Dostupni linkovi

logo-print

Bukovačke Čivčije za primjer


RSE
Ombudsmeni Bosne i Hercegovine objavili su izvještaj o svome radu u proteklih pet mjeseci, od dana kada su preuzeli ovu funkciju.

Ombudsmeni za ljudska prava BiH ocjenili su nezadovoljavajućim nivo zaštite ljudskih prava ostvarenih na području BiH o čemu, uz ostalo, i svjedoči povećan broj žalbi bosansko-hercegovačkih građana ovoj instituciji. Prisutna su sistematska kršenja ljudskih prava bosansko-hercegovačkih građana što posebno pogađa populaciju povratnika u prijeratna prebivališta.

Jedan od trojice ombudsmana, Mariofil Ljubić, govori o broju primljenih žalbi i o tome na šta se one u najvećem broju odnose:
LJUBIĆ
Ukupan broj predmeta od 1.1.2004. godine pa do 27. maja je 3084. Iz 2003. godine smo prenijeli 735 predmeta, te je broj novoprimljenih predmeta 2349. Od toga je riješeno 2179 predmeta. Ostalo je neriješeno 905 predmeta. U tom vremenu ombudsmani su izdali četrnaest preporuka. Uveli smo metodu da probamo djelovati po službenoj dužnosti i pomoći da se otklone moguća žarišta većeg broja kršenja ljudskih prava. Istražujemo, bez obzira na to da li nam se građani obraćaju ili ne, jer građani nisu u prilici da znaju o tome da svoja prava mogu ostvarivati i na ovaj način. Jedan značajan segment rješavanja žalbi građana se vodi dugim upravnim i sudskim postupcima u cijeloj BiH.
RSE
O prevarenim radnicima po osnovu članova 143. i 152. u Radnom zakonodavstvu Federacije i Republike Srpske često smo govorili u našim emisijama. U Republici Srpskoj nadležnoj komisiji se obratilo 60 hiljada radnika koji su tražili isplatu otpremnina jer Zakon o radnim odnosima tog entiteta ne nudi mogućnost povratka na posao. Jedna od onih koja je već izgubila nadu u povoljan ishod ovako govori:

''Zahtjev sam podnijela prije tri godine i još ništa nije rješeno. Nisam dobila nikakav odgovor od Vlade. Umjesto da imam deset godina radnog staža, nemam ni dana. Ne postoji mogućnost da mi država plati penzioni staž, niti da ga platim ja sama. S obzirom da sve vlade u BiH obećavaju demokratiju i poštovanje ljudskih prava, smatram da je ovo jedno od ljudskih prava koje bi trebalo da mi se uvaži i da imam pravo da mi oni za ono što sam radila i zaradila uplate penziono i zdravstveno osiguranje, jer se ovako osjećam ugroženom. Ne mogu da shvatim kako je moguće da bilo koji građanin ove zemlje nije u mogućnosti da vodi sudski postupak, bez obzira šta je u pitanju. Ovakvim ponašenjem oni krše osnovna ljudska prava. Nemam mogućnosti da pokrenem sudski postupak, niti ja, niti ostali ljudi koji su oštećeni, a njih je na hiljade. Vlada potpuno ignoriše naša zahtjeve.''

Formiranjem Komisije za rješavanje člana 152. uskraćena je mogućnost vođenja sudskog postupka. Na pitanje da li bi željela tužiti Vladu Republike Srpske zbog očitog kršenja ljudskih prava, naša sagovornica odgovara:

''To bih voljela, ali nemam finansijskih mogućnostima da pokrenem sudski postupak i da snosim troškove advokata. Mislim da je Vlada Republike Srpske svjesna toga da većina ljudi to nije u stanju da uradi i to zloupotrebljava. Ukoliko bi se građani masovno organizovali i pokrenuli zajedničku tužbu, mislim da bih se pridružila tome.''

