Dostupni linkovi

logo-print

Pravo i(li) pravda


RSE
Za ovaj problem, koji iznosi Janko Vojvodić, u Bosni i Hercegovini znaju svi nadležni, ali rješenje problema nije na vidiku.
VOJVODIĆ
Dolazim iz Zadra za Banjaluku 1995. godine. To je bilo sve u redu, do neke 2000. godine, kada smo dobili poziv od suda, da se javimo tamo, povodom njihove tužbe za, ne zna se tačno da li je to pobijanje ugovora, raskid ugovora, da li je povrat imovine. Odazvali smo se tamo i bilo je par nekih ročišta, izveli smo neke svoje svjedoke, oni svoje. Presuda na Osnovnom sudu je glasila da se ugovor raskida samo u Banjaluci, a napravljena su dva ugovora, jedan u Zadru, u Hrvatskoj, jedan u Banjaluci. Što znači automatski da mi treba da idemo napolje, a da ljudi zadrže onu tamo imovinu.
RSE
Kad je bivši Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Volfgang Petrič izmijenio stambeno imovinske zakone, dajući mogućnost poništavanja ugovora o zamjeni imovine, imao je dobru namjeru - da se eliminišu efekti straha, ratnih pritisaka i direktnog ugrožavanja života. Međutim, sudovi su opšte ratne okolnosti počeli tumačiti kao prisilu u zamjeni kuća između Srba iz Hrvatske i Hrvata i Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine odnosno RS, kaže Milan Crnković.
CRNKOVIĆ
Konkretan primjer je da je, recimo, 99 posto presuda, koje su donešene do nekog perioda prošle godine, raskinuti na temelju opštih ratnih okolnosti. Što znači da su nas proglasili za rat! Ja pitam bilo kojeg sudiju u ovoj državi, da mi kaže zašto sam ja kriv za rat?
RSE
Problem zamijenjene imovine pokušali su riješiti i poslanici državnog Parlamenta. Poslanik Petar Kunić je uložio amandman na Zakon o izbjeglim i raseljenim, kojim bi se riješio problem zamijenjene imovine.
KUNIĆ
Moj cilj je bio da se tim amandmanom omogući ljudima, koji su došli iz bivših jugoslavenskih republika, da legalizuju tu imovinu, odnosno da izvrše povrat svoje bivše imovine. Dakle, cilj je bio da i jedno i drugo lice dobije koliko je to moguće.
RSE
U oba skupštinska doma vođena je burna rasprava i iznesena su oprečna mišljenja. Osman Brka:
BRKA
Niko neka mi ne priča da su građani Bosne i Hercegovine, konkretno Bošnjaci, napuštajući prostore određenih dijelova Bosne i Hercegovine i mijenjajući svoje stanove 1992. i 1993. godine to radili dobrovoljno, slobodno, po svojoj volji. To mi apsolutno nemojte pričati, jer me u to ne možete ubijediti!
RSE
Nikola Špirić:
ŠPIRIĆ
Ovakvih slučajeva nema mnogo u Bosni i Hercegovini, ima ih svega nekoliko stotina, a u Bosni i Hercegovini se stvara politička priča da ima nekoliko desetina hiljada ljudi. Pa zato i zakoni, koje mi u Paralementarnoj Skupštini nastojimo usvojiti da riješimo probleme i ljudi iz Hrvatske i ljudi iz Sandžaka i ljudi sa Kosova, nailaze na otpor različitih nacionalnih grupacija, što je nonsens.
RSE
Klub bošnjačkih delegata u domu naroda podnio je izjavu, u kojoj ocjenjuje da je Zakon “destruktivan po vitalne interese bošnjačkog naroda”. Klub srpskih delegata je najavio prigovor na ovu izjavu. Komisija, koja se obično formira u takvim slučajevima, nije našla rješenje, pa će o svemu odluku donijeti Ustavni sud Bosne i Hercegovine. Inicijator Petar Kunić smatra da je Skupština trebala prekinuti ovu agoniju.
KUNIĆ
Sada imamo situaciju da se i dalje na ulicama dešavaju vrlo neugodne stvari, ljudi se iseljavaju prinudom, čak pripremaju neka eksplozivna sredstva da se ubiju i tako dalje. Dakle, bespotrebno imamo takve drame ulicama Banjaluke. Mislim da to nije trebalo, da smo to mogli izbjeći, sa jednom dozom razumijevanja i humanosti. To je pravda, a institucije su te, koje treba da štite pravdu.
RSE
Danas su osnovni sudovi u Republici Srpskoj ti koji danas cijene okolnosti, pod kojim su zaključeni ugovori o zamjeni i uglavnom ih jednostrano raskidaju. U njihove odluke sumnjaju Srbi iz Hrvatske u Republici Srpskoj, ali i entitetsko rukovodstvo. Predsjednik Republike Srpske Dragan Čavić:
ČAVIĆ
Nije moguće da u pravosuđu Republike Srpske, ljudi koji donose odluke, ne mogu da vide da se u ovom trenutku dešava da, zbog pravnih šupljina u zakonodavstvu, odnosno neusklađenosti zakonodavstva u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, ljudi koji su imali imovinu su davno ostali bez nje, a sad ostaju i bez imovine koji su zamijenili. I to u korist osobe koja je dobila njihovu imovinu u Hrvatskoj i sada ponovo ovdje.
RSE
Sve je više onih koji smatraju da se problem može riješiti samo na međudržavnom nivou, odnosno između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Pomoćnik ministra za izbjeglice Republike Srpske Drago Vuleta:
VULETA
Bilateralnim sporazumom, kroz sudske mehanizme, treba da uspostave takvo stanje, sistemom priznavanja međunarodnih presuda.
RSE
Ugovor između Bosne i Hercegovine i Hrvatske o rješavanju imovinsko pravnih pitanja, iz 2001. godine, otvorio je mogućnost bilateralnih pregovora. Iako se očekivalo da će juče, na sjednici Međudržavnog vijeća, biti konkretnijih dogovora, oni su izostali. Ministar pravde Bosne i Hercegovine Slobodan Kovač podsjeća na stav Bosne i Hercegovine:
KOVAČ
Stav bh. strane je da se ugovorom omogući da se pravo vlasništva nad nekretninama stiče po načelu reciprociteta i pod jednakim uslovima u obje države. U ovom trenutku se, objektivno, ne može precizirati rok kada će to biti uređeno.
RSE
Krajnje je vrijeme za donošenje kompetentnih odluka, kako bi se izbjegla situacija u kojoj svako tumači šta je pravo, a šta pravda.
* * * * *
PREDSJEDNICA ODBORA ZA LJUDSKA PRAVA U KARLOVCU, JELKA GLUMIČIĆ, KAŽE DA IM SE JAVLJA DOSTA HRVATSKIH SRBA KOJI SU NA POČETKU RATA ILI U „OLUJI“ IZBJEGLI IZ SVOJIH STANOVA.


