Dostupni linkovi

logo-print

Sarajevske bilježnice u Zagrebu


RSE
Predsjednik Hrvatskog društva pisaca i glavni urednik zagrebačke sekcije „Sarajevskih bilježnica“, Velimir Visković, ističe da je u proteklih šest brojeva ta redakcija uspjela okupiti, kako je kazao, sve što vrijedi s područja bivše Jugoslavije:
VISKOVIĆ
U samom uredništvu okupljena je jedna dosta prominentna skupina intelektualaca, počevši od Slovenaca, što je mnoge iznenadilo, ali ljudi poput recimo Borisa Novaka i Aleša Debeljaka su se okupili uz nas. Dosta je jaka i naša zagrebačka sekcija. Osobito je jaka, naravno, naša sarajevska, ta centralna sekcija u kojoj su Marko Vešović, Zdravko Grebo, Enver Kazazić, Dževad Karahasan, Vojka Đikić, dakle masa ljudi s kojima je doista veliki gušt raditi.
RSE
Hrvatski pisac i član redakcije, Miljenko Jergović, napominje da je ratno pismo, glavna tema novih „Sarajevskih bilježnica“, posebno važna, jer se po prvi put na jednom mjestu obuhvaća cjelina zaraćenog svijeta na prostoru bivše Jugoslavije:
JERGOVIĆ
Naime, kad god bi se govorilo o ratnom pismu, u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini, u Srbiji, to se uvijek činilo partikularno i sa uvidom u jedan dio produkcije. Cjelina cijele priče se nikad nije mogla stvoriti. U „Sarajevskim bilježnicama“ se naprosto uspjela složiti ta neka cjelina priče, od hrvatskog dijela pa do srpskog, a pogotovo crnogorskog.
RSE
Književnica Julijana Matanović:
MATANOVIĆ
Čini mi se da stvari doista dolaze u normalu, ne onda kad dolaze u zbiljnu normalu nego onda kad postaju prava literatura. A u Hrvatskoj sad možemo na temelju ratnog romana govoriti i o pravom romanu, više ne moramo biti skloni, kao što smo bili skloni u devedesetim godinama.
RSE
Uz ratno pismo, najveću pozornost u šestom broju „Sarajevskih sveski, zveski, bilježnica ili teftera“, kako ih u šali nazivaju autori, izaziva tekst poznatog hrvatskog glumca Rade Šerbedžije. Točnije njegova osobna ispovijest u obliku pisama i dijaloga s prijateljem i književnikom Borislavom Vujičićem. Proza koja će, prema ocjeni Velimira Viskovića, ugodno iznenaditi književne kritičare:
VISKOVIĆ
Radi se uglavnom o situaciji u kojoj se Rade našao negdje početkom devedesetih, kad isčezava zemlja, nestaje, raspada se u krvavom kovitlacu, zemlja koju je on osjećao kao svoju domovinu. A s druge strane, u doslovnom smislu, gubi se i njegov dom. Taj dom se seli iz jednog grada u drugi, a za njim neprekidno ide rat.
RSE
Na zagrebačkom predstavljanju „Sarajevskih bilježnica“ osobno je bio i sam Šerbedžija, te najavio da će vrlo brzo na istu temu, u izdanju zagrebačkog „Profila“, izaći i njegova knjiga koju je naslovio „Do posljednjeg daha“:
ŠERBEDŽIJA
Ova moja knjiga je zapravo, kad sve skupa bolje razmislim, jedna moja potreba da iznesem pred tim sudom na koji nisam pozvan da se branim, neku svoju iskrenu pripovijest svega toga što se događalo sa mnom. A s druge strane kad shvatim da mi ni ta obrana ne vrijedi ništa, mislim da je najvažnija stvar da će ta moja knjiga, koja će izaći poslije ovih „Svezaka“, koja će izaći sad uskoro, na neki način biti potrebna onim mojim prijateljima, da imaju s čime da me brane, da kažu – evo vidite, ovdje je zapisano, evo kako se dogodilo ili tako nešto.
XS
SM
MD
LG