. Mogli ste vidjeti da ovih naših zaključaka ima blizu pedeset. Naša komisija će ih sortirati, ali kao glavni zaključak ovog Kongresa bih izdvojio da se konačno traži jedno ministarstvo za dijasporu, da je dijaspora spremna da ulaže u državu BiH, ali tek pod jednim uslovom, a to je da se ovdje stvore normalni uslovi na nekoj ekonomskoj osnovi. Potom da se konačno riješi pitanje dopunskih škola na bosanskom jeziku, da se napravi jedinstveni plan i program, da se naša djeca neotuđuju zbog toga što su programi neadekvatni, što su učitelji nekvalifikovani i tako dalje. I četvrta stvar, da podržimo našu omladinu koja se želi vratiti u BiH, znači da se konačno riješi to pitanje priznavanja diploma stečenih u inostranstvu, da se ne bi sprječavao povratak.
RSE
O utiscima s Kongresa jedan od delegata, Nihad Filipović:
FILIPOVIĆ
Drago mi je da je Kongres održan, ali atmosfera i energija koju sam ja uspio da osjetim nije ona koju smo imali na osnivačkom Kongresu. Vjerovatno za to postoje dobri razlozi. Ni odaziv na ovaj Kongres nije bio isti koji smo imali na osnivačkom Kongresu. To je vjerovatno zbog toga što one inicijative koje smo stavili u Osnivačku deklaraciju zapravo nisu sprovedene, nema rezultata rada. Na ovom Kongresu smo radili po okruglim stolovima i formulisali neke nove pravce djelovanja, a ono što smo zapisali u Deklaraciji, to je faktički „ostavljeno u frižider“ za neko bolje vrijeme, dok BiH ne profunkcionira kao država. Ali je, po meni, vrlo značajno, i to je najznačajniji zaključak ovog Kongresa, da se pokuša sa jednom metodom čisto civilne borbe nešto izmijeniti kad je u pitanju taj famozni Dejton. Ne znam, možda je još uvijek preuranjeno, ali možda i sazrijeva vrijeme da se te stvari počnu pokretati, ne kroz političke stranke, nego upravo kroz akcije građana, pa i ovako – kroz akcije nevladinih organizacija. Prije par mjeseci ili možda više, ne mogu se precizno sjetiti, u Evropskom parlamentu je jedna grupa evropskih parlamentaraca pokrenula inicijativu u tom pravcu da se preispita Dejtonski sporazum. Dakle, sazrijeva uvjerenje i kod tih nekih faktora koji zapravo odlučuju o tim stvarima u BiH, da zaista ovako ne može da ostane. Mi smo ponekad možda i preoštri prema organima vlasti. Oni nekada, i kada žele, ne mogu da ostvare neke stvari upravo zbog konstrukcije koja je pogrešna. To je najvažnije što je rečeno na Kongresu. A mi imamo i dobrih inicijativa. Recimo inicijativa oko priznavanja penzionog staža. Ja sam to danas saznao kontaktirajući gospodina Isovića, predsjednika Udruženja ranjenika i traumatiziranih osoba u dijaspori. To je zbilja skandalozno. Nije baš da je Dejton granica i kočnica svemu, ima stvari koje se mogu i u postojećim uslovima ostvariti. Država je sponzorirala ovaj skup, Ministarstvo za ljudska prava i civilne poslove; koliko je potrošeno samo za ove naše ručkove i tako dalje. Treba i to, u redu, ali ako dakle ima novaca da se tako nešto organizira, vjerujem da ima novaca da se urade i ovakve stvari, samo očito treba preusmjeriti sredstva. Dakle, nije baš da je Dejton kočnica i prepreka za sve, ali jeste glavna smetnja BiH kao državi.
RSE
Investiranje građana BiH koji žive u svijetu jedna je od tema obrađivanih na Kongresu. Tale Elezović, Sarajlija, danas nastanjen u Australiji:
ELEZOVIĆ
Ja zaista jesam optimista. Govorim u ime ljudi koje ovdje predstavljam i moja je namjera da autentično prenesem njihovo mišljenje, sa tendencijom da državne vlasti i organi shvate da je dijaspora njihov krunski partner u mogućnosti prosperiteta BiH. Ali državni organi moraju s dijasporom uspostaviti neposredan kontakt i računati sa dijasporom u svojim kombinacijama i planovima. Iz tog razloga, iako sam možda bio malo provokativan, sam morao reći da se dijaspora zaboravlja. Znam da su mnogi, koji su već više od deset godina žive u bilo kojoj zapadnoj zemlji, u mogućnosti namjenski izdvojiti za svoju zemlju, za domicil, deset hiljada maraka ili dolara ili neke druge valute. To je suština.
RSE
Vi ste imali primjedbu da se bogatstvo BiH rasprodaje praktično u bescijenje i da bez toga to neće biti ona zemlja koju ste napustili.
ELEZOVIĆ
Neke zemlje su prošle put sličan našem, na primjer Poljska. U početku je također rasprodavala svoje bogatstvo, dok se nije okrenula dijaspori i počela dobijati pozitivne efekte. Ali kapitalne stvari su otišle u bescijenje. Ja ne želim da u mojoj BiH, u koju ću se vratiti kao i mnogi drugi, budem stranac. Jer, ja i ostali zaista imamo potencijal, možda i u mnogo većim iznosima, ali sasvim sigurno imamo socijalnu i svaku drugu sigurnost. Možda to najbolje ilustruje primjer šta smo uradili u Australiji. Prvo, osnovali smo Australijsko-bosanskohercegovačku trgovačku komoru. Izdali smo prošle godine i prvi Poslovni imenik i adresar i mislim da je to malo bosansko remek-djelo. Najneposrednije smo uključeni i u organe Trgovačke komore Australije. Na taj način dajemo do znanja koje nudimo mogućnosti i ljudske, ekonomske i svake druge potencijale. Jer, mi smo, dakle, izvanredni ljudi već i u Australiji, prepoznatljivi po kvalitetu, kreativnosti i svim ostalim stvarima.
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: RSE.sa@bih.net.ba
XS
SM
MD
LG