Dostupni linkovi

logo-print

A. NOBILO: LINIJA ZAPOVJEDNE ODGOVORNOSTI ZA ZLOČINE U ZATVORU ABU GHRAIB IDE DO AMERIČKOG PREDSJEDNIKA


NOBILO
Nakon Drugog svjetskog rata ključne države, koje su vodile pobjedničku koaliciju, osjetile su da je potrebno određenim međunarodnim sporazumima regulirati pravila kojih bi se zaraćene strane ubuduće trebale držati. Naime, to nije počelo Ženevskim pregovorima, već i ranije. Postojale su određene Haške konvencije koje su govorile o vrstama zabranjenog ili dozvoljenog oružja. Međutim, ono što mi danas poznamo pod pojmom Ženevske konvencije, predstavlja seriju sporazuma koji su napravljeni 1949. godine u svojoj osnovi, a kasnije imamo dva dopunska protokola iz 1977. godine. Naime, 1949. godine napravljen je međunarodni sporazum, odnosno Konvencija o poboljšanju položaja ranjenika i bolesnika u oružanim snagama u ratu od 12. kolovoza 1949. godine. Zatim Ženevska konvencija za poboljšanje položaja ranjenika i bolesnika i brodolomaca u oružanim snagama na moru od istog datuma. Zatim Ženevska konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima od istog datuma. Onda Ženevska konvencija o zaštiti civila od istog datuma.

Imamo i dva dopunska protokola Ženevskim konvencijama – o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba, tzv. Protokol I. I dopunski porotkol Ženevskih konvencija o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba, tzv. Protokol II. Haški statut je pokušao objediniti sve ono što nesporno predstavlja dio međunarodnog kaznenog prava, te je u Člancima II do VII Statuta Međunarodnog kaznenog suda opisao različita kaznena djela. Pa je tako u Članku II opisao teška kršenja Ženevskih konvencija iz 1949. godine. Zatim imamo kršenje zakona i običaja rata, to je Član III Statuta. Onda imamo genocid, to je jedno novo kazneno djelo, jer imamo posebnu konveciju o genocidu. Zatim imamo zločin protiv čovječnosti, to je ustvari najnovije kazneno djelo. I nakon toga imamo definiranje zapovjedne kaznene odgovornosti u Članku VII, najprije direktnu odgovornost, a onda i izvedenu odgovornost zapovjednika, dakle to su specifični oblici kaznene odgovornosti.

Nadalje, imamo Stalni međunarodni sud također u Haagu, koji je na jedan sličan način definirao kaznena djela, tako da možemo reći da su kaznena djela iz oblasti međunarodnog kaznenog prava sada prilično i jasno definirana.
RFE
Vjerujem da ni za koga danas ne smije biti sporno, ili ne bi trebalo biti sporno, da zarobljenike u Abu Ghraibu štite Ženevske konvencije.
NOBILO
Apsolutno. Naime, nedvojbeno je da je u Iraku došlo do međunarodnog oružanog sukoba. Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici, bili su u oružanom sukobu sa Sadamovom armijom. Iz tog oružanog sukoba je proizašlo i uhićenje stanovitog broja ljudi koji se drže po različitim zatvorima ili kampovima, između ostalog i u Abu Ghraibu. Prema tome, radilo se o oružanom sukobu, ti ljudi su zarobljenici i oni su u potpunosti pod zaštitom Ženevskih konvencija o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949. godine.
RFE
Ako imamo na umu standarde koje propisuju konvencije o kojima ste govorili, odnosno praksu viđenu pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu, koliko su ovakva mučenja zarobljenika teška povreda Ženevskih konvencija, odnosno koliko bi, po standardima Haaškog tribunala, krivci za ove povrede Ženevskih konvencija zapravo bili kažnjeni?
NOBILO
Nedvojbeno je da je ono što smo vidjeli kazneno djelo. Dakle, nedvojbeno to predstavlja kršenje Ženevskih konvencija koje reguliraju tretman ratnih zarobljenika. I mislim da je to nesporno, odnosno trebalo bi biti nesporno i za Amerikance. Međutim, ja se nikako ne bih složio i mogao zadovoljiti sa takvom pravdom koja bi izvela pred sud samo onu vojnikinju England i njene kolege i kolegice koji su slikani na tim fotografijama. Naime, po odredbama Članka VII, Stav 3, Statuta Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu, odgovarajućih odredbi Stalnog međunarodnog suda, Ženevskih konvencija koje reguliraju postupanje prema zarobljenicima i međunarodne sudske prakse koja je utemeljena u Nurnbergu pod vodstvom Amerikanaca i u Tokiju, gdje su isključivo Amerikanci vodili suđenje, postoji zapovjedna odgovornost. Naime, analiza onog što je doprlo u javnost pokazuje da se ne radi o izoliranim incidentima, gdje bi onda mogla biti kriva vojnikinja ili njen neposredni nadređeni koji to nije spriječio, već da se radi o sistematskom i vrlo raširenom protupravnom ponašanju vojnika, koje je kao oblik i metoda tretmana i mučenja zarobljenika bilo uvedeno u zatvoru Abu Ghraib, a očigledno je preneseno sa Kube, gdje su na taj način tretirani avganistanski zarobljenici. Stoga bismo mogli zaključiti da je netko na višoj razini odgovornosti odobrio takva ponašanja, jer znamo da je američka vojska jedna od najelitnijih, najuređenijih i najorganiziranijih vojski u svijetu, ako ne i najbolja vojska na svijetu u organizacionom smislu, i tamo tako raširena pojava mučenja zatvorenika ne bi bila moguća da nije odobrena i zapovijeđena sa vrlo visokog hijerarhijskog mjesta.