Od 60 hiljada podnesenih zahtjeva riješeno je manje od 600. Kao razlog za ovu neefikasnost Goran Radivojac, glasnogovornik premijera Republike Srpske, navodi:
RADIVOJAC
Razlog tomu je da oni koji nisu u proceduri, nisu dostavili svu potrebnu dokumentaciju. Dostavljanje te dokumentacije ide poprilično sporo. Ljudi iz komisije rade svoj posao odgovorno.
RSE
Preko 700 radnika podnijelo je tužbu putem organizacije LEX International. Advokat Goran Bubić, na pitanje da li je bar jedna od tih žalbi do sada rješena, odgovara:
BUBIĆ
Ne, nije, ali koliko su me informisali oni su rješili oko 500 zahtjeva i oko 130 zahtjeva je pozitivno rješeno. Slijedi da je tek četvrtina pozitivno rješena. Ponekada neko nazove, ali ljudi su izgubili nadu. Stepen neizvjesnosti je ogroman.
RSE
Da li je Vlada Republike Srpske izračunala koliko bi otpremnine za radnike mogle koštati?
RADIVOJAC
Tačna cifra se neće znati sve dok se cijela procedura ne završi.
RSE
Sanela Delahmetović jedna je od rijetkih koja se predstavila. Otkaz je dobila u jednoj banjalučkoj školi, a zahtjev komisiji nije ni podnosila. Zašto?
DELAHMETOVIĆ
Isključivo zbog toga što nisam vjerovala u objektivnost te komisije. Ranije je postojala Komisija za priznavanje radnog staža. Ta komisija je priznala radni staž samo ljudima srpske nacionalnosti koji su dobili otkaz nezakonito. Zbog toga ne vjerujem u objektivnost komisije i zbog toga nisam ni predala zahtjev.
* * * * *
RSE
U Federaciji je radnim kolektivima, a kasnije i Komisijama za član 143., u kantonima podneseno na desetine i desetine hiljada zahtjeva za rješavanje radno pravnog statusa. Malo je onih koji su od toga imali koristi. Više je onih koji i dalje vode neravnopravnu borbu.

''Deset godina staža sam izgubio i njih tražim u svome zahtjevu. Tražim i povezivanje staža kao i naknadu, ukoliko sud donese presudu u moju korist. Ispunio sam neke uslove za odlazak u penziju. Jasno je da me moja firma ne želi nazad. Aplikaciju sam predao 1998. godine. Od tada, pa do danas, se svake godine obraćao pismeno. Samo želim da ostvarim svoja prava, a ne da nekome komplikujem ili zagorčam život. Ne želim da kažem da se to radi namjerno ili nenamjerno. Cijeli postupak se razvukao. Svo to vrijeme za egzistenciju nemam nikakva sredstva. Bolestan sam, radio sam 30 godina, a sada nisam za rad. Firma me istjeruje.''
* * * * *
Ombudsmeni BiH u svome izvještaju navode:

Sumirajući rezultati ostvareni od 1. janura 2004. godine ukazali su na i dalje prisutnu situaciju sporog rješavanja upravnih i sudskih postupaka, posebno u oblasti radnog zakonodavstva, te na porast krivičnih djela čiji se vinovnici definiraju kao nepoznate osobe. S toga su bosansko-hercegovački ombudsmeni, djelujući po službenoj dužnosti, uputili veliki broj preporuka u pogledu unapređenja rada organa i institucija zaduženih za sigurnost građana, a istovremeno bili su angažirani na rješavanju pojedinačnih predmeta. Metod rada su dopunili i obilaskom određenih područja. Posjete općinama Trebinje, Bileća i Gacko realizirane su sredinom aprila.

