Dostupni linkovi

logo-print

GEN. GRAHOVAC SMIJENJEN JER JE POGODIO OTVORENU RANU


Svetozar Marović, predsjednik državne zajednice Srbija i Crna Gora, smijenio je iznenada i bez prethodnih najava svog savjetnika za bezbijednost generala Blagoja Grahovca.

Podgorički dnevnik “Vijesti” objavio je opširno generalovo pismo upućeno Maroviću, pismo koje je bilo osnovni razlog da se predsjednik Srbije i Crne Gore odluči na radikalan potez smjene svog savjetnika. U pomenutom pismu general Grahovac tvrdi da je Miloševićevu arhitekturu u vojnom vrhu prvo u potpunosti sačuvao Vojislav Koštunica tokom mandata nakon 5. oktobra, da bi onda crnogorski vrhovnici - Svetozar Marović, Filip Vujanović i Vukašin Maraš, tu vojnu strukturu u potpunosti učvrstili. “Tako je”, kaže Grahovac,”Miloševićeva vojna svita na čelu sa generalom Krgom, ostala netaknuta, zamaskirana iza gromoglasne priče o reformama”. Grahovac, između ostalog, naglašava da je prethodnih devet mjeseci bio, upravo zahvaljujući Maroviću, potpuno izolovan i stoga svjesno odstranjen iz procesa reforme vojske i sistema odbrane.

General je pismo uputio 12. maja i nije čudo što je Marović ekspresno reagovao. Smjena generala savjetnika bila je jedini potez koji je, nakon uručivanja pisma, Maroviću preostao. Ćutanje bi bilo, praktično, priznanje Grahovčevih optužbi. Ali Marovićev potez logično izaziva nedoumicu i pitanje: da li je smjena generala najava bure u vrhu crnogorskog rukovodstva? Jer, ne treba zaboraviti. General Grahovac je prethodno bio Đukanovićev savjetnik. Tokom opasnih godina Miloševićevih prijetnji i tokom NATO intervencije, upravo je Grahovac bio čovijek od povjerenja, onaj koji je uspio održati vezu i uspio pacifikovati tadašnji vojni vrh. Takvog generala Marović je uzeo kod sebe kao strateškog savjetnika za reformu vojske. Kako to da je sada general odjednom postao nepodoban?

Odmah nakon objavljivanja vijesti o smjeni generala, oglasio se predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, koji je zauzeo Marovićevu stranu i ustvrdio da je Marović odveć bio strpljiv sa Grahovcem, te da je predsjednikovo neprokosnoveno pravo da sam bira svoje savjetnike. Nakon objavljivanja vijesti o smjeni, iz Đukanovićevog kabineta nije bilo javnog reagovanja, ali je zato javno dejstvovao Ranko Krivokapić, predsjednik crnogorskog parlamenta. On je odmah pozvao Grahovca u svoj tim, napominjući, da je takav čovijek kao što je general Grahovac “prijeko potreban Crnoj Gori”.

I sada niko više ne može da dokuči u čemu je “kvaka”? Marović smjenjuje Grahovca, Krivokapić ga diže u herojske visine, Vujanović podržava smjenu, a Đukanović mudro ćuti. I sve funkcioniše. Izgleda da su interesi opstanka na vlasti važniji od međusobnog razjašnjavanja. Ali, to je samo jedna ravan priče. Valjalo bi mnogo toga raščistiti, jer generalove riječi pogađaju “otvorenu ranu”. Državni vrh Srbije i Crne Gore je zaista puno pričao, ali je stvarno malo uradio na reformi vojske. Mnogi Miloševićevi ljudi, poput generala Krge, Lazarevića ili generala Tomića, ostali su na položajima ili su, pak, tiho rehabilitovani. Javna je tajna da su svi obavještajni vojni podaci iz doba rata na teritoriji SFRJ bili servisirani i još se servisiraju Miloševiću, baš kao što se tajna o zločinima Vojske Jugoslavije kriju zakopane u trezorima vojnih službi. Uostalom, nedavno imenovanje bivšeg jugoslovenskog predsjednika Zorana Lilića i njegovo slanje u Libiju, kao pregovarača, pokazuje da Marović, u ime državnog vrha Srbije i Crne Gore, voli da s vremena na vrijeme upotrijebi stare Miloševićeve ljude. Čudno je da na kraju političari koji ne žele sprovesti reforme ispadnu pravovjernici, a general, koji javno upozorava da se u pravljenju nove vojske ne može sa Miloševićevim generalima, biva proglašen krivokletnikom.

Ili je to možda neki ovdašnji, jedino Crnogorcima na vlasti, poznati reformistički model?
XS
SM
MD
LG