Dostupni linkovi

logo-print

Nikada se ne treba zaboraviti, ali moramo ići dalje


RSE
Šta prvo pomisliš kada ugledaš more?
DJEVOJČICA
Sreću. Nekakvo ispunjenje u meni.
RSE
''I more pomaže da se djeca osjete ne kao naši gosti, već prijatelji'', kaže Hasan Karamanaga, jedan od Ulcinjana koji su domaćini djeci Srebrenice.
KARAMANAGA
Imao sam dvije curice, sa kojima je vrlo teško uspostaviti kontakt. Malo su pričljive, veoma malo jedu, stidljive su, ali mi se trudimo da previše ne ulazimo u taj njihov svijet, već samo da im omogućimo da uživaju ova tri, četiri dana. Teško je uspostaviti kontakt. Teško je upitati ko vam je poginuo u ratu, ali veoma se pozitivno odvija taj kontakt između naše i njihove djece.
RSE
Kakav je prvi utisak o Crnoj Gori?
DJEVOJČICA
Dobro je. Ne znam.
DJEVOJČICA 2
Sviđa mi se. Lijepo je mjesto. Sviđa mi se plaža, onda porodice koje su nas primile. Stvarno su fini i ljubazno su nas primili. Baš su nam dobrodošlicu pripremili ovdje.
DJEČAK
Prelijepo. Plaža u Ulcinju mi se sviđa.
RSE
Ja nikad nijesam bila u Srebrenici. Kako je Srebrenica?
DJEČAK
Malo je porušena u toku rata. Prije rata je bila mnogo ljepša, ali sad se izgrađuje i biće za jedno deset godina opet ista.
RSE
Sa Aidom Muminović i Jasminkom Mujić razgovaramo o njihovoj budućnosti, o sjećanju i praštanju.
AIDA
Ja sam završila gimnaziju. Sada ću na fakultet, na medicinu, pa ćemo onda dalje vidjeti.
RSE
Maturanti uvijek imaju neke posebno velike skrivene želje. Koje su tvoje?
AIDA
Da doktoriram medicinu. Da jednog dana budem uspješna u životu, jer to mi je na prvom mjestu.
RSE
Što znači biti uspješan u životu?
AIDA
Da budem sretna. Da radim posao koji volim. Da budem ispunjena u svakom pogledu. Što se tiče porodičnog života, a i posla. Ne želim da radim ono što ne volim. Moja želja je oduvijek bila da budem doktor.
RSE
Kako je danas u Sarajevu?
AIDA
Od kako živim tamo u blizini Sarajeva, mijenja se. Mnogo dolazi iz inostranstva. Grade se kuće. Još se, doduše, osjeća pritisak među narodom poslije rata, a što se tiče omladine nije se mnogo riješilo među njima zbog nacije i to, ali živi se kako se može. Bez obzira što je rat završio još uvijek se osjeća taj pritisak. Svi pokušavamo da pređemo preko toga, ali mnogima nama znači kako se ko zove, jer smo svašta i preživjeli u toku tog rata. Opet, dosta znači ovo druženje i kada se putuje tako se bolje i upoznajemo. Pokušavamo da zaboravimo. Ne treba se nikad to zaboraviti, ali moramo preći preko toga što je bilo i ići dalje. To, naravno, možemo postići učenjem, druženjem. To se nikada ne treba zaboraviti, ali moramo ići dalje, jer to je tako. To se mora prihvatiti. To što se desilo, desilo se i ne možemo prošlost vratiti.
JASMINKA
Ovo što je rekla Aida za rat u Bosni i Hercegovini ne trebamo to zaboraviti, ne radi osvete, nego da se opametimo šta su nam uradili i to sam samo htjela dodati.
RSE
U vrijeme Srebrenice, najmasovnijeg zločina nakon Drugog svjetskog rata, Aida i Jasminka imale su sedam i devet godina. Sjećanja onih starijih ne opraštaju.
SAMRA
Ja sam Samra Osmanović. U ratu sam izgubila dosta svoje familije. Najteže mi je palo stradanje moje majke. Moja majka nije otišla da puca na Pale. Stradala je na svojoj terasi s dječijom flašicom u rukama. Ja nikad neću ni oprostiti ni zaboraviti. A nikome ni ne želim zlo, ni ono što se meni desilo, samo niti ću oprostiti, niti ću zaboraviti. To bih rekla bilo gdje i bilo kad i kad bi me glave koštalo. Ja oprostiti i zaboraviti neću. Ja nisam znala šta je Srbin, šta je musliman (Bošnjak, op. pr.), šta je Hrvat. Moje dijete je rođeno u XXI vijeku i ja ga učim da zna sve. Često ga odvedem na mezar svojoj familiji i kažem jasno i glasno ko je to uradio.
XS
SM
MD
LG