Ombudsmen Safet Pašić naglašava da su prilikom ove posjete naišli na novi motiv za analizu razlike u entitetskom zakonodavstvu.
PAŠIĆ
U opštini Trebinje smo primijetili nešto što nas je zabrinulo i na putu smo da to ispitujemo. U Republici Srpskoj egzistira jedan zakon koji omogućuje da se prodaje i ona imovina koja bi trebala podlijegati restituciji. U Federaciji se koplja lome oko Zakona o restituciji. Na državnom nivou u Federaciji postoji Zakon o privatizaciji preduzeća i banaka koji sprečava bilo kakvu pravnu radnju u smislu prometa nepokretnosti. U Federaciji i dalje važi Zakon o prometu nepokretnosti koji je stavio embargo 1991. godine na izmjene i dopune zakona, da se vrši promet nepokretnosti. Ako budemo ustanovili neku razliku u dva entiteta, naravno da ćemo provesti istrage i vidjeti na koji način možemo nešto u tom pravcu uraditi.
* * * * *
RSE
U toku 2003. godine u uredima ombudsmena Federcije BiH registrovano je oko 14500 žalbi u kojima se preko 20 hiljada građana obratilo instituciji tražeći zaštitu svojih prava zbog postupaka izvršne, zakonodavne ili sudske vlasti. U izvještaju za 2003. godinu, slično kao i u prethodnim, se ističe da negativni politički ambijent sprečava povratak izbjeglica i protjeranih lica. Konstatuje se i da su problemi sigurnosti povratnika prisutni i danas, iako je manje direktnih incidenata. Prikriveni i perfidni otpori povratku su razvijeni do maksimuma. Na prvom mjestu, kako naglašava Esad Muhibić, jedan od tri ombudsmena, postoji diskriminacija konstutivnih naroda koji predstavljaju manjinu u sredinama povratka.
MUHIBIĆ
Rezultat nadziranja vlasti u primjeni ljudskih prava u svih proteklih devet godina je porazan, jer konstutivni narodi kao manjine imaju lošiji status od pripadnika klasičnih manjina, naročito u sredinama povratka, u pogledu zapošljavanja, socijalne zaštite, zdravstvenih usluga, pristup komunalnim uslugama i slično. Zahvaljujući takvoj situaciji, u sredinama sa bošnjačkom većinom, diskriminirani su, nekada otvoreno, nekada suptilno, Hrvati i Srbi, a u dijelu Federacije sa hrvatskom većinom diskriminirani su Bošnjaci i Srbi u dijelu ljudskih prava povezanih sa povratkom. Birokratski pristup administracije ograničava regulisanje pratećih ljudskih prava u vezi sa problemima komunalnih usluga, socijalne zaštite, školovanja djece, ulaganja za popravak kuća, što je prouzrokovalo da je zbog tog vida diskriminacije veći dio izbjeglica odbio povrtak i nakon toga što im je imovina vraćena. Zbog nepoštivanja Ustava Federacije mnogim povratnicima nije osiguran i zagarantiran egzistencionalni životni minimum. Pravna država je zakazala jer su lokalne vlasti u velikom broju općina i gradova imovinu i zemljište izbjeglica dodijelili za izgradnju predstavnicima većinskog naroda u toj sredini. Ombudsmeni su analizirali skoro svaki lokalni i društveno politički ambijent u kojem ni vlasti ni većinsko stanovništvo nisu nikada zaželili dobrodošlicu prilikom povratka njihovih sugrađna iz izbjeglištva. Kontinuirano se njeguje klima ksenofobije i predrasuda svih ovih deset godina poslije Dejtonskog sporazuma. Zadržavanje etničke homogenizacije i sprečavanje povratka perfidnim sredstvima se stavlja do znanja povratnicima koji potiču iz druga dva naroda da su nepoželjni. S toga su ombudsmeni pesimisti u pogledu mogućeg kompromisa tri, faktički, podjeljena bloka u BiH koji intenzivno i dalje vode borbu i rat u miru političkim sredstvima. Do danas niko nije pronašao efikasne mjere protiv tog nastavka rata u miru. Sva tri konstutivna naroda su psihloški, nacionalno i vjerski razdvojeni i nalaze se na najvećoj distanci u dosadašnjoj povijesti BiH. Njihove vlasti za sada ne žele uspostavu povjerenja i zbog toga je čitav život u BiH u znaku tih razlika. Još uvijek se u sva tri navedena bloka zastrašuju i održavaju ugroženi neuki i raspamećeni narodi, gdje se ponavljaju stavovi da je zajednički život, ili život jedni pored drugih, nemoguć, da se narodi među sobom ne trebaju mješati, a u nekim sredinama čak i nekontaktirati, što stvara izolirane zajednice koje žive u strahu sa etničkim i vjerskim nepomirljivim razlikama. Nastavak rata u miru je ključna prepreka pravnim reformama i vladavini zakona. Još uvijek se održava vještački stvoreno stanje u ratu. To stanje mogu prevazići danas samo tri politička bloka i to u vrlo kratkom vremenskom periodu. Ako tog koncenzusa nema, svakako da taj posao mora da uradi međunarodna zajednica čime bi raščistila teren i put prema istinskim reformama i za korist svih građana.
