Dostupni linkovi

logo-print

NAZOVI ZORANA BUTORCA RADI POVRATKA IMOVINE


RSE
U Izvještaju ombudsmena RS-a o stanju ljudskih prava, na osnovu žalbi građana ovoj instutuciji, poseban dio se odnosi na prava izbjeglih, raseljenih i povratnika. Na neke osnovne ocjene ukazuje jedan od ombudsmena Branka Kolar-Mijatović.

Šta navodite u vašem Izvještaju vezano za ostvarivanje prava na imovinu odnosno provedbu imovinsko-stambenih zakona? Koliko su i dalje prisutne žalbe građana upravo na ostvarivanje ovih prava?
KOLAR-MIJATOVIĆ
Mi smo i ove godine, kao i dosadašnjih godina, izašli sa našim Izvještajem, u kojem smo dali pregled onoga šta je institucija uradila tokom protekle godine, kao i naša zapažanja o tome kakva su ljudska prava trenutno u RS-u, da li su ona kršena, u kojoj mjeri, na koji način i u kojim oblastima. Upravo na taj način, kada smo sabirali rezultate našeg rada, uočili smo da su žalbe na povrat imovine napuštene u ratu znatno smanjenje u prošloj godini u odnosu na prethodne godine. Daću vam podatak koji možete naći i u Izvještaju: recimo, u toku 2002. godine je bilo podnijetio 2902, a u 2003. godini 878. To ukazuje na tendenciju opadanja broja žalbi građana koji nam se obraćaju sa zahtjevom da se zaštite njihova osnovna ljudska prava kada je u pitanju povrat imovine. U RS-u smo imali neke opštine u kojima je imovina napuštrena u ratu vraćena u stoprocentnom iznosu. U nekim opštinama smo imali povratak 61 posto, u nekim 97 posto. Međutim, ono što želimo reći i istaći, to je da proces povratka imovine napuštene u ratu još nije završen. Znamo da su sa 31. decembrom 2003. godine prestali sa radom, na dosadašnji način, pojedini odsjeci Ministarstava za izbjeglice i raseljena lica. Znamo da je sa radom prestao i Dom za ljudska prava, a da je njegove ingerencije, odnosno njegovu nadležnost, preuzela Komisija za ljudska prava koja sada djeluje pri Ustavnom sudu BiH. Sa radom je također prestala i Komisija za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (CRPC). Dakle, govorim o onim institucijama i institutima koji su funkcionisali do kraja 2003. godine. Međutim, moramo imati na umu činjenicu da je recimo pred Vrhovnim sudom, Odjeljenje za upravne sporove, bilo oko šest hiljada predmeta koji su bili vezani upravo za povrat imovine. Imamo veliki broj sporova na osnovnim i okružnim sudovima, vezanih za problematiku zamjene imovine na relaciji Republika Hrvatska-BiH (odnosno u najvećem broju RS) između Srba u najvećem broju izbjeglih iz Hrvatske i Bošnjaka i Hrvata u najvećem broju izbjeglih iz RS-a. Dakle, to su oni problemi koji će se protezati i u 2004. godini, kada je riječ o imovini o povratu imovine napuštene u ratu i rješavanju tih imovinskih zakona. Dakle, u tom dijelu ne možemo reći da je proces povratka imovine završen.
RSE
Nije završen proces povratka imovine, ali prije svega nije završen proces povratka ljudi. Jer, statistika je ipak za sada jedno, a praksa nešto drugo. Koliko na to ukazuju ljudi koji se vama obraćaju?
