Dostupni linkovi

logo-print

Zagreb, Beograd, Sarajevo – Spremno dočekati predmete koje Tribunal prepusti nacionalnim pravosuđima


RSE
Najavljena Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a br. 1503, strategija okončanja mandata Haaškog tribunala predviđa da ovaj sud do 2010. godine privede kraju prvo i drugostepena suđenja samo najvišim balkanskim dužnosnicima, tzv. “velikim ribama”, optuženim za ratne zločine, a ostali slučajevi bi se prebacili nacionalnim balkanskim pravosuđima. Objavljujući početkom sedmice podizanje optužnice protiv Mirka Norca, koji je kao i Rahim Ademi optužen za ratne zločine počinjene tokom operacije Hrvatske vojske Medački džep, Tužilaštvo je najavilo da će od sudaca zatražiti da se ovaj slučaj prepusti hrvatskom pravosuđu.

Premda je nekih najava bilo i ranije, prepuštanje Zagrebu da procesuira predmet Ademi – Norac bio bi prvi put da Haag prepušta već podignutu optužnicu nekom od nacionalnih pravosuđa. Dobar poznavalac haaških prilika, zagrebački odvjetnik Ante Nobilo, ocjenjuje da je to znak povjerenja u hrvatsko pravosuđe.
NOBILO
Pošto Haaški tribunal ustupa tu optužnicu, treba napraviti sve što je u našoj moći da što prije osposobimo sud koji će to suditi, jer zasigurno kod nas ima dobrih sudaca. Moramo stvoriti i dobru političku i društvenu klimu kako bi sudili nepristrano. S druge strane, moramo da imamo i bolju zakonodavnu logistiku nego što je sada. Sve najave rasprava o optužnici u Saboru, ili sve izjave političara da moraju proučiti optužnice pa onda zauzeti neki politički stav o optužnici, su kontraproduktivni i ukazuju na mogući utjecaj politike na pravosuđe. Ako je optužnica podignuta od nadležnog suda, a Haaški tribunal to jeste po međunarodnom pravu, i ako je ona ustupljena nadležnom sudu u Hrvatskoj, nikakav saborski odbor i nikakav predsjednik bilo koje stranke nema što komentirati.
RSE
''Sljedeće što Hrvatska treba napraviti je jačanje pravosudne i zakonske infrastrukture'', upozorava Nobilo.
NOBILO
Moramo završiti proces stvaranja odjela za Međunarodno kazneno pravo pri četiri županijska suda kao što je to zakonom najavljeno, jer mislim da proces tog stvaranja još nije dovršen. Moramo pojačati zakonsku infrastrukturu, gdje moramo uvesti vrlo precizne odredbe o kažnjavanju onih koji provaljuju sudske, službene i državne tajne, jer u Hrvatskoj smo svjedoci da gotovo niti jedna tajna ne ostane tajna. Već sutra možete čitati o svim tajnama u novinama ili gledati na televiziji.
RSE
Problem je i zapovjedne odgovornosti koja u vrijeme počinjena zločina u Medačkom džepu, ali i drugih zločina iz ratnih vremena, nije bila izrijekom propisana?
NOBILO
Tu će trebati Vrhovni sud zauzeti jedan stav, jer je nužda da zapovjedna odgovornost postoji. Ona postoji i po Međunarodnom pravu i mi je moramo na jedan shodan način uvesti operativno u naše kazneno zakonodavstvo. Tu će biti dosta problema jer mi nemamo zapovjednu odgovornost kao Haaški tribunal.
RSE
Poseban problem su svjedoci. Velika je razlika između svjedočenja u Hagu i u Hrvatskoj?
NOBILO
Ljudi su stekli povjerenje u Haaški tribunal. Oni čuvaju svoje tajne. Dosta godina sam tamo živio i znam da se nisu mogle provaliti. U Hrvatskoj je dovoljno biti u kafićima oko suda i znate što se dešava. Naravno da su ljudi svih nacionalnosti s prostora bivše Jugoslavije stekli povjerenje i u jednoj diskreciji svjedočili, bili na neki način sigurniji za svoj život i život svojih najmilijih. Pitanje je da li će sa istom sigurnošću stupiti pred hrvatske sudove i svjedočiti. Zbog toga moramo stvoriti zakonsku infrastrukturu koja će biti prijetnja svakome tko otkrije tajnu, ugrozi ili utiče na svjedoka.
* * * * *
RSE
Iako nekih napredaka u tehničkom smislu ima, saradnja Beograda sa Haagom je i dalje prilično problematična, kazala je za naš radio predsjednica Jugoslovenskog komiteta pravnika za ljudska prava, Biljana Kovačević-Vučo.
KOVAČEVIĆ-VUČO