GLUMIČIĆ
Već samim tim što se u Bosni priznaju stanarska prava, a u Hrvatskoj se ne priznaju, masa ljudi je došla u vrlo nezgodnu situaciju. Na primjer, u Hrvatskoj su izgubili društveni stan, a u BiH se sva privatna imovina i svi društveni stanovi vraćaju. Tako da su oni praktički bez krova nad glavom.
RFE
Iris Vasiljević iz podružnice Hrvatskog helsinškog odbora u Kninu, podsjeća da je samo u Kninu do 1996. godine bilo oko 2 400 državnih stanova:
VASILJEVIĆ
Kupljeno je možda stotinjak stanova, koje su otkupili starosjedioci koji su tu ostali u vrijeme „Oluje“, dakle bili u svojim stanovima. Ostalo su sve stanovi u kojima su sada ti drugi ljudi. I oni sada lutaju, jer bi htjeli svoje stanove nazad, a jedina mogućnost im je stambeno zbrinjavanje i ljudi se sad tu i ne snalaze, jer je stambeno zbrinjavanje nešto sasvim drugo od prava na njihov stan na koji su imali stanarsko pravo. Tako da se ustvari jako malo tih ljudi, što mi ističemo u našim izvještajima, jer je to sve i urbano stanovništvo i mlađe stanovništvo, uopće vraća, jer se jednostavno nemaju gdje vratiti. Oni dolaze u Hrvatsku kao potpuni beskućnici.
RFE
Jedino pravo koje bivši nositelji stanarskih prava u Hrvatskoj vuku iz tog nekadašnjeg prava jeste stambeno zbrinjavanje. No i to je, prema riječima predstavnice Hrvatskog helsinškog odbora, za sad samo na papiru:
VASILJEVIĆ
Iskreno govoreći, ne znam kad će doći na red. Oni dolaze na red za stambeno zbrinjavanje, po redu tog prvenstva koje im je dato zakonom, poslije svih ovih legalnih i ilegalnih korisnika tuđih kuća.
RFE
U te stanove država trenutno useljava bosanske Hrvate koji bi do 20. lipnja trebali isprazniti privatnu imovinu Srba povratnika:
VASILJEVIĆ
Ljude koji su legalno i ilegalno zaposjeli tuđu imovinu, njih sada smiještaju u te stanove. Dakle, ova kategorija tih bivših nositelja stanarskog prava ne znam gdje će. Iskreno rečeno, o tome se puno govori, ali ja ne znam gdje bi se oni smjestili.
RFE
Što se pak tiče razmijenjene ili prodane privatne imovine, predsjednik Zajednice udruga naseljenih Hrvata u Hrvatskoj, Tomo Aračić, smatra da unatoč obaveznoj reviziji ugovora u BiH, ne bi trebalo biti većih problema, naprosto i zato jer se većina prognanih i naseljenih Hrvata i ne želi vratiti u svoje kuće, osobito ne u Republiku Srpsku:
ARAČIĆ
Mi smo ranije radili ankete u mjestima kao što su Sunja, Korenica i slično i svugdje su ankete pokazivale da se više od devedeset posto Hrvata ne želi vratiti. Međutim, sa onim manjim postotkom se možda moglo nešto napraviti da su stvarani uvjeti za povratak, naročito u područje Republike Srpske. Ti ljudi se ne mogu odlučiti vratiti u sredinu gdje ne postoji ni politička volja, ni uvjeti na terenu.
RFE
Voditelj pravnog tima Zajednice, Zdravko Kuljanac:
KULJANAC
Na području općine Sunja, gdje smo imali negdje 1 090 obitelji, mislim da je zamjenu i prodaju izvršilo ne vjerujem više od 150.
RFE
Cjelovite podatke o broju zamijenjene ili prodane imovine u toku rata nemaju, prema riječima glasnogovornice Ane Marije Radić, ni u hrvatskoj državnoj Upravi za prognanike:
RADIĆ
Nemam nikakve informacije, nikakve službene podatke o zamjeni imovine. To se ipak događa u Bosni, drugoj državi, i mi to stvarno ne znamo.
XS
SM
MD
LG