KOLAR-MIJATOVIĆ
Mi smo u našem Izvještaju upravo o tome i govorili i ukazali smo na sljedeću činjenicu – da je vrlo teška ekonomska situacija u kojoj se nalazi BiH, samim tim i njeni entiteti, i da je najveći problem, kada govorimo o povratku, ustvari povratak ljudi na njihova prijeratna ognjišta, u njihove prijeratne domove. Jer, imamo činjenicu da je izvršen povrat imovine – evo skoro 97 posto, kada gledate prema rezultatima koji su objavljeni, međutim povrat ljudi nije izvršen. Tu se statistika kreće negdje do 30 posto. Dakle, ni 30 posto ljudi se nije vratilo, a razlog tome je činjenica da se nije obezbijedio održiv povratak. Obraćaju nam se ljudi koji su već 10, odnosno 12 godina negdje u inostranstvu, tamo su odrasla njihova djeca, završila škole, tamo su se ekonomski obezbijedili. Međutim, kada su im vraćeni stan ili kuća, oni odustaju od povratka, jer tu ne mogu ekonomski da opstanu, s obzirom da je stanje u RS-u, generalno za sve njene stanovnike, veoma teško što se tiče pronalaženja posla, zapošljavanja uopšte. Uz to se vežu i sva ostala pitanja, odnosno svi ostali problemi, a to su ishrana, školovanje, odijevanje, dakle svi oni socijalni momenti o kojima bi se dugo moglo razgovarati.
RSE
Tako da se i kod vas, slično kao i u drugim institucijama ili organizacijama za zaštitu ljudskih prava, središte žalbi nekako pomijera. Više to nije samo povrat imovine i „hoću kući“, nego sad dolaze ona egzistencijalna pitanja – od obnove porušene kuće do školovanja djece.
KOLAR-MIJATOVIĆ
Da. Da bih dijelom završila i odgovor na vaše prethodno pitanje ili prethodna pitanja, daću vam podatak da je u BiH, sa 1. januarom 2004. godine, bilo preko 445 hiljada nezaposlenih lica. Mislim da je ta brojka zastrašujuća, frapantna, ružna, kako god hoćete, kada imamo u vidu činjenicu da taj broj nezaposlenih, pomnožen bar sa dva, govori koliko ljudi u ovom momentu nema obezbijeđenu osnovnu egzistenciju. E sada se vraćam na ono što ste me maloprije pitali – na šta su se ljudi najviše žalili u prošloj godini. Najviše su se, na žalost, žalili na rad pravosudnih organa. Što znači da je pravosuđe, odnosno da su pravosudni organi najviše blokirali povrat. Devetsto devedeset i jedna žalba se odnosila na rad sudova, odnosno na neodgovarajuću brzinu njihovog rada. Mi smo pokušali da istražimo koji je razlog tome. Bila je reforma pravosuđa koja se započela, izbor sudija koji je kasnio, mora doći do procesa u kome će se nove sudije edukovati, njihova sredstva rada bi se također trebala da modernizuju. Postoji veliki broj pitanja i još veći broj ogovora, ali ono što je evidentno, to je da recimo Osnovni sud u Banjaluci ima oko 60 hiljada neriješenih predmeta, a to je osnovni sud, dakle prvi stepen. Mislim da to dovoljno govori o veoma teškom stanju u kome se pravosuđe nalazi.
RSE
Već duži period se zagovara, uslovno kazano, reforma institucije ombudsmena, pa se između ostalog zagovara spajanje tri sadašnje institucije. Upravo takav amandman o prenosu funkcije ombudsmena Federacije na državni nivo, usvojila je ovih dana Vlada Federacije. Narodna skupština Republike Srpske je gotovo istovremeno usvojila izmjene i dopune Zakona o ombudsmenu, sa sasvim suprotnim ciljem.
