Dostupni linkovi

Karadžić i Mladić kao alibi za greške u Iraku


RSE
Da li se svima – Tribunalu, BiH, RS-u, SFOR-u – zaista žuri kako to izgleda posljednjih dana?
DIZDAREVIĆ
Ima nekih nelogičnosti u svemu tome. Do 1998. godine su predstavnici tadašnjih inostranih vojnih trupa imali kontakte sa Radovanom Karadžićem. Ne samo da su znali gdje se nalazi, već su ga redovno kontaktirali i očigledno je da nije bilo volje da se on uhapsi, unatoč tjeralici Međunarodnog krivičnog suda. Nakon toga je također bilo evidentno da nema političke volje da se uradi nešto više na hapšenju Karadžića i Mladića. Jednostavno su dominirali neki pragmatski, državnički razlozi. A sada se intenzivira pritisak na BiH, koji bi na tom segmentu, na segmentu hapšenja osumnjičenih za ratne zločine, trebao da pokaže nekakvu promjenu atmosfere u BiH, dakle da pokaže spremnost BiH za radikalnije promjene, uključujući i spremnost da se uhapse glavni akteri rata. Za mene je to s jedne strane dio hipokrizije međunarodne zajednice, a s druge strane je to bio jedan test za bosanskohercegovačke vlasti u kojoj mjeri su zaista spremni da konačno uđu u reformu i da krenu putem udovoljavanja onim zahtjevima koji pred njih stavljaju i vojne i političke integracije u Evropi.
RSE
Faktor junskog zasijedanja NATO-a u Istanbulu je faktor koji stvara žurbu. Pripadnici međunarodne zajednice - SFOR, OSCE itd - optužuju BiH i naravno Republiku Srpsku, kako ne ispunjava svoje obaveze u progonu ljudi optuženih za ratne zločine. Šta biste rekli o tim optužbama?
DIZDAREVIĆ
Meni se čini da je to dio tog dvojakog odnosa u kome uspjeh za sve što je urađeno u BiH ide kao kredit međunarodnoj zajednici, a sve što ne valja ide na adresu BiH. Drugi element je tendencija da se pokuša uticati na sređivanje odnosa unutar BiH. Znano je da praktično još uvijek postoje dvije vojne komponente, da postoje dvije ili tri tajne službe, da su razjedinjene policije i da u BiH još uvijek nema tog bosanskohercegovačkog elementa, osim nešto na nivou Suda BiH. Tako da je i to jedan dio presije da se prevaziđu duboke, etničke i entitetske podjele i na jednom prilično kompleksnom pitanju se nastoji privoliti BiH da napravi taj iskorak. Kažem, dosta je tu problematičan odnos od strane međunarodne zajednice, s obzirom na jedno stanje kvazi-protektorata, stanje u kome praktično i uprkos Aneksu X Dejtonskog mirovnog sporazuma o ulozi Visokog predstavnika - Visoki predstavnik je praktično taj koji interpretira svoju ulogu i ulogu međunarodnih snaga. Dosta je tu subjektivizma i ne postoji odgovornost međunarodne zajednice ni prema jednom subjektu, ni prema građanima BiH, nema nikakve forme demokratske odgovornosti. I onda je u tome moguće da se ova priča oko ratnih zločina i ratnih zločinaca vodi na jedan taktičko-politikantski način.
RSE
Čini mi se da je kvalitativno novi nivo međusobnih optužbi ovih dana viđen i na relaciji između BiH, dakle državnog nivoa, i Republike Srpske. Kako se vama čini argumentacija kada se kaže kako je međunarodna zajednica nepravedna jer cijelu BiH kažnjava za neaktivnost RS-a na ovom planu?
DIZDAREVIĆ
Prvo i tu treba napraviti jednu malu distinkciju. Kada kažete – odnos vlasti BiH prema entitetu Republike Srpske, tu bih ja više prepoznao nosioce vlasti iz reda bošnjačkog naroda koji imaju kritički odnos prema RS-u. To se nikada nije artikulisalo niti kao jedinstven stav Predsjedništva BiH, niti Ministarskog vijeća. S druge strane, činjenica je i ne treba ići daleko pa prepoznati da RS ustvari nije, do jedne prilično kontroverzne operacije u Višegradu, učinila nijedan vidan znak želje da sarađuje sa Haaškim tribunalom. S jedne strane je, dakle, pokušaj da se odredi krivac u jednoj situaciji u kojoj je političko stanje takvo da se to svodi na međunacionalno prepucavanje, a s druge strane se vrlo zgodno uklapa u predizbornu kampanju koja je već počela i koja sigurno ima jednu od tema volju političkih subjekata za euroatlantskim integracijama i u tom smislu se želi pokazati ko je dobar učenik, a ko je onaj ko BiH u tome sprječava.