* * * * *
RSE
U izvještaju ombudsmana Federacije navodi se kako se i dalje zadržava etnička homogenizacija u BiH, te da su tri konstutivna naroda danas psihološki, nacionalno i vjerski razdvojeni i na najavećoj distanci u istoriji Bosne i Hercegovine. Primjera za to je, na žalost, mnogo i lako ih je naći. Ipak, nudimo sasvim drugu priču o tome kako u slozi žive Bošnjaci i Srbi u dobojskom selu Bukovačke Čivčije.
AHMIĆ
Zovem se Šemsudin Ahmić i predsjednik sam Odbora za povratak u Mjesnu zajednicu Bukovačke Čivčije odnedavno.
RSE
Od kada ovo mjesto nosi taj naziv?
AHMIĆ
Otkada moji djedovi ovdje žive. Pošto se mi nalazimo pored Male i Velike Bukovice, da ne bi bilo zabune za putnike namjernike, stavljeno je ispred Čivčije i Bukovičke, jer se u blizini nalaze još jedne Čivčije. Mjesto se nalazi desetak kilometara sjeverno od Doboja, na pravcu Doboj – Derventa, u jednoj ravnici. Pretežno se bavimo poljoprivredom i nešto malo stočarstvom. Prije rata u selu je živjelo preko hiljadu stanovnika. Selo je multietničko. Kao i prije rata, i sada u selu žive i Bošnjaci i Srbi u odnosu 60:40. U periodu rata Bošnjaci su odavde izašli i bili rasuti po svijetu tokom ratnih godina. Prije rata su se akcije od opšte važnosti za selo radile zajednički. Tamo gdje smo stali, trudimo se da nastavimo sada. Od 2000. godine Bošnjaci su se počeli vraćati bez ikakvih problema. U toku ove četiri godine nije bilo ni najmanjeg incidenta. Imamo izuzetno dobru saradnju sa mještanima Srbima, opštinom Doboj, kao i sa Vladom Republike Srpske. U mjesto se vratilo oko 90 posto prijeratnih bošnjačkih žitelja. Nasilnih iseljavanja nije bilo.
RSE
Da li to znači da se žitelji međusobno podnose, mirno pozdrave i mimoilaze, ili se druže?
AHMIĆ
Nas dijeli magistralni put Doboj – Derventa i ništa više. Mi se i dalje družimo, i dalje sarađujemo u bilo kakvim akcijama od opšte važnosti za selo. Zajedno radimo i u poljoprivredi. Nema nikakve netrpeljivosti. Obnovili smo mjesnu džamiju vrlo brzo i u veoma kratkom roku. Rekonstrukcija je koštala oko 60 hiljada maraka, a više od 10 hiljada je donirala Vlada Republike Srpske posredstvom premijera Vlade Republike Srpske koji je iz ovoga mjesta. On nas ne zaboravlja i vrlo često nas posjećuje.
RSE
Ovih dana ste imali svečanost u selu.
AHMIĆ
Da. Svečano smo završili rekonstrukciju asfaltne mreže u dužini od 2200 metara i nove asfaltne mreže u dužini od 300 metara. Sve troškove snosila je Vlada Republike Srpske.
RSE
Ima li mladih u selu?
AHMIĆ
Imamo oko stotinu djece koja idu u Doboj u školu i nešto malo djece koja idu u područnu osnovnu školu u Kotorsko, koji nam je najbliži. Mi nismo imali osnovnu školu ni prije rata.
RSE
Za vas izmišljene granice među ljudima ne važe.
AHMIĆ
Ne. Ovdje smo se rodili, ovdje živimo i ovdje imamo namjeru umrijeti. Nemamo nikavu rezervnu varijantu, niti rezervnu mjesnu zajednicu, niti rezervnu državu.
RSE
Imate li u planu još nešto da uradite u mjesnoj zajednici?
AHMIĆ
Sada pripremamo akciju ulične rasvjete. U jednom dijelu sela je već urađena. Prekinuli smo je zbog asfaltiranja. U narednom periodu planira se izgradnja vodovoda i kanalizacije. Juče smo imali vrlo važnu posjetu, za nas iznenađujuću. Posjetili su nas ambasadori SAD-a, Republike Hrvatske, Slovenije i Srbije i Crne Gore. Doveo ih je gospodin premijer Vlade Republike Srpske, Dragan Mikerević. Iznijeli smo im naše želje u kojima bi oni mogli da nam pomognu.
RSE
To znači da se cijeni vaš primjer zajedničkog života i to što niste dali da vam drugi pokvare komšijske veze.
AHMIĆ
Među nama ne znate ko je ko i nema nikakve netrpeljivosti.
RSE
Možda tu ima i vašeg ličnog doprinosa, jer ste kao vozač autobusa povezivali ljude iz dva entiteta.
AHMIĆ
Prvi sam koji je prešao entitetske linije. Već četiri godine smo ovdje i ne moramo zaključavati svoja vrata. Policija ovdje skoro nikada nije intervenisala, čak nam nije ni potrebna.
RSE
Riječi američkog ambasadora Kliforda Bonda potvrđuju da će međunarodna zajednica podržavati ljude koji žele bolju budućnost.
BOND
U ovom multietničkom selu se osjeća pozitivna energiju i dobro raspoloženje. Mislim da mi kao članovi međunarodne zajednice moramo pomoći.
MIKEREVIĆ
Mislim da ćemo putem grčke ambasade finansirati već započetu elektrifikaciju i poboljšanje nizkonaponske mreže, ali i rasvjetu u ovoj mjesnoj zajednici.
RSE
O zajedničkom životu Bošnjaka i Srba govori i mještan Vojin Petrović:
PETROVIĆ
Lijepo živimo i pomažemo jedni drugima. Treba se paziti sa svakim, bez obzira ko je i odakle je.
XS
SM
MD
LG