KOLAR-MIJATOVIĆ
Tim izjavama je Parlament podržao stav i zaključak Vijeća Evrope i Venecijanske komisije iz aprila ove godine, kojima se predlaže i predviđa da se institucija ombudsmana restruktuira na taj način da je ne predstavljaju više tri ombudsmana nego jedan, ali da ostaju tri institucije (jedna na nivou BiH, jedna na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) i jedna na nivou RS-a). Dakle, da se broj ombudsmana sa devet smanji na tri, na način da svaku instituciju predstavlja po jedan ombudsman sa dva zamjenika. Razlog tome je upravo zadovoljenje ustavnih amandmana vezanih za konstitutivnost naroda. Da se broj osoblja treba smanjiti na razumnu mjeru, s obzirom da institucije ombudsmana u BiH imaju enormno veliki broj zaposlenih, kako je rečeno, u odnosu na ostale institucije u našem okruženju. Da se sve ovo mora desiti u jednom tranzicionom periodu kojeg odredimo, odnosno za koji se dogovorimo. I dat je nalog radnoj grupi, u čijem sastavu smo se nalazili i nalazimo svi mi ombudsmani, da se što prije formiraju podgrupe koje će pripremiti taj plan restruktuiranja. Dakle, imajući u vidu ove zaključke, Narodna skupština RS-a je usvojila izmjene i dopune Zakona o ombudsmanu, kojim je regulisala i status ombudsmana, u smislu da je to jedan ombudsman i dva zamjenika, i odredila da će se u narednom periodu izvršiti to restruktuiranje. Vidimo iz novina da je Vlada FBiH usvojila amandman kojim se ustvari odriče svoga ombudsmana, što je malo apsurdno, i kaže da je to jedan od ovogodišnjih prioriteta iz Studije izvodljivosti. Ono na što želim ukazati kao na apsurd je sljedeće – ne može institucija ombudsmana kao apolitična, biti prioritet za ulazak u Evropsku uniju (EU), s obzirom da je to institucija koja upravo treba da prati na koji način će se poštovati ljudska prava i na koji način će se primjenjivati svi oni zakoni i propisi koji bi trebali da budu jedan od uslova. Tako da je nama sad ostalo malo nejasno šta će se u narednom periodu dogoditi. Ono što mi ombudsmani znamo, to je ovo što sam vam rekla. Ako se dešava nešto drugo, što ombudsmani ne znaju, a što zna politika, onda je to apsurdno, dakle da je jedna institucija koja bi trebala biti vanstranačka i vapolitička, sada došla pod lupu politike.
* * * * *
RSE
O djelovanju, ali prije svega o planovima Udruženja deviznih štediša BiH, razgovaramo sa predsjednicom Upravnog odbora, Amilom Omersoftić.

Možete li nam u uvodu reći kakvo je to udruženje – potpuno novo, preregistrovano staro, koje štediše zastupate? Naši slušaoci pitaju da li samo štediše Ljubljanske banke ili i ostale, pa vas molim da to razjasnite.
OMERSOFTIĆ
Štediše stare devizne štednje su se organizirale i osnovale udruženje na nivou BiH. Dakle, mi smo novo udruženje, registrovano prije mjesec dana u Ministarstvu pravde, pri Vijeću ministara. Djelujemo na području čitave BiH, odnosno zastupamo interese svojih članova koji su imali štednju u bankama unutar BiH. Isto tako, pošto su dvije banke pripale zemljama nastalim na teritoriji bivše Jugoslavije, Srbiji i Crnoj Gori i Sloveniji, zastupamo i interese onih štediša koje su imale štednju kod tih banaka. Moram reći da je većina štediša bila jako korektna prema državi, smatrajući da ne treba vršiti pritisak odmah, dok se država ne snađe. Nadali su se da će im biti uzvraćeno adekvatnim ponašanjem od strane države, međutim čini se da je vlast to shvatila kao slabost štediša, jer su rješenja koja nudi definitivno neprihvatljiva. Ne predstavljaju ništa drugo nego eksproprijaciju ili pljenidbu imovine koja, kad su u pitanju domicilne banke u BiH, iznosi dvije milijarde konvertibilnih maraka. Dakle, naš cilj je zaštita štediša i u ovom trenutku mi kao udruženje, dakle bez obzira da li je neko član