Mada, po mom dubokom ubjeđenju, od svih onih koji su na vlasti niko ne može u ovom trenutku da pobjegne od sopstvene odgovornosti, pa ni dio opozicije.
RSE
Može li se zaključiti da su zaista jedini pravi gubitnici obični građani BiH i da ne zaboravimo, naravno, žrtve ratnih zločina?
DIZDAREVIĆ
Apsolutno, kad se gleda u budućnost, gubitnici su građani BiH i ne znam u kojoj mjeri smo još uvijek svi svjesni da sve vladajuće stranke opstruiraju reforme i da, bez obzira na retoriku koja je proevropska, ustvari rade na očuvanju svoje političke dominacije, svoje pozicije, na očuvanju rezultata rata ili rezultata etničkog čišćenja i da je jednostavno neiskreno to što i SDA i SDS i HDZ govore o eventualnoj spremnosti da se poduzmu reforme i da se ujedinimo sa Evropom. A naravno da pitanje žrtava predstavlja također dio odgovornosti vlasti, jer je pravda jedan od koraka koji treba da pruže makar minimum satisfakcije žrtvama.

Ali tu ostaju i drugi otvoreni procesi. Evo još uvijek se oko nestalih osoba nije promijenila politička volja, još uvijek se traga za nekih 17 hiljada žrtava rata, još uvijek, dakle, nema želje, volje i spremnosti da se pomogne porodicama žrtava, da se osvijetli prošlost na adekvatan način i da se stvori neko zdravo ozračje za normalizaciju stanja u BiH.
RSE
U jednim današnjim novinama je glavnokomandujući SFOR-a rekao kako bi doslovno sam pošao u hapšenje Radovana Karadžića. Nedavno je izrečena ocjena kako je nekoliko godina nakon Dejtona postojala strahovita moć da se učini bilo šta, pa i da se uhapse ljudi optuženi za ratne zločine, ali nije postojala dovoljna politička volja. U posljednjih dvije-tri godine postoji politička volja, ali ne postoji toliko velika moć, efikasnost te strukture kakva je bila neposredno nakon Dejtonskog sporazuma.
DIZDAREVIĆ
Što se tiče moći trupa u BiH, o tome je odlučivao sam NATO, prema tome to ne može da bude isprika. Ono je svoje prisustvo odmjetavalo prema sopstvenim procjenama i prema sopstvenim ciljevima. Neki su se prioriteti promijenili. Kada vidite šta je danas opasnost, uglavnom se prepoznaje ono što ima muslimanski prefiks, islamski fundamentalizmi, terorizmi i tako dalje, i manje je u fokusu ono što zaista smeta normalizaciji stanja u BiH. Kad se radi o promijenjenoj političkoj volji, ja sam tu također prilično oprezan. Oni koji su ispred međunarodne zajednice na terenu, očigledno vide kakav problem i kakvu prepreku predstavlja to što su Karadžić i Mladić i još neki na slobodi. Oni su svjesni toga i vjerovatno je u njihovim glavama promijenjen odnos prema tom problemu i oni bi bili spremni da ih uhapse.

Kad se radi o drugim oblicima artikulisanja takve političke volje, oni imaju više neki unutrašnjo-politički karakter, kao što su mnogi potezi prema BiH više bili usmjereni ka građanima tih zemalja odakle je intervencija dolazila. I mislim da bi na neki način to otvaranje priče o potrebi hapšenja Karadžića trebalo da bude kontrapunkt nekim krupnim greškama koje su međunarodne intervencije u posljednje vrijeme učinile, uključujući i Irak, i koje bi, u krajnjoj konzekvenci, nekim kandidatima na budućim izborima trebale da poboljšaju rejting koji im je u stalnom opadanju. Zaista smo se u ovih dvanaestak godina naučili da sa malo više kritičnosti i obazrivosti analiziramo međunarodne poteze ovdje. Ja lično mislim, da zaista postoji volja, ne bi bilo problema da se Karadžić uhapsi.
RSE
Da sumiramo, kao jedini uvjet za prijem BiH u program NATO-a Partnerstvo za mir je hapšenje optuženika za ratne zločina. To se postavlja kao ključni motiv u ovom momentu i BiH i međunarodnih snaga i Haaškog tribunala. Jedan moj izvor u Haaškom tribunalu je rekao kako bi se lako moglo desiti da vlasti RS-a uhapse nekoga od srednje ili niže rangiranih osoba koje su optužene za ratne zločine, ali kako oni u Tužilaštvu u Haaškom tribunalu vjerovatno to neće prihvatiti kao dovoljno. Kakva je vaša prognoza, da li bi se nešto kapitalno moglo desiti do kraja juna, kada se održava samit NATO-a u Istanbulu?
DIZDAREVIĆ
Ne, ja ne vjerujem da se nešto kapitalno može desiti. Mislim da su vladajuće strukture u BiH već upoznate s tim da nema ništa od prijema u Partnerstvo za mir.
XS
SM
MD
LG