Kada govorimo o saradnji sa Haaškim tribunalom moramo da govorimo o dva nivoa saradnje. Jedan je politički koji se na nacionalnom nivou najbolje oslikava preko jedne ambivalencije ili negodovanja prilikom osnivanja Nacionalnog saveta za saradnju sa Tribunalom, gde niko neće da se prihvati te nezahvalne uloge, jer zna da mu to neće doneti političke poene. To je politički ambijent koji je krajnje nepovoljan. Drugi nivo je osposobljenost sudova da se uhvate u koštac sa suđenjima za najteža dela protiv čovečnosti i za ratne zločine. Tu se već primećuje jedan pomak, i to pomak nabolje, posebno kako je osnovano specialno odelenje i otkako je krenulo suđenje izvršiocima nižeg stepena, gde se sada već pokazuje ozbiljnost u suđenju i nošenju sa tim problemom koji se zovu ratni zločini. Te dve izvršne vlasti u pogledu saradnje sa Haaškim tribunalom moraju da se približe, ne da nastave da funkcionišu nezavisno jedna od druge. U ovom trenutku sudovi, povodom slučaja Ovčara, pokazuju ozbiljnu nameru za saradnju sa Haaškim tribunalom i za nastavak preuzimanja određenih slučajeva i ispunjavanja uslova što se tiče nacionalnog, republičkog i političkog nivoa. Mislim da će to biti i nadalje problem dok god budemo okruženi političkim negativnim određenjem prema Haaškom tribunalu.
* * * * *
RSE
U BiH se procesi za ratne zločine vode već nekoliko godina, ali to su uglavnom suđenja počiniocima. Za optuženike sa srednjeg i višeg nivoa odlučivanja predviđen je Sud BiH, odnosno njegovo odjeljenje za ratne zločine. Ipak, mnogo je još bitnih stvari koje BiH mora učiniti kako bi bila osposobljena da vodi predmete koje će joj Tribunal, sasvim sigurno, uskoro prepustiti, kaže sarajevski advokat Sead Hodžić.
HODŽIĆ
Naši procesni sistemi, kojih je četiri u BiH, jedan na državnom nivou, dva entitetska i jedan u Distriktu Brčko, uglavnom su u zadnje dvije godine korespondentirali sa procesnim sistemom pred Haaškim tribunalom. To je nedovoljno vrijeme da bi se moglo iskustveno reći u kojoj mjeri su tužioci, sudije i branioci ovladali tom procedurom. U normativnom smislu uglavnom su te pretpostavke ispunjene. To bi značilo da bi se tužioci, sudije i branioci, koji bi bili određeni da učestvuju u tim procedurama, morali dodatno educirati, kako sa stanovišta potrebnih znanja iz procesnog sistema, tako i u oblasti međunarodnih konvencija koje uređuju pitanje zločina, počevši od zločina genocida, kao najtežeg, do svih drugih vidova zločina iz nadležnosti Haaškog tribunala. Moglo bi se reći da su ove pretpostavke dijelom ispunjene, jer u pravosuđu BiH postoji određeni broj i tužilaca i sudija i branilaca koji bi uz relativno kratku edukaciju mogli udovoljiti tom zadatku. Tehničke pretpostavke, mislim da ne postoje, posebno kada se ima u vidu činjenica da bi suđenje bilo u nadležnosti Suda BiH, jer pri njem postoji odjeljenje za ratne zločine. Takvo odjeljenje postoji i pri Tužilaštvu BiH, ali objektivno ni jedna od te dvije institucije nema ni prostorne ni tehničke pretpostavke za dugotrajne procedure. Finansijske pretpostavke mislim da takođe ne postoje. To su postupci koji iziskuju ogromne troškove. Medijske pretpostavke, za koje držim da su izuzetno bitne, ne postoje, sa časnim izuzecima. Naši mediji vrlo jednostavno objavljuju čak i najpovjerljivije podatke. Poznato je da je Haaški tribunal sankcionirao neke medije upravo radi toga što medijsko praćenje tih procedura potpuno odudara od onoga što podrazumijeva objektivno i nepristrasno vođenje postupka. Mogu reći da bosansko-hercegovačko pravosuđe dijelom ispunjava samo dvije od pretpostavki. Ostale pretpostavke tek treba stvoriti. Uvjeren sam da je pitanje vremena od maksimalno dvije godine kada će doći do prenošenja suđenja sa Haaškog tribunala.
* * * * *
RSE
Mnogo je problema, ali moramo što prije krenuti u njihovo rješavanje, zaključuje Ante Nobilo, govoreći o situaciji u kojoj se našla Hrvatska u bliskoj perspektivi preuzimanja jednog od haaških procesa. Uz manje ili veće korekcije, ovaj Nobilov zaključak se svakako može odnositi i na BiH i SCG.
NOBILO
Vidim dosta problema, ali moramo ići naprijed. Ti problemi nas ne smiju obeshrabriti, nego moramo uočiti te probleme i pokušati ih eliminirati u hodu, stvoriti u Hrvatskoj pravosudni sustav koji će biti sposoban to obaviti.
XS
SM
MD
LG