ili nije, zastupamo sve štediše (odnosno sve građane koji su imali staru deviznu štednju) kod nadležnih vlasti u državi i kod ovih susjednih država, s ciljem da se iznađu rješenja i da se ustvari na jedan korektan i prihvatljiv način te štediše obeštete. Šta je karakteristika problema u ovom trenutku? Vlasti su u jednom ubrzanom procesu počele da donose ta rješenja i mi se bavimo pravnim pitanjima, s ciljem da reagujemo kod nadležnih institucija u državi, kod Ureda visokog predstavnika (OHR), kod Parlamenata i tako dalje, dakle da ih upozorimo da su ta rješenja zaista jedan zulum nad građanima i da su u suprotnosti s Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava koja je sastavni dio Ustava. Moram da naglasim da su neke štediše u svojim individualnim nastupima kod sudova dogurale i do Ustavnog suda FBiH i do Doma za ljudska prava. Obadvije institucije, koje se bave zaštitom ljudskih prava, odnosno pitanjem ustavnosti rješenja koja su se nudila, ocijenile su da je BiH prekršila Konvenciju o ljudskim pravima, vezano za Član I, Protokola 1, koji kaže da je imovina pojedinaca neprikosnovena. Zatim da do sada nije učinila ništa po pitanju da obešteti štediše. A s druge strane su poništena rješenja koja su nudile FBiH i RS, radi toga što su ona zaista dovodila štediše u jednu bezizlaznu poziciju. Činjenica je da je prethodna, Behmenova Vlada pokušala da nađe rješenje u skladu s odlukom Doma za ljudska prava. Međutim, karakteristično je da su Hadžipašićeva i Mikerevićeva Vlada krenule još gorim putem nego Vlade prije tri, četiri ili pet godina. U tom smislu, štediše, dakle svi građani koji su imali staru deviznu štednju, ovog trenutka se mogu smatrati članovima našeg Udruženja. Da bismo se mogli finansirati, uveli smo jednu klauzulu da će svaki štediša plaćati članarinu u iznosu od jedne marke mjesečno. Da bismo pojednostavili proceduru, u BiH će se uplata vršiti putem telefona. S Telekomom mislimo sklopiti ugovore, tako da će se uplata moći izvršiti samo okretanjem broja, a uplatnica, odnosno račun, štedišama će biti potvrda da su članovi Udruženja.
RSE
Da li vam se devizne štediše u ovom momentu trebaju obratiti, javljati, proslijediti svoju dokumentaciju i kako inače mogu stupiti u kontakt s vama?
OMERSOFTIĆ
Trenutno su prostorije koje smo zakupili, u adaptaciji. Imaćemo svoju web stanicu, tako da će oni koji su izvan zemlje moći s nama komuniciraju e-mailom, dakle poslati svoju aplikaciju, dati nam potrebne informacije i tako dalje. Što se tiče štediša koji žive u BiH, oni će se registrovati putem telefona. Mediji nas jako dobro prate, prema tome javnost je dobro obaviještena o svemu što radimo. Ono što očekujemo u ovom trenutku je da nas štediše prate šta radimo. Imaćemo identifikovan broj štediša kroz pomenute telefonske pozive i kroz njihove prijave. A bitno nam je i da nam pomognu, mislimo da ova jedna marka za članarinu nije puno, jer su izdaci veliki. Već imamo dvije tužbe ovdje na domaćim sudovima, tako da tu ima izvjesnih troškova. Prema tome, nadamo se da ta članarina neće biti velika. Ono u što smo sto posto sigurni, to je da ovako organizirani možemo učiniti nešto da dođemo do svoje imovine.
RSE
Preporučujete da ipak malo sačekaju, kako biste riješili sve probleme oko rada Udruženja?
OMERSOFTIĆ
Molila bih ih samo da prate kroz medije šta radimo. Bilo bi jako dobro da oni budu sami organizirani. Dakle, kada bi naše štediše koje su vani, recimo u Švedskoj, Norveškoj, Danskoj, napravile svoje klubove, imale svoje predstavnike koji bi s nama komunicirali, na lokalnom nivou davali informacije i tako dalje. Dakle, u pitanju je 800 hiljada ljudi, to nije mali projekat. Suština je iznaći najpogodnije vidove komunikacije i najednostavniju formu učlanjenja.
