Dostupni linkovi

logo-print

MARKA ZA BAJRAM


RSE
Društvena kriza u BiH dovela je do velikog socijalnog raslojavanja ljudi na mali broj izuzetno bogatih i većinu onih koji jedva sastavljaju kraj sa krajem. Prosječna plata malog broja zaposlenih iznosi oko 300 konvertibilnih maraka. Istovremeno, mjesečna primanja parlamentaraca u BiH iznose od 2500 do 3000 maraka. Samo jedan mjesec života sa poslaničkom platom većini je radnika dovoljan da ispune skoro sve svoje želje.

Kolege iz magazina “Dani” nedavno su pozvali poslanike da svoje plate daruju radnicima. Odazvalo ih se samo osam, a prijavljenih radnika preko 100. Plata poslanice Semihe Borovac u iznosu od 2250 KM ispunila je mnoge želje porodice Huseinbašić. Esmina je samohrana majka četvoro djece.
ESMINA
Taj dan smo bili šokirani. Prvo nismo znali odakle krenuti. Prvo sam uzela, sastavila sam to ispod nekog ćilima, posakrivali smo mi to sve, da bi sutra odlučili šta nam je najpotrebnije da uradimo, da nam treba brašno..Ja sam sretna kada imam u kući ulje, šećer, brašno. Skuhaću ja djeci hljeb, pa ćemo mi hljeba, soli, što se kaže, pa fino... I onda smo kupili što nam je napotrebnije, to brašno, kupila sam njemu pantalone, majicu, kupila sam starijem sinu patike, jer nije imao, maltene, u čemu hodati. Elem, to je sve prošlo fino, poklopili smo neke dugove koje smo imali dužni, ovako, nekome. Ono, što se kaže, daj mi 50, pa ću ti vratiti kad bude plata. Plate nema, pa ne vratim. Fino smo to rasporedili.
RSE
Zvali su poslije i dobri ljudi. Najmlađem sinu poklonili bicikl. A učeniku prvog razreda srednje medicinske škole, Nerminu, ostvarene su dvije želje. Pretplata za magazin “Dani” sve dok uz njih bude i knjiga, te kompjuter, bez kojeg je, on kaže, do sad bio nepismen.
NERMIN
Drukčije je sve, kao da ti se u jednom danu promijeni sav svijet. Zamislite sada, dođete kući i vidite prazan sto, vidite naslagane knjige, vidite raspored. Sutradan dođete i vidite da tu stoji taj kompjuter i taj novac. Ja sam baš mami rekao da kupi “Dane”, a sad “Dani” dolaze sami.
RSE
A kako to izgleda jedan dan u porodici samohrane majka četvoro djece, koja platu od 200 maraka primi svako tri ili četiri mjeseca?
NERMIN
Probudiš se i onda doručkuješ, ako ima. Ja učim, a sestra ide, traži posao. Brat isto tako.
ESMINA
Odem na posao, ostavim njima za užinu. Svaki dan. Nisu to neke pare. Uvijek Nermin ima marku i Dino pola marke, nekad marku. Kad ima marku, to je Bajram.
RSE
Esmina Huseinbašić razvedena je već duže od 13 godina.
ESMINA
Djecu nikad ne obilazi, a i kad dođe obećava kule i gradove, ali nikad ništa nije, ono, da kaže: evo ja sam njima dao 50 maraka, pa da se zna da je to otac poslao. Krenula sam od nule, rat dočekala s nulom, što bi se reklo. Jednostavno, pošla sam se snalaziti, ono, hajde idem da vidim gdje mogu drva nabaviti, odakle mogu vode donijeti. Prijavila se u “Merhamet”, onu humanitarnu organizaciju. Ali sam sve, što se tiče namještaja, iz mog stana, koji je otac ostavio meni, sav namještaj sam iscijepala, što se moglo iscijepati, da bi se naložilo. Poslije rata, kad je rat stao, mi smo krenuli od nule, krenula baš ono s mrtve tačke. Ali sam išla, imala sam jako dobru volju, imala sam poticaj, imala sam djecu, imala sam za koga se boriti. Sama sam sebi govorila - ja moram ići, moram se snaći, moram djeci donijeti da jedu. Barem da jedu.
NERMIN
Realno gledajući, teško je bez oca, ali mama je učinila sve da nam to nadomjesti. Mama nam je i otac i majka. I ona je sve učinila da, jednostavno, preživimo rat i da sada možemo normalno nastaviti sa svojim životom.
ESMINA
Moja djeca su se valjda navikla da nemaju i sada, ako ja nemam, oni i ne traže. Ako imam danas da napravim dobar ručak, sa nekim dobrim mesom, šta ja znam, super. Ako nemam, možemo mi da pojedemo i grah i rižu i makarone. I sve mi to možemo, jer mi smo to navikli i nama to ne smeta.
RSE
Uz optimizam i grčevitu borbu svaki se problem može riješiti, kaže Esmina Huseinbašić.
ESMINA
Treba dobre volje, treba vjere i u Boga i u narod. I boriti se, samo se boriti, ne treba se predavat, nikada ne treba gubiti nadu.
RSE
Nikada ne treba zaboraviti pomoć dobrih ljudi, kojih je danas sve manje. A Esmina Huseinbašić ih dijeli na sretne i nesretne.
ESMINA
Kad smo se mi ono u firmi, Hotelu “Evropa”, kad se firma podijelila, prvi put kad sam dobila 2.000, rekla sam bratu od svoje majke, dajdži, ujaku: joj, rekoh: ja dobila 2.000! Kaže on: jao, ja to za pola mjeseca dobijem. To je mene šokiralo. Ja njega nikad nisam vidjela nasmijanog, nikad ga nisam vidjela sretnog. On, znači, ima za 15 dana 2000 maraka. Ja za 12 mjeseci to dobila. Ja sam se toliko obradovala, ja sam ušla u auto, prijateljica moje ćerke je vozila, ja sam s tim parama ušla, ja sam mislila da nosim 100 miliona maraka u tašni. Ti su ljudi tako velike cicije, oni su tako nezadovoljni sami sobom. Ali, treba nekad, treba kad sjedneš večerati, pomisliti na neke ljude koji možda tad, tog momenta, nemaju da jedu.
XS
SM
MD
LG