Dostupni linkovi

logo-print

Zašto opozicija cilja na Đukanovića?


Dugo najavljivani opozicioni ultimatum konačno je sročen tokom posljednjeg mitinga opozicionih stranaka. Riječ je o trodjelnom paketu. Zahtijeva se hitna Đukanovićeva ostavka, formiranje prelazne vlade bez učešća sadašnjeg premijera i, konačno, traži se raspisivanje vanrednih izbora u najkraćem mogućem roku.

Pobrojani zahtjevi nijesu neki novitet. Svaka opozicija želi jednom postati vlast. Zašto bi crnogorska imala drugačije namjere? Glavna meta napada je logično izabrana. Uvijek se gađa najjača ličnost iz redova vlasti. Razumljivo je što opozicija cilja isključivo Đukanovića. Računaju da će se, ako njega izoluju i ako on bude jedina meta napada, lakše ostvariti zamišljena smjena vlasti.

Ipak, prošlonedjeljni opozicioni skup bio je drugačiji od prethodnih, prije svega zbog atmosfere u kojoj je održan i poruka koje su odaslate. Po prvi put su opozicioni prvaci javno optužili crnogorskoj premijera da je, makar i posredno, odgovoran za jedno ubistvo. Čelnik Socijalističke narodne partije Predrag Bulatović osudio je Đukanovića za “stvaranje ambijanta zločina, u kojem je ubijen glavni i odgovorni urednik Dan-a Duško Jovanović”. I lider liberala Miodrag Živković nije štedio riječi. On je ustvrdio da je priroda crnogorskog režima zločinačka i da je zato Jovanović morao izgubiti život.

Dogodilo se ono čega su se mnogi pribojavali. Zločin ubistva glavnog urednika i direktora lista Dan pojačava netrpeljivost između “dvije Crne Gore”, a opozicija je Jovanovićevu smrt iskoristila za vlastitu političku promociju. Na mitingu prošlog četvrtka crnogorska vlast je proglašena odgovornom za ubistvo, a Đukanović je direktno prokažen kao glavni krivac. Time je, nema dileme, opozicija zaigrala na posljednju radikalnu kartu. Međutim, to je i najrizičniji put za Crnu Goru. Jer, teško se može doći do istine o ubistvu Jovanovića ako se radi političkih poena pojedinci iz vlasti prije istrage i suda unaprijed proglašaju krivim. Još je gore ako se svaka akcija policije ili tužilaštva, bjanko i bez provjere, ocijenjuje kao prevara vlasti. Tako se potpuno obesmišljavaju institucije države i tako se kompromituje sama država. Osim toga, priču o zločinačkom ambijentu ne bi trebalo horski da ponavlja baš sva opozicija. Većina sadašnjih opozicionih prvaka, osim antiratnih lidera liberala, stvoreni su početkom devedesetih u Miloševićevim i Šešeljevim političkim laboratorijama. Dakle, kada se govori o ambijentu za zločin, valja se vratiti dalje u prošlost, u ono doba kada su troprstaši po Crnoj Gori kretali u velike zločine, kada se počeo valjati talas nacionalizma i kada su odavde započeli nacionalistički ratovi na Balkanu. Ako se zaboravi ta prošlost, onda se ona može u težem obliku, poput bumeranga, vratiti i nanijeti još veću štetu Crnoj Gori.

Druga vrsta problema je u tome što zapaljiva retorika, koju ovih dana širi opozicija na mitinzima, definitivno zatvara vrata konsenzusu u Crnoj Gori. Logikom “ko nije sa nama, taj je protiv nas” opozicija neće postići mnogo. Naprotiv, u konkretnom odnosu snaga opozicija će na taj način trajno propustiti šansu za dogovor sa Grupom za promjene. Bez stvaranja tog pakta opozicija će teško postati većina, a na širem planu izgubiće bilo kakvu jasniju podršku i međunarodne zajednice i domaćih intelektualaca. Jednostavno, riječima mržnje se ubija volja za dijalogom i ne može se stvoriti ambijent za mirnu smjenu vlasti. Naprotiv, riječima mržnje mogu se stvoriti samo krugovi nove mržnje. Možda se na taj način može, ponavljajući scenario antibirokratske revolucije, smijeniti sadašnja vlast, ali takva smjena bi značila ponovno brisanje pravila igre i pitanje da li bi takva Crna Gora ikome valjala, pa čak i opoziciji koja bi na taj način postala vlast.
XS
SM
MD
LG