* * * * *
RSE
Na kraju, zapis sa ugodnog susreta na kojem su povratnici u Banjaluku izrazili zahvalnost „svom advokatu“ Zoranu Butorcu.

Dobrotu i sve ono šta je za njih učinio Zoran Butorac, advokat iz Banjaluke, na putu povratka imovine, Banjalučani, kako povratnici, tako i oni domicilni, nisu zaboravili. Skromnim poklonima i malom feštom na kojoj se i zapjevalo, oni su se htjeli zahvaliti advokatu koji za svoj rad nikada nije uzimao novac. Butorac je i dobitnik ovogodišnje Plakete grada Banjaluke za svoj rad u oblasti ljudskih prava. Zatupao je povrat imovine u preko 750 slučajeva. Edhem Lelić, Gradska uprava:
LELIĆ
Zoran Butorac je veliki humanista, jurista, koji je čitav rat ovdje bio na strani običnih ljudi, ne štedeći sebe. Nikad nije gledao ni na naciju, na ime i prezime, uvijek je bio na strani ljudi koji su tražili pravdu.
RSE
Ramadan Mušinović, poznatiji kao Mado-frizer:
MUŠINOVIĆ
Direktno mi je pomogao u samom povratu moje imovine i mog poslovnog prostora. A pored mene, pomogao je i i ostalima, evo Kiki, Maliću,Teofiku i tako dalje.
RSE
Ratko Malić:
MALIĆ
Ja sam jedan od mnogo ljudi u gradu kojima je on pomogao i to jako puno. Nakon povratka iz Danske sam imao strahovito velikih problema oko povrata imovine i tu mi je Zoran maksimalno pomogao, a i dan danas mi pomaže. Ne samo meni, već i mnogim ljudima u gradu. Njegova velika vrlina ili možda hendikep je što neće da uzima novac, čak ni od ljudi za koje zna da imaju.
RSE
Teofik Kušmić, Banjaluku je napustio jula 1992. godine. Zahvaljujući advokatu Butorcu, vratio se u svoju kuću krajem 1997. godine.
KUŠMIĆ
Moj slučaj je bio specifičan, zbog toga što je u mojoj kući bio ratni invalid, čovjek iz Vojske RS-a, tako da je bilo toliko smicalica što se toga tiče, od gubitka dokumenata do dokazivanja prava vlasništva. Deložacija je zakazivana pet puta, a tek šesti put smo napokon, hvala Bogu, uspjeli ući u kuću. Zahvaljujući gospodinu Butorcu.
RSE
Osvrćući se na sve ono što je prošao tokom svog rada, Butorac se prisjeća kada je bilo najteže, ali i kako je sada:
BUTORAC
Sve negdje do 1997. godine, to je išlo jako teško. Do tada sam uspio vratiti negdje oko 50 kuća i oko desetak stanova. Danas je situacija, rekao bih, odlična u odnosu na onu situaciju kakva je bila ranije.
RSE
Ipak, najponosniji je kada se prisjeti da je prvi u BiH koji je sa svojim apelacijama omogućio Ustavnom sudu BiH da svojim apelacionim odlukama ubrza povrat imovine:
BUTORAC
Do prvih odluka Ustavnog suda BiH je sve išlo sporo, gotovo nikako, jer su sudovi donosili nezakonite odluke i odugovlačili postupke. Poslije toga je taj proces krenuo ubrzano i sada je svima nama poznato dokle je to došlo, tako da smo već pri kraju tog procesa.
* * * * *
RSE
Ukoliko želite učestvovati u stvaranju ove emisije, javite nam se. Možete ispričati vlastiti primjer ili ponuditi neki savjet ljudima kojima je on potreban.

Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: RSE.sa@bih.net.ba
XS
SM
MD
LG