Iz oblika i metoda tog mučenja vidimo, ne samo sistematičnost i raširenost, nego vidimo i jednake oblike. Dakle, kada više različitih ljudi primjenjuje jednake oblike zlostavljanja koji se svode ustvari na lomljenje ličnosti zarobljenika, izlaganje poruzi, u smislu izlaganja golog tijela, zatim nedozvoljavanja spavanja, zatim dezorijentacije na način da stalno ima kapuljaču na glavi, seksualnih aluzija i tako dalje, vidimo da je netko sistematski i, ružno je reći, stručan način, ali upravo tako, projektirao ta mučenja. Prema tome, neće se ostvariti pravda ako se ne povede računa o kaznenoj odgovornosti u lancu zapovijedanja, a bojim se da je taj lanac zapovijedanja bio prilično visok i meni se čini, bar prema onome što pišu mediji, da je to čak bilo kao zvanične metode mučenja odobreno u Pentagonu, pa su za ta mučenja dali suglasnost i pravnici Pentagona. Ako je to istina, linija zapovjedne odgovornosti ide vrlo visoko i približava se predsjedniku SAD-a, a u najmanju ruku se može završiti kod ministra obrane Rumsfelda.
RFE
Dakle, pravnički rečeno, po vama postoji dovoljn oosnovane sumnje da se postavi pitanje zapovjedne odgovornosti u ovom incidentu.
NOBILO
Da, apsolutno. SAD su predvodnci jedne bolje ideje, jednog slobodnijeg svijeta, pravednijeg i demokratskijeg. Mi svi priznajemo da je uloga SAD-a u umirivanju različitih ratova u svijetu ogromna. Mi svi priznajemo da je uloga SAD-a u smirivanju situacije na Balkanu bila odlučujuća, kao i uloga u uspostavi Međunarodnog suda za ratne zločine za područje bivše Jugoslavije, bez toga se vjerojatno nikakva pravda na Balkanu ne bi ostvarila. Međutim, Amerikanci sad polažu test svoje vjerodostojnosti, test predanosti idejama koje oni nazivaju američkim vrijednostima društva. Ako oni sada ne postupe onako kako što su postupali i prema svim zločincima s područja Balkana, onda će oni praktički srušiti međunarodni svjetski poredak u ovom pravnom smislu. Jer, međunarodni pravnici se jako trude da najprije ad hoc sudovima, a onda i Stalnim međunarodnim sudom u Hagu, izgrade jedan međunarodni sustav pravosuđa koji će sankcionirati svaku povredu međunarodnog kaznenog prava, svaku povredu Ženevskih konvencija. SAD su se odlučno zalagale za to, premda nisu potpisale konačnu Konvenciju o Međunarodnom kaznenom sudu i za to su dali neke svoje razloge, međutim ostala je nada da će SAD prije ili kasnije pristupiti tom sudu. Međutim, pristupanje tom sudu je tehnička stvar, da li će se pravda ostvarivati kroz Sud u Hagu ili ne, ali suštinska je stvar da li će se pravda uopće ostvarivati. Dakle, ako SAD sada ne primijene zapovjednu ili komandnu odgovornost na svoje generale i svog ministra obrane, onda će oni u potpunosti srušiti svoj kredibilitet koji su izgradili bar u segmentu progona ratnih zločina i borbe za jedan bolji i pravedniji svijet. Mi za sada vidimo da Bush zadržava svog ministra obrane, dakle da mu ne pada na pamet niti da ga smijeni. Vidimo da se najavljuju mjere prema vojnicima, a što se tiče mijera prema višim oficirima, za sada smo čuli da su izrečeni samo nekakvi ukori. Prema tome, to apsolutno odudara od standarda međunarodnog kaznenog prava, apsolutno odudara od one prakse koju su Amerikanci primijenili u Tokiju i Nirnbergu, prakse koja je dovela do niza smrtnih kazni. Nemojmo zaboraviti da je američka Vojna komisija u Tokiju po čistoj zapovijednoj odgovornosti osudila Japanca, guvernera Filipina, za kojeg je utvrđeno da nikad nije izdao zapovijed za bilo kakav zločin, ali su ga osudili po komandnoj odgovornosti samo zato što nije spriječio masovne zločine japanskih vojnika nad filipinskim civilima. Dakle, primijenili su čistu zapovijednu odgovornost i dali su ga ubiti. Prema tome, to je američko pravo i mi samo tražimo jednakost tih ljudi pred zakonom. Pa ako je to tako, Amerikanci, ako žele i dalje u moralnom smislu igrati onu ulogu koju inače igraju u svijetu, moraće primijeniti komandnu odgovornost.
RFE
Za kraj, gospodine Nobilo, vjerujete li vi lično u američko pravosuđe, odnosno kakve su šanse, po vašem mišljenju, da se krivci suoče sa objektivnom i fer pravdom.
NOBILO
Ja apsolutno vjerujem u američko pravosuđe. Ono je puno puta dokazalo svoju neovisnost. Mene je malo iznenadila jedna tišina, s obzirom na ono što se dešavalo u zatvoru Guantanamo, gdje su ljudi zarobljeni bez ikakvog pravnog lijeka, dakle nema suđenja, ništa se ne dešava, nisu imali pristup odvjetnicima i tako dalje. Tamo su diskreditirani svi zakoni SAD-a. Međutim, vjerujem da je to rezultat šoka koji su SAD preživjele nakon napada Al-kaide na Njujork. Međutim, poznata mi je snaga američkog pravosuđa i ja vjerujem da će, naravno uz određene teškoće, američko pravosuđe istjerati pravdu i u ovom slučaju. Ako ne za ove vlade, a onda vjerojatno kada Bush izgubi izbore. Mislim da je američko pravosuđe dovoljno nezavisno i da ima dovoljno snage u sebi.
XS
SM
MD
LG